srijeda, 30.09.2015.

da se predstavim

Nastala sam kao rezultat mašte svog tvorca.
Moj tvorac je žensko, ali mi je malo glupo za nju reći da je tvornica.
A Tvornica (a što ću - žensko je) je bila jako usamljena pa je odlučila sebi pronaći partnera i otišla je na Iskricu.
Iskrica je jedno čudno mjesto na kojem ima puno usamljenih ljudi. Oni se skrivaju iza svojih profila jer tada mogu reći da su predivni, savršeni, uspješni i sretni, ali, eto, čine drugim usamljenim ljudima uslugu pa će, ako ovi zadovolje sve njihove prohtjeve u pogledu ljepote, uspješnosti, predivnosti (jednom rječju savršenosti) biti počašćeni njihovim društvom.
Na Iskrici postoje pitanja koja savršenima pomažu da nađu savršene i obratno. Tako je Tvornica, odgovarajući na postavljena pitanja, stvorila mene. Nisam ispala loše, puno sam zanimljivija od Tvornice, ali su se naš suživot i suradnja dobro razvijali. Počele smo voditi blog. Ja sam se usuđivala reći sve što Tvornica misli, a nekad bih uzela slobodu i dodala ponešto svoje. U toj mojoj otkrivenoj samostalnosti jaz između mene i Tvornice postajao je sve dublji. Iz nekog razloga ja sam privlačila frajere bolje nego je to Tvornica ikada uspjela. Mislim da je postala ljubomorna. Kada se On pojavio obje smo se zaljubile. Ispostavilo se da je On više volio mene nego Tvornicu. Čitao je sve što napišem. Tvornica je pokušala u tu priču ubaciti sebe i nastao je trokut. On, ja, Tvornica....Njemu je to bilo previše pa je odlučio nestati. Tvornici je to bilo previše pa je odlučila ubiti mene. I deaktivirala je svoj profil, koji više uopće nije bio njen nego moj. Ali kao svaki tvorac i Tvornica je malo zavoljela svoju kreaciju i sačuvala je dijelove mene. I ponovno me oživjela ovdje.
Dakle, ja sam Frida i svaka sličnost između mene i Tvornice je posve slučajna. A ovo su moji odgovori na glupa pitanja:


1. Opiši osobu koju želiš upoznati. Koje osobine su ti najprivlačnije?
Pa zar sve ovdje ne traže princa??? Ups... pogriješila sam bajku, skužajte.... fala. Hm... da, želim upoznati... nekoga...sebe možda...

2. Koje navike te kod drugih najviše iritiraju?
Očekivanja drugih mi idu na živce, strahovito... Zato ih redovito iznevjerim. Nije to najgore. Ja čak i samu sebe iznevjerim.

3. Opiši sebe kao osobu, opiši svoj izgled. Ovo je dobro mjesto da se opišeš ukoliko nemaš fotografiju.
Jako sam glupa. Moja najbolja osobina - tupasto zurim u frajera koji mi priča bajke i sve mu vjerujem. Isto k'o i političarima... a i njemu i njima se samo jedno (uvijek isto) vrti po glavi.... da sam im jako važna - naravno. Zaljubljujem se samo u pogrešne, pa molim da me oni pravi zaobiđu.

4. Koje stvari ti najviše daju samopouzdanje? Kada bi mogao(la) mijenjati jednu svoju osobinu, što bi to bilo?
Sposobnost da preživim ma koliko (samo)destruktivna bila. Nagon za preživljavanje. Mijenjam se svakodnevno, prilagođavam se okolnostima. Pravo pitanje bi bilo koju svoju osobinu bih zadržala.

5. Gdje si upoznao/la svoje sadašnje prijatelje? Opiši svoj krug prijatelja.
Imam par prijatelja, najbolji smo si kad ih previše ne gnjavim. Ipak, svako toliko napravim neki problem, tek da provjerim jesu li još prijatelji.

6. Kakav je tvoj pogled na duhovnost, i kako se to odražava na tvoje stavove?
Ništa ja Njega ne razumijem, ali na kraju sve nekako posloži. Valjda će i sada, jer ja ne znam pospremiti ovaj nered sama.

