Z A G O N E T K E

petak, 31.03.2006.

Dream wars

Imaš pravo Sirenice, to je taj razlog! Triptih, ne znam o kome se to radi, ali mogu pretpostaviti, a sad idemo dalje! U neko ljetno doba, dok je vrućina pržila na sve strane, nalazio sam se u autobusu punom ljudi! Autobus nije bio nikakav Luxusliner koji je opremljen klimom, udobnim sjedalima, TV-om, onim malim 'stolićima' na rasklapanje i stjuardesama. Bio je to običan školski autobus, tj. bio je običan za djecu iz SAD, za nas je to ipak neobično vozilo, ono žuto čudo kojemu se vrata otvaraju nekom polugom kraj vozača, isti onakav kakav viđamo u Simpsonima. U autobusu smo se svi uspuhali, iako su gornje polovice prozora bile skroz otvorene, stanje je i dalje bilo teško podnošljivo! No, kako svemu lijepom dođe kraj, tako je i ovo putovanje napokon završilo, došli smo do odredišta i brže bolje izašli van iz busa na svjež zrak. Malo smo se odmorili, a onda nas je naš vođa puta počeo dijeliti u parove. Dok je on to radio, niotkuda su se stvorili neki.... ne znam što... valjda ljudi, nosili su nekakve tamno zelene uniforme s maskama i kacigama, tako da im nismo mogli vidjeti lica! Ubrzo su počeli i 'pucati' po nama. Pucati je pod navodnicima jer se u biti nije pucalo, nego su to bile nekakve laserske puške koje su bacale zelenu svjetlost. Pogodak te puške je bio smrtonosan za svakoga. Odmah smo se svi razbježali, svatko na svoju stranu. Autobus je stao točno ispred nekog trgovačkog centra koji je bilo lijepo uređen, ali iz nekog razloga je bio potpuno prazan i u polutami. Većina nas je tu našla utočište! Bježeći i šuljajući se tako pred neprijateljski raspoloženim neznancima naišao sam na jednu djevojku koju su umalo uhvatili. Brzo sam se bacio na jednog od njih, cura se uspjela osloboditi, a ja sam uzeo njihovu najrazorniju pušku, no bojao sam se upotrijebiti je, jer sam vidio da ona iako je nepogrešiva i moćna ipak ima jednu 'manu'. Mislim, riječ mana je ovdje preblaga, ali ne znam kako to drukčije nazvati... možda defekt! Primjetio sam da ona uvijek ubije onoga u koga je bilo ciljano, ali isto tako ubrzo nakon toga ubija i onoga koji je pucao s njom. Držim tu pušku, ona djevojka kraj mene, a s lijeve i desne strane nam se približavaju neprijatelji. S lijeve strane ide skupina tih ljudi/vojnika, a s desne njihov zapovjednik i njegov pomoćnik. Zapovjednik je manjeg rasta, stas mu je kao vinsko bure, glava vojnički ćelava! Kraj njega pomoćnik, prava suprotnost, visok, vitak i kuštrav! Bili su nam sve bliže i bliže, napetost je rasla, nisam znao što učiniti, imam pušku, ali...... Na kraju sam naglo odlučio, zapucao sam u skupinu vojnika, istog trena bacio pušku na zapovjednika, uhvatio curu za ruku i trk van! Ona skupina vojnika je poginula od mog pucanja na njih, a zapovjednik se preplašio pa je brzo pušku bacio pomoćniku, ovaj ju je opet vratio i dok su se oni tako dobacivali puška je ubila obojicu. Cura i ja smo trčali van iz zgrade držeći se za ruke, čim smo odmakli nekoliko metara cijela zgrada je eksplodirala i to u stilu najboljih akcijskih filmova bacivši nas u zrak pa na tvrdo tlo! Samo smo pogledali taj plamen i vidjeli sve uništeno, instinkt nam je rekao da smo sad sigurni, pa smo se počeli strastveno ljubiti, a ubrzo su i svi ostali koji su preživjeli taj napad bili jedni drugima u naručju i uživali u duuuuuugiiiiim pusama i poljupcima! I to je bio happy end, osim za te zelene čudake i vlasnika trgovačkog centra, ali valja je bio osiguran! Pozdraw!

- 09:36 - Daj me pohvali (10) - Papir u akciju!!! - #

srijeda, 29.03.2006.

Publiciranje snova

Vidite i sami da sam sad započeo seriju postova o svojim snovima, možda već pretjerujem, ali bez brige, neću još dugo o snovima, još par komada i to je to! Naime, toliko toga sam sanjao u životu i uvijek kad se probudim znam sve što sam sanjao i to svaki detalj, ali dovoljno je da odem oprati zube i već sam sve zaboravio. A velika želja mi je bila znati snove za duže vrijeme tako da ih mogu ispričati roditeljima, bratu, prijateljima... poradi toga sam odlučio da odmah po buđenju ščepam svoj mobitel i u njega zapisujem snove. Tako sam i radio jedno vrijeme, ali onda mi je to postalo naporno, jer teško je onako još pospan stiskati gumbe na mobitelu, pogotovo na ovom mom. I sve to ide sporo, jer nisu mobiteli bas stvoreni za pisanje priča, dok se to natipka izgubim misao koju sam imao i koju sam htio napisati. Tako da sad to više ne radim, no oni snovi koje sam prije zapisao i dalje stoje zapisani. No, možda bi bilo zgodno napisati samo natuknice na mobitel, pa kasnije kad se bolje probudim napisati to u Wordu ili bilo kojem drugom tekst editoru, da ne bude reklama za Microsoft :) I onda jednog dana sve to skupit na jedno mjesto i objavit knjigu koja bi mogla imati dvojaku ulogu. Prva uloga bi bila da je čitaju svi, da se malo zabave, jer meni se čini da ipak podsvijest piše najzanimljivije događaje i priče, neka se ljudi čude snovima. A druga, možda profitabilnija uloga bi bila da ta knjiga glumi zbirku zadataka za sve one tumače snova. Mislim da je to dobra ideja, zamislite samo kad nakon cijelog tog tečaja ili bilo kojeg načina stjecanja znanja o snovima, treba provjerit ta znanja. Kako ih provjeriti? Pa jednostavno, ispitivači uzmu knjigu Crazy Dreams by Fresh Prince (u nakladi Princess Company, 2001) i nasumce izaberu tri sna koje 'studenti' moraju odgonetnuti! A ja bih za naknadu tražio 1$ po ispitu, i to samo po položenom ispitu! Evo, tko bude studirao tako nešto, nek' mi proba objasnit ovaj san, kojeg sam sanjao par puta! Dakle, imam taj svoj mobitel! I moram ga puniti kad se baterija isprazni! Samo što moj mobitel ispusti jedan beep kad izgubi spoj s punjačem, a nekad mi se zna dogoditi da ga brzo gubi i brzo dobiva, tako da se čuje samo beep beep beep beep beep i tako puno puta u sekundi. I nedavno sam sanjao da sam u nekom polusnu čuo to njegovo pijukanje, ali da nisam ništa reagirao, jer sam bio previše pospan. Kad sam se kasnije probudio(ovo je još uvijek san) malo sam se protegnuo i protrljao oko, lijevo i desno, te odmah vidio kako mi se punjač rastopio, bio je lijepi, crni i zgodni, a sad je nalikovao samo na crnu žvakaću. Pogled mi je klizio lagano po kablu pa sve do mobitela. Š O K !!! Mobitel je izgledao kao da je izgubio jedno oko, ne znam kako bih vam to objasnio da je oko izgubio, ali izgledao mi je kao terminator pri kraju filma. Uglavnom sav se rastopio i pozelenio, valjda je baterija takva da voli pozeleniti mobitel! Sav sam se razočarao, ali onda sam se probudio i ugledao da se na crnom, lijepom i pravilno oblikovanom punjaču nalazi srebrni sjaj mobitela, odahnuo sam, sve je bilo u redu! Ali prije dok sam imao 3310 znao sam sanjati da mi se otopila u đžepu dok sam šetao gradom ili dok sam mirno sjedio u školi. Ne znam kakva je to opsesija mobitelima i njihovim kvarovima. Nikad mi se mob nije pokvario, pa da imam fobije od novih kvarova. Nekako mi se čini da što više snova iznesem u javnost da ćete me smatrati sve čudnijim i čudnijim. Nastat će 'jaz' među nama! Pozdraw!

- 06:58 - Daj me pohvali (11) - Papir u akciju!!! - #

utorak, 28.03.2006.

Zmijska kruna

Evo ga i jedan san nakon kojeg se nikada nisam smijao, a kao dijete sam ga često znao sanjati. Sreća pa ga više ne sanjam, ali kad god sam ga sanjao, jako bih se uznemirio, no s vremenom sve manje i manje, valjda se i podsvijest nauči nositi sa stresnim situacijama. Kad su se moji tek uzeli, napravili su kućicu sa kuhinjom, kupatilom i sobom. To je bila mala kućica, ali su oni bili sretni da imaju nešto svoje, da ne moraju više biti podstanari. Naravno, svi smo spavali u toj sobici dok se nije kasnije nadogradila velika kuća, na tu malenu! Brat i ja smo spavali na nekom kauču, bili smo maleni pa smo mogli, ionako nam je bio prevelik! Na tom kauču sam ja često sanjao zmije i to na način da se one odjednom pojave i okruže sve što ima u toj sobi, sve onako uz rubove tih stvari. Najgore je što su okružile i krevete, i naš i roditeljski! Sve su stajale onako kao što kobre stoje kad su spremne za napad, sve su propete i sve su oči uprle u nas tj. na roditelje. U sobi je uvijek vladala neka polutama (u snu) tako da su i zmije izgledale onako tamno zelene. Ukupni dojam je bio da svaka stvar u sobi ima neku vrstu krune sastavljene od zmijskih glava i 'vratova'. U snu sam mislio da sam budan i uvijek sam samo prestrašeno promatrao sve te zmije. Nisam znao što bih učinio! Taj san je jedan od rijetkih koji nikad nije dobio svoj završetak, sve bi uvijek ostalo na tome kako nas zmije promatraju, sve dok me netko ne probudi! Pozdraw!

- 07:03 - Daj me pohvali (9) - Papir u akciju!!! - #

ponedjeljak, 27.03.2006.

Bilo kuda ovce svuda

Baš sam bio kod djeda, bilo je lijepo vrijeme, pa sam se htio malo prošetati! Odlučio sam ići kraj potoka, ima tamo jedan mali slatki puteljak. Djed se nalazi u podnožju Dilja, pa tamo ima dosta i izvora i potoka i svega zanimljivog! Išao sam tako tim poznatim putem, uživajući u okolišu, prirodi, svježem zraku... u svemu (osim u zvjezdama – bio je dan). Došao sam i do jednog brda, na kojem se tata prevrnuo s traktorom dok sam ja bio u prikolici, tu sam malo zastao i zamislio se! Bacio sam pogled na vrh tog brda, možda bolje reći brijega, jer nije to tako visoko, samo je nagib velik. Gledao sam kratko kako se biljke na vrhu ocrtavaju po čistom vedrom plavom nebu, kad odjednom.... srce mi se sledilo! Zaglušujući topot, a nigdje se ništa ne vidi, okrećem se oko sebe, nigdje ništa nema, ponovno pogledam prema vrhu.... kad ono... imam što i vidjeti! Stado s nebrojeno puno ovaca munjevitom brzinom juri prema meni. U tom trenutku sam se ukočio, nisam znao što bih napravio, nemam kamo pobjeći jer stado ide prema meni u velikoj širini (kao kad Indijanci napadaju), a ne mogu trčati ni ispred njih jer su prebrze za mene – zgazit će me! Gledam što ću, kad ugledam nekakvo sitno stablo koje raste na tom brijegu baš između mene i ovaca, ali ipak bliže meni. Počeo sam trčati tih par koraka i u zadnji tren sam se uspeo na njega. Ovce protrčale ispod mene. Na prvi pogled mi se učinilo da sve ovce trče u rikverc, unatrag, jer im se uopće nije vidjela glava. No, kad sam se okrenuo za njima, vidio sam da nema glave ni iza! To su bile ovce bez glave i bez repa i trčale su kao lude. Kad sam vidio da sam preživio, odlučio sam se probuditi. U budnom stanju sam prvo bio malo izbezumljen, ali nakon toga sam sjedio u krevetu i smijao se sam sebi! Jer, budimo realni, tko još sanja takve stvari! Pozdraw

- 10:24 - Daj me pohvali (8) - Papir u akciju!!! - #

nedjelja, 26.03.2006.

Ljubavni zahvat na ciganskoj tržnici

Evo jučer mi se okrenula prva tisućica, baš me zanima tko je bio broj 1000, ali evo post slijedi! Bio je nekakav sparni ljetni dan, ne znam otkud sam došao, ne znam ni kamo sam išao, ali znam da sam se našao na jednoj tržnici, bila je sva prašnjava, nije bilo betonirano, ljudi su prolazili, nogama su dizali prašinu, svatko je gledao svoja posla, jedino se gdjegod čuo poneki trgovac koji pokušava privući kupce. Vrućina je bila prevelika, kroz tržnicu je prolazio čovjek koji vozi kolica (tačke, kariole), a u njima je bila kutija s vodom, a opet u njoj razna osvježavajuća pića, to je bio jedini način da se čovjek osvježi. Najbolje će tu situaciju shvatit svi oni koji su posjetili tržnicu Arizonu u BiH dok još nije bila sređena, dok je sve bilo kao jedan mali gradić na divljem zapadu, sve u lijepim štandovima od dasaka. Danas je to jedna posve druga priča, sad trokatnica tamo nije nikakva rijetkost! No, da se vratim na priču, idem ja tom tržnicom, mozak na paši, ne znam ni što uopće radim tu, kad odjednom ugledam jednu kolegicu s faksa kako sjedi za jednim drvenim stolom i ne radi ništa. Kad me vidjela, nasmiješila mi se, pozvala me k sebi, sjeo sam kraj nje, malo smo pričali i tako ljenčarili. Nekako neprimjetno je ona malo pomalo sjela na stol pred mene, ja i dalje nisam ništa pratio, nisam čak ni primjetio da je sjela pred mene, valjda od vrućine. Počeo sam primjećivati stvari oko sebe tek kad je svoju desnu nogu stavila na moju lijevu i kad je lagano zadizala suknju prema gore. Bila je odjevena u onu lepršavu ljetnju suknju, onu dužeg kroja, ali ne zadugo. Suknja je poprimala sve kraći i kraći oblik, a ispod nje je ostajala sve duža i duža noga presvućena nekim seksi čarapama (najlonkama). Lagano sam uhvatio nogu i počeo je milovati, te još više uzdizati suknjicu, noga se još malo produžila, ali sam se i ja produžio – nenamjerno! Uzbuđenje mi je bilo na vrhuncu, ipak je to jedna jako zgodna djevojka sa jako zgodnom desnom nogom. Lagano sam se ustao i nagnuo nad nju tako da je ona leđima bila na stolu, uhvatio sam joj desnu nogu lijevom rukom, suknjicu ne moram ni spominjati, i sami znate gdje se sad već nalazila. Zanimljivo je da nam nitko nije smetao, ponašali smo se kao da nema nikoga živoga oko nas! I dok smo tako uživali (nadam se da je bilo obostrano), neki vrag je zazvonio i probudio me. Možete i sami zamisliti da nisam bio baš oduševljen što me netko prekida usred 'posla'! A tek u kakvom sam se stanju probudio!!! Ali zanimljivo je da meni ta cura u stvarnosti uopće nije draga, nikad je nisam poželio niti je sada želim. Zaista ne znam zašto mi je došla u snove! Pozdraw!

