utorak, 30.11.2010.
Moja ljubav je jača od svake prepreke
Još sam budan, nadam se i čekam…čekam…čekam…čekam da mi kažeš da je šala. Ona jedna od tvojih slatkih smicalica koje mi toliko voliš servirati iz dana u dan. I vraćam film unazad, tješim se da je nemoguće, da će jutro biti pametnije, ali kako minute prolaze bolna činjenica sve mi se više uvlači u svijest, a u grlu knedla, na grudima stijena, u želucu grč. Znao sam da će ovaj dan kad-tad doći, ali zašto baš danas? Zašto baš danas da mi se cijeli svijet sruši? Zašto baš danas planovi da nam se pokvare kad smo sve lijepo isplanirali? Cijelo vrijeme našeg druženja sam ti govorio kako te volim, kako uživam biti u tvom društvu, kako ne mogu prestati misliti na tebe. Samo jedna riječ jedne poruke bacila me na pod i pokazala mi koliko te zapravo volim i koliko značiš u ovom mom nepotpunom životu.
Ja uopće ne znam vjeruješ li ti meni sve ovo što ti govorim, ali znam da si ti jedina osoba u mom životu kojoj nisam rekao niti jednu laž. Ti si jedina osoba pred kojom se nikad ne ustručavam nešto reći, ti si jedina osoba koju viđam toliko malo, a opet toliko mislim na nju. Ti si jedina…jedina moja zbog koje se ujutro budim, zbog koje preko dana dišem i zbog koje svaki dan živim. Ti si ta koja me čini potpunim i koja nikad neće osuditi ono što sam sad ili što sam bio. Sve ovo tebi zvuči nevjerojatno. Ustvari, ne nevjerojatno nego samo ne želiš prihvatiti činjenicu da nakon što si već nekom rekla ''da'', se može pojaviti netko u tvom životu, netko novi, netko drugi, netko tko te ovako voli…nema šanse…opireš se i braniš, ali moja ljubav je jača od svake prepreke, od svakog zida, od svakog prstena, čovjeka, djeteta…
I sad sam opet na dnu. Zgažen zbog ljubavi. I boli me što znam da i ti mene voliš, a životi nam se razilaze…danas si ga obilježila i nema više nazad…''Bit će kako bude'', često kažeš. Zašto onda boli toliko? Zašto se osjećam ko' da su mi sve uzeli u životu? Više nisam onaj ja kojeg si upoznala točno prije godinu dana. Ovo je novi čovjek, radi tebe, vjerujem, bolji čovjek, ali ogorčen čovjek. Čovjek koji će se trudit da bude bolji, radi tebe ljubavi…jer sam tebi to obećao. I sve što budem radio, u mojoj glavi, prolazit će tvoju kontrolu jer znam da bi ti uvijek donijela pravu odluku. I večeras imam pravo biti slomljen, imam pravo reći ti koliko te volim i koliko mi je žao zbog svega…i zbog ove nove situacije. I oprostit ćeš mi noćas što ću na trenutke biti ljut na tebe zato što se nisi držala našeg dogovora. Ta znaš da ionako samo glumim da sam ljut….
Sjedim za stolom, osvijetljen samo svjetlošću laptopa, tiho svira neka muzika, i ne čujem je, ona spava na kauču. I gledam je, razmišljam…zaslužila je sve najbolje u životu i trudit ću se da joj to dam, ali moje srce je nekom greškom u sistemu, odletjelo tebi, ljubavi moja. I ništa na svijetu to neće promijeniti…nema šanse…opireš se i braniš, ali moja ljubav je jača od svake prepreke, od svakog zida, od svakog prstena, čovjeka, djeteta… Zauvijek ću te voljeti, Sunčice moja…
Tvoj najbolji prijatelj
- 01:13 -
nedjelja, 28.11.2010.
Žudim...
Žudim za toplom riječi tvojom
Koju samo ti mi možeš uputiti
Žudim za toplim dodirom tvojim
Koji mi samo ti možeš pružiti
Žudim za tvojim toplim pogledom
Koji mi samo ti možeš uputiti
Žudim za tvojom prisutnošću
Koju mi samo ti možeš pružiti
Žudim za tobom ma gdje ti bila...
- 01:31 -
subota, 27.11.2010.
Zbogom ljubavi, ostajemo prijatelji!
Dok suze lijem nad posljednjim trzajima naše ljubavi, slike svih lijepih trenutaka prolaze mi kroz glavu. Sve one poruke, pozivi, pisma, iščekivanja i susreti u kojima smo toliko uživali, sad se čine daleko i srce mi se slama jer sve više postajem svjestan da je ovo konačni kraj. Završava nešto što nije ni započelo…
Svaku poruku koju dobijem mislim da je posljednja i sve rjeđe ih izmjenjujemo, a znali smo ih poslati stotine dnevno (od 1.7. preko 15.000 poruka i više od 15 sati razgovora telefonom). Od poruke do poruke, od poziva do poziva, i dalje gledam u prazan zaslon svog mobitela, a ti mi govoriš ''BUDI MUŠKO, NEMA DRUGOG NAČINA, MORAMO TO PRIHVATITI''…
I znam od samog početka da je ova ljubav bila nemoguća i da je previše stvari između nas.
''Budi muško'' mi cijeli dan zvoni u glavi. Mogu samo reći, oprosti što te volim i što mi je teško biti muško u ovom trenutku. Pa i muški imaju srce koje zna boljeti radi nekoga. Valjda sam samo zaljubljen. I nikad nisam bio u ovakvoj situaciji pa ne znam kako da se ponašam. Proći će, kažu… Znam samo da ćeš uvijek imati posebno mjesto u mom srcu. I stvarno ne znam kako ću uspjeti da te gledam samo kao najbolju prijateljicu. Stvarno ne želim barem to izgubiti, a ne znam jeli moguće da ostanemo samo prijatelji. Samo sam te htio voljeti, samo sam te htio ljubiti, samo sam te htio nasmijavati i biti samo tvoj…do posljednjeg izdisaja. Zar sam tražio puno?! S gorčinom u srcu ti pišem ovo pismo i želim da bude posljednje, mada znam sebe. Želim ti pokazati da i ja mogu biti ''racionalan''. Ovo je posljednji put da ću s tobom podijeliti svoju bol.
I nećeš me više gledati na svom prozoru. I nikad više nećeš uhvatiti moj upitni pogled. Umrijet ću al ti neću pokazati kako mi je, a nedostajat ćeš mi silno. Ustvari, već mi fališ. Kako da otjeram tvoje lijepo lice iz misli, tvoje velike, sjajne, smeđe oči, kako da otjeram ljepotu punine tvojih usana dok mi se lijepo smiju. Prošao sam i gore stvari u životu, preživjet ću i ovo, ali praznina koju ću osjećati ostat će zauvijek. Ah da, kako da se natjeram da ugasim tvoju privatnu liniju. To ću ostaviti, nek stoji uz mene za sjećanje. Sasvim slučajno bit će uvijek upaljen, sasvim slučajno, ako moja ljubav nekad poželi javiti se, sasvim slučajno, on će biti u mojoj ruci i … sasvim slučajno vidjet ću da imam poruku. Možda ti i odgovorim…
Želim ti sve ono što i ti sama želiš i mrvicu više. Samo te jedno molim. Bar ponekad sjeti se jedne izgubljene ljubavi, sjeti se starog prijatelja, sjeti se koliko te je volio i barem nekad mu se javi, nek zna da nisi zaboravila. A on…on će i dalje povremeno gledati u svoj mobitel, i dalje će povremeno teško uzdahnuti i nadat se da će jednom ova teška gorčina proći.
