Listopad 2017 (29)
Rujan 2017 (25)
Kolovoz 2017 (29)
Srpanj 2017 (20)
Lipanj 2017 (30)
Svibanj 2017 (32)
Travanj 2017 (34)
Ožujak 2017 (34)
Veljača 2017 (30)
Siječanj 2017 (33)
Prosinac 2016 (29)
Studeni 2016 (5)
Listopad 2016 (22)
Rujan 2016 (32)
Kolovoz 2016 (25)
Srpanj 2016 (39)
Lipanj 2016 (24)
Svibanj 2016 (18)
Travanj 2016 (27)
Ožujak 2016 (27)
Veljača 2016 (12)
Siječanj 2016 (8)
Prosinac 2015 (25)
Studeni 2015 (27)
Listopad 2015 (32)
Rujan 2015 (39)
Kolovoz 2015 (6)

< prosinac, 2015 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

FreshCaYg
31.12.2015., četvrtak
ispričavam se

Evo ja se javno ispričavam većem broju autora i uredništvu bloghaera

Pod jedan što sam Hrvat, morate shvatiti dragi prijatelji da to nije bio moj izbor, naime nekom karmičkom slučajnošću sam dospio u obitelj u kojoj su svi Hrvati, pa mi eto nije preostala mogućnost da budem, eskim, Jugoslaven, Neopredjeljen, Apatrid, ili već nešto.

Ne smatram to ničim posebnim pa mi nikako nije jasno zbog čega vi to smatrate tako neprimjerenim, da mi se sviđa biti to što jesam, ili možda vi imate problema s tim što ste vi , ili niste , pa bi eto i meni osporili pravo da budem zadovoljan tom činjenicom.

Pod dva ispričavam se što sam sudjelovao u stvaranju Republike Hrvatske, da sam znao da će to povrijediti vaše male osjećaje bio bi pomno promislio o tome, ovako jebiga šta sad da radim, što se mene tiče ja sam je spreman dijeliti s vama, i možete je volit isto kao i ja , u protivnom ako bi joj želili naškodit, ili da je nema ja vam jebem mater, i stojim na raspolaganju za razgovor o tome bilo kojim sredstvima.

Pod treće ispričavam se što sam kršćanin, ni to nije bio neki moj preveliki izbor, mogao sam se rodit i kao budista, kao što nisam pretjerano revan kršćanin, ne bi bio pretjerano revan ni budista.
Sve vas koji ste nešto drugo, ili koji niste ništa ja poštujem, vaš i vaše pravo da budete što hoćete i da ne budete ništa.

Ali vama koji napadate moje pravo, i koji pljujete po mojoj ili bilo kojoj drugoj vjeri , i bilo čijim vjerskim osjećajima jebem mater.

Vi koji ovdje stalno pod krinkom neke prosvijećenosti, kontinuirano vrijeđate one koji misle drugačije , vi niste ljudi, vi ste govna, vi ste smeće s lošim namjerama i eto ja vam jebem mater.

Za kraj svim našim dragim prijateljima blogerima, bez obzira na nacionalnist, vjeru, spolno opredjeljenje, političko opredjeljenje, i bilo kakvo drugo opredjeljenje, želim sve najbolje u novoj godini.

A svima vama koji bilo kome zamjerate na bilo koji način njegovo opredjeljenje, koji vrijeđate , lažete i svojim brljotinama, ili uredničkom politikom, stvarate netrpeljivost među ljudima jebem mater.


- 16:37 - Komentari (21) - Isprintaj - #
30.12.2015., srijeda
mi nismo sami



Pošto sam neko vrijeme bio poznat kao jako nestabilan, što je srećom evoluiralo u neracionalan, odlučio sam postati stabilan i racionalan.

Ne znam kako bi dokazao da sam stabilan, pa da pređemo na racionalnost.

Ovo je post dva u jedan, dakle krajnje racionalan

U prvom dijelu kao što naslov kaže Mi nismo sami, skoro su mi suze potekle, od nježnosti neke neslućene kad sam vidio da mailovi urednika i tekničke podrške, kao i administratora ferceraju,

Bilo bi mi još dirljivije da mi je neko rekao da nisu radili, valjda je zato i bilo mirno , Durica i Dinaja su davale zadatke, Lastavica je objavljivala linkove, nikakve frke , evo ja ću na novu godinu proglasiti pobjednike, i sve će bit super , nul problemo, kako kažu u mom selu.

A sad drugi dio.

Neko je kupio ganjc novi sudoper.

Ja sam zarobio kartonsku kutiju u kojoj je bio zapakiran.

Samo sam nju pustio unutra.

Imala je prekrasnu dugu plavu kosu.

I mirisala je nestvarno.

Zvala se Ivana, bilo nam je valjda 5 godina, i voljeli smo se silno u kartonskoj kutiji od sudopera.



Ali to nije sve ako nazovete odmah dobit ćete i nevjerovatan komplet svrdala za gušenje rupa u ementaleru vrijedan 999 kn
- 20:34 - Komentari (30) - Isprintaj - #
28.12.2015., ponedjeljak
jok naslov

Evo pomalo odlazi i ova godina

sjećam se kad sam kao klinac u školi učio vremensku crtu, valjda se tako zove, kako sam bio šokiran, jer sam zaključio da ću na prijelazu tisućljeća imati 35 godina i biti jako star

sada nekako s nostalgijom gledam na taj prijelaz tisućljeća, i pitam se gdje nestade ovih zadnjih 15 godina, vi mladi ovo baš nećete razumjeti, a vama ženama godine ionako ne prolaze, vi kad jednom zapnete u 28 smoj, kao da vrijeme stane pa nećemo više o tome

nakon one prošle koja me je zamalo dokrajčila, ova je donijela smirenje, ljeto je bilo beskonačno, tako da nam je skoro dopizdilo, a ponegdje nije još u potpunosti ni završilo

mi na blogu kao i uvijek, piskaramo, svađamo se i mirimo, zavodimo i razvodimo, vodimo neke smiješne bitke za prevlasti, durimo se ko dječica, iako bi barem nominalno trebali biti odrasli ljudi, uporno odbijajući učiti na greškama, bilo svojim bilo tuđim, jer ljudi očito greške priznaju samo u sladunjavim američkim filmovima, na blogu sigurno ne

i tako dan po dan jedni odlaze, drugi dolaze, treći se vraćaju, neki dolaze nahraniti vlastiti ego, neki pobjeći od vlastite usamljenosti, neki jer jedino ovdje nalaze sugovornike, neki po dnevnu dozu terapije, svaki iz nekog svog razloga, i naravno iz ljubavi prema pisanoj riječi

neki više nisu sa nama, neki su postali roditelji, neki su dobili unučad, neki su se zaljubili, neki razljubili, neki su postali književnici, neki su nekoliko puta postali književnici, mnogi su postali cool, neki su odbili postati cool, jer im se baš sviđa biti fresh, neki su postali i topovi, svašta moš postat na bloghaeru

ostali smo bez urednika, i sad smo ko siročad, nitko ne pokazuje nekakvu namjeru da bi nam dao drugog urednika, a i šta će nam, i ovako neuređeni funkcioniramo, ko i država bez vlade, nikad bolje, gorivo nam otkad nema vlade svaki tjedan pojeftinjuje, i litra košta manje od kave, šta ti je bezvlašće

jedna stvar mi ipak nikako poslije svih ovih godina nije jasna, kako vam uspijeva sve ovo doživljavat tako ozbiljno


sretna vam nova godina neka bude bar malo bolja od ove


- 19:52 - Komentari (21) - Isprintaj - #
23.12.2015., srijeda
još jedna srcedrapateljna Božićna




Dragi ljudi


svima vama skupa, baš svima, želim puno zdravlja, i ljubavi vaših bližnjih, svaki dan koji živimo je ostvarenje sna, našega jednog, jedinog, jedinstvenog.