- 09:53 - Daj me pohvali (16) - Papir u akciju!!! - #

subota, 25.03.2006.

San ili Jawa

E ljudi Božji, a i žene moje, već vam neko vrijeme pokušavam napisati post na temu snova, ali nikako da snovi dođu na red, jer ima toliko stvari o kojima mogu pisati i koje su zanimljive (meni) da sam uvijek u velikoj dilemi tj. multilemi što odabrati. Više vremena potrošim na odlučivanje za jednu od mnogobrojnih tema, nego na njenu realizaciju, tj. digitalizaciju! Ali nedavno je naša Sirenica, već po običaju nešto sanjala, no na njenu žalost, zasad je sve ostalo samo na snu! Ono što me potaklo na pisanje o ovoj temi je bio jedan komentar na njen post, koji kaže da su snovi odraz onoga što želimo u stvarnosti, istog trena su mi kroz glavu proletjeli neki od mojih snova, pa sam se prestrašio stvari koje ja navodno želim! Zato ću vam ispričati par svojih snova, neke sam sanjao više puta, neke samo jednom. Neću ih ispričati sve odjednom, nego kroz par postova. Za početak ću vam ispričati jedan normalan san, znate... da vas ne prepadnem baš odmah isprve, nego malo po malo! Ustvari, sad kad sam htio početi pisati o snu, ne znam kako početi, jer sam san nije zanimljiv, nego ono nakon buđenja. Uglavnom, sanjao sam da smo kupili motor, ovaj put je to bio skuter, jer tata je onog na kojem je izgubio novac ipak uspio skršiti i to na Vampir naselju (naselje u Brodu). Samo da napomenem, sudar se zbilja dogodio, to sam samo ovako umetnuo u priču. Dakle, sanjam da smo kupili motor, tj. skuter, žuti energy, pokazao sam ga već svima u susjedstvu, svi se dive zajedno sa mnom kako je krasan, brz i još mirišljav, jer su ljudi od kojih smo ga kupili bili pažljivi prema njemu i održavali ga. Već je došla večer, parkirao sam ga u halu kraj kuće i sav sretan otišao na spavanje. Sad prestaje san i počinje zbilja! Budim se ujutro, odmah navlačim na sebe nekakvu robu, sav sam sretan jer me čeka motor u hali. Onakav krmeljiv i neumiven ja pravac u halu, samo da vidim taj motor, nisam ga mislio odmah vozit, nego samo da ga vidim, da ga malo pomilujem i da mu se još malo divim kako je krasan. Stavio sam na noge nekakve natikače, došao u halu, kad gle čuda – nema skutera. Pri ulasku u halu sam imao osmijeh od uha do uha, kad sam vidio da nema motora, osmijeh se malo suzio, ali i dalje je bio prisutan, pomislio sam da ga je netko premjestio, pa sam pogledao ispred kuće, nije ga bilo, obišao sam oko auta, nije ga bilo, pogledao sam da li ga je netko ostavio u djedovom dvorištu ispod loze, nije ga bilo ni tamo, ponovno sam se vratio u halu, ali sam postao čudan već i sam sebi. Počeo sam ga tražit po hali kao da je igla, a ne stvar od 115kg. Nije ga bilo. Sad sa već znatno manjim osmijehom, odlazim mami i pitam je gdje je motor. Mama me u čudu gleda, ne zna o kakvom motoru govorim, no nije se baš previše iznenadila, jer mi smo promijenili više od 90 auta i 15 motora (ono koliko ja pamtim, a ono što ne pamtim ili se čak nisam ni rodio, to ne računam) tako da je vjerojatno pomislila da smo možda opet sinoć nešto kupili dok je spavala, tako da je nismo stigli obavijestiti! Rekla je da ne zna ništa o nikakvom motoru, a ja napao kako ne zna kad smo ga jučer kupili, ali ona i dalje ništa ne zna. Pitam ju jel možda tata otišao u grad s njim, kad taman on ulazi na vrata, a ja njega pitam, tata gdje si ga ostavio? Koga? Pa motor, koga drugog? Ma kakav sad motor? Vidim ja, nitko mene ne kuži, osjećao sam se kao Pale sam na svijetu, samo što nisam bio toliko sam, ali sam bio neshvaćen! Čak sam ga tražio po bašći, vrtu, kod djeda u šupi, mislio sam da oni mene malo zafrkavaju, ali nisam ga uspio pronaći! Otišao sam pokunjeno u svoju sobu, sada već bez imalo osmijeha, čak sam napravio facu suprotnu od osmijeha, sjeo na krevet i onda mi je tek sinulo... Čovječe, pa ti si sanjao. Tek je tad slijedilo pravo razočaranje, jer sam tek tad skužio da zbilja nemam taj motor! Nekad bih želio da se nikad ne probudim, jer snovi znaju biti stvarni kao život, nekad čak i stvarniji! Evo vam slika tog motora kojeg sam sanjao, a kasnije i kupio, tj. brat ga je kupio za svoj novac. Na njemu sjedi SonoVeritas! Laku vam noć! P.s. San ili jawa – jedno vrijeme sam si htio kupiti Jawu (motor)

- 08:35 - Daj me pohvali (17) - Papir u akciju!!! - #

petak, 24.03.2006.

Ribe traže vodu

Prije nego krenem sa temom, moram vam reći nešto pa da me možete žaliti :) Mislim da za Uskrs neću moći ići kući i to radi nesretnih ispita, nije još sigurno, ovisi o hrpi faktora koji su meni sad nepoznanica, ali postoji mogućnost da ostanem ovdje. Ako ostanem, to će mi biti prvi Uskrs bez obitelji, kad sam rekao bratiću da ne dolazim, on je od muke rekao – pa to ti grijeh ne doći kući za Uskrs, baš me nasmijao! Nego pročitao sam jednu pričicu o ribama u rijeci koje su tražile vodu! (e svašta da čujem). Tako razgovaraju neke ribe (misli se na životinje, iako bi se po rečenici prije moglo svašta zaključiti) i govore kako su čule da njihov život ovisi o vodi, ali one nikad nisu vidjele tu vodu, čak nemaju pojma ni što je to voda! I sada one koje su pametnije (nisam znao da ih ima pametnih) predlože drugim malo manje pametnim ribama da odu do mora, jer su čuli da tamo živi jedna jako učena riba, pa da nju zamole da im pokaže tu vodu. Kad ih je ta veleučena riba čula, reče im: "O vi, glupe ribe! U vodi živite i mičete se. Iz vode ste došle i u vodu se vraćate. Živite u vodi, a ne znate što je voda." Baš me zanima da li su na moru samo ribe pametnije ili i ljudi, jer ja....... nisam s mora! No, bez obzira na to, dat ću vam pouku ove priče! Pouka je da je Bog u ovom slučaju voda. Čovjek živi u Bogu, Bog je u svim stvarima i sve stvari su u njemu, ali svejedno se manje više svi često pitamo: - Ima li Boga? - Gdje je Bog? Iako je Bog svuda oko nas, u svakoj stvari koju koristimo, koju vidimo i koju dotaknemo, mislim da ćemo ga najlakše prepoznati u nama dragim ljudima, u najboljim prijateljima, naročito u prijateljicama, u djevojci, u dečku, u roditeljima, braći, sestrama. Ima ga posvuda jer on je sve! Pozdraw!

- 08:45 - Daj me pohvali (16) - Papir u akciju!!! - #

četvrtak, 23.03.2006.

Izgubljeno-nađeno

Ne znam da li ste ikada išta izgubili, ako jeste vjerujem da vam nije bilo ugodno. Sigurno ste stalno sebe okrivljavali kako ste bili tako nepažljivi, kako ste mogli izgubiti toliko novca, pa gdje su nestali svi dokumenti, gdje su mi djeca ispala..... Uvijek ljudi nešto gube, a netko to uvijek nalazi. Osobno nisam gubio stvari, sad se zbilja ne mogu sjetiti da li sam što negdje izgubio, ali viđam oko sebe kako ljudi budu nervozni i ljuti kad izgube neku svoju dragocijenost. Neki dan je stric u crkvi našao neku poslovnu torbu, i dao meni zadatak da otkrijem čija je, i kako javiti vlasniku. Moram vam priznati da imam jednu manu, a to je da volim kopati po tuđim stvarima (sram me bilo) To je nekako uzbudljivo, ne kazem da kopam, ali kad sam u nečijoj kući uvijek me zanima gdje što ima, što ima u onoj ladici, tamo gore u elementu, čime je hladanjak napunjen! A svjestan sam da ni drugi nemaju ništa puno drugačije nego ja, svi imaju gaćice, čarapice po ladicama, neki imaju i grudnjake, to ja npr nemam, u hladnjacima većina ljudi ima možda nešto mlijeka, pokoje jaje, margarin, neki namaz i možda neki komadić mesa, salame, ili slično! Ali ovaj put mi je bilo nekako nelagodno kopati po čovjekovoj torbi, a morao sam, jer kako ću drugačije saznati tko je čovjek i kako ću mu vratiti stvari, bilo je unutra svega, prvo sam našao četkicu za zube, to me nije baš oduševilo, pa sam onda našao mobitel, koji je bio ugašen, probao sam ga upalit, ali trebao mi je PIN, pa nisam imao nikakve koristi od njega! Onda sam našao neke poslovne račune, sve neke visoke cifre od nekoliko desetaka tisuća kuna, (a u torbi nije bilo nijedne kune) Onda sam našao i neke adrese, bilo je adresa i u Crikvenici, i u Zagrebu, i Babinoj gredi, pa smo ih morali provjeravati sve, tražiti brojeve telefona, ali na kraju smo uspjeli, došao je čovjek po to i dao mi je 200kn, koje sam ja odbijao, ali on ih je uporno nudio, ali ionako nije taj novac ostao kod mene. Ja nisam pronalazio baš puno stvari, jesam jednom pronašao na INFO sajmu u Zagrebu, neki novčanik sa 60kn u njemu. To je sve što se našlo u njemu! Pomno sam ga pretražio da vidim ima li bilo kakav trag po kojem bih mogao naći vlasnika ili vlasnicu, ali ništa nije bilo, samo taj novac. Uzeo sam ga sebi! Ne znam što vi mislite o mom postupku, ako mislite da sam pogriješio, savjetujte me što sam trebao učiniti, da znam ubuduće ako mi se ponovi. I još jednom sam našao 15kn u moru. Ali najzanimljivije mi je bilo kad sam našao 2kn! To nikad neću zaboraviti (bar se nadam) Bili smo ispred bolnice, mama, brat i ja! Čekali smo da tata dođe po nas, no kako ispred bolnice stoji štand sa voćem, ja napao mamu da mi kupi banane, a ona jadna nije imala ništa novca kod sebe, imala je samo 4kn, a kilogram banana je bio 6kn. A ja tvrdoglav hoću banane i točka, te kažem mami da idem ja tražit 2kn negdje. I par sekundi nakon početka moje potrage uočim kako stoji kovanica od 2kn na zemlji kraj mene. To mi je najdraži pronalazak, valjda jer sam baš želio naći dvije kune i odmah sam ih našao! No, i moji su gubili stvari, najgore je bilo kad je tata otišao dići plaću! U to vrijeme smo taman kupili motor, jednu sportivu bijesnog izgleda, taj motor je ustvari bio za mene, ali ga je i tata često vozio, pogotovo jer je bilo ljeto, pa se nije morao kuhati u autu, ni tražiti mjesto za parkiranje + sam uzitak vožnje, a možda se i sam osjećao mlađi na sportskom motoru :) I tako, otišao je on u banku, digao četiri tisuće kuna, i lijepo kući! Do kuće se može doći na dva načina, kroz naselje ili kroz jednu ravnu cestu, gdje nema kuća. Tata izabrao ravnu cestu, valjda zbog brzine, da može brže vozit, i vozio je on... mislim da je rekao da je išao oko 130-140, jer cesta je skroz ravna, pregledna, i nije nikad gužva na njoj. Došao je kući, stavio ruku na guzni džep, kad ono ...Surprise!!! nema novčanika! Pretražio je on sve, ali ga nije uspio naći, otišao je ponovo motorom na tu cestu, ovaj put je polako vozio da ga proba ugledati ako mu je tu ispao, ali ništa nije našao! Sav je bio ljut, i na motor, jer u autu se to ne može dogoditi, i na brzinu, i na džepove i na sebe, na sve! Mislim, mojoj obitelji 4000kn znači jako puno, nekima je to ništa, ali mojima je to teško zarađen novac! A tu su mu bili svi dokumenti i sve isprave, baš sve! Već se pomirio s tim da ga neće naći, kad kasnije poslijepodne zvoni telefon i neka žena kaže da je njeno dijete pronašlo novčanik! Tata je odmah otišao tamo, mislio je da možda nema novca unutra, da će reći da ga nije ni bilo, ali naprotiv sve je bilo unutra. Mislim da im je tata dao nešto novca za nagradu. Vidite vi što znači dobar odgoj, dijete je bilo staro oko 8g (bar mislim), dakle dovoljno zrelo da zna što je novac i što sve s njim može kupiti, ali je ipak dobro odgojeno i sve reklo majci, koja je naravno također dobra osoba koja je nazvala nas da dođemo po to, iako je mogla vrlo lako uzeti novac sebi, toga nikad nije dosta, a nitko nikad ne bi znao da ga je ona uzela! Ne znam kako bi vi postupili da nađete veliku svotu novca i da znate kamo je treba vratiti, ali ja sam sebi još davno rekao, da što god nađem, a znam način kako pronaći vlasnika, uvijek ću to vratiti, jer od tuđeg nema sreće! Zato sam si sad odredio takvo pravilo, da ne bih kasnije morao odlučivati što ću kad preda mnom bude stajala možda hrpa novca, mogao bih doći u iskušenje da ih zadržim, ali ovako ću biti ustrajan! Pozdraw svim vama dragim i poštenim čitateljima ma gdje bili! P.s. jedino mi nije jasno kamo nestanu svi izgubljeni kišobrani, o toj temi sam čak gledao i jednu emisiju. Svi znamo nekoliko ljudi koji su izgubili kišobrane, ali koliko ih znate da su našli nečiji kišobran koji je netko izgubio! Ima teorija da postoji neki paralelni svijet gdje odu sve izgubljene stvari, najčešće su to kišobrani, novčanici, nakit, ključevi i privjesci! (ne znam zašto me neodoljivo vuče želja da na popis stavim i čarape)

- 09:03 - Daj me pohvali (4) - Papir u akciju!!! - #

srijeda, 22.03.2006.