Želim ti vesel i uzbudljiv život, baš onakav kakav sam ja nama bio zamislio. U svako doba dana ili noći tvoja linija će biti otvorena, ako ništa za razgovor jer čemu služe prijatelji. Ionako nikad ništa drugo nismo ni bili…Samo najbolji prijatelji…
Tvoj V.
- 02:06 -
srijeda, 24.11.2010.
Čežnja
Na mom jastuku
Bijelom, mekom, nježnom,
Pod blagim zrakama svjetla,
Sinoć si ležala ti…
Tvoja kosa crna,
Meka i nježna,
Pod blagim zrakama svjetla,
Sjala je u ljepoti,
A ja sam te grlio,
Grlio i ljubio
Po mekom vratu
I čarobnim usnama,
Nisi govorila,
Nisi imala riječi,
Dok je moja ruka
Mrsila tvoje kose,
Tvoje valovite kose,
Crne na bijelom jastuku,
I u očima ti je bio sjaj,
Imala si što želiš,
A ja sam ti pričao o prošlosti,
I o našoj budućnosti,
Stihove sam ti recitirao na uho
I osluhivao govor tvoje kose,
Tvoje prekrasne kose,
Koju je moja ruka mrsila,
A kosa ti se izvijala i uvijala
Kao na vjetru,
Čas lijevo, čas desno,
A ja k’o ja,
Mirisao sam ju,
Dodirivao,
Ljubio i mazio,
Grlio,
O, tako sam žarko
Volio tu kosu,
Tvoju kosu koja mojom postaje…
Večeras je jastuk sam,
Nije bijel,
Prljav je i siv,
Tvrd je poput kamena,
I grub je, vrlo grub,
Te me razara,
Sam sam,
Čekam, čekam,
I opet čekam,
Ali ne priznajem Vrijeme,
Čekam tragajući za tobom,
A jastuk ostaje sam…
Na mom jastuku
Bijelom, mekom, nježnom
Pod blagim zrakama svjetla,
Sutra ćeš opet biti ti…
Samo za tebe ima mjesta,
Samo za tebe moja ljubavi…
- 23:20 -
ponedjeljak, 22.11.2010.
Trebaš mi, trebaš mi
Pogledaj kako drhtim kada gledam te
i kao da si posljednja na svijetu nedam te,
pogledaj moje oči sve ti govore,
kada te nema uvijek pomislim na najgore
i tijelo grči se,
i ruke znoje se,
a u stvari znam da voliš me.
trebaš mi,
trebaš mi
ni sunce zemlji kao ti meni
i hajde dođi pa me uvjeri,uvjeri
da sumnje ne bude u meni.
zamisli kako mi je kad se probudim,
kako mi srce lupa kad na tebe pomislim
i sumnja javi se,
sa srcem borim se,
a u stvari znam da voliš me.
- 06:10 -
nedjelja, 21.11.2010.
Još ne mogu pristat volit
Sve je puno te tišine
Sve je lipo, a sve grubo
Sve je moje, sve je tuđe
Ne poznajem ništa drugo
Sve je puno tebe, mene
Izgubljenih naših želja
Sve je naše, a sve tuđe
Svega ima, ničeg nema.
Svaki korak ispočetka,
usmjeravam novom toku
Pobiga bi sa tog mista al ne mogu,
Al ne mogu, Al ne mogu.
Još ne mogu pristat volit
Tebe gordu, tebe taštu
Još ne mogu prestat plesti
Istim koncem zbilju, maštu
Još te budin dobro jutro
Još te ljubim, mirno spavaj
Još za tebe isto dišem,
Još te želim, lipo sanjaj.
- 22:34 -
petak, 19.11.2010.
Sretan ti rođendan Sunčice moja
Večeras je Sunčice rođendan tvoj. Još malo i pjesma naša će proć'. Vino i svijeće, na stolu ruže dvije, a znam da ipak nećeš doć'. Sretan ti rođendan želim.
Požurio sam prije tebe kući pod izlikom da imam posla. Samo si se nasmijala potvrdno, a u pogledu se vidjelo da si shvatila moj motiv. Ustvari, predobro me poznaješ da ne prepoznaš moje planove, a da ti ih i ne kažem. Ipak, pravila si se luda jer previše me voliš da bi mi pokvarila plan i odala iznenađenje. Ionako tebi neće bit problem odglumiti ga. Danas je tvoj dan i odlučila si se prepustiti jer znaš da ću ovaj dan biti posvećen samo tebi. Bit ćeš centar mog svijeta, našeg svijeta, kao i svaki dan do sad, ljubavi moja.
Kući je sve spremno i svaki zid samo čeka tvoj dolazak. Sve se podredilo tvom danu. Svaka prostorija sređena, mirisne svijeće pjevaju svoju pjesmu i miluju svaki milimetar svake prostorije. Čak su se i susjedi utišali, kao da znaju da upravo ti dolaziš…dolaziš meni, dolaziš nama, dolaziš….svaki dan nama dolaziš. Ja već pomalo nestrpljiv, čaša vina već se prazni, lagano. Mobitel zvoni, to si ti, osmjeh mi od uha do uha, ali brzo se pretvara u kiseli osmjeh. Nešto si mi brzinski smutila da nećeš moći doći još nekoliko sati, da moraš do svojih, da imaš nekih problema i da ćeš mi pričati kad dođeš. Još si samo dodala da ćeš možda spavati kod njih i spustila slušalicu, ne dajući mi da kažem bilo što.
Ostao sam razočaran i nisam mogao vjerovati da se ovo događa. Sve sam uradio kako treba. Trebala si ostati bez teksta. Stol postavljen kao na slikama nekih magazina. Cijeli stan je u bijelom…bijeli svileni pokrivači u svakoj prostoriji, latice ruža, bezbroj ih, latice ruža, svuda prosute, svijeće na svakom koraku u svijećnjacima raznih veličina i oblika, mirisne svijeće opijaju cijelu zgradu, latice ruža, bezbroj ih, samo za tebe ljubavi, prosute po podu, prosute po podu, ali ti nećeš doći… Svjetlost svijeća obasjava svaku poru mog namrgođenog lica. Ulijem još čašu vina i već planiram kako ću glumiti da sam se naljutio. Još ću sve ovako ostaviti da vidiš što si upropastila i koliko sam se trudio. Netko zvoni…opsujem jadnoj ženi što čisti stubište. Šta me sad mori, pa platit ću joj sutra. Ne želim sad nikog vidjeti. Znam da mi je vidjela auto, zato i zvoni, moram joj otvoriti. Malo se saberem i otvaram kad ispred vrata…stojiš ti s osmjehom od uha do uha.