Ovo što imamo je najbolje i jedino što ćemo dobiti, zato uživajmo, ma kako bilo teško, ovaj dar koji smo dobili iskoristimo da bi pružili ruku onom prvom do sebe, jer svakome od nas treba oslonac, da ne ispadne da smo živjeli uzalud.

Blagoslovljen Božić svima
- 18:00 - Komentari (34) - Isprintaj - #
22.12.2015., utorak
natječaj


More bit da me neko vrime neće bit.

Ovi jazavci iz mosta i adezeja tražu nestranačkog stručnjaka za premijera.

Eto ja san nestranački, ni u Haku nikad nisan bija član, a bome san i stručnjak, znan skuvat gulaš, prominit osigurač, sam piturajen kuću, neman kredit u švicarcin, neman nikakav kredit, nisan dužan ni banki ni državi, priživija san i Titu, i Vranju, o Stevici i Lignji da ne govorin, bili su mi premijeri, odlučni Ivica, pošteni Ivo, pametna Suzana, i uravnoteženi Milanče, i ja san to stoički podnija.

Daklen zaključak se meće sam po sebi, šta stručnjak, nadstručnjak.

Daklen pošto san kvalificiran, nedvojbeno iđen se prijaviti dok nije gužva.
- 22:10 - Komentari (14) - Isprintaj - #
20.12.2015., nedjelja
dimnjak



evo se bliži Božić

misto smo okitili ka nikad do sada

oni maniti furešti dolazu li dolazu, nemoremo nazidat apartmana, koliko njih manitaša dolazi
mukte smo mi digli cijenu na priko sto euri noć, evo nji ka da in euri rastu na palmi isprid kuće

zato smo mi sad na mukami, počeli su i zimi dolazit, i sve in je ka super, divu se temperaturi od osamnajst gradi ka majmun banani
oni skandinavci kad se dobro naderu onog badelovog konjaka, šta smo in rekli da je najbolji, pa ga zato naplaćujemo po dvaes kuna skaču u more ka tuljani

dolazu i neke babe iz njemačke, pa igraju bridž, šta ti je zapad, babe igraju bridž a ne trču priko semafora ka ove naše

dobro baš ove naše u mistu ne trču, jerbo smo mi ugasili semafor da nam ne smeta, ionako niko od domaći o njemu ne vodi računa

tili smo i klizalište metit doli iza kioska i banak sa kuvanin vinon i kobasicaman, a onda se pučanstvo pobunilo i reklo načelniku da jebe mater i njemu i kuvanom vinu, da ko je vidija kuvat vino, to ga kuvaju oni zagorci zato šta in nevalja, di može normalan čovik kuvat vino, i još plazat po smrznutoj vodi, je lipo smo se naprokidali ono prije dvi tri godine kad je bilo smrzlo, tribalo bi nan barenko pet šest auta hitne kraj klizališta

onda je načelnik reka da bi onda on za dičicu organizira dida božićnjaka, na šta je don Petar reka da more bit samo mali Isus a ne nikakvi božićnjak

onda je donačelnik reka da, ako se nji dva ne mogu dogovorit da je najbolje da bude did mraz, pa je onda Zdene reka da jebe mater i njemu i ton ruskon izmišljotini, i da će ako ga on prokine nogon u komunističku guzicu, letit drito u Moskvu

onda je u kafić dopilotala Ineska i rekla ajme svitu bager

koji bager, pita je Špiro, šta bager,

Zdenin bager rekla je Ines, nu tamo nu, nu

jebate reka je Zdene, šta je ono, ko mi vozi bager

jebate reka je mali Dena ko ono ruši Zvoninu kuću

jebate reka je Špiro pari mi se da je ono mali Roko, Zvonin unuk

ajme svitu šta će sad bit, rekla je Ines

Roko, jeben ti mater, šta to radiš vika je Zdene

Rušin dimnjak reka je mali Roko, reka mi je dida da ove godine neću dobit dar jer je dida božićnjak lani zapeja u dimnjaku i udavija se
- 19:10 - Komentari (19) - Isprintaj - #
19.12.2015., subota
običaji

Kod nas u mistu svaki Božić je isti

cila operacija krene na Badnjak odma ujutro

Prvo pijemo kavu , bez mlika razumi se, onda krenemo s fritulama i kroštulama, i onda kad smo već nešto izili moremo udrit po rakijama

Oko deset uri ujutro već zapivamo, i onda jedva čekamo kad će Kate iznit bakalar

Posli bakalara moremo prić na vino, i onda pisma krene, i počnemo pomalo pričat kako moramo ić doma na obid koji je u jednu uru

Na obid stignemo oko četri popodne, malo nacvrckani, a žene nan pizdu, da al baš svake godine mora bit isto, i da smo prasci pijani i šta ja znan

Onda se mi naidimo a ionako oko 5 kreće đir po mistu, kad mi muški , jer žene moraju pravit kolače i drugu spizu, idemo od kuće do kuće i svagdi zapivamo, i štagod popijemo

I tako moramo sve obić da se kogod ne uvridi, a one naše ženske ne razumu koju žrtvu mi moramo podnit, ka da je lako cili dan pit

Tako se to protegne dok nije vrime ić na ponoćku, onda mi otuđeno po žene i odvedeno ih na misu, dok se mi zeru luftamo ispri crkve

Kad je to sve gotovo jedva dočekamo da se dokopamo, sarma i odojaka, pršuta sira francuske

Kad malo prizalogajimo sitimo se da bi mogli ić čestitat Božić pa krenemo od kuće do kuće kako je red, zapivamo i štagod popijemo

Kući se dovučemo kako ko i kako kad, i onda idemo leć

Na Božićnje jutro se skupimo u kafiću kod Kate, i svi imamo oćale za sunce, i onda saznamo šta smo sinoć činili, oko jedanajst uri počnemo pričat kako u jedan moramo bit na ručku jer ćemo inače najebat

Onda zapivamo i oprezno krenemo pit

Na ručak stignemo oko tri, i onda nam žene .......
- 23:21 - Komentari (15) - Isprintaj - #
japanska krava

Evo sad san se obuka, i iden na hodočašće.

Baš nešto mislin koliko san sritan šta san otiša iz mista u metropolu.
Da nisan bija bi ka šta Annaboni kaže ograničen i sputan malomišćanskin mentalitetom.
I jema prav Annaboni, da san osta u mistu krajnji domet bi mi bija jutros otići na kavu kod Kate šta oće da je zovemo Katarina, i vidit ko će još doć, proćakulat malo , čut je li ko umra, ko se mota oko udovičinog dvora, i sve te druge breznačajne štorije.

