24.10.2005., ponedjeljak

Ljeto nam se vratilo

Još je jedan vikend za nama, nekima poseban, drugima jednak kao i svaki drugi. Moj se razlikovao po tome što sam se maknuo od doma i odvezao se sa frendicom u Samobor frendu na rođendan. Plan je bio da dođemo samo nas par, ali ispalo je da je slavljenik pozvao nešto malo veće društvo. Bilo nas je 10-12, uključujući i malu djecu nekih već poženjenih ljudi, sjedili smo vani, trkeljali, najeli se mesine, pa i one pernate, malo popili (mene isključujući) i sasvim ugodno proveli tih 3-4 sata. Kako nije bio u planu da ostajemo cjelu noć, jer bismo tako malo dekomfortirali domaćine, pokupili smo se doma oko 23 sata. Prespavao sam kod bake koju rijetko vidim, a kako je deda umro ovo ljeto, vjerovatno se još navikava na samoću, pa da malo razbijem dnevnu monotoniju svojim dolaskom, pa makar to bilo preko noći. Naspavao sam kak spada. Legao oko ponoći, a ustao se oko 11.30, za mene ništa čudno. Čim sam se ustao već me je na stolu čekao ručak, obzirom da baka ruča u podne. Znači, doručak ćemo preskočiti i odmah se nafilati predjelom, glavnim jelom i nečim slatkim: juha sa domaćim rezancima i mrkvom iz vrta, "gravče na tavče" sa nekakvim mesom, koje nisam uspio definirati, musaka, ali ne sa kuhanim krumpirom, te na kraju domaća tjestenina sa mljevenim orasim i šećerom. Jao, što mi je sad trebalo ovo nabrajanje... Da mi je sad pun tanjur ovog zadnjeg. Dao bih mali prst na desnoj ruci za to. Prekrašno. Nakon ručka, malo sam još odsjedio i pročakulao sa bakom, ali sasvim malo, jer čim smo se dotakli teme ženidbe, ja sam se ipak morao požuriti natrag u grad. Ipak sam si sve izplanirao i javio se ljudima, pa... da ne čekaju, jel? Vratio se ponovno u grad, otišao do iste frendice s kojom sam bio na rođendanu večer prije i koja me je nazvala na mobitel da mi javi da čim dođem da idemo u shopping spree. Točnije, idemo samo kupiti novi telefon, ali ovoga puta bežični. Imala ga je ona davno, ali su ga starci likvidirali kad su računi počeli stizati. Poznato vam je: uzme se slušalica, zatvori se u sobu i vrijeme prođe sam tako. Kako sad radi odlučila si je vratiti taj luksuz. Bili smo u Pevecu i začudio sam se da je najjeftiniji model bio od 350 kn i još k tome neki nakaradni space Quadro dizajn. Nemojte me krivo shvatiti, imam i ja Quadrov telefon doma, ali ovo je bilo strašno. Izgledao je kao iz neke star trek parodije. Trebao sam ga uslikati i podijeliti tu smijuriju sa vama. Odlučili smo još skočiti do Mercantonea, pa možda tamo što nađemo, s obzirom da je raspolagala sa 400-tinjak kuma. Došli, vidjeli, kupili. Klasičan Panasonicov telefon bez ikakvih naprednih funkcija, ali - bože moj, što će joj više od onoga čemu telefon inače i služi. Vratili se k njoj doma i nakon što mi je rekla u autu kako njezini imaju ritual da kad god ona nešto takvo kupi, da ju dobrano popljuju i skritiziraju zbog bačenih novaca, a nakon toga se svima svidi ta nova "naprava" koja svašta može. Tak je i bilo, ali bez onog drugog djela. Fino smo si napravili limunadu, Nes 2u1, stavili kolače na tanjurić (evo me opet...) i sjeli si na terasu. Ljudi. Kraj je listopada, a mi sjedimo u kratkim rukavima na terasi u hladu! S obzirom da pola ljeta nije ni bilo ove godine, ovakvo nešto nije posebno čudno. Ali, ipak. Prolazili sati, ja se morao vratiti kući. Koje je blaženstvo kad znam da ne moram više računati kad trebam krenuti da uhvatim tramvaj i stignem kupiti kartu, pa na vlak. Ali, i ta prednost ima svoju manu, a ona se zove benzin. Sve je to za ljude, rekli bi, a ja bih rekao i za mene. Doma sam bio za nešto više od sat vremena i napokon da su više sredili tu autocestu i ovoga puta sam prvi put od kad imam auto, proveo se autocestom a da na njoj nije bilo suženja i šljakera. Jedino je što sam imao za ribati šajbu od onih nekoliko tisuća insekata koji su se pozaletavali u nju. Kam su samo gledali, da mi je znat... Uglavnom, jedan od rijetkih iskorištenih vikenda. I da, novitet: od ovog tjedna krećem u teretanu. 99% sigurno. Ali, kod mene i tih 99% postaje vrlo relativno. Keep fit! :)
- 00:29 - Imaš komentar? Pa da vidim... (5) - Pljuc-pljuc na papir - #

< listopad, 2005  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari Uključ/Isključ

Enter my world....... But, beware: it's quite boring.

 
samo po frishkom blogu
po cijelom HR web-u

Copy&paste s jednog foruma:

RAZLOZI ZBOG KOJIH AMERIMA NE BI TREBALO DOZVOLITI DA PUTUJU

- istinite price turističkih radnika iz SAD -

(1) Jednom me jedna klijentica pitala moze li dobiti sjedalo kraj prolaza u avionu. Izjavila je da bi joj sjedenje kraj prozora moglo pokvariti frizuru, pogotovo ako netko u redu ispred nje otvori prozor.
(2) Jedna klijentica se raspitivala o paket aranzmanu za Hawaiie. Nakon sto sam joj objasnio cjelokupne troskove, pitala je "zar ne bi bilo jeftinije letjeti do Kalifornije i od tamo uzeti vlak za Havaje?"
(3) Nazvala me zena koje je htjela putovati u Capetown. Poceo sam joj detaljno objasnjavati duzinu puta, potrebu da ima putovnicu i slicno, nakon cega me prekinula recenicom "Ja ne zelim da vi ispadnete glupi, ali Capetown je u Massachusettsu". Ja sam, takodjer ne zeljevsi da klijentica ispadne glupa,
mirno odgovorio "Cape Cod je u Massachusettsu, a Capetown je u Africi". Spustila je slusalicu.
(4) Nazvao je covjek koji je bio bijesan svojim putovanjem u Floridu, koje smo mi organizirali. Pitao sam ga zbog cega nije bio zadovoljan svojim boravkom u Orlandu. Odgovorio mi je da je ocekivao da ce imati pogled na ocean. Pokusao sam mu objasniti da to nije moguce, buduci da se Orlando nalazi u sredistu drzave Floride. Odgovorio mi je "Ne lazite mi. Pogledao sam zemljopisnu kartu i jasno vidim da je Florida vrlo uska drzava".
(5) Jednom me nazvao covjek koji me pitao "Da li je moguce vidjeti Englesku iz Kanade?". Odgovorio sam mu da nije. Razocarano mi je odgovorio "Ali djeluju tako blizu kad se gleda na kartu".
(6) Jedan covjek me je nazvao sa zeljom da iznajmi auto u Dallasu. Kad sam mu sredjivao rezervaciju, primijetio sam da u Dallasu presjeda s aviona na avion i da tamo ostaje samo sat vremena. Kad sam ga pitao zbog cega zeli iznajmiti auto, rekao je "Cuo sam da Dallas ima ogroman aerodrom pa sam htio iznajmiti auto da se prebacim od 'gejta' do 'gejta', da ustedim vrijeme".
(7) Nazvala me vrlo ljubazna dama koju je zanimalo kako to da njezin avion, koji krece u 20.20 iz Detroita stize u 20.33 u Chicago. Pokusao sam joj objasniti da se Michigan nalazi u drugoj vremenskoj zoni i da su na karti navedena lokalna vremena polijetanja i slijetanja, ali njoj nikako nije bio jasan koncept vremenskih zona. Konacno sam joj rekao da je to specijalni, vrlo brzi avion, i to je povjerovala!
(8) Jedna zena me nazvala i pitala "Da li zrakoplovne kompanije stavljaju opis fizickog izgleda putnika na torbe zato da znaju kome koja pripada?" Rekao sam joj "Ne, zasto pitate?". Ona mi je odgovorila "Pa, kad sam chekirala svoju prtljagu, na nju su stavili natpis FAT, a buduci da sam ja debela, pitam se postoji li nekakva povezanost." Nakon sto sam ju stavio minutu-dvije na cekanje (umirao sam od smijeha), objasnio sam joj da je kod za njezinu destinaciju, grad Fresno, FAT i da je cedulja koju kompanija vjesa na prtljagu putnika oznacena kodom za destinaciju.
(9) Nazvao me covjek s aerodroma, koji me pitao "Kako da znam na koji avion trebam uci?" Pitao sam ga na sto konkretno misli, a on je odgovorio "Rekli su mi da je moj broj leta 817, ali nijedan od ovih aviona nema taj broj na sebi".
(10) Poslovni covjek me nazvao i ispitivao me o dokumentima koji su mu potrebni za put u Kinu. Nakon duze rasprave o putovnicama, podsjetio sam ga da mu je potrebna i viza. On mi je rekao "A, ne, ja sam vec vise puta bio u Kini i nikad mi nije bila potrebna viza". Stoga sam ponovno provjerio na internetu i rekao da sam siguran da mu je potrebna viza. On mi je na to rekao "Gledajte, bio sam u Kini cetiri puta i svaki put su primili moju American Express karticu".
(11) Neka zena je nazvala da rezervia let. "Zelim letjeti iz Chicaga u Nilskog konja u New Yorku". Totalno sam ostao bez rijeci. Konacno, uspio sam ponovno pitati "Jeste li sigurni da je to ime grada?" "Da, koje letove imate", odgovorila mi je klijentica. Nakon duze potrage, vratio sam se na telefon i rekao "Oprostite, gospodjo, pregledao sam sve aerodrome u zemlji i nisam uspio naci nijednog Nilskog konja." Klijentica mi je odgovorila "Stvarno ste smijesni. Pa svi znaju za taj grad. Pogledajte na zemljopisnoj karti". Isao sam prstom po karti drzave New York od grada do grada i konacno, s nevjericom, upitao: "Ne mislite valjda Buffalo?" "Tako je!", odgovorila je klijentica, "znala sam da je neka velika zivotinja!"


Free Hit Counter
Site Counter online

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se