Taj osmjeh dragosti si uvijek imala na licu kad me nasamariš i kad uspiješ ''navući me na tanak led''. Tuga i ljutnja na mom licu u trenutku pretvara se u veselje i prvo te plesnem i kažem da ne mogu vjerovat da sam nasjeo na ovo. Jednostavno nisi mogla odolit, kažeš. Jak zagrljaj i poljubac dok te unosim u naš stan i odjednom nestaje sve. Cijeli svijet ostaje vani, svi problemi padaju u zaborav jer ti si ipak došla, sunčice moja. I dalje me ložiš i glumiš da nisi iznenađena dok razgledavaš plodove moje ljubavi prema tebi. Lagana večera koju sam napravio samo za tebe i šala u svakoj rečenici. Priča u nedogled…s teme na temu. Veselo, tužno, ozbiljno neozbiljno. Jednostavno nema kraja našem razgovoru. Držimo se za ruke preko stola. Ne voliš to, ali ovaj put si se prepustila. Nitko na svijetu nije sretniji od nas u ovom trenutku. Velike, lijepe crne oči, tvoje oči, imaju nevjerojatan sjaj pod svjetlima svijeća dok Bralić u pozadini izmjenjuje svoje stihove. Tvoj osmijeh odaje beskrajnu sreću…gledamo se, uživamo…gledamo….sunčice….opet zamišljam…samo to i mogu…
Večeras je Sunčice rođendan tvoj. Još malo i pjesma naša će proć'. Vino i svijeće, na stolu ruže dvije, a znam da ipak nećeš doć'. Sretan ti rođendan želim.
Tvoj zaboravljeni prijatelj
P.S. Sreću koju ti želim podjeli s onim koga voliš, jer ta sreća je i suviše velika za tebe samu…
- 00:01 -
srijeda, 17.11.2010.
Mojoj Sunčici
Gdje si nestala sunčice moja
Pita se sad ljubav tvoja
Gdje nestadoše naši dani
Prelijepom svjetlošću obasjani
Kako da ugasim ovu bol
Tebe nema, na rani mojoj sol
I ne mogu sebi doći
O Bože, želim Tebi sad poći
Prođe drugi dan, a evo i treći
I opet noćas ne mislim leći
Srce moje guši se tugom
Tebe nema, otišla si drugom
Noćas ću opet Njemu se molit'
Da srce tvoje opet mene pođe volit'
Jer meni nema droge veće
Kad naš pogled se sreće
Idi sada, želim ti sreću
Nadam se, vječno plakat neću
Oprosti ako ipak koja suza kapne
Nek tvoja lijepa usna ponekad moje ime šapne.
Tvoj zaboravljeni prijatelj
- 19:58 -
Draga prijateljice...
Ispričao bih ti jednu sasvim običnu priču. Istinita priča. Bio je to jedan sasvim običan dan. Mala trema oko novog posla, ali ona pozitivna jer on sebe uvijek tjera da bude pozitivan. Bilo je taman negdje u ovo doba prošle godine. Jedan slučajan susret koji nije mirisao ni na što posebno, nije ličilo da bi taj susret i upoznavanje dvoje dotadašnjih stranaca moglo krenuti u interesantnom smjeru. Sve se jako brzo razvijalo, nekoliko kava u gradu i njegovih pogleda koje bi uhvatila na tren, dali su joj premalo podataka da mu se sviđa. Počeli su povremeno razmjenjivati poruke pa sve češće i češće. U početku pod izlikom posla, a poslije….ustvari tko zna kako je započelo ono pravo intimno, ali ipak nevino druženje. Ona je tek nakon nekoliko mjeseci shvatila da joj je dan kad je upoznala novog (na kraju se ispostavilo i jedinog pravog) prijatelja, promijenio život.
Malo pomalo, on joj se počeo uvlačiti pod kožu, osvajati put do njenog srca. Nešto kao nemoguća misija osvajanja neosvojivog i dobro sigurnog dvorca na vrhu brda. Imala je svoje visoke zidine sazidane od svakodnevne rutine koju nikad nije kvarila. Imala je veliku vojsku licemjernih i lažnih kolega i prijatelja koji su krajem oka pratili svaki njen korak ''čuvajući'' je od neprijatelja. Imala je čak i veliku nabujalu rijeku koja je tekla oko nje u obliku vječnog saveza s drugim. Bilo je jednostavno nemoguće osvojiti taj prelijepi bijeli dvorac na vrhu brda. Osim toga ona je po prirodi bila nepovjerljiva, riječima nije otkrivala mnogo. Ali on nije poznavao riječ ''nemoguće''. Otključavao ju je malo po malo, djelić po djelić njenog obrambenog zida padao je pred njegovom ljubavi. Njegova iskrenost je bila najjače oružje koje je uspjelo pobijediti sve barijere nepovjerljivosti. To oružje on je tek pomalo otkrivao. Ustvari ona je na njega tako djelovala da jednostavno nije mogao nikako drugačije osim iskreno. Pričali su o svemu, otvoreno, bez imalo straha da bi onaj drugi mogao to iskoristiti. Otkrivali su jedno drugom neke stvari koje nisu govorili nikome do sada.
U to vrijeme puno stvari koje su se događanje njima dvoma nisu imale smisla. Ustvari, niti danas oni ne shvaćaju što se dogodilo, što ih je toliko snažno ponijelo jedno prema drugom. Isto da su podlegli nekoj čudnoj i nevjerojatno jakoj kemiji koja je njihove snove pretvarala u stvarnost. Nije više morala sanjati nekoga tko će je razumjeti u potpunosti, u čijem će se zagrljaju osjećati sigurnije nego da je čuva cijela vojska. Pokušala mu je objasniti da kad je s njim, vrijeme stane u tom trenutku. Ništa drugo je ne zanima, nitko drugi ne postoji osim njih dvoje. Njih dvoje kad su bili zajedno, vrijeme jednostavno nije imalo svoje značenje. Ništa drugo ih nije zanimalo osim njih dvoje. Niti jedno niti drugo do sad nisu osjetili ovako nešto. Iako su do sad mislili da im je taj dio života riješen tek sad su shvatili da su oni zapravo jedno drugom prave polovice. Nije bilo sumnje. Ako bi i posumnjali u jednom trenutku, sve to bi se raspršilo već na prvom sljedećem susretu, zagrljaju, uzdisajima. On je za nju radio neke lude stvari. Stvari koje samo rade zaljubljeni teenageri i koje su jednom skoro tridesetogodišnjaku nezamislive. Volio ju je više od ičeg na svijetu. Govorio joj je da će uvijek biti uz nju i da je nikad neće povrijediti. Bili su to nevjerojatni i uzbudljivi osjećaji. Osjećaji za koje su oboje mislili da više ne postoje. Bilo im je toliko lijepo u to vrijeme da ponekad jednostavno nisu znali sanjaju li ili je to stvarnost. Svaki trenutak dana svodio se na traženje prilike da se njih dvoje čuju. Dovoljno je bilo da se njih dvoje pogledaju i riječi bi bile suvišne. Bili su kao neka izvanzemaljska bića kojima riječi nisu bile potrebne. Kratkim pogledom bi sve govorili, i razumjeli su se kao nitko do sad. Ovo je priča koja je bila zabranjena, ali priča koja bi bilo gdje u svijetu imala sretan završetak.
Ona sada živi svoje snove, a on sanja nju. Iako su našli svoje prave polovice nisu imali dovoljno hrabrosti da se suoče u bliskoj borbi s onim najljućim protivnicima. Ona sad sjedi na svom dvosjedu. Tek povremeno se sjeti jedne nevjerojatne ljubavi, a on…on uporno gleda u svoj mobitel nadajući se nekom glasu od nje. Konci života lagano mu izmiču iz ruku i ono u što je vjerovao svim srcem polako gubi svoj sjaj. I nije ovo kraj priče. Nitko ne zna kada će taj kraj doći, a do tad ona će i dalje uživati u svojoj svakodnevnoj rutini i raditi, spavati i pitati se kako je moglo sve biti, a on…on će je vječno čekati u svojoj tuzi i molit će Boga da ga se povremeno sjeti, barem u snovima…
Najbolji prijatelj
- 06:53 -
utorak, 16.11.2010.