Vako u metropoli ja moren jutros na hodočašće, u ulicu šta se zove Radnička, a u koju je danas natrpana skoro sva šuplja kvaziinteligencija, tehnomanageri brez pokrića, šponzoruše, i dica ćaćina otvara se super konzum.

U stvari već se otvorija jučer , tako da su već prvi hodočasnici obavili službu.

E sad bi vi rekli neš ti događaja ima i kod nas super konzum.

E nema, vaki nema, u ovi super konzum ima za kupit šnicle od kobe krave, to je ona čuvena japanska krava, šta jon puštaju mozarta, dok sere da jon ublažu stres, i ta šnicla košta 1799,99 kuna kila, i zato ja iden tamo i čekat ću dok ne vidin ko će kupit šniclu.

I nema samo šnicle tamo ima i mala piva po 27 kuna, i po litre vina za 459 kuna, i neki auto na letriku šta ga moš dobit.

Eto i sad recite vi meni da nije lipo živit u metropolu, jebeš to jel neko umra, ko jebe udovicu, i sve te malomišćanske štorije, šta je to kontra šnicle od niti iljadu osansto kuna od japanske krave, šta ti je duhovno obogaćenje kad švercer iz Imackog krene prodavat japanske krave.

Only in metropolis rekli bi oni maniti furešti.
- 08:34 - Komentari (16) - Isprintaj - #
18.12.2015., petak
pustolovina Hieronimusa Čekića



Približava se Božić

Hieronimus voli Božić

Recimo voli ga puno više od Uskrsa.

Nekako mu je prikladnije slavit rođenje, okupljanje oko tog novorođenčeta, nego li činjenicu da su neki luđaci razapeli Isusa.

Hieronimus je jako uživao u kulinarskom aspektu tih blagdana, tako da je bio sretan što se odstupilo od strogog načela posta s posnim zeljem i beskvasnim kruhom.

Stoga je Hieronimus napravio detaljan plan kako zadovoljit hedonističke prohtjeve sebe i svojih prijatelja i obitelji, pa je već nabavio hobotnicu iz Novigrada, onog Dalmatinskog, lignje s Dugog otoka, bakalar iz Stavangera, i kozice odakle i Hobotnicu.

Hobotnica je na ledu, bakalar će se ovih dana počet namakat kozice su očišćene pa će poslužit kao punjenje za lignje, bakalara ima dovoljno i za bjanko, i za brujet a priteće štagod i za namaz.

Taman kad ogladnimo od tog posta na badnjak doći će i Božić pa ćemo si moć dat oduška, tradicionalnu puricu smo dekretom zamijenili patkama is Zaelegerszega, a umjesto odojka smo se odlučili za punjeni rump steak u umaku od zelenog papra i vrganja, uz naravno obaveznu juhu, lešo meso, salate, nepreglednu kolonu kolača, razne rakije, vina i ostalo.

Kako bi baš sve bilo u duhu blagdana , kupili smo I makinju za radit voćne I povrtne smoothie, I donijeli odluku o redovitom vježbanju I dijeti poslije Božića.

Hieronimus baš voli Božić, kad su te izbjeglice koje niko nije htio primit završile u štali I dobile dijete.

Tko bi rekao da će iz toga izić običaj da se tako dobro jede.





- 06:54 - Komentari (8) - Isprintaj - #
17.12.2015., četvrtak
pustolovina Hieronimusa Čekića



Hieronimus je čuo na televizoru kako je neka zapjenjena budala zamjerila nekom čovjeku što je promijenio prezime, nije se previše obazirao dok nije čuo da je ta zapjenjena budala premijer zemlje u kojoj je živio, to ga je malo zabrinulo jer nije mu bilo drago živjeti u zemlji u kojoj premijeri mogu biti zapjenjene budale.

Obzirom da je Hieronimusov otac Abenzer, kad je pobjegao iz Rumunjske od neutaživog apetita, Elene Petrescu, kasnije udate Causescu, koja je jedino muškarce volila više od cipela, promijenio ime iz Ceciu u Čekić, Hieronimus se pitao što će se sada dogoditi.

Hoće li premijer možda donijeti neki zakon kojim se zabranjuje promjena prezimena, ili možda i nešto još gore, pošto je dok je pričao o tom čovjeku, premijer izgledao kao da ima napadaje bjesnila.

Nikako Hieronimus nije razumio politiku.

Mislim razumio je on političare, to su bili uglavnom loši ljudi, lijenčine spremne na sve kako bi se dokopale pozicije na kojoj neće morat radit ništa a dobro će živit, te s obzirom da su osim što su lijenčine skloni lopovluku, nešto će se spremit i za kasnije.

Ono što Hieronimus nije razumio su sljedbenici tih političara, koji od tih lopova i njihovog lopovluka nisu imali nikakve koristi a bili su spremni braniti do zadnjeg daha, pogreške svojih vođa.

Tako da ni ovaj put nije očekivao da će premijeru netko reći da je budala


- 12:50 - Komentari (6) - Isprintaj - #
16.12.2015., srijeda
pustolovina Hieronimusa Čekića




Hieronimus nikako nije razumio pjesnike, često u tim stihovima nije mogao naći smisla.

Više su ga zanimali fakti, kako neki kažu suhoparne činjenice, pa šta ako su suhoparne, važno je da su činjenice.

Činjenice su nepromjenjive , za razliku od tih poetskih sintaksi, koje uvelike ovise o raspoloženju i podložne su promjenama.

Činilo mu se da taj silan trud, kako bi se ustrojile rime, iskazali pretjerani osjećaji, oslikalo bojama blještavijim od stvarnosti i nepostojećim emocijama, u stvari banalizira sve to skupa i pretvara u turbo folk.

Od svih pjesama najpopularnije su bile one pretvorene u glazbene zapise, pa tako popularni pjevač kaže

Trazio sam nocas ruke tvoje
i shvatio da ih vise nema
opet sam sanjao strahove svoje
da si drugom postala žena



ili još popularnija pjevačica kaže

Ti si nadaren k'o niko
školovani prevarant
imao si nisi znao
kako sjaji dijamant


taman kad je pomislio da je u pitanju neki poganski običaj u njegovom kraju, pogledao je stihove globalno popularne skupine koja je sebe nazvala vrata, koji kažu

Ja sam špijun
ja vidim
što ti radiš
i ja znam


Sve je to Hieronimusa toliko zapanjilo da je morao malo promisliti o tome, da bi mogao promišljati morao se naoružati činjenicama

tako je saznao da je priznati pjesnik Dragutin Tadijanović,objavio petsto pjesama, što mu se učinio velik broj, međutim kad je shvatio da je taj pjesnik živio preko sto godina, ispadne da je imao svega pet objava godišnje u prosjeku

to je navelo Hieronimusa da se zapita što je radio ostatak vremena, jer Hieronimus je ponekad čitao stranicu zvanu Blog.hr, na kojoj su mnogi objavljivali svaki dan, neki i više puta dnevno, a oni koji uopće nisu pisali pjesme imali su više objavljenih pjesama nego taj pjesnik

slijedom toga Hieronimus je zaključio da je taj Tadijanović ispravno odlučio da se ne prezentira na Blog.hr, jer bi sa svojih pet objava godišnje prošao prilično nezapaženo
- 20:22 - Komentari (17) - Isprintaj - #
15.12.2015., utorak
pustolovina Hieronimusa Čekića


Hieronimus nikad nije naučio klizati

Nije to ni čudno obzirom da nigdje u blizini nije bilo klizališta, u stvari jedini dostupan led je bio onaj u čašama, koji se uglavnom koristio ljeti i imao jako kratak rok trajanja.

