četvrtak, 16.02.2017.

a što da kažem

Da vidimo....

Broj mačaka popeo se na tri.

Tu je i pas.

Uz četiri dlakavca i mrave, ja sam kao ljudsko biće u manjini u svom stanu.

Moglo bi se reći da sam ugrožena vrsta.

Oduvijek sam bila ugrožena vrsta. Čak i kad sam se kretala među ljudima.

Ako ne izumrem podivljat ću.

Možda sam već divlja.

Moja je majka oduvijek tvrdila da sam divlja.

Trudim se biti civilizirana.

Danas sam Njemu trebala saopćiti loše vijesti.

Loše vijesti je najbolje saopćiti na javnom mjestu.

Kafić na plaži se činio dobro rješenje.

Kupila sam mu sendvič.

Loše vijesti je najlakše provariti ako si već sit.

Onda ti loše vijesti lakše padnu na stomak.

On je rekao da nije gladan.

To nije bilo planirano.

Uvijek zeznem nešto u planiranju.

I tako sam nešto brbljala o lijepom vremenu i razmnožavanju skakavaca.

Poslije sam pojela njegov sendvič.

Nije bio loš. Sendvič, mislim.


21:05 | Komentari (16) | Print | ^ |

<< Arhiva >>



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se