Hoće da me oženi...

Neki dan sam dobio mail i to iz Rusije, iz grada Yelabuga! Ne znam ni da li taj grad postoji, a ako postoji ne znam da li je u Rusiji. No, nije to bitno, bitno je da mi se javila jedna cura, djevojka ili kako ona sama za sebe kaže 'mature women' od 25godina, a zove se Dina! Normalno, nije Dina nekulturna, mail počinje pozdravom Hello !!! i pitanjem How are you doing?, te kasnije nastavlja sa samoprezentacijom. Govori kako se zove, kaže da je vesela žena i voli se baviti svime i svačime, nabrojala je kino, kampiranje, sport, kazalište... uglavnom sve voli, tako da je teško baš da se ni u jednoj kategoriji ne uskladimo. Prodaje kozmetiku (cure, ako želite kontakt s njom, samo mi se javite, možda je ruska kozmetika nešto posebno, ipak mora podnijeti -50C), nikad nije bila u USA, ali misli da je to jako dobro mjesto za život i da se tamo bude sretan. I kaže da zna engleski jako dobro, a vidim da zna jer je ipak mail na engleskom! Studira engleski već godinu dana, a želi mi ispričati što ju je potaklo da mi se javi. Prije osam mjeseci se upoznala s nekim Phillipom iz USA i dogovorili su se naći. To je bila neka kao online veza! Ali njoj je trebala viza da bi uopće došla u USA, pa je zato morala u Moskvu po nju, čekala ju je oko šest mjeseci, kad ju je napokon dobila, na poslu je tražila malo dulji odmor, te se javila Phillipu sa dobrom viješću! Ali tada je uslijedio šok, Phillip se ne želi naći s njom, sad joj je rekao da ima ženu i dvoje djece, te da uopće ne planira nikakav susret s njom! I sad ona ne želi da joj propadne sve to, ta viza, taj put u Moskvu, produženi odmor i sve... pa ipak želi i dalje doći u USA, samo što je problem što sad nema tamo nijednog muškarca da je dočeka! Kaže da vjerojatno smješno zvuči, ali ako sam ja zainteresiran da ju dočekam, da upoznam dobru ženu, ona je uvijek za to. Može krenuti za 3-5 dana. Kaže da ne zna što ja mislim o njenom pismu meni, ali da bi vjerojatno bilo zanimljivo da provedemo par tjedana ili mjeseci zajedno! Želi se malo opustiti od svog posla i života u Rusiji. Ali glavna joj je namjera naći dobrog muškarca s ozbiljnim planovima za brak, trenutno ona nema djece, ali bi ih svakako voljela imati. Ne zna moje stavove o svemu, ali bi bila sretna kad bi se mogli naći i porazgovarati o njima! Bit će super ako i ja imam slobodnog vremena pa da se nađemo, ona ne zna ništa o meni, ali neka obavezno pišem i pitam je što kod želi. Rekla je da će i ona pisati, reći će mi više o sebi, te će mi poslati još više svojih slika (ovaj put nije poslala nijednu, tako da bi svaka slika već bila napredak) Primam dnevno hrpu mailova (spamova) i nijedan ne otvaram, nego idem direkno na brisanje, ali ovaj sam otvorio,. Zašto? Ne znam! Vidio sam da ima 1KB, pa sam valjda mislio da ne može biti nikakav maliciozni program, a kad sam ga već otvorio onda sam ga i pročitao! Ljudi moji, nemojte mislita da ja vjerujem u taj mail, ali kako se ljudi uopće sjete tako nečega, pa zar postoji itko na svijetu (tj u USA) tko bi nasjeo na to! Ovoj ženskoj nije bitno ni gdje ide, mislim, nije joj važno u koji dio Amerike ide, nit joj je važno kome ide. A normalna osoba kad bi već imala takvo iskustvo da ju netko preka interneta prevari, sigurno ne bi onda ponovo išla na tako nešto i to sad još na blef, ne neviđeno, na nepoznato! Ali čitajući ovaj mail, došlo mi je da se preselim u Rusiju, kaže da je na poslu dobila long-term holiday. Pa koliko je to long-term, kad je ona u mogućnosti provesti sa mnom nekoliko tjedana ili mjeseci, da bi se malo odmorila od posla i života u Rusiji! Ma primio bih ja nju, ipak je to žena 25godina, najbolje godine, voli sport, kina, kampiranje... super, i sam sam mislio u skorije vrijeme napraviti kamping turu po cijeloj Hrvatskoj! Ali postoji jedan mali problem, nisam iz Amerike. Ne znam kako je mail dospio meni, a i domena mi je net.hr, jedino ako ženska nije pomislila da sam Will Smith (Fresh Prince), pa se mislila uvalit bogatom crncu! Nije mi jasno koja je svrha ovakvog spama, što je netko postigao s njim, ali u svakom slučaju kreativan je no s nekoliko logičkih lapsusa! Cure, ako je netko zainteresiran za nebogatog bijelog Hrvata, slobodno se javite! Pozdraw!

- 10:21 - Daj me pohvali (9) - Papir u akciju!!! - #

utorak, 21.03.2006.

Srce

Evo došlo je proljeće, danas je 21. ožujka, ali ja neću pričati o tratinčicama i jaglacima, visibabama i maslačcima, i raznom drugom šarenoglavom biljnom društvu. Sad kad sam napisao da neću pisati o tome, baš mi se piše o tome, jer volim to biljno proljetno šarenilo kojega u mjestu studiranja baš ne vidim previše, ili možda ne idem na prava mjesta! Doma mi je to prekrasno, vozim se autom, a ono sve polja pokraj mene se šarene. Evo, ja ipak napao ovu temu, ali neću više... danas bih pričao o srcu. Nije da bih samo danas pričao o srcu,uvijek bih pričao o njemu kao i o mnogim drugim stvarima koje sam u blogu već površno dodirnuo, ali nema tu mjesta ni vremena za takva izlaganja. Ionako je najbolje izlaganje usmeno, licem u lice, a ne glavom kroz ekran! Već se neko vrijeme pitam, zašto je srce uvijek prikazano onako kako je prikazano, jer ono uopće ne izgleda tako, ni ljudsko, ni svinjsko, ni teleće, ni janjeće, ni pileće, a za ostala ne znam, nisam ih vidio. (a od navedenih sam ljudsko gledao samo preko slike, nisam ga držao u rukama). Srce izgleda kao jedna žilava bezlična masa sa malo sala oko njega! Da li ste ikada za Valentinovo ili neku drugu prigodu kupili nekome srce sa malo sala ili barem sa dvije klijetke, a o predklijetkama da i ne pričamo. A ja i dalje ne znam zašto srce ima taj oblik, da je umjetnik koji ga je dizajnirao, bio drukčije raspoložen, možda bi danas svi crtali krugove, osmerokute ili kamenolike oblike pri izražavanju ljubavi. I bilo bi bolje da su krugovi, onda samo uzmemo šestar (otkad tu riječ nisam rekao) i nacrtamo si srce, a ovako sam ja stalno u nevolji kad treba nacrtati srce. Uvijek dobro krenem, nacrtam prvo jednu polovicu srca i ostanem zadivljen kako sam stvorio lijepo, jako i zdravo srce, pun sam euforije, i onda tako ohrabren bacim se na crtanje druge polovice, nacrtam je, pogledam sve to zajedno i onda sve pošaram jer druga polovica je nagrdila prvu polovicu, pa izgleda sve nekako nakoso i kao osušeno, jednostavno ružno. Više se ne bavim crtarijama, nego ono što želim izrazim riječima, ali pošto slika vrijedi tisuću riječi, možete si zamisliti koliko se ja moram raspisati da bi postigao isti učinak kao netko tko napravi dva srca koja stoje jedno uz drugo. A osim oblika, muči me i to kako je srce dospjelo biti simbol ljubavi. Svi kažu, kad srce stane, ništa više ne radi, ono je pokretač svega, bez njega se ne može. Slažem se s tim, ali isto tako ne možemo ni bez pluća, ni bez crijeva, ni bez bubrega, a o mozgu da i ne govorim. Nauka je došla do tog stupnja da ljudi već hodaju bez srca, jer im ugrade elektropumpu, pa žive dalje, ali još nisam čuo da je nekom ugrađen mikroprocesor u glavu, pa da živi bez mozga (iako se neki pojedinci ponašaju kao da žive bez njega). Isto tako mislim da je bez problema simbol ljubavi mogao biti mozak, samo da je trenutak inspiracije tako naložio. Onda bi crtali velike orahe, jer to je najsličnije mozgu čovjeka! Znate onu pjesmicu iz škole, mislim da je od Krleže, 'Ni med cvetjem ni pravice', ma znate, kako ne bi znali, mislim da bi trebala postojati i jedna koja bi rekla 'Ni med organima ni pravice'. Mislim da je to srce nekako preko veze uspjelo doći u legendu. Pa što mislite, zar bubrezi nisu to zaslužili, oni su čak bolji za simboliku ljubavi, nego srce. Kao prvo i najvažnije – žive u paru, a ljubav podrazumjeva par (osim ako se ne radi o sebeljublju pa da bude, me, myself without Irene). I lijepo simbolizira da je život u paru lijep, a ako se taj par raskine (ode jedan bubreg), život je moguć, ali ipak ne dostiže svu svoju puninu! Kao drugo, bave se pročišćavanjem, zar i brak ili veza, isto nije neka vrsta pročišćavanja same osobe, svaki partner mora ukloniti neke svoje mane da bi olakšao suživot svom partneru, dakle u vezi se popravljamo (to je sve u slučaju da oba sudionika veze to shvaćaju ozbiljno). Kao treće, puno je lakše nacrtat dva bubrega nego jedno srce. Srce je vjerojatno pobjedilo zato jer ono kuca, a par se XXXX! Toliko za danas! Pozdraw svima bez obzira bili za opciju bubrega ili srca! P.s. jedan vic: Govorili u školi o srcu, kad se javlja mali Rom, pa kaže učiteljice, znam i ja nešto o srcu. Pa reci nam što znaš Srce ima noge! Ma odakle ti ta glupost! Ima, ima, svaku večer čujem tatu kako govori – ajde srce širi noge ! P.p.s. mislim da je ovo presedan u povijesti p.s.-ova, nikad nisam vidio vic u p.s.

- 10:31 - Daj me pohvali (12) - Papir u akciju!!! - #

nedjelja, 19.03.2006.

Otklonite masne naslage

Za ovaj post sam dobio ideju iz TV tjedna (uz Večernjak dolazi), iako nije to jedini izvor ovakvih stvari, ima ih na svakom koraku. Listam ja lagano taj TV tjedan, na naslovnici se smješka Pamela Anderson, u sadržaju je hrpa lijepih i još ljepših žena, a na kraju... na kraju je reklama za tablete za mršavljenje, i to pod naslovom Senzacija stoljeća. Odmah prva stvar koja me ubola u desno oko je pitanje – kojeg stoljeća? Pretpostavljam da nije prošlog, jer se ovo predstavlja kao najnovije otkriće, a ako su moje pretpostavke točne, to znači da se radi o senzaciji ovog stoljeća koje nije baš nešto pretjerano dugo ni trajno ni slavno. Prema tome, to i nije baš neka senzacija! Dalje u tekstu stoji: "Nova kapsula limuna je 75 puta djelotvornija od gladovanja i 10 puta jača od najpoznatijih proizvoda za mršavljenje." Imam iskustva s mršavljenjem (a samim time i debljanjem :), pa znam da gladovanjem, bez problema možete skinuti minimalno 0,2kg dnevno, naravno da možete i više, ali sad sam zbilja uzeo minimum svih minimuma. I sad, ako uzmemo u obzir da su ove tablete 75 puta djelotvornije od gladovanja, to znači da pomoću njih gubimo 15kg dnevno (0,2x75) Dalje u tekstu stoji ovako: "Jedan tretman je dovoljan da postanete vitki i da zadržite tu težinu tijekom života. TO JE DOKAZANO" Ovaj tekst je bio velikim slovima pisan i u novinama, pa sam ga i ja 'odštampao'. Da pojasnim, jedan tretman je 60 kapsula, ali ne piše koliko se često uzimaju. Pretpostavimo da se uzimaju po dvije tri puta dnevno (iako sumnjam da se po dvije uzimaju, ali neka), to znači da nam treba šest kapsula dnevno, a to nam je pak dovoljno za deset dana. A već smo ranije ustanovili da s njima dnevno gubimo minimalno 15kg, tako da s jednim tretmanom gubimo 150kg. Kad bi bilo tako, ja ne samo da bih smršavio, ne da bih se vratio u maternicu natrag, nego bi i tatu vratio u njegovo najmlađe djetinjstvo. Ali najzanimljivije mi je ovo da je dokazano da težinu zadržavamo tijekom života. TO JE DOKAZANO. Ali kako??? Kako je dokazano, ako je to najnoviji proizvod, ako je to senzacija stoljeća (pretpostavili smo ovog), ako je to tek otkriveno, ako je ....pa mislim zbilja... zar bi netko trebao to povjerovati??? A što je najbolje, to je otkrila "Dr. Larisa Mandlikova, poznati specijalist Internacionalnog Instituta za proučavanje vitkosti...." 1. Kako nekoga tko je toliko poznat, ne možemo naći na internetu, da ga baš nitko na svim ovim stranicama koje postoje nikad nije spomenuo. Ako za par dana netko bude pretraživao google u potrazi za Larisom, vjerojatno će mu izbaciti samo jedan rezultat i to samo ovaj moj mali blog! 2. Nisam neki stručnjak......ma nisam nikakav stručnjak, ali mislim da kad se nešto tako senzacionalno sazna, da se odmah napiše ime/naziv ustanove koja je to otkrila i državu i grad gdje je to otkriveno. Jedino spominju zreli i osunčani kalifornijski limun, to je sve o lokalitetu. A pretpostavljam da se ustanova ne zove 'Internacionalni Institut za proučavanje vitkosti', valjda ima neko ime, a ne opis djelatnosti :) No, možda griješim! 3. Ne znam zašto bi Institut proučavao vitkost, nije vitkost problem, problem je debljina, vjerojatno im pokusni kunići nisu manekenke i osobe poput Caliste Flockhart, nego netko poput moje 'malenkosti'. I onda oni lijepo pišu 'Otklonite masne naslage'.... a ja bih to nadopunio (a odnosi se na sve one koji povjeruju u to) 'Otklonite masne naslage na mozgu koje vam ne daju razmišljati i donositi koliko toliko racionalne odluke'. Da, znam, sad ćete svi reći da bi to bio predugačak naslov, ali... onda barem nije potreban tekst koji bi išao pod njim, jer naslov je ujedno sam sebi i tekst! Pozdraw korisnicima osunčanog kalifornijskog limuna!