Nije baš imao ni neku posebnu želju naučiti klizati, jer ono što je vidio na prijenosima zimskih olimpijada nije mu se učinilo nečim što bi trebalo zanimati odrasle muškarce.

Nikako nije mogao zapamtiti komplicirana imena figura koja je Milka Babović upotpunjavala kolorističkim prikazom oprave koja je krasila klizače.

Osjećao se malo blesavo dok je Milka govorila o trostrukom Ritzbergeru, i crvenoj haljini posutoj srebrenim šljokicama, stalno je osjećao potrebu da Milki pošalje pismo i javi joj da su u međuvremenu počeli emitirati prijenose u boji, pa da i sami vidimo koje je boje haljina, osim možda daltonista, a kolika je uopće populacija daltonista koji prate prijenose klizanja s olimpijada.

Klizačice su mu bile slatke s onim prćastim guzama, iako su u gornjem dijelu mahom bile hendikepirane, ipak sveukupno bile su mu privlačne, za razliku od klizača koji su mu svi izgledali previše feminizirani pa je uglavnom propuštao pratiti natjecanja muškaraca a povremeno i parova.

Cijela ta priča s ledom i klizanjem bila mu je fascinantna, ako su klizali na ledu moralo im je biti hladno, pa nikako nije mogao shvatit zašto su klizačice klizale gologuze, umjesto da se toplo obuku.

Čak je jednom promislio da je seks s klizačicom vjerovatno nalik na seks s zamrzivačem, a onda je brzo odagnao te misli kako bi uživao u nastupu Kristine Vegelius, koja mu je od svih klizačica bila najprivlačnija, u tolikoj mjeri da bi čak riskirao promrzotine.
- 20:17 - Komentari (29) - Isprintaj - #
14.12.2015., ponedjeljak
pustolovina Hieronimusa Čekića



nikako Hieronimus nije mogao shvatiti to s prodajom magle, i izmišljanjem tople vode

u stvari mogao je shvatiti da netko prodaje maglu, jednom je čuo da svaka roba ima svog kupca, pa ako postoje kupci i za maglu zašto je onda ne bi i prodavali

ono što Hieronimus nije mogao shvatiti su kupci, zašto bi netko pobogu kupio maglu, i što radi s njom kad je kupi, Hieronimusu je magla bila zanimljiva pojava, iako je u stvari nikad nije vidio, u njegovom mistu kraj mora, magla se pojavljivala svakih tridesetak godina, bar tako kažu oni što su je nekad vidjeli, a Hieronimus nije bio među tim sretnicima

možda bi mu lakše bilo shvatiti to s maglom, ako bi je nekad vidio pa će promišljanje o magli ostavit za neku drugu priliku

izmišljanje tople vode mu je bilo još nejasnije, inače puno toga mu je s vodom bilo nejasno

kao prvo nikako nije mogao shvatit zašto ljudi koji doma piju vodu sa špine iz vodovoda koja košta 7 kuna kubik, ili 0,7 lipa litra, otiđu u kafić i tamo 2 deci vode plaćaju 10 kuna, nije mogao shvatit zašto se ne strpe do doma pa se tamo napiju ako su žedni, ili zašto ne zamole konobara da im da vodu iz špine, koja je u kafiću besplatna, pa vam je ako naručite kavu donesu a da je i ne tražite

Hieronimusu je bilo čudno to da ako ne naručite vodu dobijete je besplatno, a ako je naručite opet je dobijete ali po nekoj nenormalnoj cijeni, ko bi ga znao valjda tako mora biti

isto tako bilo mu je čudno što u trgovini velika boca vode košta 11,99 kuna, a sok koji se pravi od vode samo mu se dodaju još neke stvari košta 5,99, izgleda da to što stave u vodu kad rade sok u stvari pokvari vodu pa onda moraju taj sok prodavat jeftinije

to s toplom vodom baš ne shvaća, zašto bi neko izmišljao toplu vodu, dovoljno je uzet vodu i stavit je na kuvalo, ili uključit bojler, nema baš nikakve potrebe za izmišljanjem

u stvari Hieronimus je jako volio promišljat u toploj vodi, nekad su mu uronjenom u toplu vodu dolazile misli u kojima je glavnu ulogu imala mlinareva kćer, a onda bi se Hieronimus zagnjurio dok te misli ne bi otišle kako su i došle

ipak jednom će se morat suočit s mislima, i promislit što bi on u stvari s mlinarevom kćeri uradio da je bilo malo više sreće

osim tople vode, zanimljiv je i fenomen hladne vode koju svi piju ljeti pa im se upali grlo, a čini mu se da je jednom čuo i da se nekome smrznuo mozak

stvarno mora se biti oprezan s tom vodom, kakvom god
- 20:38 - Komentari (17) - Isprintaj - #
pustolovina Hieronimusa Čekića


Hieronimus nikada nije imao ljubavnicu, nije znao niti bi li je htio imat.

Da bi mogao znati želi li je morao bi definirat šta je to ljubavnica uopće, šta je bilo izuzetno teško, kao uostalom i bilo što, zbog ljudske navike da imaju dvostruka mjerila.

Tako su žene recimo bile ogorčeni protivnik, postojanja ljubavnica uopće, osim ukoliko bi se one našle biti u prilici postati jednom od njih.

Posebno je bila zanimljiva uloga njihovih prijateljica, koje su ih podupirale, a možebitne zakonite žene, onih koji su bili subjektom ljubovanja nazivale kurvama, a svoje prijateljice ljubavnice, naravno kad ne bi čule glupačama.

Literatura Hieronimusu nije bila pretjerano od pomoći, jer najpoznatiji ljubavnici u povijesti su bili Romeo i Julija, koji su se otrovali pa nisu mogli prenijeti nikakva iskustva, ali nešto što završi trovanjem ne može što se Hieronimusa tiče nikako bit dobro.

Muškarci isto o ljubavnicama nisu lijepo pričali, kao da u najmanju ruku te iste ljubavnice, ljubuju s netopirima, ili marsovcima, a ne s istim tim muškarcima, tako da je Hieronimusu prilično zbunjujuće bilo to kako ako dvoje rade istu stvar samo jedno može bit loše.

Ah ti ljudi i njihova dvostruka mjerila, na koncu je Hieronimus promislio da debakl s mlinarevom kćeri i nije bio najgore što mu se dogodilo, mogli su recimo postat ljubavnici i što onda, trovanje ???

Ne hvala......
- 06:26 - Komentari (13) - Isprintaj - #
13.12.2015., nedjelja
pustolovina Hieronimusa Čekića

Hieronimus bi u kadi valjda ostao zauvik, i posvetio se promišljanju, da oni Paskal nije izumislija te termodinamičke zakone, ili je to ipak učinio neko drugi, pa se voda oladila, a usput mu se malo da prostite i pripišalo.

