Plemeniti egoizam V2.0

Ja sam pristalica, a volim misliti da sam i idejni začetnik “plemenitog egoizma” (budući da nisam dovoljno obrazovana i/ili informirana, ljubazno molim sve pametnije od mene koji bi me mogli ispraviti ukoliko si pripisujem nezaslužene zasluge glede ove moje tvrdnje, da to naprave te da me upute na "korisno štivo" kako se ne bi i dalje javno brukala).

Vjerujem da će to postati paradigma trećeg tisućljeća. Plemeniti egoizam temelji se na tezi da samo iz čistog egoizma može proizaći iskreno altruistična gesta.
Samo da bi to funkcioniralo prvo bi svi trebali prihvatili egoizam kao nešto prirodno. Jer svi smo mi, zapravo, egoisti samo nas društvo tjera da to skrivamo i da ga se sramimo.

Potisnuti egoizam uzrokuje frustracije koje su temelj gotovo svih problema današnjeg čovječanstva, od pretjeranog materijalizma i opterećenosti fizičkim izgledom pa do ratova i ostalih sranja na globalnom nivou.
Pogledajte samo kako amerikanci “pomažu” Iraku, kako bogate zemlje svojim kreditima pomažu siromašnima.... Jebo ti takav altruizam. Sve su to naša koprcanja u vlastitim frustracijama.

Samo, teoretski ovo dobro zvuci, malčice je drukčije u praski.
Na žalost, dok god ljudi očekuju od drugih da brinu za njih, dotle si pojedinac teško može dopustiti egoizam.

Najistaknutiji primjeri "lošeg altruizma" jesu majke. One se stalno žrtvuju. Spremne su sve napravit za svoju djecu. Ko vučice bdiju nad nama i na najmanji znak opasnosti spremne su na bitku za naše dobro. I ne samo to. One se svakodnevno, i u najbanalnijim sitnicama, stalno žrtvuju za nas, naše interese stavljaju pred svoje.

Mene to grozno živcira. A ne možeš im ništa reč jer znaš da one to rade u najboljoj namjeri bez ikakvih zlih planova. Svojom žrtvom nerijetko samo zakompliciraju situaciju, ali nitko i ništa ih ne može zaustaviti u njihovoj požrtvovanoj misiji.

E, ali nedao bog da se nađeš u situaciji kad ti želiš napraviti nešto s čime se one ne slažu (jer, naravno, Majke uvijek znaju šta je najbolje za nas) vrlo brzo ti podasteru račun svojih žrtvi, koje nitko nije tražio od njih već su se same na njih odlučile, ali nema veze, sve su to one za nas napravile, i nije njima bilo teško, ali zar im to hvala...

A da ne spominjem "ljubavne trokute"! Znate ono, imamo dvoje ljudi koj se sviđaju jedno drugom ali njezina/njegov frend/ica je baš zaljubljena u njega/nju pa onda ovo dvoje bisera odluče da ne mogu biti zajedno jerbo će povrijediti ovog trećeg. I tako umjesto jedne nesretne osobe imamo tri nesretne osobe! Mislim...

Da se razumimo, malo ko od nas je imun na taj suludi altruizam i svi smo bar jednom se uhvatili kako izgovaramo tu famoznu rečenicu "Zar mi je to hvala?!", ali mislim da moramo raditi na tome da ga prerastemo, da si priznamo i poštujemo našu egoističnu prirodu te da se naučimo živjeti u skladu s njom.

To nikako ne znači da trebamo biti prljavi, pokvareni i zli... nikako!
To samo znači da svatko treba biti prvo odgovoran za sebe, a tek onda za druge.

20.11.2006. u 16:08 | 13 Komentara | Print | # | ^

Plemeniti egoizam

18.11.2006. u 14:02 | 4 Komentara | Print | # | ^

seks i tuđi novac

Jučer mi je Pogled iz ženskog kuta gledala malo horoskop... i tako... začudilo me... dosta toga je pogodila... samo... jedno me muči... kaže ona meni da su mi "stari obrasci iz prošlih života vezani za pitanja 8. kuće - seks i tuđi novac"...

hmm... šta to sad znači, šta sam ja to bila u prošlom životu?

