18.03.2005., petak

Samoubojstvo

Ovoga puta ništa neću pisati, već ću to prepustiti vama. Izrazite svoje mišljenje o samoubojstvu. Kako gledate na suicid, da li je opravdano i ako je, kada, što mislite da ljude tjera na takve postupke, da li je vama kada takvo što prošlo glavom...? Računam na vas.
- 21:50 - Imaš komentar? Pa da vidim... (14) - Pljuc-pljuc na papir - #

11.03.2005., petak

Se habla Espanol?

Jer ja bih mogao u neko, samo meni dogledno vrijeme. Nešto nevjerojatno se dogodilo u mojoj glavi neki dan. Točnije, prošlog sam vikenda napokon pogledao "Španjolski apartman" i makar sam Španjolski čuo u milijardu i pedesetdva slučajeva, tek me je onda puknula neka bizarna želja za učenjem Španjolskog. Ali, kako to obično biva sa mnom, takve ideje vrlo brzo ispare i pretvore se u maglicu koju na kraju još i sam rukom rastjeram. Da bolje vidim, naravno. :) Ali, možda ovoga puta i bude nečega konkretnog. Danas sam na poslu pitao jednu kolegicu koliko je njoj trebalo da nauči Španjolski. Malo smo se zapustili u raspravu te mi je dala naslov jedne knjige koja je njoj mnogo pomogla, a kad ću se naći u Zagrebu prvom prilikom, zaletit ću se u knjižaru da provjerim ima li je. Našao sam ju na iternetu, ali ipak ću je pokušati nabaviti staromodnijim načinom. Znam da samo učenje iz knjige nije najpametnija ideja, ali s obzirom da živim tu gdje živim, sumnjam da bih imao prilike upisati kakav tečaj, a još teže jer radim šest dana u tjednu tako da mi izvanškolske aktivnosti teško sjedaju. Zato ne idem ni u teretanu. :)) Inače, moj bivši je učio Španjolski i mene je nagovarao da i ja pokušam, što sam srezao u samom startu. Moja klasična reakcija. U svakome slučaju, ako i krenem s mojim naumom, bit ćete vi, a i mnogi drugi obaviješteni o tome, jer vjerujte, to su veliki potezi u mojem životu. Znam, otužno. :)
- 23:32 - Imaš komentar? Pa da vidim... (12) - Pljuc-pljuc na papir - #

10.03.2005., četvrtak

Tješenje = podilaženje?