Kad je voda bila negdi na 43 stupnja, nametnulo mu se promišljanje o oprostu, naime neko je spomenuo kašiku u medu, što je vodilo do pčele u žlici čaja, i na kraju do oprosta.

Hieronimus nije bio sklon opraštanju, i nikako mu nije bio jasan koncept oprostiti a ne zaboraviti, ili kako to već ide.

On bi najradije bio zaboravio debakl sa mlinarevon kćeri, ali nije mu to baš polazilo za rukom, nije mu bilo jasno i ko bi kome tu trebao oprostiti, ako mlinareva kćer teško da je primjetila da on, Hieronimus uopće postoji.

Činilo mu se u stvari da o oprostu najviše pričaju oni koji u stvari napravu neko sranje, primjetio je i njihovu predanost zaboravu, nakon šta napravu pizdariju, posvetu se mirotvorstvu, najedanput se svi pritvore u kandidatkinje za miss , u ic o kej fazi, sa neobuzdanon željon za mir u svitu.

Nerijetko oni najgori onima koje utlaču velikodušno nudu oprost, tako da se Hieronimus često zna upitat ko tu koga jebe, ne očekujuć egzaktan odgovor na to pitanje.

Don Petar je reka kako Bog svima sve oprašta, a to se Hieronimusu nije učinilo ispravnin, jerbo bi po njemu Bog ako je on glavni triba ove šta radu sranja zaustavit na vrime, ili ih barenko kazniti kako triba.

Ovako ispadne da oni loši mogu radit šta oće pa in se oprosti, a oni dobri su najebali kako god okreneš.

Bija bi Hieronimus još ko zna koliko promišlja o oprostu, samo mu je postalo ladno, pa je potega vodu i iša se obuć.
- 19:49 - Komentari (13) - Isprintaj - #
pustolovina Hieronimusa Čekića

bija je lip dan

Hieronumis je volija lipe dane, puno više od gadni dana, za gadni dana su ga spopadale tmurne misli, a kad je bilo lipo Hieronimus je razmišlja o tin lepršavin stvarin ka šta su sriće, veseje, i ljubav.

Malo ga je bilo straj, zbog nesritnog iskustva s mlinarevon ćeri razmišljat o jubavi, ali bilo je to ipak jače, i od njega i od straja.

Tako je naš Hieronimus bio u potrazi za poimanjem jubavi, skuplja je informacije di god je moga, u novine, prid izlozima knjižara, na televiziju, u pismama, u crkvi, i najviše prisluškujuć razgovore u parku, u prenakrcanim autobusima, liti pritajen ispod otvorenih prozora, ne tržnicama, i bilo di, di su ljudi razgovarali.

Sva ta silna količina informacija ga je pomalo zbunjivala, stvari su bile više nego kontradiktorne, i Hieronimus na koncu nije zna šta bi mislija.

Sluša je don Petra u crkvu kako je govorija da triba ljubit bližnjeg kao samog sebe, Hieronimus jednostavno nije prema sebi osjeća ništa, proveo je sate prid ogledalom očekujuć da se neki bilo kakav osjećaj pojavi ali ništa, šipak.

Čuja je od suside Anđelije, da je poštar udovici Lenki učinija dite, i da je to škandal, Hieronimusu ni to nije bilo jasno, poznato je da su dica plod ljubavi, pa kako onda ljubav može bit škandal, nešto tu nije štimalo.

Još je više bija začuđen kad je čuja da je pastir Zorzi, malo prikoviše volija svoju kozu, Luce ćakulona se deboto prikrstila kad je to pričala, kako se može volit nekoga prikoviše, kako taj neko osjeti da je prikoviše, njemu se Zorzijeva koza činila uvik ista, tako da nije baš razumija o čemu se radi.

Onda je u novine vidija članak o čoviku koji je volija svoj auto više od žene pa je probija zid na kući i uveza auto unutra, i napustija bračnu sobu i priselija se autu, nije to Hieronimus baš razumio, iako auto je bio lijep uglancan, a žena nije izgledala, barem na slici u novinama, kao neko s kim bi poželio biti u društvu.

Možda ga je ipak najviše mučila priča o ženi koja je volila muškarca, koji prema njoj nije osjećao ništa doli požude, nekako je ispadalo da je njena ljubav iako iskrena, potpuno pogrešna , jer joj nije donosila ništa doli nesreće i poniženja, iako je ona svaki put lagala samu sebe, i uvijek iznova mu se davala, nadajući se uzalud da će se nešto promijeniti.

Kad bi tako promislio o tome, još je on s mlinarevom kćeri dobro i prošao, i znači li to da su sve neuzvraćene ljubavi pogrešne, i zašto ljudi uopće tako rasipaju ljubav kad je tako dragocjena.

Morat će dobro promisliti o tome.....


- 08:48 - Komentari (21) - Isprintaj - #
12.12.2015., subota
pustolovine Hieronimusa Čekića


Hieronimus Čekić je svoj život posvetio potrazi za srećom.

Djetinjstvo je nekako progrmio ponosno se noseći s u njegovom selu začudnim imenom, i prezimenom koje je od pamtivijeka bilo plodno tlo za kojekakve spačke, trice i kučine.

Prije prvog brijanja Hieronimus se fatalno zaljubio u jedru desetak godina stariju mlinarevu kći, koja je prema njemu bila do te mjere ravnodušna, da se nikad nije niti našalila na račun njegovog čudnog imena i nešto manje čudnog prezimena.

Obzirom da su šanse da njegovu ljubav netko opjeva poput nekog novog Vaše Ladačkog, bile nikakve, Hieronimus je digao sidro i otplovio prema pučini koja se nalazila iza brda zvanog Veliki Um, u potragu za srećom.

Kad god bi pogledao u svoju muškost Hieronimus bi se sjetio riječi pokojne babe Julke, koja je ako je vjerovati njegovoj majci bila vještica, baba Julka često bi rekla da se bolje roditi bez one stvari nego bez sreće.

Neki su govorili da je sreća u obitelji, u što Hieronimus gledajući svoju obitelj, nikako nije mogao povjerovati. Baba Julka je dok je bila živa njegovu majku je nazivala kravom, lijenom krmačom a ponekad i kurvom, tata je kad bi malo popio babu Julku nazivao starom vješticom, a mamu je znao i lupit, njega je udarao ko je stigao, pa ako je i bilo sreće u nekoj obitelji u njegovoj to nije bio slučaj.

Drugi su govorili da je sreća u ljubavi, u što Hieronimus nije nakon iskustva s mlinarovom kćeri, koje mu je donijelo samo poniženje i bol, nikako mogao povjerovati.

Treći su govorili da je sreća u bogatstvu, u što je Hieronimus teško mogao povjerovati, nakon što je bogatog seoskog trgovca ubio njegov nedavno kupljeni i skupo plaćeni konj.

Najčudniji su mu bili oni što su govorili da sreću treba tražiti u sebi, Hieronimusu ono što je izlazilo iz njega nikako nije ličilo na sreću, baš suprotno.

I tako je naš junak lutao svijetom u potrazi za srećom, nigdje se nije dugo zaustavljao, jer kad god bi mu se učinilo da je našao nekog stvarno sretnog da ga priupita gdje je pronašao sreću, ispalo bi da je to samo privid, ili još češće laž.