- 12:48 - Daj me pohvali (16) - Papir u akciju!!! - #

subota, 18.03.2006.

Šemsudin Dino Poplava

Bez brige, nije meni nestalo inspiracije za pisanje, nego sam jučer pročitao onaj prilog Večernjaku pod nazivom Ekran i tamo sam našao inteview sa svima nama dragim Šemsom. To mi je, otkako sam čuo za njega jedan od najdražih glumaca, kad ga gledam na TV-u, bilo to u NMK ili kao gosta u nekoj emisiji, uvijek dobijem dojam da smo kao prijatelji, te da bi vrlo lako našli zajednički jezik (figurativno ljudi, figurativno) kad bi proveli jedan dan zajedno! Negdje su rekli da je on naš dobri Bosanac i s tim se potpuno slažem. Kad čujem njegove odgovore na pitanja novinara, sve mi se više sviđa. Ovdje ću prikazati samo dva njegova odgovora na isto toliko pitanja :) EKRAN: Spomenuli ste ponude iz Srbije. Hrvatski glumci još uvijek nerado prihvaćaju suradnju u Srbiji. Kako stvari stoje u Bosni? ŠEMSO: .......Mislim da u svakoj državi ima tragičnih ljudi, onih koji su u ratu puno izgubili. Imate i onih koji su u ratu profitirali. Ali ako negdje postoji makar i jedan čovjek zbog kojega vrijedi doći onda morate doći zbog tog jednog jedinog koji je dobar. Ne treba tražiti od bilo koga da bilo što zaboravi, ali treba tražiti – budućnost. ....... EKRAN: Kazali ste da vam islam pomaže u prevladavanju slabosti. Vjernik ste? ŠEMSO: Da, i vjera mi doista mnogo pomaže da ne budem materijalist. Iz svake vjere, a sve su slične koliko god nas neki uvjeravali da su različite, možete učiti samo najbolje. I kad uzmete to najbolje za sebe, dobro je i onima oko vas. Fanatizam i nered koji se čine uime vjere pogrešni su, loši, katastrofalni. Samo da vidite da je dobar i razborit čovjek! Pozdraw

- 08:55 - Daj me pohvali (4) - Papir u akciju!!! - #

petak, 17.03.2006.

WC – Wellness Centar

Vjerojatno vam se dogodilo katkad da ste morali ići u wc, ali da to niste mogli, jer je netko od vaših ukućana ili gostiju već zauzeo sebi poziciju, i nije ju namjeravao tako skoro napustiti. Kod mene doma je uvijek najveća svađa oko wc-između oca i brata, tata govori kako je brat stalno na wc-u i da se od njega nikako ne može ući unutra, a brat odgovara da bi i tata stalno bio u wc-u on već ne zauzme poziciju. Mislim, ima tu smisla, ako tati to konstantno smeta, onda on vjerojatno želi stalno unutra. Još jedan dokaz da dvije iste osobe nikad ne mogu zajedno. Ali sad je sve super, bar po pitanju wc-a, kuću smo koliko toliko renovirali, ali što je najbitnije i najvažnije, sad imamo dva wc-a, pa više nema svađa, ja ionako većinu godine nisam doma, a mama ne provodi puno vremena tamo (u wc-u), tako da sad svaki ima svoje kraljevstvo. Upravo sam našao slike preuređene kuće, i već sam obradio slike bratovog carstva za postaviti ih na net, jer on ima skoro mali disko unutra, ali onda bi ispalo da sam nešto što nisam ni izdaleka (bogat). Sve stvari su iz Bosne, gdje je to bilo puuuuno jeftinije, ali svejedno izgleda supermoderno. Tako da ipak nećete vidjeti tu kupaonu :) A što se tiče samog wc-a, imam jednog člana šire obitelji koji tamo nikad ne ide bez novina i cigareta. A onda znate kad on ode u wc da će to biti pravo kampiranje, još da mu je roštilj tamo postaviti i ponekad ubacivati kroz prozor pokoju kobasicu (da ne mora reciklirati), ne bi ni izlazio odande. Hrane bi imao, vode bi imao, novine bi naučio napamet i super njemu. Zbilja ne razumijem ljude koji vole otići na wc i tamo se zadržavati kao da su u kinu, zar ne treba samo obaviti to zbog čega si ušao i po završetku izaći van, ako ne ide baš sve glatko i po planu, malo se više potrudiš (ali ne da kapilare popucaju). Mislim da postoje prikladnija mjesta za čitanje novina, pušenje, razgovaranje telefonom (osim ako te baš ne zovu, a ti si na 'delu'). Pa normalno da se čovjek tamo zadrži kad ponese toliko stvari da ima zalihe svega i svačega za tjedan dana. I posljedica toga je da 'posao' nije gotov kad je gotov, nego je gotov kad se novine pročitaju, kad se završi razgovor, kad se pojede ono što se ponijelo unutra. Da, tako je.... Neki ljudi nose i jesti u wc, pitam se zašto??? Pa to je uzaludan posao! To vam je kao da idete mesti sobu i baš tamo gdje pometete iznova sipate to smeće..... eee bolji primjer bi bio usisavač koji na jednu stranu uvlači prašinu, a na drugu je odmah izbacuje, kao na onim komedijama. Tako i ovo.... puniš, a još nije prazno, a ako se tako nastavi, nikad ni neće biti prazno. Neki ljudi tamo idu na relaksaciju, tamo se odmaraju, to im je bijeg od svakodnevnih problema. U jednu ruku ih i razumijem, jer tamo im je lijepo, imaju 'grijana sjedala', nitko ih ne gnjavi, a ako posao ide super se osjećaju. Što bi rekao Horo, posao cvjeta i smrdi.... :) Osobno sam protiv toga da ljudi kampiraju u wc-u, a pogotovo da tamo puše, ja nakon njih ne idem u wc pa makar se.... zaposlio izvan wc-a! Nema potrebe vući za sobom u wc telefone, mobitele, radio prijemnike, novine, mp3 playere, grickalice.... i sve ono što neki vuku, a meni ni na pamet ne može pasti. Ako vi znate za neku neobičnost u tim procesima, napišite! U mojoj srednjoj školi (Tehnička u SB-u) je na vratima wc-a pisala jedna pjesmica: Wc poezija Ako želiš dobro srati Wc zakon moraš znati Stisni zube, sklopi oči I govno će da iskoči Kad god sam to vidio, sjetio bih se Mr. Hankya iz South Parka A još su mi dobri oni izrazi, kad netko umjesto da kaže 'Idem na wc', tu jednostavnu rečenicu zamjeni sa 'Idem tamo gdje i car ide pješke' ili 'Idem tamo gdje se i najhrabriji useru' Lijep pozdraw svim vrijednim ljudima koji ovo čitaju na laptopu, a nalaze se u 'kancelariji' P.s. Mislim da je svima jasno zašto je onda wc- Wellnes Centar

- 09:38 - Daj me pohvali (4) - Papir u akciju!!! - #

četvrtak, 16.03.2006.

Ja sam Đuro iz Osijeka

Prije nego počnem, moram se pohvaliti da mi je danas prva mjesečnica, ne bih se ja toga ni sjetio da mi nije jedna blogerica Sirenica to čestitala. Dakle u ovih 28 dana, napisao sam 25 postova, mislim da to nije tako loš rezultat, samo tri dana odmora, a i to je bilo iz razloga što blog nije radio :) A sad tema... Često sam pitao prijatelje kako im djelujem na prvi pogled, da li sam onako pristupačna osoba ili ipak djelujem malo strašnije. Osobno, bilo je perioda kad sam mislio da spadam u onu drugu grupu, valjda zato jer sam nosio crnu kožnu jaknu, a ponekad se ne obrijem tjedan dana, kosa bude sva onako neka.... ali uzalud, svi kažu da djelujem bezopasno. Ne znam biti opasan :) To sam ih pitao iz razloga što kad idem po korzu, oni jadni ubogi prosjaci uvijek ide na mene, prolaze desetke drugih ljudi da bi došli do mene i izmamili koju kunu. Ona dječica koja nosaju kojekakve potvrde da imaju bolesnog brata ili seku, uvijek se obraćaju meni, a djeluju tako jadna, da im moram dati nešto malo, mislim u sebi, da imaju novca, ne bi bili vani i prosili, a kad drugi put opet nalete na mene te iste osobe, kažem im da sam im već dao, onda krenu psovke i to kako sam škrt i slične stvari. Zbog takvih nekad ne dobiju novca oni kojima zbilja treba. Najgore mi je kad vidim prosjaka da prosi i lagano pijucka pivo, pa necu ti valjda davati novac da ti pijes. S druge strane, možda griješim dušu, možda ljudi drže vodu u bocama od piva! Svi u Rijeci znaju onu babu 'imaš kunu'! Kad sam tek došao u ovo podneblje, dao sam joj i kunu i više kuna i... kasnije mi je već dosadilo, ona je stalno na Žabici, ali i ja sam stalno na Žabici, i ne mogu joj stalno davati kune, sad me vec skoro četiri godine ne pita za kune. A vidio sam jednom kad je pitala ženu koja gura kolica s djetetom da joj da kunu, a žena se izdera na nju, da kako ju nije stid, posjeduje dva stana i golfa, a traži novaca, ja idem pješke, pa ne tražim ništa – opasna je žena bila. Ili kod mene u Slavoniji kad je kirvaj, pa se to već zna da ima pečenke, kolača, sarme... svega, onda cigani idu i prose. Mislim, tko ima srca odbiti mršavu ženicu s djetetom u naručju, a da im ne da i kobasicu, i malo šunke, i koje jaje, i svega pomalo što imamo. Svi smo davali, da bi na kraju čuli kako oni hrane svinje s tim! I naravno, većina im je prestala davati, ali mi je žao onih koji to ne rade, nego zbilja traže jer nemaju, tih ljudi mi je žao! Jednom sam bio u Indexu s SonoVeritasom i Smartarticom, i taman kad smo završavali ručak prilazi nam jedan čovjek za stol, ali baš nama, od svih drugih silnih stolova kraj kojih je morao proći da bi se probio do nas! Prvo što je bilo neobično, pozdravio nas je s Hvaljen Isus. Nemam ništa protiv, vjernik sam i presretan sam kad čujem da je i netko drugi vjernik - pogotovo ako je cura mojih godina :) sad cu vam pokušat napisat mali razgovor + didaskalije ĐURO: Hvaljen Isus, ja sam Đuro iz Osijeka (pa zatim stane s pričom i samo šuti) SonoVeritas: I??? ĐURO: Znate, ja dolazim iz Osijeka, ruka mi se osušila, tako da nemam ruke, a nažalost nemam baš ni noge, nedavno sam pao pod vlak, pa ih je vlak odsjekao.( a prilično jasno je da ima noge, i da vlak nije ništa odsjekao, osim ako mu sposobnost regeneracije nije tolika da su mu izrasli novi udovi, ali..... mislim da nije stvar u tome) SonoVeritas: I??? ĐURO: Imam kod kuće i dvoje djece. SonoVeritas: I??? ĐURO: Znate i ruka mi se suši (nije izgledala suho, nije izgledala ni mokro, ali definitivno ne suho, koliko sam primjetio ruka je bila u funkciji) SonoVeritas: I??? Što trebate? ĐURO: Ja sam gladan, već pet dana nisam jeo, ako bi mi mogli kupiti malo juhe pa da ponesem djeci. Fresh Prince: A kako ćete ponijeti juhe kući kad je juha u ovim posudicama, nećete valjda istresti juhu u vrećicu ĐURO: Pa ima tamo valjda nekakav odrezak, da ga mogu djeci ponijeti Fresh Prince: To se uglavnom dobije na tanjuru, ne može se u vrećicu staviti. ĐURO: A da vi meni date novac, pa da ja sebi kupim? Fresh Prince: Ovdje se ne kupuje novcem nego studentskim bonovima! (vadim par bonova da dam nesretniku) ĐURO: Hoćete li mi vi to kupiti? Fresh Prince: Mi žurimo na predavanje, moramo ići, nemamo vremena. Odite sami. ĐURO: Neću, već sam bio pa me poslovođa lupio šakom u glavu (napominjem da vidljive ozljede nije bilo + moje zapažanje da nikad nisam vidio nikakvog poslovođu u kuhinji) I tako smo mi otišli, a što je bilo s jadnikom, zbilja ne znam, samo se nadam da je kasnije ipak shvatio da ima obje noge koje vlak nije pregazio i odsjekao, te da ima (na prvi pogled) dvije posve zdrave ruke. A kako je Đuro iz Osijeka došao do Rijeke i što tu radi, nikada neću saznati! Stavio bih ja link i na Đurino ime, ali mi nije ostavio adresu svoga bloga :) Pozdraw! P.s. udjelite ponekad koju kunu prosjaku, nemojte uvijek misliti što će on s njom napravit, samo ju dajte i dajte ju od srca, osjećat ćete se dobro u sebi, znat ćete da ste nešto dobro napravili. I ono kad oni kažu 'Bog vam dao sreće, zdravlja i ljubavi, Bog vas blagoslovio' i slične stvari.... nekad mi ide na živce, ali kad bolje pogledam, kroz život me prati sreća, ili ja tako želim misliti!