Vidim, neki me tjeraju na pisanje (tipkanje, dovraga), pa sukladno zahtjevu laćam se ove crne tipkovnice. Ne znam da li je to zbog ove odužene zime ili je jednostavno samo stvar u meni i još nekim nepoznatim faktorima, ali totalno sam se zapustio na društvenom planu. U Zagrebu nisam bio skoro pa mjeseca dana bez ikakvog posebnog razloga. Mislim da se neću prepoznat sa ekipom kad se napokon vidimo. Zadnji put kada sam bio u metropoli, vidio sam se sa bivšim, a onda je nakon toga krenula ona pomama zvana "gej imenik". Bez obzira što se fama oko toga stišala, neki će nakon toga imati trajne "posljednice". Kao on. Moj ex. Čuli smo se telefonom prije dva i pol tjedna i nije bio najbolje raspoložen. Inače, on se nalazi na spomenutom popisu sa punim imenom i prezimenom te kvartom u kojem živi, tako da je bez pretjerivanja "out na silu". Nakon toga mama ga je pitala te se je njoj "autao". Sad kad smo opet razgovarali telefonom, situacija nije ništa posebno bolja od zadnjeg puta, tako da se razgovor uglavnom svodio na to koliko ima problema zbog toga. Oba puta kad smo razgovarali ja sam pokušao ublažiti njegove paranoje i situaciju u kojoj se nalazi, ali uglavnom bezuspješno. Znači, jedan od onih scenarija u kojem što god da kažeš - ne valja ili nije dovoljno dobro. Da me se krivo ne razumije, nije u pitanju očajničko kukanje, ali je zato stav s kojeg ti se stvari ne čine presvijetle. I nakon što sam uvidio da ne mogu ama baš ništa učiniti niti pomoći, odustao sam. Jer ja nisam tip osobe koja će nekoga u takvoj ili sličnoj situaciji primiti za ruku ili zagrliti te govoriti "da, da, grozno je to" ili pak ono otrcano "sve će biti u redu". Svim ću silama pokušati pomoći jer ne mogu gledati (ili slušati) osobu do koje mi je stalo da pati. A to ću pokušati na neki drugačiji način. Najčešće mi je taktika "daj se trgni", koju bih ja trebao prvi od svih koristiti. Kad je takvo što, reći ću da ne gleda na sve to tako crno i bezizlazno, na neki način i nabaciti kakvu simpatičnu primjedbu, pošalicu, pokušati savjetovati što da napravi ili kaže, ali ponavljam, neću se snužditi zajedno s njom/njim i zbedirati se, zato jer se i on/ona želi bedirati. Možda sam lud, ali nekad ljudi kad su slabe volje, neraspoloženi, tužni, jednostavno to žele i ostati neko vrijeme. Ne bih to nazvao privlaćenjem pozornosti na vlastite probleme, već zato što je to postao društveni fenomen. U neku ruku. Kada se pogleda, više je nesretnih i nezadovoljnih nego onih sretnih. Pretpostavljam onda da je lakše ići linijom manjeg otpora i utapati se u vlastitim problemima i sranjima, a zapravo većina njih su zapravo trenutni i nevrijedni naše sreće. Ali, u takvom trenutku sigurno ne gledaš na stvari na taj način. E, onda trebate nekoga poput mene da vam ukaže na to. ;)
- 22:57 - Imaš komentar? Pa da vidim... (6) - Pljuc-pljuc na papir - #

04.03.2005., petak

Neznanje je sreća prevelika

Gripa, ili što god da me je čopilo, ne pušta, ali ne baš toliko gadno da ne mogu ovih desetak pstiju pomicati i utipkati još jedan post. Inače, danas sam ipak otišao a posao, izkašljavao dušu i pokušao raditi što manje pokreta očima, jer su me ubijale od bola. Kad sam stigao doma, nakon mršavog ručka, pokupio sam se u krevet sa temperaturom od 38,2 st. C. Kad se probudio oko pola osam (kako ću samo večeras uspijeti zaspasti, to će biti spektakl) nazvao sam šefa koji je danas bio na službenom putu da mu velim novosti: bolestan sam. Opet. Nimalo mu nije bilo drago, a to sam zaključio prema slijedećem: "Ja sam gripu prehodao." Jesam li ja lud kad se osjećam krivim što sam se razbolio i što posao čeka zbog toga? Vjerojatno jesam. Anyway, to nije glavni topic ovog posta, već provale mojih doma tijekom zajedničkog gledanja serije "Angels In America": Za tu sam seriju čuo prije nekoliko mjeseci kako je iznagrađivana sa svim i svačim te o čemu se uglavnom radi te sam jedva čekao da ju neka od hrvatskih TV kuća i otkupi za prikazivanje. To se dogodilo, ali od strane kabelskog HBO-a, kojeg nemam. Ali, zato ima par pametnih ljudi koji su odlučili izadti tu istu seriju na DVD-u, što i nije česta praksa u nas. Kako je u pitanju serija od nekih 6 nastavaka, dolazi na dva diska i s ukupnim trajanjem od preko 370 minuta. Stoga sam si cijelu seriju skinuo na komp i zapržio na DVD, jer nema šanse da uspijem cijelu seriju pogledati u jednom danu. Kako nije bilo ničega pametnoga na programu, ubacio sam DVD. Inače, serija je rađena na malo nekonvncionalni način, odnosno nije u pitanju serija tipa "Seks i grad" ili "Sopranosi". Samo ću reći, da nekome ne kvarim zabavu ako će je ikad pogledati, da je glavna okosnica serije homoseksualizam i AIDS epidemija sredinom '80-ih prošloga stoljeća. Pogledali smo dvije epizode. Pri kraju druge epizode bilo je očigledno da im se više ne gledaju pederi oboljeli od AIDS-a te su složno prokeometirali kako su "pederi počeli provoditi teror nad ostalim ljudima secirajući ovakve tematike u sve više serija i filmova". Odjednom mi je temperatura skočila još više. Ne znam da li iz srama ili od bijesa. Samim time su zapečatili moju odluku da im nikada ne kažem da im je sin peder-terorist. Ne daj Bože da ih uznemirim takvom objavom. Možda čak i da me išta pitaju, bilo indirektno ili direktno, sumnjam da bih iskreno odgovorio. To je moj život. Moja sranja. Moji problemi. Moja borba. Imam sasvim dovoljno sukoba sa samin sobom da bi mi trebao još jedan. I to s vlastitim roditeljima.
- 23:02 - Imaš komentar? Pa da vidim... (7) - Pljuc-pljuc na papir - #

