nedjelja, 18.06.2017.

Ona

Mala ratnica je napunila devetnaest.

******

Gledam kako je lijepa i samouvjerena.

Izašle smo u restoran na ručak. Nakon toga kolači uz more.

Razmišljam kako je prije devetnaest godina u Splitu bilo pakleno vruće. Rodilo se, taj dan, tek nešto manje od četrdeset djece.

Rodila se i ona da mi promijeni život.

*******

Išla sam na rutinsku kontrolu plodne vode. Očekivani termin poroda je prošao.

8:00

- Vi morate hitno u rađaonu - rekao je doktor.

- Ali ja danas nisam spremna roditi - bubnuh, jer stvarno nisam bila spremna.

Nemam trudove. Zar ne bih prvo trebala dobiti trudove?

- Ženo, što ste radili proteklih devet mjeseci ako sad niste spremni!!!????

********

9:00

Što njega briga što sam ja radila proteklih devet mjeseci.

Nisam bila psihički spremna roditi i točka.

Nemam te proklete trudove o kojima svi pričaju.

Ne sviđa mi se kako se ophodi sa mnom.

Ne sviđa mi se što je tolika gužva.

Ne sviđa mi se taj haljetak koji moram obući.

Apsolutno mi se ne sviđa stajati u redu ispred predrađaone i slušati kako unutra neke žene jauču.

Gdje sam ovo???

U konclogoru??!!

*******

16:00

Rađaona.

Meni se apsolutno ne sviđa ovo mjesto.

Idem doma. Ovdje me drže protiv moje volje.

Lijepo sam im rekla da nisam spremna danas roditi.

Ja sam slobodna osoba. Nitko me ne može natjerati da danas rodim ako to ne želim.

Koja glupača mi je rekla da trudovi bole kao malo jača menstruacija?

Skupilo se njih nekoliko u bijelim mantilima oko mene. Jednog sam pristojno raspalila nogom u zube.

Ipak bili su jači.

*******

17,00

Ona je bila moje malo čudo.

Ona spava.

Ona je prelijepa.

Ona je posebna.

Ona je borac, to se odmah vidi.

Ona će biti samouvjerena i neovisna.

Ona može postati što god poželi.

Ona...



22:26 | Komentari (19) | Print | ^ |

ponedjeljak, 12.06.2017.

Susret

Vidjela sam ga sinoć.

Nije se puno promijenio u ove dvije godine.

Malo se udebljao, posijedio.

Još uvijek se ostavlja cigareta.

Pomislih da mu se javim, ali čemu...

On se pravio da ne vidi mene.

Uostalom, više ništa mu nemam za reći.


******

On traži sreću, nesvjestan da ga je sreća pomilovala jednog jutra, tamo negdje oko Valentinova, tik do uha, dok se slikao sa nekakvom ribetinom koju nije sam ulovio.

******

Napustih to mjesto gdje se skupljaju tužni ljudi.

Više ne pripadam tamo.

Zaplakah onako, na svoj način, u sebi, bez suza.

Tuga će proći.

Zaboljela me njegova samoća, ali to je na kraju krajeva njegov izbor.



21:16 | Komentari (14) | Print | ^ |

<< Arhiva >>



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se