- 10:27 - Daj me pohvali (7) - Papir u akciju!!! - #

srijeda, 15.03.2006.

Kao pas...

Možda nisam odabrao dobar naslov posta, ali zbilja nisam znao kako da ga nazovem, a glupo mi je ostaviti prazno mjesto :) Na temu sam potaknut prekrasnim prizorom mjeseca kojeg sam sinoć malo prije pola noći promatrao s balkona! To je nešto tako prekrasno da se ja riječima ne mogu izraziti, niti ću ikada moći. Kad pogledam u vedro noćno nebo jednostavno ostanem hipnotiziran, toliko da mi je teško kasnije spustiti pogleda i nastaviti raditi ono što sam radio prije pogleda gore. Kod mene u ulici je nedavno prošla rasvjeta, nova rasvjeta. Bilo je i dosad rasvjete, ali se lijepo poklopilo da je baš kod moje kuće bila neka praznina, svjetlo je bilo kod susjeda, a i ono je rijetko kad radilo, tako da su mi noći bile veličanstvene, pogotovo kad mjesečina lijepo baci svoje zrake kroz moj prozor, tada sam često izlazio van iz kreveta i iz kuće u dvorište (samo u gaćama) da bih vidio koliko dobro mjesec osvjetljava zemlju, pa sam zamišljao, što na primjer sad da izgubim iglu ili nešto jako sitno pa da ju moram naći, te sam uvijek ustanovio da bih mogao naći izgubljenu stvar zbog izvanredne mjesečine (uh, kolika rečenica). Nekad kad mi se dogodi da moram noću nekamo pješke ići, a oko mene nema svjetala, samo pogledam gore i više ne znam hodati, samo padam po rupama, zapinjem za koješta, ali pogleda ne spuštam. Jedno vrijeme sam obavezno svaku večer oko 22h išao biciklom na vožnju u susjedno mjesto, jednom duuugom ravnom cestom bez rasvjete. Ja vam ne mogu opisati koji je to prizor kad se vozite biciklom, noć oko vas, a mjesec iznad vas, te mjesečina koja se ljeska na asfaltu i ocrtava ga u svoj njegovoj duljini... (da bih vam donekle približio koliko to bude sve lijepo ocrtano, mogu reći da sam jednom sjeo u auto, vozio se tom cestom 160km/h i ugasio svjetla, i nastavio voziti, bolje sam vidio bez svjetala nego s njima). Uglavnom sam išao s bratićem, pa možete misliti veselja, nas dvojica na biciklima sami, uokolo nikoga nema, pa se često dogodi i da zapjevamo, osim narodnih pjesama, pjevali smo često onu pjesmu 'Žena zna' (Ivana Banfić, ex. I Bee) koja mi i dalje nakostriješi dlačice po cijelom tijelu kad ju čujem, ali nisam ju dugo već ćuo. Nije to sve bilo tako davno, ako mislite da smo bili djeca, to je bilo prije 4godine. Bratić je uglavnom išao da bi našao curu, a ja onako... ako se nađe, nađe, ali sam išao radi vožnje, kasnije bratić više nije htio,uvijek neke razloge izmišljao, a meni se nije dalo samom. E sad je bratić već sedam mjeseci u vezi s jednom curom iz tog mjesta, ali nije mu pomogla vožnja.... nego moj brat :) Dakle, ja o mjesečini pričam! Nedavno kad sam bio doma, išao sam djedu u posjet, nitko od mojih nije mogao, pa su pitali mene da mu ja odvezem što je trebalo odvesti, a ja prihvatio objeručke, jer auto i ja.. kao da smo se rodili zajedno! Ali me moji nisu htjeli slati jer je bila već prava noć, a djed je 25km daleko i ide se kroz šume, naravno bez rasvjete. Ali idem ja, noć vedra, zvijezde se vide, a znam da kad dođem tamo, da će prizor biti veličanstven. Vozim se kroz šumu, pogledam gore u zvijezde, a ono... zvijezda do zvijezde, jedva da vidiš svaku pojedinu, sve su onako kao zvjezdana paučina, dok kod kuće vidim dosta zvijezda, ali ni približno toliko, a ovdje gdje sam sad, nema ih ni koliko kod kuće! Uglavnom vidim ja zvijezde, ali i vozim auto, vidim ne može to dvoje zajedno, stanem ja lijepo sa strane, ugasim svjetla (čak i svjetla od auta jako smanjuju doživljaj) naslonim se na auto i promatram tu nebesku divotu. Stajao sam tako neko vrijeme, ali onda je počelo neko šuškanje oko mene, pa sam brzo uletio u auto, jer ipak sam stao usred šume, naokolo kilometrima nema žive duše, a moje srce nije junačko. No, meni i dalje nije dosta zvijezda, pa sam otvorio prozor i izvadio glavu kroz njega, te malo gledao zvijezde, malo cestu, polako sam vozio! E sad, nek' meni netko kaže da ja nisam lud, ali na takav način da mu povjerujem. Pozdraw! P.s. naslov 'Kao pas' je proizišao iz toga da sam kao pas koji laje na mjesec :)

- 10:48 - Daj me pohvali (7) - Papir u akciju!!! - #

utorak, 14.03.2006.

Oštar pas

Otkako znam za sebe uvijek sam bio okružen raznim vrstama životinja i stoke (sad ne govorim o dvonožnom ljudskom blagu)! I gdje god sam išao opet sam bio među životinjama, ali nikad nisam doživio da neka od životinja napadne čovjeka bez ikakva povoda. Ovdje prvenstveno mislim na pse, jer su sad oni u zadnje vrijeme postali istinske zvijezde crnih kronika, pa smo tako imali prilike vidjeti što su sve ti naši najbolji prijatelji sposobni učiniti! Jedino što se jedan mali pekinezer u mom susjedstvu ponaša kao da je kralj cijele ulice, taj laje i tjera sve ljude od sebe, a poneki svjedoče da su vidjeli kako je tjerao i puno veće pse od sebe! Taj pas i možda još jedan kojeg se zbilja ne sjećam, samo njih dvojica bi spadala u grupu nekih 'opasnih' pasa. Djed je imao psa Bobya, taj je bio opasan, nevjerojatno, samo pokaži namjeru da bi ušao u dvorište, on odmah poludi, u dvorištu mislim da bi htio i ugristi, ali na cesti nikada. Nažalost 'uginuo' je prošlo proljeće nakon 13 a možda i više godina vjernog služenja. I ja sam uvijek imao barem jednog psa, a ponekad i deset, kao npr. u prosincu 2005. i nikad ni jedan nije pravio probleme. Mislim da su psi ogledalo svog vlasnika, a moji svi psi su tako dobri, da je to čudo jedno :) Gledam po TV-u kako svako malo pas ugrize nekoga i to najviše tamo po Dalmaciji, ne znam zašto baš tamo, ali eto. I uvijek kad se vlasnici pojave, kad ih vidimo kako izgledaju, redovito ostavljaju dojam kako su 'nabrijani'. A psi su im isti takvi. Znam da je nezahvalno suditi prema izgledu, ali meni se uvijek čine takvi nekako opasni i agresivni! Znanstvenici isto kažu da ne postoje opasne vrste pasa, nego one koje je lakše istrenirati na napade te one kojima tako nešto i ne odgovara previše. Prema tome, trebalo bi žestoko kažnjavati te vlasnike koji treniraju svoje pse na takav neodgovarajući naćin. Još donekle bih razumio da su to ljudi koji žive negdje gdje imaju dvorište, pa eto psi čuvaju ulaz i stvari u dvorištu, ali kad to imaju ljudi koji žive u stanu, zbilja se pitam što će im jedan takav agresivac! Trenutno imam, nisam siguran, ali mislim da imam četiri hrvatska ovčara. Prije su mi to bili nezanimljivi psi, jer su samo crni i kovrčavi, ali otkako je tata nabavio jednog starog ovčara, ti su mi psi na favorite listi pasa, sad su mi toliko slatki i lijepi, a pametni da i ne govorim (o tome ću u drugom postu). A što se tiče treniranja pasa u svrhe za koje nisu primarno određeni... i ja sam svog jednog skoro istrenirao za nešto, ali i o tome u drugom postu. Dakle, ljudi moji dragi, kad želite što bolje procijeniti čovjeka pogledajte mu psa, ako ga ima. Ako dođete kod mene i budete htjeli procijeniti mene na temelju mojeg psa, ne znam kako ćete to izvesti kad ih ima više, ali ja vam savjetujem da izaberete onog najmirnijeg. Mačke mu nemojte gledati, jer mačka je ko' mačka, svaka je umišljena, ulickana i želi imati sluge za sebe, tako da vlasnik ne mora biti takav, dakle mačke nisu slika vlasnika, samo njegove žene :))))) Dame moje, samo se šalim! Evo jedan pozdraw mahanjem repa :)

- 10:06 - Daj me pohvali (7) - Papir u akciju!!! - #

ponedjeljak, 13.03.2006.

Wasch Maschine

Nemojte odmah pomisliti da ću sad pisati o tome kako redovito perem rublje, te da trebam savjet o tome koji je omekšivać najbolji kod nas na tržištu, jer eto ovaj moj..... a što da kažem, trebao bi se zvati ukrutivać.... neće biti ništa slično.. ovdje ću pričat o traumama. E sad se pitate kakve veze ima vešmašina sa traumama, upitajte bilo koju ženu, svaka će vam objasniti. No, moja iskustva nisu slična ženskim, zasad taj uređaj ne povezujem s radom i rubljem, jer ne bavim se tim uređajem. Kad mi nešto treba, operem ručno, a inaće pustim druge da barataju tim uređajem. Da budem iskren, mislim da je to jedini uređaj koji se može naći u kućanstvu kojim ja ne znam rukovati, to je za mene teška mašinerija, pogotovo kad ga ubacite u petu pa gas do daske (centrifuga), onda on zna i šetati po kupaoni, kažem vam čudna je to naprava. No, moja mama bi dodjelila Nobelovu nagradu onome tko ju je izmislio, jer kaže da je to najveća pomoć ženi. Negdje prije smo razgovarali o kupnji stroja za pranje suđa, pa je rekla da joj to ne treba, nije problem oprati tri – četiri tanjura, samo nek' je vešmašina tu, sve ostalo je nebitno! Počeo ja pričat o traumi pa nikako da nastavim.... samo vas traumatiziram :) Imao ja možda oko 10g i trebao se kupati, ušao u kadu, lijepo se smjestio, svi rekviziti oko mene (samo sapun i šampon – nisam nikad nosio patkice, brodiće i podmornice na kupanje) i krećem ja u akciju. Kad primjetih, radi vešmašina, a onaj njen odvod za vodu ide meni u kadu (hvala Bogu da smo renovirali kuću pa sad ta voda ide u zid). Derem se ja iz kupaone – Mamaaaaa, radi mašina, kako ću se ja sada kupati???, a ona odgovara da ju je tek uključila tako da se imam vremena okupati na brzinu, dok mašina ne pusti vodu! Ajd' dobro, ipak je to mama, zna ona u mašineriju, krenuo ja dalje s kupanjem, ali stalno jednim okom gledam u ono crijevo i promatram njegove reakcije. Svaki put kad mašina okrene svoj bubanj ili se začuje onaj zvuk kad prima još vode u sebe, ja se stresem i preplašim. U mislima mi je bilo samo što će biti ako ona pusti vodu, a ja u kadi! I tako, valjda sam ja zbog tog straha i gledanja u crijevo lagano produžio kupanje, kasnije sam i zaboravio na mašinu, ali ..... nije ona zaboravila na mene. Kad je to prasnulo iz onog crijeva, ona prljava voda, onako bez ikakve najave da sam mogao skužiti da će sad voda.... Ja se i danas pitam kako sam uspio tako brzo iskočiti iz kade, mislim da voda još nije ni dodirnula kadu, a već sam bio vani pored kade onako sav bijel od sapunice i šampona, te vikao na mamu da me prevarila i da je ona sve kriva! Od onda se više nikad ne kupam u takvim uvjetima. A i neki dan je bio šok, pošto sad ovdje gdje sam trenutno, voda iz mašine još uvijek ide u kadu, pa je tu i ono crijevo koje mi smeta dok se kupam. Svaki put sam ga maknuo iza mašine i po završetku kupanja vratio na njegovo mjesto, i tako dvije godine. Da bi se ustanovilo da sam jednom zaboravio vratiti crijevo na njegovo mjesto, mašinu su upalili da radi preko noći, a ujutro je cijeli kat bio poplavljen, parket se sav nategnuo, plafonjere na donjem katu su bile pune vode, zidovi požutili kao da je netko pišao po njima, ma užas. Mislim da za te vešmašine treba izdat dozvolu za držanje i korištenje, poput one za oružje! Pozdraw svim rukovateljima ovom napravom!

- 11:37 - Daj me pohvali (6) - Papir u akciju!!! - #

nedjelja, 12.03.2006.