7. Da li si član nekakve organizacije, kluba udruge?
Nekad mi se čini da bas nigdje ne pripadam.

8. Kako najčešće provodiš slobodno vrijeme? Sport? Hobi? Kako provodiš vikend?
Ne znam... imam dobre planove... od sutra.

9. Kakvi su tvoji politički stavovi? Pripadaš li nekoj političkoj stranci ili organizaciji? Koliko te zanima politika?
Mudri su to ljudi, ti političari. Učeni. ništa ja ne razumijem što oni pričaju al' uvijek lijepo zvuči. Svima vjerujem, pa mi se teško odlučiti na izborima. Taj dan se lijepo sredim, operem i obučem onu Šemsinu haljinu što je maznula susjedi pa je dala meni jer joj je bila pretijesna. Gotovo nova, nosim je samo za izbore ili kad netko nedajbože umre. Imam sistem. Čekam da se susjed Pero napije, onda brojim koliko će puta poslat sve u materinu prije nego ga žena spremi u krevet. To je taj broj.

10. Koje jezike govoriš, pišeš, poznaješ?
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. (Biblija, I poslanica Korinčanima, Hvalospjev ljubavi)

11. Kada bi mogao/la izaći sa bilo kime, tko bi to bio?
Sa nekim od svoje vrste, ali takvih nema.

12. Koji bi bio savršeni scenarij za prvi izlazak sa nekom osobom?
Citat: Moj život je prelazak iz jednog sna u drugi. Nikada nisam znala što je stvarno, a što nestvarno. Ne znam ni sada. Ne znam ni zašto sam ovdje. Ne znam što je pravda, što nepravda. što dobro, što zlo. Jedino što znam da sam našla onog koga sam čekala, koga sam prizivala i da ćemo od sada pa zauvjek biti zajedno, bez obzira kakva bude presuda vašeg suda, koji je samo jedan od mnogih sudova (kraj citata).

13. Što je za tebe sexy? Što je za tebe sexy na tvom partneru?
Osjećaj da pripadam ne zato što moram već zato što želim. Sloboda izbora.

14. Koju vrstu glazbe voliš? Napiši par koncerata ili priredbi na kojima si bio/la.
Bili su jučer u Solinu neki francuzi, s bubnjevima... e oni - sviđaju mi se.

15. Koji su tvoji omiljeni citati iz knjige, filma, pjesme... ?
Pjesma bješe o suncokretu, dozlaboga žalosna.

16. Koji su tvoji omiljeni filmovi i/ili glumci?
Vrtim uvijek jedan film, iznova i iznova. Kad znaš kako film završava nema stresa. Ne volim stres.

17. Koju srednju školu /fakultet si pohađao(la)? Koji su ti bili najzanimljiviji predmeti u to doba?
Mama mi nije dala da se školujem. Tata je rekao kako nije dobro kad žene previše znaju, a mama je njega uvijek slušala. Zato me uvijek iznova i iznova impresioniraju ljudi s fakultetom, magistri, doktori, mudre glave, mislioci, Tonja. Tonju je tata poslao na škole. Sad je jako pametna i jako sama. Lako je Tonji. Njen tata je rekao da ona mora ići u školu jer je ružna.

18. Gdje si rođen(a) i gdje si sve do sada živio (la). Navedi neka mjesta koja si proputovao(la).
Putovanja su precijenjena. Toliko novih ljudi koje nikada stvarno nećete upoznati. Ne volim putovati. Ne volim ceste, vlakove i avione. Izgubim se u zračnoj luci i onda mi se smiju. Ja se nikada ne bih smijala nekome tko se izgubio.

19. Kojom se vrstom posla baviš? Koliko dugo si u tom poslu? Da li uživaš u svom poslu?
Ma koga to uopće briga.

20. Kada bi mogao(la) odabrati jednu osobinu, poput osobina superjunaka iz crtića, koja bi to osobina bila?
Kad mi padne klavir na glavu da mogu u slijedećoj sceni opet ustati i nastupiti u novoj epizodi. U crtićima nikad nitko stvarno ne nastrada. Ili da mogu k'o La linea zamoliti onog što crta da doda nastavak kakav mi treba... samo On uvijek nešto krivo shvati.