Joj, znam da će vam odma past na pamet najstariji zanat na svijetu, ali hajde, pokušajte bit malo maštovitiji... šta sam ja mogla bit u prošlom životu (životima), a da su mi ta pitanja vezana uz seks i tuđi novac?

09.11.2006. u 18:00 | 18 Komentara | Print | # | ^

mušičava i razmažena gđica. Prava Ljubav

Ponukana komentarom od Pogleda iz ženskog kuta pišem ovaj post (a, bilo bi i vrijeme da nešto napišem kad sam već pokrenula ovaj blog). Kaže meni Pogled da joj je drago šta sam našla ljubav i takvog muškarca ka šta je MOJ ČOVIK.

Šta je - je, stvarno sam sretna što u životu imam ljubav i MOG ČOVIKA, ali ja ih nisam tražila već su mi opali ravno na glavu, iz vedra neba, u trenutku kad sam se najmanje nadala i, iskreno, kad uopće nisam niti željela niti trebala išta slično.

Tad sam bila solo, opasna frajerica, slobodna ko tičica nebeska, puna sebe, uvjerenja da imam čitav svijet pod nogama! Egoistična i narcisoidna kakva već jesam, stvarno nisam trebala nikog. Dapače, nisam željela nikog, nikakve obaveze, odnose, pizdematerine... Imala sam krug odanih ljudi i gomilu letećih koji su uspješno zadovoljavali sve moje hirove.

Kroz život sam upoznala raznoraznih primjeraka muškog i ženskog roda (ovo zato jerbo seksualnost i jubav ne stavljam u nužnu vezu sa spolom) što dobrih što loših. Rijetko ko me ostavio ravnodušnom i često mi je se desilo da su me ponijele emocije, da sam osjetila "leptiriće" u trbuhu, vlagu u međunožju... Upoznala sam puno divnih ljudi, i imala sreće da me je puno njih volilo, ali ja sam uvijek osjećala da im ne uzvraćam emocije istom mjerom, uvijek sam imala "rezervu" jer sebe sam volila najviše na čitavom svijetu.

Znala sam da mušičava i razmažena gđica. Prava Ljubav zahtijeva više od toga. Da bi dvoje bilo "jedno" moraju davati jednako, moraju biti ravnopravni, a ja sam nekako stalno bila u odnosima di je ovaj drugi davao više od mene. Nisam ja nikog folirala, uvijek sam bila iskrena (ma skoro) i uvijek sam odlazila iz tih veza (iako uglavnom to nisu bile "veze" već ono "odnosi"). Bilo je tu stvarno fenomenalnih ljudi s kojima bih bez problema mogla provesti čitav život, ali ja sam znala i osjećala da su to neke druge (divne) emocije, ali ne i njezino visočanstvo gđica. Prava Ljubav.

Meni je to bilo ok, nije da sam se osjećala usamnjeno, tužno ili štajaznamkako. Ja sam bila skroz sretna i zadovoljna i ništa više nisam tražila u životu.

I onda, puf, gotovo iz zasjede strefi me gđica Prava Ljubav. BIG BENG! VELIKI PRASAK!

A ja po difoltu nisam vjernik. Ne vjerujem ni u Boga, ni u znanost, ni u ljude, ni u sebu, pa tako ni u Pravu Ljubav. Moram priznat da mi se tad prvi put u životu "stisa šupak" - trebalo je imati muda prihvatit činjenicu da ipak nisam osoba kakva sam mislila da jesam i da je, eto ipak, čiča Platon bija u pravu, da postoji moja druga polovica, da postoji MOJ ČOVIK.

Dalje je sve išlo lako, "ko po loju", mislim ljubav... ja i MOJ ČOVIK - MOJ ČOVIK i ja... u niti jednom trenutku nisam pomisila da sam u krivu, da ovo ne valja... od trenutka kad sam progledala znala sam da je to to, da je to ono u što do tad nisam vjerovala... jebi ga, život je pun iznenađenje!

