Frozen https://blog.dnevnik.hr/frozen

srijeda, 21.11.2012.

1.

Mislim da na ovom svijetu svašta mogu učiniti, ali teško se mirim s činjenicom da ga ne mogu promijeniti.




Opsesija.

Mislim da je ovo savršena tema za prvi post. Nešto što će probiti led.
Ljudska opsesija, ljubavna, frendovska, opsesija samim sobom, svojim egom, pa čak i online igricama... yep, svi smo mi nečim opsjednuti. I onaj tko kaže da nije - laže.

Ima bezbolnih, slatkih opsesija ili ti ga ovisnosti, poput one o čokoladi. A ima i onih koje čovjeka nekad dovedu do ludila i preko svih granica. I problem se desi kad shvatiš da imaš problem, ali, nemaš blagog pojma kako ga riješiti.

Čime sam ja opsjednuta pitate se? Pa čokoladom definitivno. Uvijek imam izliku zašto smazat' još jednu kockicu, iako bi mi moje dupe itekako bilo zahvalno da tu naviku koji puta i preskočim. Ali... ovisnica sam i o osjećaju kontrole, nad svim i svačim. Pravi sam mali kontrol freak. No pozitivna je stvar u tome, da sam toga svjesna i da sama sebi uvodim restrikcije, pa taj pobješnjeli ego u meni svakodnevno dobije zasluženu porciju i sve manje pokušava nadzirati čitavu planetu.

Ne mogu kontrolirati sve i svakog. Nemam to pravo. A iskreno? I naporno je.
Zašto se budi ta potreba uopće? Da pokušavam sve oko sebe posložiti onako kako bi meni odgovaralo? Iz glupe potrebe da zaštitim ljude do kojih mi je stalo. Pokušavam ih spriječiti da donesu "krive" odluke, da odu "krivim" putem, a na kraju se desi da ja budem ta koja je zabrazdila gdje nije trebala.

Ljudi imaju slobodnu volju. Ljudi sami biraju svoj put. Ljudi griješe. Lijepo je pokušati ih zaštititi, ali posve je pogrešno pokušati ih spriječiti da žive i donose svoje odluke, ma koliko se nekom kontrol freaku poput mene, te pogreške činile kataklizmičke.

Ljudi upadaju u nevolje. I ja tu ne mogu ništa. I to je onaj najgori mogući osjećaj na svijetu. Znati da želiš nešto promijeniti, nešto spriječiti, ali ne možeš. Mogu li svoju opsesiju liječiti pisanjem? Ne znam. Ali... mogu probati.


*frozen

Oznake: opsesija, razmišljanja, Osobno, život

21.11.2012. u 21:31 • 12 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

  studeni, 2012 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Siječanj 2015 (2)
Prosinac 2014 (3)
Studeni 2014 (6)
Srpanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (5)
Prosinac 2012 (14)
Studeni 2012 (6)

*frozen

...blog govori o nekim životnim trenucima, usputnim razmišljanima i dilemama
...kud će me ovo piskaranje i mozganje odvesti? tko zna.
...tko sam ja? Vrijeme će pokazati

Citati na ovom blogu...

...ako nije naveden autor izdvojenog citata, onda je autor citata moja malenkost :)







Cigančići

40 dag oštrog brašna,
40 dag čokolade,
1 margarin,
20 dag oraha,
20 dag šećera,
2 jaja,
2 vanilin šećera,
1 prašak za pecivo

Priprema:

Sve sastojke pomiješati.
Čokoladu narezati ili natrgati na komadiće, (izlupam je najčešće dobro).
kad dobiješ tijesto, oblikuj ga u male hrpice veličine oraha.
Peci 10 - 12 minuta na oko 200 stupnjeva.

Kad se izvade iz pećnice, moraju biti mekani.

Dobar tek! njami