21. Na koje pitanje bi želio(la) dobiti odgovor odmah na prvom spoju, a to jednostavno ne možeš pitati?
Veći je problem koje odgovore ne želim čuti.

22. Koji su neki od tvojih životnih ciljeva? Gdje vidiš sebe u naredne dvije ili pet godina?
Svađam se sa Šemsom jer je pokupila plastične boce iz mog kontejnera. Kune se da nije ona. Sve je manje boca, a sve više nas što kopamo po smeću. Ekološka osvještenost kod ljudi proizvela je nedostatak senzibiliteta prema sirotinji. Vise nitko ništa ne baca. Šaljem Šemsu u mjesto rođenja jer više ne ovisim o glupim bocama - to bi bilo lijepo.

23. Postoji li još nešto što želiš reći, a ova pitanja nisu pokrila?
"Isto tako, u spomenutom Vijeću, navedene godine, dana 10. mjeseca prosinca, zaključeno je, ako koja žena na zlu glasu i loša života uvrijedi koju ženu na dobru glasu u njezinoj prisutnosti ili odsutnosti, pa ta bude tužena i to bude dokazano, neka se išiba trčeći oko grada. I neka u tim stvarima bude dovoljno svjedoćenje dviju žena" Korčulanski statut iz 1214. godine. Nismo puno napredovali od tada.


20:13 | Komentari (28) | Print | ^ |

utorak, 29.09.2015.

večernji raport

Ustala na lijevu nogu.
Savršeni se javio.
Nije odustao.
Izgleda da me se ne plaši.
To me nanerviralo.
Pokušala sam biti najstrašnija što mogu.
Nije pomoglo.
Počela sam se brinuti za njega.
Cijeli dan mu nabrajala razloge zašto treba pobjeć' glavom bez obzira.
Poslušao me.
Odustao.
Sad mi je malo žao.
Mrvicu mi suze idu na oči.
Opsovala bih al' nije lijepo psovat.
Život se vratio u normalu.



20:08 | Komentari (11) | Print | ^ |

nedjelja, 27.09.2015.

jutarnji raport

Ustala na lijevu nogu.
Glavobolja.
Izašla na ulicu.
Srela još jednog koji želi biti On na mjestu Njega.
Baš nisam raspoložena za upoznavanje frajera,
ali...
Činio se savršenim, toliko savršen da mi je to išlo na živce.
Kulturan, zgodan, učen, financijski stabilan, mentalno stabilan, slobodan (jesam li rekla stabilan?), sa puno čudnih riječi koje ne razumijem.
To je probudilo najgore u meni.
To najgore u meni je bujica riječi po domaćem koja bi obeshrabrila i najhrabrije.
Sad mi je malo žao.
Možda je mogao biti onaj pravi.
Što ću kad sam naučila samo na krive.
Sad bih nešto rekla, ali nije lijepo psovati.




12:35 | Komentari (21) | Print | ^ |

subota, 26.09.2015.