Fališ mi sve vrijeme...
Kao da život stao je otkad nisam te nazvao,
Nisam imao snage da išta kažem pa sam šutio …
Milijun je suza ostalo u meni, al` nisam plakao,
Htio sam da sakrijem da žalim što si otišla…
Sve dok nisam sreo te, slučajno bez pripreme,
U trenutku se vratilo sve. ..
Evo priznajem sad, fališ mi sve vrijeme, I ne prolazi me
Više ne mogu da lažem samog sebe da preboljet ću te…
Želim samo što prije da pobjegnem od pitanja
Da l` sam dobro ili ne, pa da u suze potonem…
Kao da vrijeme miruje, gledaš me, ja ne pomjeram se
Ne znam kako da priđem ti bliže, prije bih da pobjegnem …
Milijun suza čuvam sad u sebi ali ne dam se,
Samo da bih sakrio da žalim te, da sve ovo lomi me…
Jer dok nisam sreo te, slučajno bez pripreme,
Mislio sam proći će…
Evo priznajem sad, fališ mi sve vrijeme, I ne prolazi me
Više ne mogu da lažem samog sebe da preboljet ću te…
Želim samo što prije da pobjegnem od pitanja
Da l` sam dobro ili ne, pa da u suze potonem…
Gdje sad da se sklonim, da se od bola sakrijem,
ovaj život je kazna, bez tebe nema me…
- 06:20 -
ponedjeljak, 15.11.2010.
Molitva...
Molim za sunce u tvojim
očima,
za dodir koji budi
treptaj života,
za tebe jedina ljubavi
moja.
Molim da ruže ne venu
kao sjećanje,
da nijednu suzu ne
puste više.
Molim za tvoje riječi
satkane od želje,
za naše duše obojene
tugom.
Molim da samoća ne boli
više,
da dođeš u moj svet,
da svaka nada postane
stvarnost,
da svaki tren sa tobom
bude vječnost.
Molim da tvoje ruke
otope led moga života,
da vreme izbriše boli,
da srce zakuca još jače.
Molim da ne živim od
sjećanja koja se gase,
da nikada postane ZAUVEK.
Molim, molim za LJUBAV.
Vesna Parun
- 21:01 -
nedjelja, 14.11.2010.
Kako da kažem zauvijek zbogom najboljoj prijateljici?
Opet sam sinoć lagao samog sebe. Neprospavana noć, neprestano okretanje u krevetu u kojem nisam bio sam, ali opet najusamljeniji na svijetu. Sam samcat u svojoj agoniji osjećaja i misli o tebi. Želja, ljutnja, ljubav, mržnja. Nevjerojatnom brzinom se izmjenjuju i to me ubija. Htio bih se samo nekom izjadati, skinuti ovaj teret sa srca, samo jednom nekom reći kako se osjećam usamljeno kad nisi tu. I poruke od tebe opet ne dolaze minutama, satima…izgledaju mi kao dani. Trenutak te želim, trenutak te mrzim i ne znam što da radim. Ona me pita zašto se ne umirim u krevetu, i ne znam što da joj kažem. Nekad bih najradije sve joj priznao. Rekao bih joj da ne mogu prestati misliti na tebe, rekao bih joj da te volim, rekao bih joj da ne bi ljubav nikad vodio s njom da prvo ne pomislim na tebe i rekao bih joj da kad vodimo ljubav zamišljam da je s tobom vodim, da tebe ljubim ljubeći nju. Koliko puta sam to uradio s njom samo da bih tebe učinio ljubomornom, ali ti to već znaš.
Nikad joj se neću više javiti, obećam sebi, a već sljedeći trenutak se hvatam sam u svojoj laži. Jer kako da ti kažem zbogom, ljubavi moja? Kako da se rastanem od tebe kad te još nisam ni upoznao? Kako da prekrižim tvoje lijepo lice i čarobni osmjeh koji može zaustaviti vrijeme? Kako da prekinem naše višesatne telefonske razgovore kad iznova nalazimo nove teme koje trebamo zajedno proći? Kako da zaboravim jedinu osobu na svijetu koja me razumije i kojoj sve mogu reći? Kako da kažem zauvijek zbogom najboljoj prijateljici? Volio bih da mi netko odgovori na ova pitanja jer jedini odgovor koji ja znam je jednostavan: NE ŽELIM, NE ŽELIM i točka! Još me više ljuti činjenica da i ti osjećaš isto kao i ja, i ne usuđujemo se poduzeti ništa. Želim tvoj dodir samo za sebe, želim tvoje usne spojene samo s mojima, želim te pored sebe, samo za sebe.
Vrijeme prolazi, nakupili se mjeseci. Uskoro će i tvoj rođendan, a tako mi se daleko činio ljetos. Nadao sam se da će s vremenom popustiti ovi ludi osjećaji, da ćemo se ohladiti. E pa imam jednu novost za tebe, sunčice moja…sve se promijenilo i ništa više nije isto. Samo ima jedan mali problem. Promijenilo se tako da te želim više nego jučer. Promijenilo se tako da te sanjam intenzivnije nego prošli mjesec i tako da te volim manje nego što ću te sutra voljeti. Samo te molim sljedeći put kad ti na pamet padne da je pametnije da prekinemo ovo naše nevino druženje, sjeti se kako vrijeme brzo prolazi dok smo zajedno, sjeti se iskri koje lete kad sjedimo jedno pored drugog, sjeti se požude koju osjetimo kad se zagledamo jedno drugom u oči, sjeti se uzbuđenja koje prolazi našim tijelima kad se moje usne spoje s tvojim vratom, kad nam se usne skoro spoje…nemoj odustati od nas…ne još… Pusti me još malo da uživam u ovom, da se nadam i budem sretan. Pusti me još malo da zamišljam da si moja jer poslije toga više ništa neće biti važno…sunčice moja. Vrijeme će stati, oblaci će pokriti sunce, ni ptice neće pjevati jer sve na svijetu tad će žaliti samo još jednu izgubljenu ljubav…
Tvoj najbolji prijatelj
- 13:23 -
petak, 12.11.2010.
Netko poseban...
Ovo je priča u kojoj će svako pronaći dio sebe, o djevojci koja je željela biti nešto više, a ustvari svakim danom postajala je sve manja, padala sve niže...
I sad, sad sjedi na dnu i čeka da joj netko pruži ruku i podigne je sa dna, a taj netko je poseban, taj netko nije bilo tko.
Taj netko ima pogled pred kojim se ona topi, taj netko ima ruku koja joj daje snagu, liječi svaku ranu, ali taj netko možda više nema snage da se bori za nju…
tužno…
Izgubljena, zbunjena i ponesena ludostima i mladošću tražila je svoj put, tražila je svoju sreću u suludim pričama. Željela je biti kao neke druge... I mislila je da je to sreća. Živjela je nečije živote, u rijetkim trenutcima svoj. Njen problem je razgovor, “standardna” priča ali priča koja ju je i dovela do dna.
