Fridin kutak

hladno je, pa dane provodim ispod prekrivača i uz stalno upaljen tv bez kojeg Nosorog ne može, slušam o globalnom zatopljenju i sve si nešto razmišljam, kud to ide ovaj svijet?
možda sam ja još mala i ne razumijem, ali od tog globalnog zatopljenja Maslačkicin se kamenjar sav zaledio, mjesec dana nisam uspjela ni ribice vidjeti u jezercu, ne pomaže mi ni vestica koju obučem, ono inje me bocka po šapicama... i gdje je sad tu globalno zatopljenje kad je meni sve hladnije i hladnije???

i još si nešto mislim... ako se sad ne ustanem i odem u kuhinju, Maslačkica će misliti da nisam gladna i neće mi ponuditi kekse a vidjela sam na stolu onu šarenu vrećicu i nanjušila napolitanke s čokoladom, mljac... i opet će mi držati prodiku da imam svoju čokoladu i da ne smijem žicati njihovu klopu, pa ću morati sjesti onako i dignuti šapice, znam da ih to uvijek raznježi i složit ću onaj svoj molećljivi pogled... pa nek oni jedu moju čokoladicu ako im je tako fina a meni daju svoju...

a i muči me nešto... nikako ne mogu shvatiti onu glupu šarenu mačku koja po cijeli dan čuči u grmu i vreba slatke male vrapčiće... pokušala sam joj odlajati i objasniti da ju oni vide i samo joj se rugaju kad se skupe na orahovoj grani, ali mislim da je gluha jer se uopće ne obazire na mene, a znam da me svi prolaznici čuju iako sam iza zatvorenog prozora, uvijek se okrenu i gledaju u čudu...

joj, ne da mi se sad dizati s ovog toplog prekrivača a jede mi se keksić, idem malo lajati, možda se Maslačkica smiluje pa donese keksić, obećajem da ću polizati sve mrvice koje rasujem po naslonjaču...

znate li vi kad će to globalno zatopljenje ugrijati moj grad da mogu u šetnju?

av av svima!