Djevojčica sa imenom iz pjesme

Imala je lijepo, neobično ime iz jedne pjesme. Nikada prije ni poslije nisam čula da se još netko tako zove.
To je bilo u vrijeme dok sam još čitala bajke. Nekad sam voljela bajke. Prije nego sam pobjegla od kuće. Prije nego me knjižničarka kritizirala da je vrijeme da čitam nešto drugo osim bajki i tako, u dobroj namjeri, posramljenu, ubacila u priče koje ne završavaju sa "živjeli su sretno do kraja života". Prije odrastanja.
Živjela je po sredini moje ulice, drvoreda kestena. Nije se previše družila s drugom djecom. Uvijek lijepo obučena, čista. Jednom me pozvala na svoj rođendan. Ponekad bih otišla na njena vrata i pozvala je da zajedno sjedimo na ljuljačkama iza njene zgrade. Nikad me nije odbila. Sjedile bi tako, nismo puno pričale, ali bilo je nešto smirujuće u toj tišini. Ponekad se nasmijala bez osobitog razloga. ni tiho ni glasno, sretno kako se smiju djeca koja se raduju životu.
Jednoga dana mama je dojurila s posla, uzrujana. Pozvala me, zgrabila za ramena, s izrazom lica "nemojmilagatijerjasveznam" i pitala jesam li ikad, ali ikad, ušla u zgradu na početku naše ulice. Nisam, koliko se sjećam nisam, tamo nije bilo nikoga koga poznajem. Mama je puhala, uzdisala i počela sa pričom kako ne smijem razgovarati s ljudima koje ne poznajem. Ja sam je pitala kako ću onda ikoga upoznati. Mamu je to jako uzrujalo i zviznula mi je šamarčinu. Rekla je da ja, balavica, ne trebam nikoga upoznavati. Tu je bio kraj našeg razgovora.
Dalje sam saznala prisluškujući odrasle. Odrasli puno pričaju.
Neki su rekli su da je sama kriva jer se preslobodno oblačila. Ne znam što znači preslobodno oblačenje ni danas. Ona se oblačila lijepo, ako mene pitate.
Moja mama je u tim razgovorima obično samo uzdisala i ponavljala "Bože sačuvaj! Bože sačuvaj!"
Neki su rekli da su krivi njeni roditelji jer nisu pazili gdje im se dijete kreće. Mama bi ponavljala "Bože sačuvaj! Bože sačuvaj!".
U vrijeme mog odrastanja nitko nije pazio na djecu. Djeca su bila mala smetala koju se slalo vani dok odrasli piju kave i puše. Nekad bi nas poslali da im kupimo cigarete. Nije bilo zabrana kao danas.
Njeni roditelji nisu pili kave i pušili sa drugim odraslima iz naše ulice.
Drugi odrasli su nekad jedni drugima javljali gdje je i što je napravilo nečije dijete. Ako si dijete i drugi odrasli te spomenu na tim kavama znaš da ćeš ići po šibu. Šiba je bila odgojno sredstvo. Mogao si birati šibu kojom ćeš dobiti po guz'ci. To je u mom životu bila prva mogućnost izbora sa kojom sam se susrela.
Svašta su rekli za djevojčicu sa imenom iz pjesme jer je ušla u stan čovjeka koji je živio na početku naše ulice. On ju je pozvao da vidi mačiće. Rekli su da je tog čovjeka odvela policija.
Od tog dana meni je zgrada na početku naše ulice postala strašno mjesto u kojem žive strašna bića.
Nju više nikada nisam vidjela. Nedugo nakon što me je mama tako izdrmusala otišla sam do njenog stana. Nedostajalo mi je društvo na ljuljačkama. Njen tata mi je kratko, neljubazno rekao da ona ne može vani i zatvorio vrata.
Nakon toga sam čula da su se odselili.
Ponekad čujem tu pjesmu.
Tada razmišljam o noj.
Nadam se da je živa i sretna, da je zaboravila našu ulicu i da se smije baš onako kako se smijala dok smo sjedile na ljuljačkama. Kao dijete koje se raduje životu.


08:03 | Komentari (14) | Print | ^ |

četvrtak, 24.09.2015.

O kiši i još ponešto...

Pada kiša.
Ne volim kišu.
Ni hladnoću ne volim.
Ne volim biti u zatvorenom prostoru.
Kad pada kiša moram zatvoriti prozore.
Kad su otvoreni prozori kiša ulazi u stan.
Kad pozatvaram prozore uhvati me klaustrofobija.
Moram otvoriti prozore.
Ne znam je li to zbog klaustrofobije ili zato što pas prdi.
Što god, otvaram prozore.
Još uvijek pada.
Neke je dane najbolje prespavati.

Imam čudne snove. U mojim snovima je uvijek puno žarkih boja. Nekad letim u snu.
Nekad sanjam da sanjam. Nekad sve pomiješam.

Zapravo sam htjela napisati nešto jako tužno, ali je bilo toliko tužno da ovaj kišni dan ne želim kvariti dodatnom tugom.
Dovoljno je tužno što pada kiša.
Idem sanjati žarke boje.


21:05 | Komentari (8) | Print | ^ |

nedjelja, 20.09.2015.

pogledaj kroz moje oči


22:47 | Komentari (14) | Print | ^ |

subota, 19.09.2015.

Oprez, oprez, oprez!