I bila je dobra, dobra svima osim sebi, a nikada nije osjetila zadovoljstvo dok nije poljubila njega. Izgubila je bila osjećaj za ljubav, za nježnost, nije znala šta je ustvari istinska sreća i zadovoljstvo, nije znala cijeniti prave vrijednosti, prave stvari i osobe, a onda je on promijenio sve to.
Zavoljela je njega, zavoljela kao nikoga do tada.
Ali njena nesigurnost, strah su dovele do toga da ga izgubi... , i izgubila je njega, njega koji je možda bio zaljubljen u nju, njega koji je možda volio... I sada sjedi negdje, tužna i svjesna stvarnosti, usamljena i bez “prijatelja”, željna njegovog pogleda, željna njegovih usana i dodira i želi samo jedno, želi reći mu istinu, pravu istinu, a onda pustiti ga neka odluči… Želi samo još jednu priliku, možda je i zaslužuje…
Nepoznat autor
- 00:23 -
četvrtak, 11.11.2010.
Želio bih...
Želio bih ti reći.....
nešto dirljivo i romantično...
dubuko i mistično...
nešto sto će te srušiti i slomiti u istom trenu
natjerati te da priznaš koliko me voliš
...a ne mogu ...
mogu ti samo reći da te mrzim...
mrzim te zbog ljubavi koju ne zaslužuješ...
mrzim te zbog boli koji mi nanosiš...
mrzim te jer znam da me voliš,a bojiš se priznati...
mrzim te zato sto me čitaš...
mrzim te zato sto me pratiš...
...a nemogu se sakriti od tebe i ne želim
ti priznati koliko te uistinu volim....
Pokušavam te shvatiti
Tvoje riječi...poglede...
Trudim se popraviti nešto
Pokušavam se nasmijati...a ne mogu......trebaš mi...
Želim te zaboraviti
Tebe
Naše dane
Tajne
Želje
Pokušavam...Ne mogu
Jer sam jedino tada bio
Iskren sretan
Volim te...
Nepoznati autor
- 06:28 -
utorak, 09.11.2010.
Želim te uzeti dok samo ležiš i ne mrdaš prstom
Moraš znati da jednostavno ne mogu prestati pisati ti. Svaka stvar koja se tiče naših dodira je i dalje premalo za mene. Naše igre i provokacije, koliko god uzbudljive bile, ostavljaju još puno mjesta za sve one snove i želje. Ne postoji trenutak u jednom danu kad ne mislim na tebe, a želja za tvojim uzdasima kad te ljubim svud po tijelu je svakog trenutka sve veća. Često se probudim ujutro zadihan, a mirisi tebe na meni toliko mi se urežu u snu da dalje i ne mogu zaspati. Najčešće sanjam neke trenutke koje ti i ja provedemo u krevetu u raznim pozama, a u posljednje vrijeme samo zamišljam kako ti pružam beskrajne trenutke orgazama koji traju i traju. Želim te uzeti dok samo ležiš i ne mrdaš prstom. Gledam te u mislima kako ležiš potpuno gola na krevetu, a ja ti pokazujem svu svoju želju i umijeće koje tebi još nije poznato. U mojoj glavi smo proveli toliko neprospavanih i uzbudljivih noći. Noći pune smijeha, nježnih dodira, uzdaha, zadovoljstva, neobuzdanog seksa…
Evo večeras dok smo razmjenjivali sve one sočne poruke i šalili se ja sam zamišljao da sjedimo na tvom trosjedu i o svemu ovom razgovaramo uživo. Svi ovi opisi tvojih i mojih želja samo su nas palili još više, a pogledi su postajali sve više luđački, puni pohote. Iako to ne voliš, ali ruku ti nisam ispuštao cijelo vrijeme. Pili smo kavu i dražili jedno drugo. U jednom trenutku si mi rekla da te mogu sad imati ako želim. Malo me je zbunila ta izjava, ali ti nisam htio to dati do znanja. Zar ovdje? U tvom stanu, na tvom trosjedu? Nisam mogao vjerovati svojim ušima. Polako sam spustio svoju ruku na tvoju nogu, samo da vidim zezaš li me. Kako nisi reagirala, već nasmijala se poljubio sam te i nastavio rukom milovati tvoju nogu, od koljena pa do vrha. Ustala si da provjeriš jesu li vrata zaključana i vratila se u našu uzbudljivu igru. Stojeći ispred mene dok sam i dalje sjedio na kauču, naslonjen s podignutim rukama na naslonjaču i raširenih nogu počela si se skidati. Meni je srce udaralo k'o ludo. Na mojim hlačama već se dobro vidio moj dignuti… Dok si nešto govorila, bez razmišljanja sam ga izvadio iz hlača i dao ti ga u ruku. Samo si se nasmijala i rekla da sam stvarno lud. Ipak si prihvatila sugestiju, ali s dozom rezerve samo si se malo igrala s njim, milujući ga i povlačeći gore dole dok je bio u toplini tvoje cijele ruke. Gledala si ga nekim luđačkim pogledom kako postaje sve tvrđi i vrući od želje. U svom dlanu si osjetila kako pulsira dok krv navire u njega i to te palilo još više. Tek pokoji put si, onako ovlaš, ustima naletjela preko njega, jer si znala da to volim i samo si me dražila.
Privlačim te k sebi i ruku ti guram u donji dio tvoje sive trenerke i ostajem bez riječi. Nemaš gaćice nikako, a tvoja prijateljica već sva mokra. Krenuli smo da se ljubimo dok sam ti rukama nastavio maziti leđa. Sama si preko glave svukla majicu i otkopčala grudnjak koji je lagano kliznuo niz tvoje ruke. Da iskoristim priliku dok su ti zauzete ruke i ja sam kliznuo tvoj donji dio trenerke niz noge i odjednom si ostala stajati ispred mene, potpuno gola. Nisam mogao skinuti oči s tvojih lijepih bradavica. Navalio sam na njih svojim pohotnim jezikom. Jezik na jednoj, desna ruka na drugoj, lagano mijesi, a lijeva ruka igra se s tvojom pre slatkom, vrućom i već skroz mokroj prijateljici. Prvo sam je lagano trljao, a onda sam gurnuo duboko prst u nju i počeo šarati po njoj dok si već sad počela glasno uzdisati. Bilo ti je sve ljepše. Pošto su mi moje gaće smetale, skinuo sam ih i dok sam se saginjao da ih skinem, glava mi se nađe u visini tvoje male slatke i uspaljene prijateljice. Bez razmišljanja zagnjurim glavu u nju dok si i dalje stajala blago raširenih nogu ispred mene koji sam i dalje sjedio na tvom trosjedu. Znam da te je još više palilo to što ovo nismo smjeli raditi u tvom stanu. Šta ako netko dođe….i sama pomisao na to još te je više palila, a sve više vlažnog zadovoljstva izlazilo je iz tvoje male slatke i uspaljene prijateljice.
