subota, 13.05.2017.

Pokora (ljubavna priča)

Htjela bih napisati nešto lijepo.

Svom bivšem mužu.

Rastali smo se u svađi.

Nisam željela takav rastanak, ali tako je završilo. Bio je ogorčen mojom odlukom da odem.

Godine su prošle. Nije bilo lako nakon razvoda.

Nisam imala logistiku. Brak je došao do točke u kojoj se u meni sve slomilo. Kap koja je prelila čašu nije bila osobito velika, ali je bila kapljica viška. Kap koja razori valovima načetu stijenu.

*****

Voljela sam svog bivšeg muža, ali ta ljubav nije bila dovoljna.

Čini se da ljubav nikada nije dovoljna.

Otišla sam da ga ne zamrzim.

*****

Što sam naučila?

Mi smo trčali kroz život.

Mi smo sticali.

Mi smo radili da bi trošili na stvari koje nam nisu bile potrebne.

Mi smo izgubili nas.

A najljepši period nas bio je kad nismo imali ništa.

*****

Htjela bih napisati nešto lijepo.

Svom bivšem mužu.

Zamoliti ga da se ne ljuti kao što se ja ne ljutim.

Želim mu reći da ga volim i da sam zato otišla.

Da ga ne zamrzim.

*****

NIsam napisala ništa. Nikada njemu.

A sve što sam ikada ikome napisala bilo je pisano njemu.

*****

Tiho zatvaram vrata iza sebe.

Vrijeme je da tuga prođe.



#######################

Ovo je napisano prije nekoliko dana. Nisam objavila jer me uhvatila takva mučnina od spoznaje da već godinama zapravo ne radim ništa drugo, nego u nekim novim vezama pokušavam ispraviti scenarije iz svog braka.

Pa ja sam zapela u obrascu muškaraca u koje se zaljubljujem, tražeći osobine svog bivšeg muža i pokušavajući "na vrijeme spriječiti katastrofu", pokušavajući biti "bolja", "nježnija", "brižnija", "voljeti više"... Odrađivala sam pokoru na koju sam se sama osudila.

Toliko sam bježala od tuge zbog razvoda da sam samo privlačila sve veću i veću tugu.

Mislim da je vrijeme da odtugujem, onako bez laganja sebe... nije išlo - koja izlizana fraza, ali eto - nije išlo.


19:32 | Komentari (28) | Print | ^ |

četvrtak, 04.05.2017.

Dosljedno nedosljedna (ništa o svačemu)

- Nedosljedna si. Danas si puna optimizma, a za tri dana ćeš opet potonuti u samosažaljenje i tu tvoje teorije padaju u vodu.

Volim razgovarati sa njim, Njegova kritika je argumentirana i nisam zbog nje postala neraspoložena.

- Da, nedosljedna sam. Jedina moja dosljednost je odluka da se mijenjam. Dosljedno sam odlučila ne držati se dosljedno ni jednog stava ako primijetim da se zbog tog stava, zbog ustrajanja na svom stavu ili postupku, ne osjećam dobro. Uostalom, za tri dana možda pobijedi navika da postupam po staroj šemi, nije se lako riješiti loše navike.

****

Ne znam preciznije prenijeti naš razgovor od zadnje šetnje.

Završilo je njegovim obećanjem da će istražiti kako se može izmjeriti postojanje serotonina u organizmu.

Jer on, za razliku od mene vjeruje u kemiju tijela i vjeruje da se lijekovima može povisiti taj nesretni serotonin.

Činjenica je da smo oboje laici sa različitim iskustvima.

Kad sam bacila antidepresive odlučila sam otvoriti um svim savjetima koji bi mi pomogli da promjene u sebi postignem mijenjanjem vlastitih navika i obrazaca ponašanja.

Nije to jednostavno.

Naša su uvjerenja i reakcije godinama stvarane. Naša uvjerenja najčešće nisu izvorno naša. to su uvjerenja naših roditelja, učitelja, ljudi koje smo iz bilo kojeg razloga prihvatili kao autoritet. Nisu sva uvjerenja loša, ali ako se osjećamo loše, prvo moramo svako od tih uvjerenja preispitati.

Ako želimo različit rezultat moramo promijeniti formulu po kojoj postupamo.

Odricanjem od vlastitih uvjerenja gubimo identitet koji smo stvorili kroz život. Naš um je razvio obrasce ponašanja u svakoj situaciji, on reagira na vanjske okolnosti različitim emocijama koje izražavamo ili ne izražavamo. Mi dobivamo rezultat u životu na koji smo se već trebali naviknuti. Ako ste zadovoljni rezultatom ne trebate mijenjati ništa.

Ako su emocije proizvod reakcije našeg uma na vanjske poticaje onda, ako doista nismo zadovoljni emocijama u sebi, ako nismo zadovoljni životom koji živimo, trebamo mijenjati misli o tim okolnostima i tako možda izmijeniti i same okolnosti.

Moramo mijenjati sebe.

- Ljudi se teško mijenjaju - rekao mi je čovjek koji mi je iz vlastitih, meni nepoznatih razloga, odlučio pomoći na mom putu - Te promjene su u pravilu male, ako ne postoji svijest i čvrsta odluka ili ako promjene nisu rezultat nekog jakog životnog potresa, tragedije.

Mi smo usvojili obrasce ponašanja naših autoriteta i držimo ih se čak i onda kada je očito da nas takvo ponašanje ne dovodi do željenog rezultata. I vjerujemo da su naše reakcije jedine moguće u okolnostima koje nas okružuju.

Da je to istina, svi bi na istu situaciju reagirali isto, na sličnu slično i ne bi bilo sukoba i nesporazuma među ljudima.

****

Dakle, napuštanjem uvjerenja došla sam na nepoznat teren. Sve je postalo jedan veliki eksperiment u kojem je jedina potvrda da sam na dobrom putu činjenica da se osjećam ispunjeno, sretno, zadovoljno, mirno, a jedini alarm da griješim to da se nakon nekog postupka ne osjećam dobro - osjećaj ljutnje, tuge, bijesa, straha...

Nema uhodanih pravila, ali postoje putokazi. Moj put ne mora biti isti kao vaš. Cilj je isti - imati sretan i ispunjen život. Odgovori su oko nas ako otvorimo um. Otvoren um dopušta nedosljednost.


08:57 | Komentari (27) | Print | ^ |



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se