Danas sam sritna…danas je dan kad kroz grad hodam sa smjeskom….danas je dan kad me boli k**** za njega……..
Opet se vratila ona stara ja…opet se smijem…opet ne razmisljam…
i volim sve…volim cili svit…volim se oper posvetit sebi….
I volim kisu..
I volim sve…
I volim sunce…
I snijeg…
I nije me briga kakvo je vani vrime…
Nije me briga za njega…
Nije me briga za ljubav….
Sada samo zelim uzivat u ovom osjecajju dok traje….
I zelim ga vidit…
Ma moze bit s bilo kojom curom…
Znam da cu mu se nasmjesit…
I javit…….
I sitit se nasih vrimena..
I rec…sve je to samo uspomena…………………..
******************************************************
Aaaaaaaaaa…………
Ma ljudi sve vas volim!!!!!!!!!!
|
ljubomorna sam.......
nezelim to.......
zelim ga zauvik izbrisat iz svog zivota....
zelim ga gledat kako je sretan s drugima....
al nemogu...
osjecam svaki njegov pogled upocen njoj...
osjecam svaki dodir upucen njoj....
osjecam njega....
volim ga...
a ne zelim.....
zasto sve mora bit ovakvo??
zasto se nemogu pomirit da smo prikinili...
da vise nema nas...
da sad postoji samo on...
samo ja...
i zasto se uvik osjecam ko da me vara??
zasto??
i zasto me uvik gleda dok dira nju...
zasto me muci??
zasto se nemakne iz mog zivota??
zasto me nepusti iz ovog kaveza??
zasto me voli...
zasto mi je to reka
zasto je s njom??
previse je tih zasto...
a to me ubija....
jer ga volim...
jer znam da i on voli mene.....
a nezelim to znat...
nezelim bit s njim...
ovo je previse komplicirano..
umara me...
a zelim se odmaorit...
oslobodit iz kaveza...
i odletit..
daleko..
tamo di vise nema njega...
di on nikad nece doc...
al znam da cu i tu cut za njega...
da ce i on dalje bit tu...
i da cu ga i dalje volit.....
al tjesi me jedna recenica....
ONO STA NAS NE UBIJE
OJACA NAS!!!!
ja cu vjerovat u to!!!!!!!!
|
nada............
nada cini tako veliki dio mog zivota...s njom zivim...za nju zivim....
i svima govorim...blt ce bolje...vjeruj mi...hoce....
i nadam se....
al ni sama neznam oce li bit bolje........
neznam razmisljam li ja uopce o ovim rijecima o kojima sad pisem...ili su oni samo navika....
prepricane su vec tisucu puta......
i tek tada...taj tisuciti put poicinjem razmisljati o njima...shvacati ih....
i bojim se ovog svijeta...bojim se svih nas....
bojim se jer neshvacamo sta govorimo....
puuuno puta sam mnogim ljudima rekla volim te....a volim li ih ja stvarno??
ili mi je i to samo navika....
i nadam li se ja stvarno??
ili mi je i to samo navika??
vjerujem li ja u ove rici......
ili mi je i to samo navika??
neznam...........
|
ej ti...moje bolje sutra..
jel mi dolazis brzo??
znas li put do mene..do mog srca??!
ej ti moje bolje sutra....
sta mi donosis.....
jesi li stvarno bolje....
jesi li me oslobodilo slomljenog srca???
eh....bolje sutra....
znas li da samo zbog tebe zivim.
da se samo zbog tzebe budim..
ti si moja nada...
zato...nemoj nikad umrit.......
bolje sutra....jeli to stvarno postoji?? oce li ono ikad doc?? oceli me oslobodit iz ovog kaveze i odvuc moje misli od njega....oce li brzo doc??oce li dugo trajat?? ma oce li zapravo ikad doc??? oce li se smilovat meni....curi koja je na gorki nacin okusiila zivot....koja je na najbolniji nacin dozivjela ljubav... koja bezuspjesno pokusava naci nadu...koja moli da je njene misli navedu na nesto lipo...a ne na njega....njega koji me drzi u kavezu...i nepusta....
njega koji mi je dao priliku da osjetim sto znaci bit voljen....
njega kojeg sam volila...
njega...koji ima najlipsi osmjeh i oci na svitu...
njega koji mi je pokaza sta je bol...
njega kojeg tako zelim mrzit...mrzit svim srcem...al ne uspjevam...
al znam da hocu...
jer ja sam jaka....
ja cu te pribolit....
maknit cu se od tebe....
i smijat cu se...opet cu se smijat....cijelim svojim srcem....iskreno.
znam da hocu...to znam...
|
