16.07.2005., subota

Proklete pripreme

Ljeto... većini najljepše godišnje doba koje donosi i godišnje odmore, školske praznike, te neizbježna planiranja oko odlaska na Jadransku nam obalu. Ima li što napornije i frustrirajuće? Možda nekima ne, ali kada vam se društvo sastoji od studenata i minimalno plaćene radne klase, onda su pripreme za odlazak na more - pravi pakao. Evo, ja svake godine ponudim viksu od bake na raspolaganje od nekih 10 do 20 dana, ali čak i sa besplatnim boravkom, mi ne uspijevamo skrpati kraj s krajem da odemo svi koji želimo. Dobro, prošlih sam godina imao sasvim dovoljno novaca da o tome ne moram puno brinuti, ali kad znam da mi najbolji prijatelj ne može sa nama jer mora platiti yebenih 5 somova kuna godinu na faksu, a tu su još neki ludi izdaci tijekom ljeta o kojima neću jer ću opet dobiti slom živaca. Sad mi opet fale smajlići s kojima bih se najbolje izrazio. Ipak: Image hosted by Photobucket.com Stoga, kao i prije dvije godine kad smo uspijeli otići zajedno na more, ama baš ništa znati neću do dan prije polaska. A do onda su dobiti i mlade i unuke. Sad bi mi baka i mama bile tako ponosne na mene... Image hosted by Photobucket.com
Mislim, razumijem ja sve to, pogotovo sada kada su mi se mjesečni izdaci digli za 100-tinjak posto, kada sve preračunavam u litrama benzina, ali dovraga - na more ću ići. Čak mi ni samo more nije najvažnije, već činjenica da se mogu sa najbližim prijateljima maknuti od svega i svakoga i pokušati se malo relaksirati. To što odlazimo u Vukojebinu na Novigradsko more, još nam i najviše paše. Većina naših vršnjaka odlaze na mjesta poput Zrća i slična mjesta za parti vjeverice (bez uvrede, glodavci Image hosted by Photobucket.com), a mi se želimo što više maknuti od takvih lokacija. Dizanje u 11, doručak, kava i kartanje do 14, plaža, ručak u 17, sve četiri u zraku, večera oko 22, zajebancija, zajebancija, zajebancija... E, sad ga moram prestati, jer ću se opet narajcati i tko će ga izdržati još 10 dana. Šit, šit, fak! Ja radim još čitav idući tjedan. Ispričajte me, idem po apaurine.
- 11:30 - Imaš komentar? Pa da vidim... (8) - Pljuc-pljuc na papir - #

< srpanj, 2005 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari Uključ/Isključ

Enter my world....... But, beware: it's quite boring.

 
samo po frishkom blogu
po cijelom HR web-u

Copy&paste s jednog foruma:

RAZLOZI ZBOG KOJIH AMERIMA NE BI TREBALO DOZVOLITI DA PUTUJU

- istinite price turističkih radnika iz SAD -

(1) Jednom me jedna klijentica pitala moze li dobiti sjedalo kraj prolaza u avionu. Izjavila je da bi joj sjedenje kraj prozora moglo pokvariti frizuru, pogotovo ako netko u redu ispred nje otvori prozor.
(2) Jedna klijentica se raspitivala o paket aranzmanu za Hawaiie. Nakon sto sam joj objasnio cjelokupne troskove, pitala je "zar ne bi bilo jeftinije letjeti do Kalifornije i od tamo uzeti vlak za Havaje?"
(3) Nazvala me zena koje je htjela putovati u Capetown. Poceo sam joj detaljno objasnjavati duzinu puta, potrebu da ima putovnicu i slicno, nakon cega me prekinula recenicom "Ja ne zelim da vi ispadnete glupi, ali Capetown je u Massachusettsu". Ja sam, takodjer ne zeljevsi da klijentica ispadne glupa,
mirno odgovorio "Cape Cod je u Massachusettsu, a Capetown je u Africi". Spustila je slusalicu.
(4) Nazvao je covjek koji je bio bijesan svojim putovanjem u Floridu, koje smo mi organizirali. Pitao sam ga zbog cega nije bio zadovoljan svojim boravkom u Orlandu. Odgovorio mi je da je ocekivao da ce imati pogled na ocean. Pokusao sam mu objasniti da to nije moguce, buduci da se Orlando nalazi u sredistu drzave Floride. Odgovorio mi je "Ne lazite mi. Pogledao sam zemljopisnu kartu i jasno vidim da je Florida vrlo uska drzava".
(5) Jednom me nazvao covjek koji me pitao "Da li je moguce vidjeti Englesku iz Kanade?". Odgovorio sam mu da nije. Razocarano mi je odgovorio "Ali djeluju tako blizu kad se gleda na kartu".
(6) Jedan covjek me je nazvao sa zeljom da iznajmi auto u Dallasu. Kad sam mu sredjivao rezervaciju, primijetio sam da u Dallasu presjeda s aviona na avion i da tamo ostaje samo sat vremena. Kad sam ga pitao zbog cega zeli iznajmiti auto, rekao je "Cuo sam da Dallas ima ogroman aerodrom pa sam htio iznajmiti auto da se prebacim od 'gejta' do 'gejta', da ustedim vrijeme".
(7) Nazvala me vrlo ljubazna dama koju je zanimalo kako to da njezin avion, koji krece u 20.20 iz Detroita stize u 20.33 u Chicago. Pokusao sam joj objasniti da se Michigan nalazi u drugoj vremenskoj zoni i da su na karti navedena lokalna vremena polijetanja i slijetanja, ali njoj nikako nije bio jasan koncept vremenskih zona. Konacno sam joj rekao da je to specijalni, vrlo brzi avion, i to je povjerovala!
(8) Jedna zena me nazvala i pitala "Da li zrakoplovne kompanije stavljaju opis fizickog izgleda putnika na torbe zato da znaju kome koja pripada?" Rekao sam joj "Ne, zasto pitate?". Ona mi je odgovorila "Pa, kad sam chekirala svoju prtljagu, na nju su stavili natpis FAT, a buduci da sam ja debela, pitam se postoji li nekakva povezanost." Nakon sto sam ju stavio minutu-dvije na cekanje (umirao sam od smijeha), objasnio sam joj da je kod za njezinu destinaciju, grad Fresno, FAT i da je cedulja koju kompanija vjesa na prtljagu putnika oznacena kodom za destinaciju.
(9) Nazvao me covjek s aerodroma, koji me pitao "Kako da znam na koji avion trebam uci?" Pitao sam ga na sto konkretno misli, a on je odgovorio "Rekli su mi da je moj broj leta 817, ali nijedan od ovih aviona nema taj broj na sebi".
(10) Poslovni covjek me nazvao i ispitivao me o dokumentima koji su mu potrebni za put u Kinu. Nakon duze rasprave o putovnicama, podsjetio sam ga da mu je potrebna i viza. On mi je rekao "A, ne, ja sam vec vise puta bio u Kini i nikad mi nije bila potrebna viza". Stoga sam ponovno provjerio na internetu i rekao da sam siguran da mu je potrebna viza. On mi je na to rekao "Gledajte, bio sam u Kini cetiri puta i svaki put su primili moju American Express karticu".
(11) Neka zena je nazvala da rezervia let. "Zelim letjeti iz Chicaga u Nilskog konja u New Yorku". Totalno sam ostao bez rijeci. Konacno, uspio sam ponovno pitati "Jeste li sigurni da je to ime grada?" "Da, koje letove imate", odgovorila mi je klijentica. Nakon duze potrage, vratio sam se na telefon i rekao "Oprostite, gospodjo, pregledao sam sve aerodrome u zemlji i nisam uspio naci nijednog Nilskog konja." Klijentica mi je odgovorila "Stvarno ste smijesni. Pa svi znaju za taj grad. Pogledajte na zemljopisnoj karti". Isao sam prstom po karti drzave New York od grada do grada i konacno, s nevjericom, upitao: "Ne mislite valjda Buffalo?" "Tako je!", odgovorila je klijentica, "znala sam da je neka velika zivotinja!"


Free Hit Counter
Site Counter online

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se