03.03.2005., četvrtak

Gripa, gripa, e pa šta je...

...ak' je gripa, nije... lav? Štogod. Evo, mene malog i skromnog back online, ali poštedit ću vas muke čitanja mojih ionako kratkih postova (usporedbe radi, čekirajte ovaj). Naime, možda jedva mjesec dana nakon što mi se imunološki sustav vratio u normalu, evo mene opet na staru priču. Jučer stari, danas stara, a od sutra najvjerojatnije i ja sa gripom. A jedinoj osobi kojoj će se to još manje sviđati jest moj šef, koji je BTW ugovoririo posao vrijedan XY kuna i napandrčio ga uglavnom meni na moja pileća pleća. U svakom slučaju, pokušavaju zagrist u ono što ni prožvakat ne mogu, a kamoli progutati, ali to je the story of their (and now mine) lives. Sutra ću se svejedno pokupiti na posao, ali sumnjam da ću izdržati cijeli dan, a liječit se sigurno neću za računalom na radom mjestu. Kad me opere, nemam ni volje, ni snage doma uključiti komp da se malo "opustim" (čitaj: razžestim) vozeći N4S: U2, a kamoli da bih prao po nekom megalomanskom projektu koji me ionako isrpljuje psihički i fizički. Stoga, blogovski narode, možda sada budem imao nešto više vremena i ostaviti pokoji suvisli post te njime iz nekog od vas izvući par komentara, koji su mi, moram priznati, vrlo dragi. Kao i vi. ;) Čuvajte se, kad se već ja nisam!
- 22:09 - Imaš komentar? Pa da vidim... (5) - Pljuc-pljuc na papir - #

< ožujak, 2005 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari Uključ/Isključ

Enter my world....... But, beware: it's quite boring.

 
samo po frishkom blogu
po cijelom HR web-u

Copy&paste s jednog foruma:

RAZLOZI ZBOG KOJIH AMERIMA NE BI TREBALO DOZVOLITI DA PUTUJU

- istinite price turističkih radnika iz SAD -

(1) Jednom me jedna klijentica pitala moze li dobiti sjedalo kraj prolaza u avionu. Izjavila je da bi joj sjedenje kraj prozora moglo pokvariti frizuru, pogotovo ako netko u redu ispred nje otvori prozor.
(2) Jedna klijentica se raspitivala o paket aranzmanu za Hawaiie. Nakon sto sam joj objasnio cjelokupne troskove, pitala je "zar ne bi bilo jeftinije letjeti do Kalifornije i od tamo uzeti vlak za Havaje?"
(3) Nazvala me zena koje je htjela putovati u Capetown. Poceo sam joj detaljno objasnjavati duzinu puta, potrebu da ima putovnicu i slicno, nakon cega me prekinula recenicom "Ja ne zelim da vi ispadnete glupi, ali Capetown je u Massachusettsu". Ja sam, takodjer ne zeljevsi da klijentica ispadne glupa,
mirno odgovorio "Cape Cod je u Massachusettsu, a Capetown je u Africi". Spustila je slusalicu.
(4) Nazvao je covjek koji je bio bijesan svojim putovanjem u Floridu, koje smo mi organizirali. Pitao sam ga zbog cega nije bio zadovoljan svojim boravkom u Orlandu. Odgovorio mi je da je ocekivao da ce imati pogled na ocean. Pokusao sam mu objasniti da to nije moguce, buduci da se Orlando nalazi u sredistu drzave Floride. Odgovorio mi je "Ne lazite mi. Pogledao sam zemljopisnu kartu i jasno vidim da je Florida vrlo uska drzava".
(5) Jednom me nazvao covjek koji me pitao "Da li je moguce vidjeti Englesku iz Kanade?". Odgovorio sam mu da nije. Razocarano mi je odgovorio "Ali djeluju tako blizu kad se gleda na kartu".
(6) Jedan covjek me je nazvao sa zeljom da iznajmi auto u Dallasu. Kad sam mu sredjivao rezervaciju, primijetio sam da u Dallasu presjeda s aviona na avion i da tamo ostaje samo sat vremena. Kad sam ga pitao zbog cega zeli iznajmiti auto, rekao je "Cuo sam da Dallas ima ogroman aerodrom pa sam htio iznajmiti auto da se prebacim od 'gejta' do 'gejta', da ustedim vrijeme".
(7) Nazvala me vrlo ljubazna dama koju je zanimalo kako to da njezin avion, koji krece u 20.20 iz Detroita stize u 20.33 u Chicago. Pokusao sam joj objasniti da se Michigan nalazi u drugoj vremenskoj zoni i da su na karti navedena lokalna vremena polijetanja i slijetanja, ali njoj nikako nije bio jasan koncept vremenskih zona. Konacno sam joj rekao da je to specijalni, vrlo brzi avion, i to je povjerovala!
(8) Jedna zena me nazvala i pitala "Da li zrakoplovne kompanije stavljaju opis fizickog izgleda putnika na torbe zato da znaju kome koja pripada?" Rekao sam joj "Ne, zasto pitate?". Ona mi je odgovorila "Pa, kad sam chekirala svoju prtljagu, na nju su stavili natpis FAT, a buduci da sam ja debela, pitam se postoji li nekakva povezanost." Nakon sto sam ju stavio minutu-dvije na cekanje (umirao sam od smijeha), objasnio sam joj da je kod za njezinu destinaciju, grad Fresno, FAT i da je cedulja koju kompanija vjesa na prtljagu putnika oznacena kodom za destinaciju.
(9) Nazvao me covjek s aerodroma, koji me pitao "Kako da znam na koji avion trebam uci?" Pitao sam ga na sto konkretno misli, a on je odgovorio "Rekli su mi da je moj broj leta 817, ali nijedan od ovih aviona nema taj broj na sebi".
(10) Poslovni covjek me nazvao i ispitivao me o dokumentima koji su mu potrebni za put u Kinu. Nakon duze rasprave o putovnicama, podsjetio sam ga da mu je potrebna i viza. On mi je rekao "A, ne, ja sam vec vise puta bio u Kini i nikad mi nije bila potrebna viza". Stoga sam ponovno provjerio na internetu i rekao da sam siguran da mu je potrebna viza. On mi je na to rekao "Gledajte, bio sam u Kini cetiri puta i svaki put su primili moju American Express karticu".
(11) Neka zena je nazvala da rezervia let. "Zelim letjeti iz Chicaga u Nilskog konja u New Yorku". Totalno sam ostao bez rijeci. Konacno, uspio sam ponovno pitati "Jeste li sigurni da je to ime grada?" "Da, koje letove imate", odgovorila mi je klijentica. Nakon duze potrage, vratio sam se na telefon i rekao "Oprostite, gospodjo, pregledao sam sve aerodrome u zemlji i nisam uspio naci nijednog Nilskog konja." Klijentica mi je odgovorila "Stvarno ste smijesni. Pa svi znaju za taj grad. Pogledajte na zemljopisnoj karti". Isao sam prstom po karti drzave New York od grada do grada i konacno, s nevjericom, upitao: "Ne mislite valjda Buffalo?" "Tako je!", odgovorila je klijentica, "znala sam da je neka velika zivotinja!"


Free Hit Counter
Site Counter online

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se