Tako lutajući Hieronimus je naišao na starca koji je bio tako star da je već odavno trebao biti mrtav, on bi morao znati pomislio je Hieronimus , netko tako star bi morao znati što je to sreća.

Taman je Hieronimus zaustio da pita starinu o sreći, kadli starac uzdahne, pogleda Hieronimusa i reče, sinko sreča je što si došao, pomozi mi da dođem do zahoda, usrat ću se......




- 09:40 - Komentari (17) - Isprintaj - #
11.12.2015., petak
gornje misto i donje misto


mi dalmatinci smo puno štedljiv svit

sve štedimo pa tako i slova i rići

tako za svaku pojavu šta za nju na drugin jezicin triba po ure tumačit, mi na dalmatinskon jmamo jednu jedinu rič

tako kad mi rečemo da je nešto dežbjego oma se zna šta to je, a ako vas baš zanima, vas šta ne razumite dalmatinski, zamolite lipo Annaboni, ili Domenica ili El dijabla da van rastumaču, jerbo se meni ne da toliko pisat

tako nama nikad ne padne na pamet da nan se misto zove sveti petar u šumi, jebate na šta to liči

evo mi smo sedan mista da bi uštedili na ričima nazvali kaštila

zato je običaj da kad nastane neko novo misto, oma mu se da isto ime ka i ono najbliže, samo bude gornje ili donje, i tako se uštedi barenko jedno ime

tako se i moje misto zove ka i još jedno, samo smo mu dali još i ono gornje, iako je u stvari donje, ali mi smo bili prije, i neće nas niko jebat

e sad priča o gornjen i donjen mistu počinje iza rata, kad je krepa socjalizam, i dobro da je krepa, a šnjin i pogon od jugoplastike u kojen su se radile bebe ćelavice, u donjen, i vinarija šta je bila u gornjen mistu

bilo je da prostite zajebano, i ko zna šta bi bilo da nisu došli oni maniti furešti

mi u gornjen mistu smo oma dok se još moglo sazidali bokun apartmanića, brespravno kako se to već kod nas radi, osnovali klapu, šta je suboton navečer i nediljon iza mise pivala isprid crkve, otvorili jedno šesnajst kafića, disko i na svaku plažu bič bar

oni u donjen mistu nisu učinili ništa, tamo su pulitiku od mista vodile udovice, i stari Bare,zvani čimavica, oni nisu dali da se ništa učini, bunili su se da neće oni da in gologuzi furešti odaju po mistu, i galamu po noći, jerbo ko je vidija manitat tako i bit veseja, to ne priliči poštenu svitu

i tako su furešti kod nas ostavili dolore, eure, i one nesriknje franke, misto je raslo, sve mlado je iz donjeg mista priselio u naše gornje misto, i tako sad se patimo, evo već i po četri miseca godišnje, onda nan triba misec da izbrojimo novce, pa i onda trošimo do drugog lita

u donjem mistu je sve manje svita, ostale su samo udovice, i stari Bare, guštaju u svome miru, i baš si lipo kokolaju, samo s večeri kad se zatvore svak svojin vratin, postanu svjesni samoće, i napuštenosti, i onda kunu furešte i one iz gornjeg mista šta su in odveli dicu i unuke

- 17:09 - Komentari (13) - Isprintaj - #
06.12.2015., nedjelja
želje čestitke i pozdravi

Želje su zajebana stvar, drže te nekako uvijek na korak do, i uvijek kad napraviš taj korak, dočeka te praznina, prostor za barem još jedan koračić do.

Zato nije loše, nipošto nije loše, osvrnuti se oko sebe, ne gledati stalno negdje tamo prema tim koracima koji nedostaju.

Nije loše opustiti se barem na trenutak, i uživati u onome gdje si posljednjim korakom koji si učinio, dospio.

Kad bi moju pokojnu babu pitali kako si, odgovor je uvijek bio ne daj bože gorega.

Ko zna možda bi takav pristup pomogao u borbi protiv stresa.
- 15:03 - Komentari (18) - Isprintaj - #
05.12.2015., subota
ljubav i automobili


uzet ćemo za primjer dvije potrošačice koje žele kupiti si automobil


potrošačica jedan gleda pravi ženski kabriolet, sjajan uglancan, prekrasne crvene boje, sa svim onim prekrasnim dodatcima, velikim ogledalom ispod suncobrana, taman pogodnim za šminkanje na semaforu, držačem za mobitel, i sve one druge nužno potrebne sitnice, prostorom za držanje one male termosice za kavu po putu, električnim spuštanjem krova, i prozora, i isto takvim pomicanjem retrovizora, želi ga zbog sebe ali i zbog svih onih zavidnih pogleda koji će je pratiti

potrošačica jedan kupi si takav automobil, nakon nekog vremena, shvati da su rate prevelike, i ogorčena zbog gubitka vremena i svega što je uložila, odustaje od kabrioleta, i vraća ga u salon gdje ga nakon vrlo kratkog vremena, zapazi osoba vrlo slična potrošačici jedan



potrošačica dva kupuje automobil koji je prije svega pouzdan, pomalo zbrčkanih linija, ne pretjerano upadljivog dizajna, za koji bi se moglo reći da je simpatičan, ne oduzima dah i ne izaziva zavist, ali simpatiju svakako, potrošačica dva zna da si taj autić može priuštiti, s vremenom razvija nježne osjećaje prema njemu, daje mu ime i tepa mu u svakoj mogućoj prilici, svi joj se čude zbog te ljubavi koja ne jenjava, ona ga želi imati zauvijek, i ako nekim nesretnim slučajem ostane bez njega, emocija ostaje i niti jedan drugi ne može zauzeti njegovo mjesto



tako je to s automobilima, ali zar nije tako i u ljubavi
- 13:59 - Komentari (25) - Isprintaj - #
04.12.2015., petak
Ja urednica


Dragi Blogeri

kao što vidite na suprotnoj strani ekrana danas se bavim urednikom/urednicom blog.hr -a

Prije svega bih izrazila žaljenje što je Ribafish otišao, ali to je njegova odluka, pa sam eto ja prihvatila, ponuđeno mi mjesto urednice.
Ako se možda čudite što pišem u ženskom rodu, a čudite se, vrijeme je da se neke stvari priznaju.

Dakle negdje u toku ljeta, na jednoj slučajnoj kavi u malom mjestu između Zadra i Šibenika, u ugodnom društvu našeg numena, poznatijeg kao Escajg i njegove drage, došli smo na ideju da se malo poigramo, i to na način da ja vaša Zlatna djeva pišem kao on.
Ta naša mala spačka je rezultirala nastajanjem bloga pod imenom Frešcajg, koji je meni a nadam se i vama donio jako puno veselja, nije bilo lako ući u glavu nadasve originalnog, duhovitog i zanimljivog Escajga, ali eto obzirom da je on bio za sve kriv, pa i ono što sam ja kao Frešcajg pisala izgleda da mi je uspjelo.
Međutim to koliko je meni bilo teško nije ništa, u odnosu na to koliko je njemu bilo teško sve to odšutjeti.
Zato sam mu neizmjerno zahvalna, kao i na sugestijama barem u početku kako da budem što je moguće uvjerljivija.