Ko' opatica

Iako sam po prirodi veliki optimist, u zadnje vrijeme se moj optimizam smanjuje, isključivo u području vjernosti među bračnim partnerima. Znao sam i prije da postoje bračne nevjere, da se ljudi udalje jedno od drugoga, da se međusobno posvađaju, i onda dođe do trenutka slabosti i nevjere. Ali da je to uzelo toliko maha u lijepoj našoj, to bome nisam znao. Ako ćemo vjerovati sadržaju blogova na kojim ljudi pričaju svoje životne priče i ispovijedaju svoje grijehe, onda je stanje zbilja katastrofalno. Ona Severinina pjesma Hrvatica je zbilja dala realan opis naših žena. Prvo sam mislio da je Seve bezobrazna kad kroz pjesmu želi i druge Hrvatice svesti na svoju razinu, ali sad vidim da je samo rekla istinu. Čini se da je prosjećna Hrvatica i gora nego Severina po tim pitanjima. Za one koji ne znaju pjesmu Hrvatica, evo samo jedan dio pjesme. da samo tebe ljubim ja tebi sam vjerna ko opatica ko svaka druga hrvatica slaka kao med za tebe stvorena da samo tebe ljubim ja Ma svaka čast svim curama u Hrvatskoj, zbilja su slatke i zamamne kao med, ali se zato i lijepe na sve. Ja ću ponovno spomenuti blog Preljubnica čiji link imate na mom popisu, nek' se ljuti tko god hoće što je opet spominjem, ali ne razumijem ja taj ženski mozak, a ni ostale mozgove koji je komentiraju. Gospođa preljubnica (ako sam ja sve dobro shvatio) vara svoga muža sa kumom, i to već dugi niz godina. Potajno se nalaze u nekom hotelu, ona je neka direktorica, pa joj nije problem izvući se s posla na par sati da bi se s kumom…. znate šta. Kum također ima mogućnost da se nalazi s njom kad god zatreba. Osobine muža su da nije ljubomoran, ne viče, nije živčan, nije posesivan, smiren čovjek, ne pije, ali je poslovno nesposoban, ne zna bas zaraditi novac. Osobine kuma su posve drukčije posesivni ljubomorni pijanac. I upravo su to osobine koje naša preljubnica mrzi. Zar jesu??? Jednom zgodom je otišla s nekim na piće (ne znam da li je prijateljsko ili poslovno), zvao ju je ljubavnik i derao se na nju šta ona ima ići s nekim na piće. Hallo!! Tko je ovdje lud? Ona se mora pravdati ljubavniku kamo ide, onome koji se dere na nju, koji je posesivan i koji luduje kad se napije, a sklon je piću, tako da to nisu rijetki događaji. I sad se ona pita što da radi, kad joj kažu da ga ostavi, ona odgovara da bi, ali ga tako jaaaakoo voli. Ma što se tu ima voljeti? Varalicu kao što je i sama? Pijanca? Posesivca? Ljubomorca? Živčenjaka? Možda će neki od vas reći da on vjerojatno ipak ima i dobrih osobina zbog kojeg ga toliko voli, pa bi vas koji bi to rekli, zamolio da navedu neku od tih dobrih osobina koja bi bila toliko vrijedna da poništi sve ove negativnosti. S mog gledišta, te osobine nema, osim ako ne posjeduje onu stvar koja je takva da nju toliko općinjava, a njen muž to nema! Ona ima kćer u osnovnoj školi, on ima djecu, djeca zajedno ide na maškare, pa se ona pita što će biti ako djeca jednoga dana saznaju za njih, a pametne komentatorice govore da se ne treba brinuti oko toga, neka se ona brine za sebe i svoje potrebe, a djeca će se vjerojatno zbog toga još više voljeti. I sve joj čitateljice govore, bravo, zbilja si jaka i hrabra, drži se samo. Veliki broj njih, a to me jako žalosti, komentiraju kako su i same u istoj ili sličnoj situaciji pa ju u potpunosti razumiju. Ma dajte molim vas,…. mislim….u životu nisam nikad ni opsovao, ali sad sam toliko ljut dok ovo pišem, čak i kad samo razmišljam o tome, da mi je došlo da…… recimo samo, došlo mi je da upotrijebim vokabular neprimjeren meni i mojoj osobnosti! Možda bi upotrebom tog vokabulara ljudi bolje shvatili moju ljutnju, ali s druge strane, onome kome nije dovoljno reći da si ljut pa da to shvate, ni psovke nisu od velikog značaja. Ma kakva je to solidarnost među preljubnicima, kakva je to potpora..... svi je podržavaju, u komentarima nema nijedne ružne riječi, a kad netko dođe na neki blog gdje čovjek napise dvije tri riječi o poštenju i Bogu odmah salva pogrda nastupi. Štoviše, ta ista preljubnica je došla na moj blog i napisala kako su svećenici pedofili, prevaranti…. Ne znam točno što je napisala, ne mogu je citirati, morao bih pogledati u arhivu. Ja sam joj lijepo odgovorio da je generaliziranje nezahvalna rabota, a da ona sama spada u skupinu koju je prilično lako, pa recimo, možda čak i opravdano izgeneralizirati. Čak sam i misu jednu odredio za nju, da žena dođe pameti, kad tad! A često se molim Bogu da imam sretan brak kad se oženim, mislim da je to najveća sreća koja čovjeka može snaći, biti sretan u braku i biti zdrav. Nikad nisam molio ni trazio, novac, aute i slicne stvari, samo ženu koja će mi biti dobra i kojoj ću ja biti još bolji. To mi je životna želja od moje 14-15g. Možda sam prerano počeo maštati o tome, ali eto… I sad kad pogledam da postoji šansa da se oženim, da ginem od ljubavi za tom ženom, a ona meni tako nabija rogove… Mislim da bih istog trena umro kad bi saznao da me žena prevarila, srce bi mi stalo samo od sebe, a i ako ne bi, mislim da bih bio sposoban sam ga zaustaviti! Nisam pozvan da osuđujem druge, to i ne radim, jer tko zna što ću ja u životu raditi, možda neke nezamislive gadosti, ali mislim da imam pravo reći što mislim o tome. U životu se držim one, 'nikad ne reci nikad', kao primjer mogu navesti jednu banalnost. Pušenje mrzim da je to nešto nepojmljivo normalnim osobama, svi iz društva znaju koliko to mrzim, ali svejedno nikad nisam rekao da i sam neću pušit. Ne zato jer sam slabog karaktera, nego zato što nikad ne znamo što nam život sprema, opasan je on igrač! Pozdraw mojim VJERNIM čitateljima!

- 11:06 - Daj me pohvali (17) - Papir u akciju!!! - #

subota, 11.03.2006.

Dva anđela

Prije nego započnem današnju temu, želim se samo osvrnuti na komentare mojih poznanika (ne virtualnih, nego onih pravih koji imaju i ruke i glavu i tijelo i mozak...., a ne samo nick i pokoji tekst) u vezi onoga teksta pod naslovom Guzica. Komentari su bili i pismeni i usmeni, ali zajednički nazivnik im je bio šok! Svi su ostali šokirani što sam ja tako nešto uspio napisati, jer ja nisam takav, to se od mene ne očekuje, nisam ja nepristojan itd... Na kraju sam proanalizirao stvar :) i shvatio da iako oni mene smatraju jako konzervativnim, da su u biti oni konzervativniji nego ja, jer ja u tom postu ne vidim ništa skandalozno. No, danas mi je tema dva anđela, a ne guzice i njeni komentari! Vjerojatno svi znaju priču o dva anđela koja su išla zemljom. Ne znate??? Evo ukratko: Išla dva anđela zemljom, došla do neke bogate obitelji, tražila utočište, obitelj ih jedva primila, ali ih je stavila u podrum (najbjednije što je mogla). U podrumu stariji anđeo ugleda rupu u zidu i pokrpa je. Mlađi ga upita, zašto je to učinio nakon što su bili tako neljubazni, a ovaj odgovori da ništa nije onako kako se čini. Išli su dalje, došli do siromašne obitelji sa puno djece koja je posjedovala samo jednu kravicu, ta ih je obitelj primila sa srcem i dala im sve najbolje što je imala, nije to bilo ništa posebno, ali bilo je maksimalno sto je mogla pružiti. Ujutro su se probudili i vidjeli da je krava uginula! I opet mlađi anđeo upita starijeg zašto je dozvolio da krava ugine, a siromasi su bili tako dobri prema njima, te od čega će sad ta djeca živjeti. I opet stariji odgovori da nije sve kako se čini, te stade objašnjavati. Kod bogate obitelji je zakrpao rupu jer je kroz nju vidio hrpu zakopanog zlata, pa nije htio da ga domaćini otkriju, jer bi bili još bogatiji i još uobraženiji. A siromasima je krava uginula, jer te je noći anđeo smrti došao po ženu, majku one djece, pa ga je stariji anđeo nagovorio da uzme kravu umjesto žene! Evo to je bilo ukratko, nadam se da ste skužili željenu poantu priče. Ali ja ne bih bio ja, kad ne bih izvukao i neki svoj zaključak, koji većini ljudi nikada ne bi ni pao na pamet (jer su inteligentni). Iz ove priče sam izvukao pouku da je bogatima bila 'kazna' to što neće postati još bogatiji, a siromašnima je 'nagrada' što im je anđeo smrti uzeo kravu (izvor hrane) umjesto žene. Uopćeno rečeno, bogatima je kazna ako ne dobiju još veće privilegije nego što ih već imaju, a siromašnima nagrada to što ih nije snašlo najgore zlo, jer uvijek ima i goreg zla od njihovog. Iskreno se nadam da je ova priča nastala kao nebuloza besposlenog čovjeka, a ne kao Božja poruka nama ljudima i potvrde one iz Biblije 'tko ima, daj mu još, tko nema i ne treba mu' Zato dragi moji, kad vidite vaše partnere u krevetu s drugim/drugom, a oni vam kažu 'nije to ono kako se čini', stanite i razmislite malo, možda zbilja imaju neko anđeoski dobro obrazloženje. P.s. pitam se kako mogu biti stariji i mlađi anđeo, zar nisu svi vršnjaci??? Kako oni uopće nastaju, rađaju li se, legu, nastanu iz Big banga. P.p.s. mislim da se ja vama činim pomalo blesast. (no, sjetite se pouke priče) Pozdraw!!!

- 10:15 - Daj me pohvali (12) - Papir u akciju!!! - #

petak, 10.03.2006.

Jadnik

Ne znam zaista, kako drugačije da naslovim ovaj post, koji će vjerojatno biti i najkraći do sada. Jučer cijeli dan sjedim za kompjuterom, pokušavam natjerati dva brata iz obitelji Macromedia da se pomire, ali nikako mi ne ide, Flash i Authorware kao da su pisani za različite OS-ove, nema šanse da čovjek pomisli da su pak iz iste firme proizašli. Kasnije sam zaključio da se prvo ja moram prisnije upoznati s Authorwareom, da bi zavladao neki sklad u mojoj aplikaciji koja je još u povojima, bar se nadam da je stigla do stupnja povoja. No, kako bilo, radim ja tako, ponekad i TV radi pored mene, i odjednom među brojnim poznatim i nepoznatim facama s Tv-a smiješi se Tatjana Jurić i govori nam kako se u selima tik do Slavonskog Broda pojavila, tj. već je duže vrijeme tamo, neka endemska bolest! I toga nema nigdje u Hrvatskoj osim u 14 sela oko Broda. I ja odmah sav zabrinut, jer sam ja u prvom selu do Broda, odmah sam pomislio na svoje doma, kako su vjerojatno sad svi bolesni, leže po krevetima i muče se od bolova. Već sam planirao kako ću kad završim faks, odmah odseliti iz tog kraja, kako ću povesti i obitelj i..... Ma ja sam u tih par minuta sve već isplanirao, da bi na kraju na TV-u pokazali koja su to mjesta u pitanju.A moje mjesto nije bilo među njima, nego mjesta sa suprotne strane grada. Kad sam to čuo, laknulo mi je, rekao sam hvala Bogu. Osjećao sam se kao da me se više to ne tiče, nije na mom terenu, moji nisu ugroženi, sve je super! Zar nisam jadan??? Barem sam se ja tako osjetio, kad sam na tren poslije proanalizirao svoje misli (sad će se jedna od vas sigurno nasmijati mojoj analizi, ali to je kod mene stalno prisutno) Pozdraw od nebolesnog (fizički) i neugroženog (fizički) mene :)

- 09:50 - Daj me pohvali (3) - Papir u akciju!!! - #

četvrtak, 09.03.2006.

Guzica

Baš bih volio vidjeti izraze lica vas nekoliko koji čitate moj blog u trenutku kad otvorite današnji post. Zanima me da li ćete prvo facijalne mišiće natjerati da vam oblikuju lice u stilu smileya, ili ćete ipak namrštiti čelo tako jako da bi slobodno mogli biti špijun u redovima Klingonaca (naravno, ako ne koristite botox – ali kad on prestane djelovati za 6mj onda ćete sigurno sve nadoknaditi). Da, guzica je tema! Jednostavno ne znam odakle bih krenuo s pričom o guzici, iako se sastoji od samo dva (vidljiva) dijela poprilično jednostavnog oblika (mislim, kako kod koga, kod nekih je čak upitno da li ima oblik, više je kao neki zračni jastuk koji se prilagođava obliku podloge na koji naiđe – ma jel zato meni uvijek tako udobno) guzica je na top listi najpromatranijih objekata na svijetu (moja procjena, ne znanstvena). Znam da sam mogao koristiti možda neki profinjeniji izraz, kao npr. stražnjica, pozadina, guza (ali guza je nesto maleno, slatko i žensko) i sl. U siječnju sam u Brodu vodio djeda na Hitnu, dosta je bolestan otkako je baka umrla, pa je često kod doktora, ali ovaj put je i pao na led prije dolaska doktoru, pa se ogrebao i doktor ga pitao da mu opiše što se dogodilo. I u tom silnom opisivanju, djed kaže da je pao na stražnjaču,... kad sam ja to čuo, ja sam jednostavno prasnuo, znate ono kad vas nešto iznenada jako nasmije, pa ste sposobni poprskati (popljuvati) sve ispred sebe. Sreća, pa nisam glasno, samo sam se okrenuo na drugu stranu da me doktor i sestra ne vide, mislili bi da sam poludio (možda bi imali i pravo). Ali da se vratim na našu guzicu, gotovo svi ljudi to smatraju jako privlačnim dijelom tijela, svi kupuju (pogotovo ženske) traperice i ine druge hlače koje će im prikazati guzu u najboljem svijetlu, a onda kad ih skinu..... o tome dalje neću, jer skinem i ja svoje hlače, pa razočarenje kud god pogledam, i naprijed i nazad :) najradije bih se kupao u trapericama! Kažu da ne znaju zašto je Bog stvorio guzice tako lijepe, ali znaju zašto ih je stvorio na mjestu na kojem jesu. Zato, jer kad bi bile na nama vidljivom mjestu, mi bi po cijele dane samo sjedili i gledali u svoje guzice (e pitam se ja da li bi samo gledali). No, nitko se nije zapitao na čemu bi sjedili u slučaju da guzice nisu tamo gdje sad jesu. Možda bi sjedili na ušima, što i ne bi bilo tako loše, jer bi se brzo privikli na to, velika većina nas to konstantno već dugo vremena ionako prakticira. Ne želim pisati duge postove, jer znam da ih onda nitko ne želi čitati, a ako ih nitko ne pročita onda nemam ni povratnu informaciju (vaše komentare) o tome što vi mislite. Za kraju ću vam samo reći da slika koju sam gore postavio predstavlja navodno najsavršeniju guzu (da, da, to je zaslužilo da ju nazovem guza) na svijetu. Njena ponosna vlastica je studentica Keyra Agustina. Već vidim kako svi muški, a možda i poneka ženska otvaraju google i gledaju ima li još slika. Odmah da vam kažem ima, ja vam nisam htio dati sve! P.s. ima vlasnica i lijepo lice :) P.p.s. osobno više volim slatko lice nego guzu, jer u lice gledam gotovo stalno i s njim pricam P.p.p.s. Pa zasto onda nisam pisao o licu... ne znam, možda budem.... Pozdraw!

