petak, 21.10.2016.

Krug

- Frida, zašto se vrtiš u krug?!!???

- Tražim, tražim....

- Što tražiš, Frida??

- Tražim... Izgubila sam...

- Frida, dušo, što god da tražiš nije tu. Cijelo vrijeme se vrtiš u istom krugu.

- Tu je. Mora biti tu.... baš zato jer sam uvijek u krugu.

- Što tražiš Frida???

- Tražim sebe....

- Probaj se vrtiti na drugu stranu. Zamantalo ti se.


19:58 | Komentari (7) | Print | ^ |

utorak, 18.10.2016.

proba

kad u komentarima želim staviti link, kako bih objasnila o čemu pišem, ne ide

da vidimo ovdje

da se predstavim


07:45 | Komentari (9) | Print | ^ |

ponedjeljak, 17.10.2016.

Buđenje

Ljeto je prošlo kako je prošlo. Prespavala sam ga.
Ona luda Tvornica mi je otela blog i počela na njemu pisati svakakve ozbiljne stvari.
A nije se sjetila predstaviti.
Nije ni čudo što nema frajera. Sa tom plači-uzdiši babetinom ni ja ne bih imala posla.
Zadnji lik ju je dobro izradio.
Mene ne bi prevario.
Nikad.
Ja vam te bez empatije odmah prepoznam i pošaljem Tvornici, nek' se ona s njima bavi.
A što će jadna, da nema takvih ona bi nedajbože bila sretna, pa ne bi imala izgovor da roni suze.
Vrijeme je za jesensko pospremanje.
hm,,,,
Nešto sam pogriješila?
Jel' bi trebao biti zimski san i proljetno pospremanje?
E, pa kod mene je obrnuto.
Baš me briga što tko misli.
Dobro jutro!


23:41 | Komentari (3) | Print | ^ |

subota, 15.10.2016.

Što zapravo želim?

Moj život je kao ringišpil.

Nekad mi se čini da sam vidjela sve, dovoljno toga probala, dovoljno putovala.

Nikad se nisam furala na emancipaciju, ali emancipacija se lijepila za mene kao smola. Teče mojim venama.

Kad sam odlučila pobjeći od kuće sa svojih osam godina, izabrala sam samostalnost i neovisnost.

Emotivna ja ne uživam u samostalnosti.

Postoje dvije ljubavne priče iz mog djetinjsta koje pamtim. Ispričat ću ih jednom, nadam se. Obične priče o ljubavi koje su duboko u meni posijale čežnju da svom životu dam smisao izvan materijalnog, izvan hedonizma.

Nakon ovog tjedna, koji je bio mučan, čini se da putanja kojom se krećem ponovno ide prema gore. Uspinjem se.

Zapravo je nebitno i prolazno.

Tko bi gore bit će dolje i obratno, to je stalni proces, usponi, padovi...

Previše se puta ringišpil okrenuo da bih osjećala radost ili uživala.

Za mene je radost osjećaj pripadanja. Zagrljaj osobe pored mene u toj ludoj vožnji.

E to nemam.

Pokušavam izbaciti gorčinu zadnje zablude. Ne uspijevam iako je cijela ta priča zapravo već mjesecima završena.

Kad otklonim emocije, znam da mogu izboriti dobar život u materijalnom smislu. Nisam previše zahtjevna i za moju egzistenciju ne treba puno. Nisam željna materijalnog. Imam sve što mi u ovom trenutku treba, a vjetrovi polako okreću u moja jedra.

Ono što me čini ogorčenom jest to što bih voljela da je uz mene čovjek za kojeg bih rekala - bez njega ne bih uspjela. On je bio moja snaga.

Nije to ovisnost o drugoj osobi. Jer bitke su moje, sa njim ili bez njega. Ali osoba uz vas, uz mene, može dati smisao svakoj borbi.

Meni se bez ljubavi bitke čine besmislenima. Ne želim se popeti na vrh brda i promatrati panoramu sama.

Ne želim biti jaka.

U jednom trenutku ringišpil će se zaustaviti. Moj, vaš, njegov... Nije uopće bitno u kojoj točki, gore ili dolje. Jedino će se brojati dani u kojima ste voljeli i bili voljeni.


10:05 | Komentari (3) | Print | ^ |

petak, 14.10.2016.

Žao mi je...

Pere me usamljenost.

Nema razloga da budem nezadovoljna.