Što se tiče mojih daljnjih aktivnosti kao urednice Blog.hr-a molim vas za malo strpljenja, ono što vam mogu obećati je da konačno idemo u redizajn naslovnice, na kojoj će ubuduće biti najčitaniji blogeri jer to je jedini ispravan kriterij po mom mišljenju, u vijestima s bloga će biti pet najčitanijih postova prethodnog dana, umjesto komentara dana ćemo imati najkomentiraniji post, i još mnoge promjene.

Sve vas molim za suradnju, i konstruktivne prijedloge, kako bi svi zajedno napisali Priručnicu za uspješno bloganje, i sami sebi boravak na blogu učinili ugodnijim.

Ako sam nekoga kao Frešcajg uvrijedila, ispričavam se, nije mi to bila namjera, nije bilo lako biti Frešcajg vjerujte mi na riječ


Vaša

Biserka Pelegrini, zvana Bise
- 17:53 - Komentari (16) - Isprintaj - #
03.12.2015., četvrtak
Aj hev a drim

ka da nas sve skupa vidin, na Oleandar taraci, otela eksplanade
zdrakom se širi miris čuveni štrukla, po kojin je oti otel poznat, iz pozadine se čuju zvuci one man benda, sa frizuron ala Duško Lokin, neki lagani fokstrot,ili šta bi rekli kod nas u mistu skakutavac
kroz miris štrukla se tu i tamo probije i miris pečeni klobasa tamo s glavnog

baš nas gledan, SarahB baš nekome, ko li je ono, neka šta se veselo smije, a onda pari ka da će se potuć, biće da je Just me, pokazuje prema zgradi do otela i nešto jon tumači

El dijablo gladi brkove i nasmijava neke dvi s malo egzotičnin bojama kose, biće da su Mela i Zvonka, tamo na drugon kraju terase neka šta pari ka učiteljica, mora bit da je Bise, priča sa nekin sramežljivim likom, jebate to je Domenico, ko bi reka koliko se kurči po blogu, s dolorin, da je nako pristojan

eno ga i Neverin sa novon curon, šta je je i on se unormalija otkad ima curu
tamo blizu njega je i Shadow još je tužna radi pasa,
eno i Pablon dolazi sa pason, jebate baš je mora dovest pasa

Odjednom sve utihne, u polumraku zablistaju skandale, asti matere prošapće Marijoneta, Švarovski , mora bit da je Annaboni

Taraca se polako puni neka smišna crnka škljoca okolo s aparaton, bit će Niša, eno i neki lik isto škljoca, to je garant GP, nu ih gledaju jedno drugom aparat, eno i neke plavuše , majko mila pari mi se da je Monali, jebate svaki drugi ima aparat.

Eno i neka s dugon koson sinjaje one sitne kolačiće i sumnjičavo vrti glavon, mogla bi bit V iako ne virujen da je ona otišla iz svog sela.

Vidi one ulazi na taracu i zabacuje grivu ka Ana Saso u reklamu za Pipi, biće to Lionica.

Nu one sa selfi štapon koja li je ono, vidi šta je ona šta liči na staru tetu mrko gleda.

Eno i Mekona, snima di će dobit pivu, i diskretno zagleda blogerice.

Sve ih je više i više postaje pomalo gužva.

U tom trenutku se glazba pojača i one man bend sa frizuron od Duška Lokina piva Iznad tešnja zora sviće, dobro došo Uredniče

Svi se okrenu prema ulazu na terasu i..........


na pola pisme smo shvatili da je lažna uzbuna

na terasu je prvo uša neki lik sa ćevapima i pivon, kojemu je na majci pisalo bivši

iza njega se čuja neki žamor neko mrmljanje

pa je na terasu ušla cila grupa u narančastin togama, svaki je ima knjigu u ruci i ponavljali su I ja iman post, imat ću i CIP broj, i ja iman post, imat ću i CIP broj

neki razbarušeni lik, koji je svima govorija iza šest ide sewen, je reka, a vidi ovih jebate

još se ti šušur nije ni smirija a na taracu je doskakutala neka u baletnoj veštici, sa velikon tablon na kojon je pisalo Sama ali ne i usamljena, svaki dva metra je činila pirujetu, i govorila razvedenica drago mi je

taman smo mislili da smo sva čuda vidili, kad je na cesti isprid hotela sta veeeeliki bus na kojem je pisalo Touring

koji su ovo pita je neko iz mnoštva

dijaspora jebate, reka je neko drugi iz mnoštva

one man bend je prigodno zasvira Dojćland, Dojćland, iber ales, i oni su se popeli na taracu, vesela ekipa u hrvackin dresovin, Euro koji je odma počeja pričat viceve, mala gastarbajterica, neka u kostimu od supermena sa curon, Mirko sa velikon zastavon, i neka sa mačkon šta je prvome koji jon je priša da je pozdravi rekla odjebi

a onda je one man bend opet zasvira Iznad Tešnja zora sviće



- 20:36 - Komentari (29) - Isprintaj - #
02.12.2015., srijeda
pismo pišen

Poštovani

Ne znan kako vas oslovit , dal sa šjor urednik ili sa šinjorina urednik

Pa eto neka za sada bude ovako ni tamo ni vamo.

Dunkve jučera smo saznali da je ona nesrića od urednika partila, pa smo skoro svi o njemu pričali sve najlipše, ka da je božemiprosti umra, a nije dobro je čovik, Bog mu da zdravlje, zamalo san reka i pamet prosvitlija, a onda san se pripa jer ni od Boga nije lipo prikoviše tražit.

Vas će daklen šjor ili šinjorina urednik ovdi dočekat masu problema, i neće van bit laka, jerbo nas ovdi ima trista, a pola nas ima i po nekoliko blogi, pa ajmo reć da nas je dvista, a maniti smo ka da nas je miljun.

Nebi sad nikoga posebno istica , jerbo bi opis ti anomalija bija duži od Ane Karenjine, već ćemo se mi sami predstavit.

Vi ste šjor ili šinjorina urednik u stvari jedan sritan čovik, kad god nešto zapne morete pitat nas, mi van sve najbolje znamo, neki pogotovo.

Tako da samo nas tribate slušat, a kad stvarno zagusti uvik morete dobit od kojega od nas i koju tableticu, jerbo svi mi kadikad priskočimo terapiju, recimo vako kad je južina, pa onda bude zeru pičvajza, ali pritekne ovi mali šareni pa eto zlu ne tribalo.

Inače mi smo svi zamalo genijalci, pa se likari bave pravon, onako iz hobija, profešuri politikom, pravnici pišu pisme, zidari putopise, očajne domaćice se razumu u medicinu, inžinjeri u fotografiju, i svi mi to znamo masu bolje nego oni šta in je to posal.

Imamo i stručnjake za ustav, za plastiku, za geopolitiku, ove šta se razumu u dolore, i one šta neće da priznaju da su Slovenci nego se predstavljaju ka Šibenčani.

Imamo i one koji se u sve razumiju, i to ih ima priko nekoliko najbolje kuvaju, slikaju, pišu pisme, znaju sve o seksu, navodnjavanju, i dronovima, ma čudo jedno.

Omladinska sekcija i nije baš nešto brojna, ali udruga Veseli penzići je živahna za popizdit, ujutro u 5 zauzmu busije i drže položaje do kasno u noć , nemoš virovat kako su žilavi.