Nakon malo lizanja spustio sam te na trosjed i par trenutaka gledao golu dok ležiš te polako skidao ono što je ostalo na meni. Bio sam spreman da te uzmem na sve moguće načine. Vidjela si to po mom prijatelju koji je stajao pravo kao strijela. Smjestio sam se lagano između tvojih nogu, namjestio njegov vrh na vrh tvoga klitića, malo ga protrljao njime, čisto da de još malo dražim, a onda se spustio malo niše i ušao polako dok si ispuštala glasan uzdah zadovoljstva. Kad sam osjetio da sam cijeli u tebi počeo sam brzo da navirem u tebe, divljački…a ti si samo glasno stenjala. Tiho si mi rekla da je ovo uobičajena rutina i da želiš da te uzmem na neki način na koji nikad nisi ni probala. Ispravio sam se na noge, ali ga nisam vadio iz tebe. Sjedila si na meni, nogama omotanim oko mojih bokova i gledala me upitnim pogledom.
Donio sam te do kuhinje i posjeo na kuhinjski stol. Podignuo ti noge također na stol, onako povijene u koljenima s tabanima na stolu. Raširio ih koliko god sam mogao i onda ti je lizao toliko dugo dok nisi svršila glasno urlajući. Tek onda sam se ispravio i prvo te njime malo dražio da dođeš sebi od prvog svršavanja i u isto vrijeme se zezao s tobom. Onda sam opet kliznuo u tebe duboko, duboko, duboko i divlje se zabijao uz tebe dok je cijeli stan odzvanjao od tvojih urlika. To je trajalo nekih 20 minuta. Onako na trenutke divlje, pa na trenutke polako, gledali smo se u oči luđačkim pogledima dok sam ti noge držao visoko u zraku. Onaj pravi seks. Seks dvoje ljudi koji to ne bi smjeli raditi, a jedina stvar koja im pada na pamet kad se vide je upravo ovo što sad rade. Kad sam nakon nekog vremena vidio da dolaziš pred sam kraj ispravio sam te na noge i okrenuo prema kuhinjskom stolu. Spustio tvoj gornji dio na stol i sa zada, najbrže što mogu, zabijao se u tebe, povlačeći te za ramena na svog, tvrdog i punog želje, prijatelja dok napokon nisi, vrišteći da te cijela zgrada čuje, drugi put ispustila onaj uzdah zadovoljstva koji je značio da si doživjela luđački orgazam.
Ostao sam još neko vrijeme u tebi, u toj pozi, tek polako se pomjerajući naprijed nazad. Predložila si da legnemo na kauč što smo i napravili. Dugo smo ostali ležati goli, zagrljeni mazeći se i tiho razgovarajući o tvom najluđem orgazmu u životu. Nisam želio da ovaj dan ikad završi…lagano smo utonuli u san, onako goli, zagrljeni i zadovoljni…ti i ja sunčice moja.
- 06:45 -
petak, 05.11.2010.
Sinoć smo sjedili pod svjetlom mjeseca, ti i ja, sami ti i ja
Sinoć smo sjedili pod svjetlom mjeseca, ti i ja, sami ti i ja, sunčice moja. Iako je već davno pao mrak bilo je poprilično svjetlo u okolini. I ne znam jeli to od mjeseca ili od sjaja tvojih očiju, ali bili smo ti i ja, sami ti i ja, sunčice moja. Jedna sjena tvoja, jedna sjena moja, sami ti i ja…
Pokušavala si mi reći nešto, bar sam vidio da se miču tvoja usta. I na trenutak sam se uhvatio u neugodnoj situaciji jer ništa nisam čuo što si govorila. Samo sam promatrao lagane pokrete tvojih prelijepih usana pod svjetlom mjesečine, u prirodi nadomak malog groblja, svijetlile su sunčice moja, tvoje prelijepe usne koje su me opijale, svijetlile su. Shvatila si da te ne slušam i da imam hipnotizirani pogled, u šali si me lagano udarila i zajedno smo se nasmijali. I svaki put kad te vidim u sebi kažem: ''E ovo je najljepše izdanje u kojem sam te dosad vidio''. Mada znam da se lažem, jer siguran sam, srećo moja, da već sutra kad te vidim, bit ćeš ljepša nego ikad.
Sjedila si noćas tu pored mene, pod svjetlom mjeseca, sjedili smo. Pričali smo tiho o različitim temama mada ustvari niti jedna od tema nije previše okupirala naše glave. Znali smo zbog čega smo tu. Znala si da te još volim…ja iskren i ponekad pre otvoren, ti tvrdoglava s teretom svoje proklete savjesti. I znala si da nemam snage da jednostavno otkažem svoje osjećaje. Isto tako si znala da zbog tvoje ljubavi nikad neću napraviti neku glupost koja bi ugrozila tvoj osjećaj sigurnosti koji ti je toliko važan i uživala si u svim privilegijama te spoznaje. Već pet mjeseci svu svoju energiju usmjerio sam u potragu svake minute tvoga društva. Ponekad sam se zamišljao kao da u pustinji tražim vode. Ne mogu prestati tražiti je jer umirem od žeđi i znam da ako odustanem lagano ću se ugasiti, a moja želja za životom prevelika je da bih odustao tek tako. Želim se napiti vode s tvojih usana i utažiti svoju žeđ kako bih mogao nastaviti hodati dalje u potragu za još kojom kapi tvoje ljubavi.
Jer tvoje usne nikad mi ne izlaze iz glave. Najviše volim kad ti nešto pričam, a one razvučene u lagani osmjeh slušaju me sa svim svojim sjajem. Samo mali djelić njihove topline želio bih osjetiti na svojim usnama. Čak i ako je krivo to što želim, ja ih želim. Ugasi ponos na dvije sekunde jer samo to mi je dovoljno. Da osjetim puninu njihovu i kako se rastapam dok me dodiruju. I svaki dan se budim s osmjehom jer znam da je napokon došlo jutro i da ću te MOŽDA danas vidjeti. Svaki put kad pomislim na nešto tužno pokušavam se razveseliti tvojom slikom u svojoj glavi i svaki put kad vidim nešto lijepo želim tebi to donijeti sunčice moja. Bio sam u mraku toliko dugo čekajući svjetlost i sad kad si uletjela u moj život dani mi se više ne čine kao noći. Stvarno se ne sjećam kad sam i jesam li uopće osjećao se ovako ikad. I znam da voliš reći kako nije ništa ozbiljno, ali meni je i to nešto.
Sinoć smo sjedili pod svjetlom mjeseca, ti i ja, sami ti i ja, sunčice moja. Iako je već davno pao mrak bilo je poprilično svjetlo u okolini. I ne znam jeli to od mjeseca ili od sjaja tvojih očiju, ali bili smo ti i ja, sami ti i ja, sunčice moja. Jedna sjena tvoja, jedna sjena moja, sami ti i ja…
Tvoj najbolji prijatelj
- 15:40 -
srijeda, 03.11.2010.
Ah, the misery of love...
I remember the day
I decided you were the one
I was only sixteen
My misery had begun
We never really dated
I suppose it was just a fling
But for some reason
I thought it would end with a ring
Oh, how wrong I was
You never really loved me
I was used and abused
Because I was stupid
For following my heart
So here we are
Five years down the road
I still see your face
I still hear your voice
I still feel your touch
And sadly, I wake up
You are not with me
But how I wish you were
I wished that you loved me
Maybe that would be the cure...
- 21:39 -
Dođi mi mila moja, dođi mi...