Oni su među nama.
Budite oprezni!
Opasni su i nepredvidljivi.
Teško ih je prepoznati jer nam nalikuju.
Osobito kada šute.
Tad su najopasniji.
Oni su neprijatelji kolektivne svijesti i lako vas mogu zavesti.
Ne nasjedajte njihovoj logici!
Čuvajte se!
Oni su izvor svih sukoba među ljudima, a nerijetko se sukobe i međusobno.
Ne poštuju norme i društvene zakone.
To je destrukcija sistema.
Anarhija.
Oni misle svojom glavom.


11:03 | Komentari (7) | Print | ^ |

srijeda, 16.09.2015.

Plan

Skupila sam krpice, sve je tu... Kaput koji sam naslijedila od pokojne tete, njena misna haljina, šal, cipele (moje, još očuvane, one tetine su mi bile premale), mačka, pas... Spremna sam, sve je stalo u kufer (isto od pokojne tete, gotovo nov). Lupkam po njemu nebili se pas i mačka malo primirili.
Ma nešto mi nedostaje.... ok, nemam kartu, ali ne bi bilo prvi put da se švercam u vlaku... Neplaćene račune sam bacila u smeće. Koga briga. Odlazim, nek' me traže!
Četkica za zube? Tu je! Malo se rascvala, ali će poslužiti. Pastu već odavno ne koristim.
Pidžama mi ne treba. Presvlačenje prije spavanja samo oduzima dragocjeno vrijeme za san. Presvlačim se samo kad se odjeća previše zaprlja. Ili kad se kupam, a to je samo kad planiram upoznati nekog frajera. Moram prestati s tom navikom. Uvijek naletim na pogrešne. Bolje da ne planiram. Ili da se ne kupam? Možda da jednostavno nikada više nikoga ne upoznajem?
Plan!! To je to!
Imala sam dobar plan. Tako je počelo. Prepustila sam mravima njihov teritorij, uz ispriku za zločine svojih predaka.
Torbicu nemam. Onu koju sam nosila kad sam upoznala Njega sam bacila. Kako je neugodno bilo kad se počela raspadati dok smo šetali. Možda je mogla još koju godinu poslužiti kad se uhvati koncem na strateškim mjestima, ali nisam htjela da me išta podsjeća na taj dan. Ma nije bitno.... Sva moja imovina, a to je jedno veliko ništa, osim nabrojanih stvari u kuferu, stane u džepove koje također nemam.
Glupa južina....Gdje sam ono stala? Imala sam plan. Plan... Otputovati....Otići....
Nije da nisam probala obući tetine cipele. Zašto neke žene imaju mala stopala? Kao da nismo u rodu. Ona je nosila 37, a ja imam stopalo 42. Ni žlica nije pomogla. Mrzim bajku o Pepeljugi! Ni Ivica i Marica mi nisu pretjerano dragi. Ja nikada ne bih staru ženu gurnula u peć. Malo je nehumano, čak i kad je u pitanju vještica. Ne radi se o nužnoj obrani, jer nije bilo neposrednog napada. Trebali su samo pobjeći. Biće se Marica poslije pred sudom izvukla na maloljetnost.
Mala sirena je jedna obična glupača. Jednom sam ja tako htjela spasiti Njega, a ispostavilo se da On bolje pliva od mene. Gledao me je k'o luđakinju.
Ma zašto ovo pričam? Pas i mačka su se umirili. Čudno je malo. Gasim svjetla. Ključevi od stana? Tu su!
Nešto fali.... Plan?... Kad bi barem prestala ova južina.... Spremna sam za put. Plan je odličan. Plan!... Plan???? ... Znam da sam imala plan!
Kvragu!!
Zaboravila sam gdje sam krenula...





20:21 | Komentari (7) | Print | ^ |

ponedjeljak, 07.09.2015.

ne bojim se mraka

Ne bojim se mraka, to je kao kad sklopiš oči.
Ne vjerujem u zločesta bića koja vrebaju iz tmine.
Ne bojim se mračnih puteljaka.

Mene je strah svitanja.
Strah me je oči otvoriti.
Bojim se samoće i praznine.

Oznake: odrastanje


21:10 | Komentari (1) | Print | ^ |

utorak, 01.09.2015.

Ime ti neću spomenuti

Samo da zabilježim - nedostaješ mi večeras stravično.
Još jedna uobičajena noć.

Oznake: Haiku


00:01 | Komentari (2) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se