a što da kažem

16.02.2017.

Da vidimo....

Broj mačaka popeo se na tri.

Tu je i pas.

Uz četiri dlakavca i mrave, ja sam kao ljudsko biće u manjini u svom stanu.

Moglo bi se reći da sam ugrožena vrsta.

Oduvijek sam bila ugrožena vrsta. Čak i kad sam se kretala među ljudima.

Ako ne izumrem podivljat ću.

Možda sam već divlja.

Moja je majka oduvijek tvrdila da sam divlja.

Trudim se biti civilizirana.

Danas sam Njemu trebala saopćiti loše vijesti.

Loše vijesti je najbolje saopćiti na javnom mjestu.

Kafić na plaži se činio dobro rješenje.

Kupila sam mu sendvič.

Loše vijesti je najlakše provariti ako si već sit.

Onda ti loše vijesti lakše padnu na stomak.

On je rekao da nije gladan.

To nije bilo planirano.

Uvijek zeznem nešto u planiranju.

I tako sam nešto brbljala o lijepom vremenu i razmnožavanju skakavaca.

Poslije sam pojela njegov sendvič.

Nije bio loš. Sendvič, mislim.

prosječna

07.02.2017.

misliš da me poznaješ?

doista misliš da me poznaješ?

ti misliš da mislim ono što ti misliš da mislim
jer bi valjda tako trebala misliti prosječna ja u prosječnom svijetu

ti misliš da osjećam ono što ti misliš da osjećam
jer bi valjda tako trebala osjećati prosječna u prosječnom

a nikad nećeš saznati što mislim i što osjećam
jer sam sam se uklopila u prosječnost
govoreći ti da mislim i osjećam
ono što želiš misliti da mislim i osjećam
ono što prosječni misle i osjećaju
popunjavajući lažnu statistiku normalnosti

u nenormalnom svijetu

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>