Sunčice moja,
Ponoć davno već je prošla. Satima gledam u ovaj prokleti bijeli papir i pokušavam naći prave riječi. Jeli moguće da sam od toliko prijatelja došao u situaciju da mi je ovaj bijeli papir jedan od dvoje najbolji prijatelja? Ovoj drugoj je danas crk'o mobitel tako da mije ostala terapija s papirom. Već je se pokazao kao prijatelj od povjerenja. Samo s njim mogu razgovarati o tebi, čežnjo moja. Jedino on zna slušati, a i nije od neke priče tako da se ne bojim da će nekom izbrbljati moju tajnu. Jedinom njemu mogu reći što me tišti i kome moje misli lete.
Cjeli dan se pokušavam sjetiti o čemu smo sve sinoć pričali. Nikad u životu nisam onoliko vremena proveo na telefonu. Toliko toga smo rekli, a opet ti nisam rekao toliko toga. Vrijeme kad sam s tobom leti nevjerojatnom brzinom, a opet, kad te nema sve kazaljke se zaustave. Cijeli dan ti šaljem poruke i ne odgovaraš (nisam znao za mobitel :))) i ludim, ta znaš me...
Kao i uvijek uspostavi se da sam ludio nepotrebno. Razmišljam cijeli dan u samoći, a ovaj vikend je definitivno otišao u krivom smjeru. Nisam ga zamišljao ovako, mada mi je bilo lijepo s tobom jučer preko dana i uvečer dok smo pričali.
Kako li si provela dan, zanima me? Jesi imalo mislila na mene? Jesu li ti nedostajale naše tajne poruke, ja...pitam se. Kako bih sad volio da si ovdje, da te zagrlim i prospem se po tebi. Bio bih sebičan, nikom ne bih dao da mi te uzme. Čuvao bih te samo za sebe, ljubavi moja. Ležim, a slike mi prolaze kroz glavu. Zamišljam kako bi nam bilo da smo zajedno, gdje bi živili, kako bi dane provodili u smijehu i zezanciji, kako bi putovali u neke daleke zemlje, samo ti i ja, sunčice moja. Pitam se kako bi reagirali na naše mušice, na svađe, na želje. Znam samo da ti nikad ne bih lagao, ti si me to naučila. Tako se dobro osjećam što pred tobom nemam tajni. Ustvari, ti si jedina osoba na svijetu pred kojom nemam tajni i tebi mogu sve reći.
Nikad mi nisi nedostajala kao danas. Fali mi tvoj glas, osmijeh, lijepo lice. Znam da nemaš mobitel i najradije bih sad upalio auto i donio ti neki. Sjećaš li se kad je prošlo ovoliko vremena da se nismo čuli? Ja ne, i tako mi fali taj zvuk poruke... Nadam se da se sutra neće ponoviti ovaj dan. Dođi mi, mila moja, zagrli me jako i ne puštaj. Želim osjetiti tvoj dodir na svom licu dok smo zagrljeni. Dođi mi, mila moja. Obećavam nikad se neću brijati :))), moje lice uvijek će biti spremno za tebe. Moje usne već odavno su pune želje da se spoje s tvojima. Kad zatvorim oči, vidim tvoja lijepa usta kako se miču i nešto mi govore. Kad zatvorim oči osjetim tvoje usne kako me dodiruju nježno i šapću mi nešto lijepo.
Dođi mi mila moja, dođi mi. Obećavam da ću zauvijek biti tvoj, da te nikad neću razočarati. Dođi mi, mila moja, budi moja, ja ću biti tvoj. O svemu ćemo razgovarati i sve dogovorom rješavati, svađat ćemo se kad nam se bude svađalo, disat ćemo kao jedno, biti jedno... Uostalom, dovoljno je da se pogledamo da riječi budu suvišne. Dođi mi mila moja, dođi mi....tvoj najbolji prijatelj.
- 07:01 -
Želim te kraj sebe što prije
Najmanja misao na tebe daje mi iznenadnu potrebu da budem s tobom i da uživam u slatkoći tvoje mekane kože, predivnog tijela i očaravajućeg mirisa. Volim osjetiti tvoj dah i uzbudljive mirise koji dolaze sa još neistraženih dijelova tvog tijela. Ali sama pomisao na tebe nije dovoljna. Želim te kraj sebe što prije kako bi napokon obavio svoj ritual tuširanja tvog tijela mojim jezikom i otkrivanjem svih tajni tvog užitka. Želim pronaći najuzbudljiviju rutu lizanja i ljubljenja svakog milimetra tvog tijela. Dao bih ti da ležiš s licem okrenutim prema dole dok bih ja započinjao svoj ritual ljubljenja zadnjeg dijela tvog preslatkog vrata.
Tvoje ruke, okrenute dlanovima prema dole, pozicionirane blago iznad tvoje glave od užitka gužvaju plahtu ispod naše težine i uzbudljivih pokreta. Tek ponekad nam se zapetljaju prsti dok ti jezikom silazim niz kralježnicu. Područje između lopatica posebno volim ljubiti i istraživati jezikom i znam da i ti to voliš…rekla si mi…izvijaš se od užitka i već sad vidim da jedva čekaš da se stopimo. Nestrpljiva si, izvijaš i podižeš dupe kako bi mi dala do znanja da želiš što prije osjetiti kako svom snagom prodirem u tebe svojim nezasitnim prijateljem. Širiš noge blago, a on samo izaziva, izaziva, i sam nestrpljiv, ali to što si svakim trenutkom sve nestrpljivija još ga više pali, postaje još tvrđi i čeka idealan trenutak da se posveti tvojoj….sada već skroz mokroj vrelini. Jeza te prolazi, vidim dok jezikom se spuštam na tvoje bijelo dupe. Tako mi je slatko da bih ga najradije pojeo. Grizem ga i ližem dok jednom rukom ga stiskam taman toliko da te ne boli, ali ipak na granici. Poklanjam neumorni jezik tvojoj vrelini, a noge se još više šire kao znak da ti to godi. Navalio sam na nju svom snagom. Ližem, ližem, ližem, ližem...
Nos mi se na trenutke gubi na tvom dupetu jer sam je tako jako uhvatio usnama, a jezik gurnuo duboko, duboko u tvoju vrelinu. Ne može dublje, a ja ne odustajem, mislim da može još... Od užitka i uzdaha jedva progovaraš tihim glasom da sam ti obećao pokazati gdje se nalazi najvruća točka užitka koju je vrlo teško naći. Nasmijem se od dragosti što si se sjetila toga i jednim prstom ulazim u tebe, lagano, lagano, pa onda nekoliko puta jako. Dupe me toliko zove da ne mogu prestati gristi ga i ljubiti, a onaj prst nastavlja svoju igru duboko u tebi. Tu je negdje, mora biti. Ta točka o kojoj su ispričani hvalospjevi o užitku. Moram je naći, moram….i tražim, tražim…i svakim milimetrom pretražujem tvoju unutrašnjost dok potoci tjelesnih tekućina zadovoljstva izlaze iz tebe. Tvoji uzdasi postaju sve glasniji i glasniji, tvoja izvijanja sve intenzivnija i…našao sam je, napokon. Lagano prelazim prstom preko nje i kružim, kružim, kružim, po toj maloj izbočini veličine graška. Luduješ, luduješ i vrištiš. Zoveš me da te uzmem, da me ne možeš čekati više. Pokušavaš se okrenuti, ali ti ne dam.