- 10:21 - Daj me pohvali (12) - Papir u akciju!!! - #

utorak, 07.03.2006.

Blogarstvo

Ljudi moji, ne znam da li ste primjetili jedan novi trend u ovom našem virtualnom svijetu! Mislim, nije taj trend tako nov, ali u zadnje vrijeme (godinu do dvije) je poprimio novi oblik. Prije su postojali, a hvala Bogu i danas postoje razni forumi na kojima ljudi raspravljaju, traže mišljenja, savjete, pomoć u svemu i svačemu. Naravno, svaki forum ima svoju temu, tako da ljudi ne moraju čitati baš sve što se piše da bi našli odgovor na ono što ih zanima, tako neke zanima kako se instaliraju windowsi, neke zanima kako se najbolje opremiti za zimu, neke zanima preporuka za ljetovanje, neki se raspituju o pravilnom načinu navlačenja kondoma, neki ne znaju ubaciti mp3 na mobitel, neke zanima bočno parkiranje, neke pravilno klistiranje radi. …..(to bi već bilo ispod moje razine – da, da ima i nižih razina od moje), neke zanima sadnja limuna na sibiru, neke gradnja snješka u Sahari, neke kako osvojiti curu, a nakon devet dana kako ostaviti curu itd… Mislim da ste shvatili, svakoga nešto zanima :), a ono što je zanimljivo, uvijek se nađe netko tko će si dati truda i odgovoriti mu. Pa sad mene zanima (al' neću otvorit forum zbog toga) odakle toliko dobrote u našem toliko crnom svijetu. Kako to da nitko nikoga ne voli, ali ipak su voljni pomoći jedan drugome, mislim da je to dobra strana ovog interneta, kad si 'na njemu' (online) uopće te ne zanima tko je odakle, svi smo jednaki (mislim, jednaki smo samo u snovima, ipak i ovdje postoje ekonomske kaste, vidi se tko surfa DSL-om, kabelskom, ISDN-om, a tko koristi dial-up). Srbin i Hrvat se podnijeti ne mogu uzivo, a preko neta pisu pola stranice jedan drugome o tome kako staviti novi firmware u mobitel, kako to? Kako je to moguće?? Zar se tada zaboravljaju sve razlike? Što nas čini toliko 'bliskima'? Da se odmah razumije, ja osobno se družim i uživo i sa Srbima i sa Hrvatima (to moram, jer sam Hrvat i živim u Hrvatskoj, i djed Hrvat, i baka bila Hrvat, i tata Hrvat, i mama Hrvat, i brat Hrvat, da imam seku, uvjeren sam da bi i ona bila Hrvat). A taj noviji trend je blog, tu u biti nitko ne traži pomoć, ali svi je dobivaju. Blogerica Preljubnica, ima toliko podrške među običnim pukom da to nije za vjerovat, i svi joj pišu komentare podrške i savjeta (osim mene, ja sam malo kontra), blogerica Sultanija također ima svoje čitatelje i svoju potporu (među kojima sam i ja), ali manje od preljubnice, jer je nova među nama (bar mislim da je nova). Mala crna također imala nekih problema na poslu, odmah svi daju potporu i savjete, a većina nas uopće ne poznaje te osobe, no svejedno svi suosjećaju…. Mislim da je sve to lijepo i krasno, ali isto tako mislim da bi bilo ljepše i korisnije kad bi svu tu našu ljubav i brigu koju usmjeravamo na blogeraše (kako ovo zvuči jako slično kao drogeraši), usmjerili na naše bližnje, na osobe pokraj nas. Zar nije bolje da svoju prijateljicu lijepo s mirom poslušate dok vam se jada o nesretnoj ljubavi, o jednoj neposlušnoj kovrči ili o prištiću na lijevom tabanu koji ju čini toliko ružnom, nego da ju samo otkantate… Svi koji čitate ovo, ostavite se komentiranja, radije idite pomozite prijateljima. No, ako im ipak nećete pomagati, onda se zadržite gdje jeste, pa pomozite barem onima koje nepoznate, bolje išta nego ništa! Dolje sam stavio pjesmu koja se ne može ni spomenuti, a da se ne sjetimo Branka Kockice, stavio sam je zato jer ako riječ drugarstvo zamijenimo sa blogarstvo, dobijemo ukratko i na ljepši način napisano ovo o čemu ja meljem već petnaest minuta! U svetu postoji jedno carstvo, u njemu caruje drugarstvo. U njemu je sve lepo u njemu je sve nežno, U njemu se sve raduje! U njemu je sve lepo u njemu je sve nežno, U njemu se sve raduje! Tamo su kuće od čokolade, Prozori su od marmelade Tamo svako radi ono šta hoće Tamo raste svako voće. U svetu postoji carstvo U njemu caruje drugarstvo U njemu caruje drugarstvo ...

- 11:57 - Daj me pohvali (3) - Papir u akciju!!! - #

subota, 04.03.2006.

PC – Personal Curse

Da, da... evo i kod mene toliko već spominjana tema, bilo na TV-u, bilo na Internetu, bilo u tiskovinama, a to je ovisnost o računalu. Vidim, ljudi govore svašta, ovisnost o alkoholu, o cigaretama, o drogama, o kojekakvim markicama, o svemu i svaćemu... i mislim si sam u sebi onako ponosno i egoistično, pa odakle sam ja ispao tako dobar, da me ništa od toga ne zahvaća, od svega toga nabrojanog nisam nikad nista ni probao, a što se tiče markica, u životu sam samo dva puta kupio nešto original poznate marke, a to su bili sportski šorc plave boje (Umbro – 120kn, imam ga i nosim jos i dan danas, a kupljen je na početku srednje za potrebe TZK-a), te jedna tanka majica dugih rukava (Fila – 180kn, dao sam je bratu). Ovo sam morao napisati da post bude potpuno istinit, ne volim laganje, ničije, a naročito ne vlastito! No, kako je vrijeme prolazilo, shvatio sam da nisam baš toliko savršen što se neporočnosti tiče, moj najveći porok je tv, zatim računalo, pa glazba... U zadnje vrijeme, točnije, otkako sam počeo pisati ovaj besmisleni blog, primjetio sam da više nisam baš normalan, nisam sav svoj! Blog sam počeo pisati 16.02.2006, ne znam zašto, došlo mi tako, da i ja vidim što se tu ima vidjeti i napisati.. U doba prije bloga (p.b.) mi je bio običaj, samo navečer pogledati da li ima kakav mail, pročitati kakvu vijest, malo se informirati i neku šalu pročitati, eto tako, malo za razonodu. I za sve to, meni je dosta 15-ak minuta, osim ako nekad ne skinem koju pjesmu, pa to malo potraje, jer dial-up nije kao vino, što stariji to bolji, on što stariji to isti! A sad, u doba nakon bloga, ja sam na netu, po nekoliko puta dnevno, stalno me zanima da li mi je tko ostavio kakav zanimljiv komentar, provjeravam koliko vas je bilo i slične stvari, a što je najgore, čak budem i razočaran kad nitko ništa ne komentira, jer tada osjećam kao da pišem po zraku, ja pišem, a nitko ne čita. No, proći će mene to, već sam imao maniju sms-a, ako mi nitko ne pošalje poruku, ja sav kao da uvenem, sav sam žalostan i utučen, a sad prođe i nekoliko dana da ne primim nijedan sms, pa me to ne dira... Mislim da smo svi mi pomalo nalik na onoga sa slike, kad jednom sjednemo za taj komp ne znamo se dići po nekoliko sati (u najblažem slučaju), nego prije što sjednemo, donesemo sebi sve potrebne rekvizite, grickalice, sokove, vode, telefon, mobitel(kladim se da vas 98% sad ima mobitel udaljen maksimalno 40cm od vas), daljinske upravljače svih uređaja koje imamo u kući i onda uživamo. Jedino što nam je još uvijek problem, odlazak u wc, no viđah na netu da su neki i to riješili, tako što su stavili komp u wc, a školjka im je fotelja, ili druga verzija, donijeli su školjku do računala (naravno, u nešto sofisticiranijem obliku, bez kotlića nad glavom). I to je baš super, gore se puniš, dolje se prazniš, a cijelo vrijeme si online tako da možeš drugima pričati o tome što radiš. A upravo shvatih da je to sve i neopisivo zdravo, sjećate se mog prošlo posta o otkucajima koji završavaju sa beeeep, vidite, puls je konstantno na minimumu, jer stalno sjedite, a dobro vam je i za probavu i za urinološke kanale (ne znam kako se to zove, ali one kanale koje služe za No.1), jer se nikada ne morate suzdržavati, kad vam dođe sila, a vi.... ju samo pustite bez ikakvih otezanja. Pozdravljam sve vas pred malim CRT i LCD ekranima # - 14:10 - Komentari (7) - Isprintaj - # KOMENTARI Potpuno se slažem s tobom, najlakše je uvidjeti tuđu ovisnost, a svoju je najteže priznati..zato zaplješćimo svi Freshu, wellcome to the club!!! (ivsha 04.03.2006. 16:26) # Da ne uveneš prije nego procvjetaš evo javljam se da sam pročitala i moram priznati da je za zamisliti se. A usto sam se i slatko nasmijala! Ima tu nešto, ako ne i previše sličnosti... :) Pozdrav! (triptih 04.03.2006. 20:50) # Je ima nest' u tome sto si napisao. No sad je ipak korizma pa se odrekni malo racunala, napises blog, i odes s neta. Sutra procitas komentare i napises blog, pa opet s neta i tako do kraja korizme :) (SonoVeritas 04.03.2006. 23:18) # To je jos online na ovim stranicama (SonoVeritas 04.03.2006. 23:33) # drago nam je što se veselite Sevinoj pobjedi, posjetite njen fanclub blog tj. nas i čitajte i dalje, mi je pratimo i prvi smo u svemu što se nje tiče, pozdrav! ;) (seve fan club 04.03.2006. 23:46) # ..ja sam S i ovisna sam! hehe.. dobra tema.. nekako sam se bas pronasla u tvojim rijecima.. heh cak mi je i mob odmah iznad tastature.. lol.. al sam ovisna i o kisi, suncu, toploj cokoladi.. ima toga.. volim net, komp i to, ali u granicama.. bar mislim da je.. ali istina, otkako sam pocela pisati (par dana prije tebe) puno sam vise online.. well, bilo bi nas da osnujemo klub heh.. btw. vidim da sam u linkicima.. :) hvala.. i da, jos uvijek ne vjerujem za kisu.. a-aa.. i ne kuzim kak ti je to oduzelo 2 mj. za polaganje ispita.. hmm.. ;) ajde, pozdrav ti ostavljam veliki! (sirenica 04.03.2006. 23:56) # Svi smo mi ovisni o nečemu, ako to nije tehnologija naša svagdašnja, onda je to neka osoba ili hrana... ali apsolutno svi imamo svoje poroke. Mene kad uhvati želja za slatkim, ako ne pojedem milku sa lješnjacima budem cijeli dan nervozna i histerična :-) Pitanje kod ovisnosti nije jesmo li, nego o čemu, neki sretnici kao mi ne moraju u ilegalu zbog svoje ovisnosti. (sanjalica 05.03.2006. 00:18)

- 21:32 - Daj me pohvali (0) - Papir u akciju!!! - #

petak, 03.03.2006.