Daklen šjor ili šinjorina urednik, najveći je problem s tin listan, tako je naprimjer na Cool listi oni bloger escajg , koji piše svake pristupne, za razliku od recimo mene koji svaki dan pišen pa nikako da napredujen.

Još je gore na ton Cool listi, tamo ima neki čovik koji namjerno miče blogere sa naslovnice, oni bivši urednik se vadija na nekog Buga, zato i je bivši, šta bi mi stvarno tribali virovat da ima neki Bug šta tačno zna koga će skinit a koga neće, je pari da nas je Rabuzin napravija, pa ćemo to povirovat.

Da škandal bude još veći ta protuha se drznila i sa freš liste micat i to samo Annaboni, jebiga da prostiš nije to lipo.

Daklen tu zlu osobu triba pod hitno identificirati, locirat i sve ono drugo.
Neki mislu da to Blognjuz radi, ali ja nevirujen Blognjuz je ozbiljan čovik i razumi se u janjetinu, prama tomu on sigurno nije.

Malo je nejasno i to sa Top blogerin, tu nisu čista posla mislin koji su to kriteriji koje ispunjavaju El dijablo, Bise i Domenico.

Dakle šjor ili šinjorina urednik neće van bit lako, ali 600 kuna svaki misec nije mala stvar
- 19:15 - Komentari (45) - Isprintaj - #
mali oglas

Obzirom da je naš dragi urednik napokon došao k sebi , i napustio borbeni položaj, molimo sve zainteresirane, obzirom na velik broj korisnika koji imaju uredničke sklonosti da se hitno jave u upravu vlasnika portala.
Obzirom na silnu pamet i sposobnosti kojima raspolažu možda bi bilo dobro da apliciraju zajedničkom prijavom kao kolektivno tijelo, što bi bilo vrlo svrsishodno, jebate šta volim ovakve riči, pogotovo u slučaju borbe s Bugon, koji se pokaza iznimno žilavim, te je očito da treba bit napadnut s više strana, što sada već bivši urednik sam nikako nije mogao.
Bilo bi poželjno da se prijave izvrše što prije jer nas je sada već bivši urednik ostavio kao nezbrinutu djecu, a da nam ni domaću zadaću nije zadao, što je vrlo neodgovorno od njega.
Poželjno je kod prijave predati i kratki video s borbenim pokličima koji bi se koristili u borbi s Bugom.
Nikakve druge performanse ni dodatna oprema nisu potrebne, jer kao što smo već više puta konstatirali svaka budala može biti urednik, i svaki od nas bi to što puta bolje radio.
- 06:12 - Komentari (24) - Isprintaj - #
01.12.2015., utorak
izmišljeni omnibus


od svih priča najviše volin one izmišljene

te su mi zakon, jebeš tu realnost, ona je uvik nekako felerična, ovako izmisliš i sve bude kako triba

te izmišljene priče toliko volin da i onda slažen u omnibuse

dugo vrimena san mislija da je omnibus, neka vrsta busa, mislin tako zvuči, pa kad san prvi put gleda neki omnibus film, izjeba san se ka majmun i do kraja filma nisan dočeka ti bus da se pojavi

priča prva

jedan moj prijatelj je bija super đak, a onako mangup, okretan, rječit, i ka takvog zamirila njega općinska organizacija, i tili ga primit u oni SKOJ, svi su mom prijatelju govorili to ti je super, bit će ti lakše u životu, od svih nas samo su tebe i xy izabrali, upiši se ne budi blesav, i ti moj prijatelj je otiša tamo u opčinski komitet i reka da ne more, da on svaku nedilju ide na misu i da bi mu baba umrla da se on upiše u partiju

priča druga

bija je rat, znaš ono di si bija 91, bilo je to ružno vrime, moj prika je ima dvoje male dice, ono mlđe ni proodalo nije, ti dana je bilo u điru sređivat radnu obavezu, da te ne zovu na ratište, još je veći đir bilo dat 500 maraka, bivšem velikom komunisti, jer su samo taki mogli dobit posa u sekretarijatu za narodnu obranu, ovi kojega je moj prika zna jer mu je bija susid je počeja karijeru zapisujuć isprid crkve one koji idu na misu
tako je to vrime bilo, život je vridija 500 maraka, a moj prika je reka ja iden, ako ja ne otiđem doć će oni nama, uzeja je svoju pušku koju je 3000 maraka platija nekin švercerima kad se tek počelo kuvat, i poša iako su mu svi govorili da mu to nije baš pametno

priča treća,

moj prika je ima svoju malu firmicu, i radija ka mrav, borija se za sebe i svoje radnike, i bilo in je lipo svima skupa, dok nisu zasmetali jednom odavno bivšem ministru, poznatom po sklonosti trgovini, ministar ih je tija uništit, a moj prika je otiša njemu i reka mu da će mu jebat mater, onda je ministar posla na mog priku financijsku policiju i državno odvjetništvo, tija mu je uništit firmu, i strpat ga u zatvor, zamalo je i uspija, ali prika je spasija šta se spasit dalo, zahvaljujuć prijateljima i dobrim ljudima, i onda se sedam godina poteza po sudu dok nisu sve optužbe protiv njega odbačene, prika je i danas živahan veseo i marljiv, ministar je neslavno propao,
svi su priki govorili triba si se dogovorit s lupežon, a prika je reka moga san mu jebat mater ništa drugo

priča četvrta

jedan moj prika je radija u državnom monopolistu, di se je kralo na veliko, gomila neradnika je živila na grbači mog prike i još par njih šta su radili, onda je priki puka film i reka je jebite se vi, neću ja u ovome sudjelovat i mučat, i da otkaz, svi su mu govorili jesi li ti normalan, dobra plaća, siguran posa, ostani jebe ti se šta kradu, kradi i ti, ne isplati ti se sa rogatin bost
moj prika je reka, jebe mi se za siguran posa, ja ne moran krast, ja san uvik moga zaradit za život pa ću moć i sad

priča peta

moj prika je radija u privatnu, novotajkunsku firmu, ima je plaću od dvi iljade euri, službeni auto telefon i kartice, tajkun je ka i svi drugi tajkuni, ima dicu neobrazovanu, grezu, nekulturnu, koja su po defaultu jebate šta volin ove riči, bili šefovi u firmu iako nisu ni nos znali obrisat,
mladunci su sustavno mobingirali djelatnike, i krali sve šta se moglo iz ćaćine firme, mog priku nisu dirali jer in je triba, triba je neko i zaradit za šampanjce u narodnjačkin klubovin
onda je moj prika jedan dan reka, ne ide ovo ovako, ovo nije u redu, ne morete tako s ljudima, da otkaz i otiša
svi su mu govorili da gleda sebe da nije pametno, ali jebiga nemoš ti njemu rastumačit



zaključak,

ja iman prilično nenormalne prijatelje

s druge strane, uvik ćemo nać dobar razlog da budemo mudri i pognemo glavu, progutamo ponos i proživimo život u strahu

samo šta ćemo s dicon, šta ćemo njima reć, kako ćemo in objasnit da je sve ovako kako je zato šta mi nismo imali muda, kako ćemo in reć da smo razasuti od Austrije da Australije, zato šta smo mi proveli život pognute glave, šta ćemo im reć kad nas pitaju di smo bili 91
- 18:10 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se