Da se opet malo vratim na komentar od Pogleda vezano uz dvostruke standarde i iskrenost o "prethodnim iskustvima". MOJ ČOVIK zna sve o meni i mojim vezama, odnosima, "sportskim aktivnostima"... zna i ono šta sama ne želim znat o sebi, sve prljave detalje, ono šta bi i ja najrađe zabravila jer nije baš da se ponosim tim (je, je, priznajem ima i toga, al' ja ne žalim ni za čim i to je sve dio mene, i šta je najvažnije, upravo su to najvrijednije životne lekcije).

Ja sam njemu sve rekla! Koliko je to pametno - ne znam. Neke stvari njemu nisu baš najbolje sjele, i neke ljude baš ne voli srest, malo ga jebe ljubomora i muška taština. Sad znam da bi nas bila poštedila nekih neugodnih trenutaka da sam neke stvari prešutila. To bi možda bilo pametnije, ali ja nisam baš pretjerano pametna osoba. Koji kurac to sam ja - sve to dolazi u paketu. Da se razumimo, nije ni on od jučer. I on je sa mnom podijelio svoju slavnu prošlost, i bogami, trošio se on više od mene tako da smo po tom pitanju kvit.

Ipak, naravno da njega kao muškarca neke sitnice muče, ali on se s tim nosi herojski i zato ga još više volim. Društvo je sjebalo nas žene, ali bogami i muškarce. Ja, osobno ne kužim u čemu je problem i kakve veze prošlost ima veze sa sadašnjošću (dapače, bolje da zna nego da ga ja moram učiti), ali znam da ljude uglavnom jebu takve stvari pa imam razumijevanja, no ne dopuštam mu se to razmaše.

Kad on počne petljat po tome ja ga steram u tri pizde materine i kažem mu da nađe neku djevicu u trideset i nekoj kojoj se uhvatila paučina na pici pa nek s njom vunu prede ... a onda ga podvrgnem žestokoj, iscrpljujućoj višesatnoj seksualnoj torturi! U praksi primijenim sva svoja stečena znanja, trikove i vještine te mu ukažem na prednosti iskustva naspram neiskustva. To ga uvijek smiri :D

I onda nastavimo živjeti dugo i sretno!

06.11.2006. u 09:49 | 19 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< studeni, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (3)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (3)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (6)
Prosinac 2006 (3)
Studeni 2006 (4)
Listopad 2006 (5)
Rujan 2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

UPOZORENJE

Ovaj blog nije podoban za djecu mlađu od 20 godina, ne zbog obsceno / seksualno / nasilno eksplicitnog sadržaja bloga, već zato jer sam ja žena u godinama i nemam previše živaca za nedojebanu mlađarju i njihove komentare.
Stoga, ukoliko ste mladi i neiskusni (ili se samo tako osjećate), ljubazno molim da se suzdržite od glupavih komentara jer autoricu ovog bloga oni zaista ne interesiraju.
Unaprijed zahvaljujem na razumijevanju.

Opis bloga

Vodim izrazito dosadan život pa kad bi vam počela pisat tipa "šta sam danas radila" lipo bi me svi vi poslali "tamo odakle san i došla". Lipi moji, ja vam ne putujem ko Marisi, ne studiram kul faks ko Jelena iz NY, nema gejpeder frenda ko Xiola, i, šećer na kraju (a mjesto mu je na vrhu), ne vladam blogom ko kralj bloga Hybrid ... shvatili ste?

freeuterus@yahoo.com

jaja u košarici

Ja, Me, Io, Ich, Mi, Je...
Kurva ili bolesnica
Moj čovik iliti divji muž
Čemu blog
Seksualno iskorištavanje
The Little Giant Girl
Mušičava i razmažena gđica. Prava Ljubav
Sex i tuđi novac
Plemeniti egoizam
To Be Or Not To Be
Što sam jučer radila
Život općenito
Infetana