Kuca i otkucava.... 3~~~~2~~~~~~1_____________

eki dan sam pročitao da svi sisavci (to nisu bića koja imaju sise, tj. nisu samo bića koja imaju sise) imaju određen broj otkucaja srca, te kad srce otkuca taj broj istog trena se zaustavlja, kao automobil kad prijeđe određenu kilometražu pa motor otkazuje. Dakle, svim sisavcima je taj broj milijardu i pol otkucaja srca, a onda je kraj. Uzmemo li u obzir da je prosječan puls u čovjeka od 60-80 otkucaja u minuti, ja sam uzeo da je 70, i nekakvim svojim izračunima sam došao do podatka da je prosječan životni vijek čovjeka oko 40 godina, malo više. Ne znam otkada je taj podatak o broju otkucaja, ali prema njemu, svi mi živimo prilično kratko, osim ako nam se možda preko noći dok spavamo (oni koji spavaju) puls ne spušta na možda 20-30 otkucaja, pa time dobivamo na vremenu. Ako je to istina, da srce ima svoja ograničenja, onda mi nije jasno zašto se sport propagira kao zdrav način života, jer dok sportiramo, puls nam se znatno ubrzava (barem meni), vjerujem da se skoro udvostruči broj otkucaja, a samim time si skraćujemo život! To je valjda isto kao i kod automobila, svaki automobil ima svoje predviđeno trajanje, ali ako ga mi forsiramo rok trajanja se smanjuje, a ako ga lijepo lagano vozimo, ili ga uopće ne vozimo, ako ga podmazujemo i brinemo se o njemu, trajat će duugoooo! Prema tome, lako je zaključiti da i naše tijelo ne treba forsirati, jer mu samo činimo nažao, recept za našu dugovječnost bi dakle bio, što više ležati, ne praviti nagle kretnje, jer to povećava puls, treba sve imati pri ruci da uštedimo suvišne korake, u konačnici, trebamo si nekako nabaviti atrofiju mišića i eto nama životnog vijeka koji bi se bilježio troznamenkastim brojkama. No, kad je tehnologija već toliko uznapredovala, mislim da bi se trebalo uvesti kao praksu da se svima pri rođenju ugradi mjerač broja otkucaja i to na način da je početna vrijednost milijarda i pol, te da se to odbrojava, kao tajmer. To bi bilo jako korisno, jer bi onda ljudi znali kad će umrijeti i ne bi bili prijetnja onima koji još imaju života, jer puno se puta dogodilo da srce otkaže u automobilu pa čovjek sleti i ubije nekoliko ljudi koji se još nisu spustili ni ispod milijarde. Kad se broj spusti do nekih 10 milijuna, onda bi se trebao javljati neki zvučni signal kao upozorenje za početak kraja. A na zadnjih sto tisuća, taj beep bi trebao biti sve češći i žešći, sve dok ne dođe do zadnje minute gdje bi se čuo jedan beep za jedan otkucaj, a nakon zadnjeg bi bio onaj beeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeep, kao u filmovima kad čovjek umre. Iz svega gore navedenog, predviđam si smrt u Noinim godinama tako da ćete na moj beeeeeep još malo pričekati. Pozdraw svim sportašima, javite nam kako je gore (ili dolje) # - 14:41 - Komentari (4) - Isprintaj - # KOMENTARI E jesi....tebe treba na promatranje:)) (ivsha 03.03.2006. 17:19) # I tebi svašta padne na pamet. :) Onda ti možda i nije ostalo tako puno. Pogotovo ne kao Noa. Ipak je živio 950 godina. Istina, ako se uračuna način na koji je on živio ispada puno manje, ali ipak više od "naših" 40 godina (SonoVeritas 03.03.2006. 17:34) # ..heheh, zanimljivo u svakom slucaju.. (sirenica 03.03.2006. 22:33) # ..vjerojatno smo si tu negdje po godinama posto smo oboje studenti.. i ne vjerujem da nisi osjetio toplu kisu.. proslo ljeto je dosta padalo.. po anketi zakljucujem da si Slavonac (varam li se?!) tako da stvarno ne vjerujem, sorry heh.. ako je kod mene bila, moralo je i kod tebe.. nisi bas tako daleko.. ;) .. (sirenica 03.03.2006. 23:29)

- 21:30 - Daj me pohvali (0) - Papir u akciju!!! - #

četvrtak, 02.03.2006.

Ode vlak u propast

Kaže jedna kratka pripovijest, sjeo čovjek u vlak i krenuo nekamo, valjda svojoj kući, ali nakon nekog vremena on se na svakoj stanici gdje bi se vlak zaustavio, ustao, pogledao kroz prozor i jauknuo, onako kao zacvilio! Gledao to čovjek koji je s njim sjedio u istom kupeu i nikako nije mogao shvatiti što to ovaj radi. Nije mu preostalo ništa drugo, nego ga upita – gospodine, zašto cvilite na svakoj stanici, a ovaj mu odgovara – ma već dugo idem u krivom smjeru, ali ovdje je tako toplo i neda mi se izići. Da li je netko već shvatio simboliku ove priče?? Meni je ova priča, kad sam ju prvi put čuo (jučer), bila glupa, iako je čovjek koji mi ju je ispričao, pričao kao da otkriva ne znam ja što! Možda mi je bila glupa, jer mi nitko nije rekao da ta priča ima svoje značenje, kao valjda i svaka druga priča na ovom svijetu (osim pripovijetke 'Gost'). Kasnije sam dobio djelomično objašnjenje, a ja sam ga samo produbio kako ja mislim da bi trebalo ići, no to ne znači da sam ga dobro produbio, neka svatko sam sebi izvuće pouku iz pričice. Moje shvaćanje je otprilike ovakvo, taj vlak kojim se taj čovjek vozi, to je njegov život. Dakle, čovjek je krenuo na put (u život), i krenuo je pravim putem, prema pravom odredištu. U jednom trenutku je skrenuo s puta, dakle u grijeh, svatko sebi može grijeh shvatiti na svoj način, ja ću samo za primjer uzeti sex - to mi je valjda najmiliji primjer :) Pošto ovakve pričice i dogodovštine uglavnom pričaju kršćani, da bi ljudi lakše shvatili neke stvari, onda imajte na umu da ovdje promatram grijeh s tog stajališta, dakle kršćanskog. Kao što znam, bar većina zna, seks prije braka je grijeh (molim, da mi nitko ne počinje raspravu oko toga, da li je ili nije, rekao sam da je seks samo primjer kojim mi je najlakše objasniti priču). Svi koji stupaju u takve predbračne seksualne odnose itekako su svjesni da čine grijeh, ali i dalje ustraju na tome, zašto??? Zato što i oni vide da se kreću krivim putem, dolaze na krive stanice koje ih odvode na još veću stranputicu, ali ne silaze, a zašto ne silaze? Zato što im je 'toplo'. Tko je lud sići s vlaka užitaka i suprostaviti se svijetu kakav on zapravo je, tko je lud ići boriti se s vlastitim slabostima, kad je puno lakše i ljepše uživati u njima, tko je lud ići kontra sad već ustaljenih 'vrijednosti' društva i biti neprihvaćen, kad je lakše usvojiti te 'vrijednosti' i biti slavan među istim takvim, tko je lud........ da ljudi moji, pitam se ja tko je tu lud. Ali kako god okrenem stvari i situacije, svi mi govore da sam ja lud... a to je valjda zato jer ne pratim moderne raskalašene trendove društva, ne priklanjam se većini, ne vozim se tamo kamo svi idu, nego siđem na stanici za koji mislim da je ona prava, pa onda dalje lagano pješke...... baš sam lud...... zasad! # - 12:39 - Komentari (4) - Isprintaj - # KOMENTARI Primila sam sve sakramente u crkvi, nastojat ću dokle god to bude u mojoj moći da ih primi i moje dijete...svake nedjelje sam u crkvi i sigurno nisam čula nikada ništa loše za vrijeme te nedjeljne mise...al kako mi je muka od tog licimjerja...župnici, većina....kurviši, pedofili, vanbračna djeca, alkoholičari...sve one "poštene" žene koje ližu oltare veće su griješnice od nas preljubnica, jer su u dubini duše tolko pokvarene i zlobne , pa čak i u crkvi ogovaraju i zavidne su i ljubomorne...muka mi je kad ih slušam čega se odriču u korizmi...kave, cigareta, čokolade...a ni jedna nije pomislila izbacit barem jedan dio zločestoće koje skrivaju u sebi... Priča je sama po sebi sasvim O.K. samo je nebi strpala u vjeru... (preljubnica 02.03.2006. 14:14) # Zanimljivo razmišljanje. Kada se priča tako postavi, složio bih se sa tobom. No možda bi se mogla pstaviti i dugačije. Kad smislim kako, javim se. (SonoVeritas 02.03.2006. 14:38) # Priča je dobra. Za zamisliti se. I ne mislim da ne bi odgovarala za bilo koju drugu situaciju u životu. I ne samo za kršćane i poimanje grijeha. (triptih 02.03.2006. 16:36) # Priču o čovjeku iz vlaka sam prije čula i odlična je jer na tako jednostavan način pokazuje što se događa kada čovjek ide linijom manjeg otpora, upravo to govori: Ali ovdje je toplo, ovdje sam siguran, ali dugoročno gledano.. biti će hladno i nesigurno. Post je pravi! :)) I hvala ti na komentaru u kojem si spomenuo sebe i brata kada ste bili mali... Pozdrav :)) (mirta 02.03.2006. 19:25)

- 21:29 - Daj me pohvali (0) - Papir u akciju!!! - #

srijeda, 01.03.2006.

30. veljače

Evo, neki dan zvoni telefon, javlja se moj stric, završi razgovor i kaže mi da ga je zvala jedna rođakinja i pitala kad mu je rođendan, a on joj odgovorio da je 30. veljače. Ona zahvalna, te govori kako je znala da je tu negdje, ali nije bila sigurna, a htjela je znati točno, možda bi mu nešto kupila, tko zna! Kad za par minuta opet zvoni telefon, opet ista rođakinja, sad je tek shvatila da joj nešto štima. Samo nikad neću saznati da li je sama skužila da 30. veljače uopće ne postoji ili je ipak išla gledati na kalendar koji bi to dan bio, pa nakon što ga je možda prešla nekoliko puta cijelog od početka do kraja uvidjela da ga nema. No, nisam zbog toga počeo priču o datumima, nego zbog jedne prijateljice D koja ima rođendan 29. veljače. Istina, nije baš taj dan misteriozan kao 30., ali skoro da ga i nema. Evo, tako i ovaj put, uvijek sam u nedoumici kad da čestitam rođendan toj meni dragoj osobi. Ove godine sam joj čestitao jučer nešto nakon 22h, a ona je jadna pomislila da sam ja zaboravio na nju, ne znam kad je očekivala da joj čestitam. Tek mi je sad sinulo da je tim osobama teško kad im je rođendan, jer znate i sami da kad je vama rođendan željno iščekujete tko će vam ga sve čestitati, da vidite tko zaista misli na vas, a kome niste ni na kraj pameti. Dobro, možda vi niste takvi, to ja pričam sa svog stajališta, no mislim da nema osobe kojoj nije drago kad joj se jave bliske i voljene osobe. Za mene to razdoblje iščekivanja traje samo jedan dan, jer sam rođen na dan koji se utrpao u baš svaku godinu, a ne samo u prijestupnu. A ta moja draga D ima dva dana 'agonije', jer ona možda misli da joj se treba čestitati 28.-og, a neki ljudi to rade 1. ožujka. No, ja se ne mogu požaliti na dugo razdoblje iščekivanja, jer moji prijatelji uglavnom svi čestitaju i nazovu prije podne, a imam i jedan mali slatki izuzetak koji to radi uvijek u prvoj minuti nakon ponoći, tako da kad se probudim, gotovo sam 100% siguran da će mi na mobu pisati Message received from 'xxxxxxxxxxxxx' (hvala) Mislim da bi osobe koje su rođene 29.veljače trebale dobiti jedan dan u godini u njihovu čast, osim u prijestupnoj godini, kad imaju svoj vlastiti. P.s. E volio bih kad bi svi vi koji ste čitali ovaj post, a sami niste skužili da 30. veljače ne postoji, ostavili komentar sa priznanjem da je i vama mozak na tren (ili dva tri...) zablokirao. Evo vam i pjesmica iz nasih djetinjih dana, koju smo svi morali znati, koja kaze da ipak postoji 30.veljače, iako je to malo naopak dan :) LUDI DAN Pijetao mi jutros reče: - Kume dragi, dobro veče ! - Je li ovo san il' java ? S miševima mačka spava. Krezub jarac puši lulu, siv magarac svira frulu, za rep liju guska vuče, šaran leti iznad kuće... S punom torbom majmun stran čestita mi - ludi dan ! Darova je puna torba: od bunike u njoj čorba, posoljene tu su šljive, na roštilju lude gljive, od trnjina šljivovica, od kopriva gibanica, od paprika med u zdjeli, od kukolja hljebac bijeli ... Rep podvinu majmun tad: - Pij i jedi, bit ćeš mlad ! Gledam jadan, što se zbiva: sjekira u vodi pliva, koza vijenac meće na se, u pidžami zijeva prase, potkovana žaba rza, uz brijeg teče rijeka brza, vjeverica pjesmu piše, u maramu mjesec kiše ... - Jao, ljudi, što je to ? U rog rođen duva vo ! Obratih se tad na pijetla: - Obraza ti, rekoh, svijetla, kakve li su ovo stvari ? A meni će kokot stari: - Gle, u Mudroj Knjizi piše: "Čarolija nema više. Tek istina jedna živa u ovoj se knjizi skriva: da još ima ludu čar t r i d e s e t i f e b r u a r za kog ne zna kalendar !" GUSTAV KRKLEC # - 13:28 - Komentari (8) - Isprintaj - # KOMENTARI bok (nisam sanjar 01.03.2006. 14:32) # Tko kaže da ne postoji 30. veljače. O njemu je pisao još Gustav Krklec. Iako je malo poduže ućivajte u tekstu..... Ludi dan Pijetao mi jutros rece Kume dragi, dobro vece! Jeli ovo san il' java? S misevima macka spava Krezub jarac pusi lulu Siv magarac svira frulu Za rep liju guska vuce Saran leti iznad kuce S punom torbom majmun stran Cestita mi ludi dan! Darova je puna torba Od bunike u njoj corba Posoljene tu su sljive Na rostilju lude gljive Od trnjina sljivovica Od kopriva gibanica Od paprike med u zdjeli Od kukolja hljebac bijeli Rep podvinu majmum tad: Pij i jedi, bit ces mlad! Gledam jadan sta se zbiva Sjekira u vodi pliva Koza vijenac mece na se U pidzami zijeva prase Potkovana zaba rza Uz brijeg tece rijeka brza Vjeverica pjesmu pise U maramu mjesec kise Jao, ljudi, sto je to? U rog roden duva vo! Obratih se tad na pijetla Obraza ti, rekoh, svijetla Kakve li su ovo stvari? A meni ce kokot stari Gle, u Mudroj knjizi pise Carolija nema vise. Tek istina jedna ziva U ovoj se knjizi skriva Da jos ima ludu car Trideseti februar Za kog ne zna kalendar! (SonoVeritas 01.03.2006. 14:34) # Pjesmica je ispala takva kakva jest zbog ogranicenih mogucnosti text boxa. Pjesmicu mozete u normalnoj verziji procitati ako slijedite link posiljaoca posta. :) (SonoVeritas 01.03.2006. 14:35) # Vjeruj da sam htio staviti tu pjesmicu uz tekst, ali sam u brzini zaboravio i sad mi je zao, no mozda je stavim naknadno (Fresh Prince 01.03.2006. 14:36) # Ma vjerujem ti. Al' sam bio brzi :) (SonoVeritas 01.03.2006. 15:16) # Dobro ti si ipak par sekundi bio brži. Ali ideja je i dalje moja :) (SonoVeritas 01.03.2006. 15:24) # Joj, baš si me razveselio s Krklecom..tnx (ivsha 01.03.2006. 21:07) # Prije nego te uopće počnem čitati jedno pitanje: žene nisu ljudi?? Jer ti brojiš ljude, žene i djecu.... Uhhh! (triptih 01.03.2006. 21:40)

- 21:27 - Daj me pohvali (0) - Papir u akciju!!! - #