ponedjeljak, 12.06.2017.

Susret

Vidjela sam ga sinoć.

Nije se puno promijenio u ove dvije godine.

Malo se udebljao, posijedio.

Još uvijek se ostavlja cigareta.

Pomislih da mu se javim, ali čemu...

On se pravio da ne vidi mene.

Uostalom, više ništa mu nemam za reći.


******

On traži sreću, nesvjestan da ga je sreća pomilovala jednog jutra, tamo negdje oko Valentinova, tik do uha, dok se slikao sa nekakvom ribetinom koju nije sam ulovio.

******

Napustih to mjesto gdje se skupljaju tužni ljudi.

Više ne pripadam tamo.

Zaplakah onako, na svoj način, u sebi, bez suza.

Tuga će proći.

Zaboljela me njegova samoća, ali to je na kraju krajeva njegov izbor.



21:16 | Komentari (14) | Print | ^ |



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se