Nisi ni svjesna što te čeka, kako ću te sad jebati, uletjeti u tebe svom silinom da ostaneš bez daha na trenutak. Privlačim te rubu kreveta dok me upitno gledaš, ali ne govoriš ništa. Pokazujem ti lagano rukom kako da se namjestiš. Glavu ti ostavljam dolje s grudima priljubljenim za krevet, a ispravljam te na koljena. Ustajem na noge pored kreveta, a tvoja silueta tako izazovna presijava se pod svjetlom svijeće. Stojiš tu u toj pozi, spremna da ga uzmeš, da uđe u tebe i stopi se s tvojom vrelinom. Ovako to nisi nikad radila, govoriš mi. Puštam tebe da ga svojom rukom navedeš na pravo mjesto, da osjetiš ono što će upravo postati tvoje, dio tebe, jedno… dok ga čvrsto držiš toplom rukom hvatam te za bokove i lagano te puštam da mi pokažeš put. I onda napokon, zabijam se u tebe svom silinom i čvrstinom njegove pohote. Čvrsto te držim za bokove i privlačim i otpuštam. Jako, jako, jako, ulazim i onda polagano otpuštam i onda opet jako, jako, jako…vrištiš od užitka i govoriš mi svašta…Zamišljam.
Kad bi mi samo jednom dala da utažim svoju glad za tobom, s tobom bi radio svašta. Nikad se ne bih mogao zasititi tvoje vreline, jeo bih je danima, noćima…kad bi samo jednom zažmirila i pustila se ovoj želji…kad bi samo jednom uzela moje slabosti u svoje ruke…kad bi samo, eh kad bi…najbolja moja prijateljice....
- 01:05 -
Zamišljam se u tebi...
Želim te u svako doba dana. Ponekad zaželim da si jednostavno zaljepljena za mene, sigurna uz mene, dobo čuvana u mom tijelu, na mom tijelu…kao tetovaža ili mali mladež na nekom dobro sakrivenom mjestu. Želim te osjetiti vrlo blizu moje kože, toliko blizu da svakim novim dodirom trnci me prolaze. Želim te osjetiti kao što ljeti uz more osjećam topli povjetarac koji me miluje svojim toplim rukama…i ne preskače niti jedan dio kože. Želim te više i više i više…
Često te zamišljam kako žuriš kući s posla kako bi se okupala i mazala nekim mirisnim uljima, samo da bi kad ja dođem dočekala me sa svom svježinom svoga tijela, ali i sa svom vrućinom svoje unutrašnjosti, vrućine koja se cijeli dan nakupljala i sad čeka mene da bude oslobođena. Zamišljam te kako mi govoriš gdje sam do sad i kako uživaš dok sam u tebi. Zamišljam kako lagano ulazim u tebe i gledam te u oči u isto vrijeme, lagano te ljubim po licu, dok ti oči pune želje svjetlucaju pod svjetlosti svijeće. Isprva te izazivam i ne ulazim odmah, a ti kao ja kad me izazivaš riječima…nestrpljiva i sve me jače vučeš k sebi, a ja ti ne dam i to te izluđuje. Lagano kružim po mjestu tvoje najveće želje i ljubim te po vratu. Kao da vrućim čelikom izazivam tvoju glad, tvoju želju, tvoju pohotu…
I kad se više ne mogu opirati puštam ti da omotaš svoje noge oko mojih bokova i stisneš me kako slučajno ne bih pobjegao. Uvlačiš me u svoju najveću vrelinu dok uzdišeš od zadovoljstva. Laganim i preciznim pokretima ispitujem kako to voliš najviše dok napokon ne vidiš svjetlost kako izlazi iza vrha planine.
Zamišljam kako ležiš u mom zagrljaju nakon ove noći. Voliš kad znaš da sam kraj tebe. Tvoj zaštitnik, jak ali u isto vrijeme bespomoćni mali dječak koji se oslanja na tvoje grudi i toplinu tvojih bokova. Voliš kad osjetiš moj topli dah dok ti ljubim bedra (dobro znaš da ja znam kako ti to voliš najviše). Voliš moje poljupce sve više i više, voliš kad se mazimo i voliš kad smo goli.
I samo da znaš da ti pišem zato što mi previše nedostaješ…
- 00:58 -
Svaki dan te ljubim u snovima
Ne tako davno znao sam se žaliti kako mi dan traje prekratko i da bi dobro bilo da je duži. I ne mogu vjerovati da se sve toliko promijenilo u tako kratko vrijeme. Više mi dani nisu kratki, više mi ne fali vremena. Imam ga na pretek. Svaki sat mi traje kao mjesec, a svaka minuta kao godina. U prosjeku pogledam na mobitel svakih dvije minute u iščekivanju nekog znaka od tebe i to me izluđuje. Kako sam dozvolio da mi se ovo dogodi, pitam se? Ili se na te stvari jednostavno ne može utjecati? Milijun pitanja, a odgovora ni blizu. Otkad si ukrala moje srce i postala moja najveća želja ja živim s tobom, za tebe, u tebi…
Kako mi se dogodilo da zavolim oči koje nikad neće biti moje? Možda sam kasno shvatio, možda je sve trebala biti samo igra…pitam se….i opet gledam u glupi mobitel, a tebe nema. Opet te zamišljam što sad radiš, s kim se smiješ, tko je najsretniji čovjek na svijetu jer ima tebe…draga moja, nikad moja. Toliko sam muke prošao u životu i bio sam uvjeren da me više ništa ne može iznenaditi, ali Bog je za mene pripremio još jedan veliki test. Dao mi je da vidim tvoj vedri osmijeh, tvoje lijepo lice i velike crne oči koje su sjale na zimskom suncu. Nikad neću zaboraviti dan kad sam te prvi put vidio i čuo tvoj glas. I sad živim za svaku tvoju poruku, poziv, osmjeh, riječ (a riječi nije lako izvući iz tebe). Svaki dan sve više i više mi se uvlačiš pod kožu i nemoj mislit da ako prestaneš komunicirati sa mnom da ćeš promijeniti stvari. Tako mi trebaš, tako te želim, želim osjetiti te tvoje usne, ruke oko mog vrata…i mrzim se što sebi ovo radim…pitam se…zar je grijeh voljeti? Izgleda da jest, a kazna za to je da zavoliš nekog tko ne može biti tvoj.
Volim sjaj u tvom oku kad nam se pogledi susretnu, ali ti to ne primjećuješ ili samo dobro glumiš. Pogledaj me sad. Vidiš li sjaj u očima i bol na licu? Vidiš li biće tu što stoji ispred tebe, a ni da riječ izusti s usana? To sam ja…tvoj cigan i najbolji prijatelj…ne boj se, predaj mi se, otvori srce, ne boj se. Znamo oboje razlog što ne možemo biti zajedno, jedno. Drugi nam nikad to ne bi dozvolili, a ni naš ponos i ona tvoja glupa savjest! Ustvari ja sam ponos već izgubio, a savjest….savjest nikad nisam ni imao. Ali zašto niko ne bi mogao shvatiti da te volim, da mi trebaš i da polako se gasim bez tebe? Volim kad me zoveš prva, volim kad me zezaž i ložiš, volim kad mi živce vadiš… Nadam se da ti bar ponekad dođem u san ružo moja, svaki dan te ljubim u snovima iako znam da mi nećeš doći ni ove noći i znam da nismo suđeni jedno drugom na ovom svijetu, ali možda jednom ipak…možda na onom drugom sreće više budemo imali.
Tvoj najbolji prijatelj
- 00:44 -