Cipelarenje je završilo neriješeno u gostima, nastavit će se uskoro i ja ću biti jača.

Hvala svima koji su bili uz mene! Riječima, mislima....

On nije bio uz mene.

Htjela sam pisati o divnim jakim ženama. O prijateljici koja mi je štitila leđa.

Pisat ću. Samo da budem bolje.

Htjela sam pisati o Anarhanđelu i njegovoj zbirci. Dobila sam svoj primjerak sa posvetom. Hvala ti, prijatelju! Doći ću na promociju.

Pisat ću. Samo da budem bolje.

Večeras samo boli usamljenost.

On nije bio uz mene.

Žao mi je... Večeras mi se čini da gubim bitku.

Želim prespavati ostatak života.

Neće se to dogoditi. Samo sam jako umorna.

Jako, jako umorna i usamljena.


20:14 | Komentari (11) | Print | ^ |

utorak, 11.10.2016.

Razne vrste zločina

Neki vas ljudi ubiju hladnim ili vatrenim oružjem
Neki vas ljudi ubiju golim rukama
Neki vas ljudi ubiju riječima
Neki vas ljudi ubiju nemarom
Neki vas ljudi ubiju šutnjom i ravnodušnošću

Postoji li razlika?


22:29 | Komentari (10) | Print | ^ |

petak, 07.10.2016.

Pred sukob koji nisam tražila ali koji ne mogu izbjeći

ovu bitku vjerovatno gubim
na poslu
cipelarenje

izdržat ću

jer, vidi, pala sam u jednom trenutku
onda je uslijedio udarac u rebra
pa u glavu

izdržat ću

*****

Imam malo vremena da se zaštitim od napada koji slijedi. Moje šanse da izađem kao pobjednica su gotovo nikakve.

Ali imam i anđele u ljudskom obliku. Jedan mi se javio jutros. Onaj prelijepi anđeo koji mi se javlja samo kad vidi da sam posrnula.

Podsjetio me tko sam.

Još važnije, makar to nije rekla, podsjetila me tko nisam.

Nisam luzerica. Nisam rođena da se predam. Nisam sama.

Što god da se dogodi, ustat ću. Podignut ću glavu visoko. Jer znam koliko puta su me rušili do sada i opet ja sam tu.

Vidim udarac koji slijedi, prekratke ruke da uzvratim, ali... Pobogu Frida, ovo nije prvi put da si u nepovoljnoj poziciji. Preživjela si i gore stvari i na kraju izašla kao pobjednica.

Ono na što ne računaju jest moja sposobnost da se oporavim i dignem. Ako padnem.


16:55 | Komentari (12) | Print | ^ |

Nisam spremna

Da vidimo...znala sam da je posao za mene izvor stesa.
Na svoju ruku sam se ostavila lijekova, jer moj je dojam bio da oni ne rješavaju moje probleme - naprotiv.
Još uvijek mislim da je ta odluka bila dobra.
Morala sam prekinuti bolovanje.
U Hrvatskoj je bolovanje luksuz.
Valjda je tako i drugdje. Ne znam.
U svakom slučaju vrijeme u kojem sam si mogla priuštiti taj luksuz je prošlo.
Dobro je išlo. Svo moje znanje je još u meni. Blokić, zapisivanje obveza... modus za preživljavanje.
Ipak, pogoršava se. Pojedini stresovi su naprosto došli prerano.
Već par dana se doslovno prisiljavam slijediti niz iz blokića.
Ide, ali ide sve teže i teže.
Jučer je bio težak dan.
I danas će biti težak dan, ako se po jutru dan poznaje.
Moram se vratiti u "normalu".

Frida, pobijedi strah.
Jutra su uvijek teška, znaš to... preživi jutro i popodne će biti bolje.
Strah je moj neprijatelj. Strah je u meni i tako sam sama sebi najgori neprijatelj.
Pobijedi strah Frida!

Nabacala sam ove misli ovdje, tek tako... nek ostane zapisano.
Ako pobijedim strah, da se sjetim da je postojao.
Ako ne pobijedim strah, da se zna da sam pokušala.


08:17 | Komentari (4) | Print | ^ |

četvrtak, 06.10.2016.

za sada samo toliko

anarhanđeo

Bit ću tamo.

Poslije, kad prođe ovaj grozni dan, kad se iščupam iz vlastitog potonuća, napisat ću više.

Čestitke prijatelju, pjesniku, blogeru - uspio si!

I živi!


16:43 | Komentari (7) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se