The Little Girl Giant
ovakve stvari vraćaju mi vjeru u ljude, umjetnost, život...
The Little Girl Giant
seksualno iskorištavanje
kuda ide ovaj svijet?! MOJ ČOVIK mi je upravo rekao kako više ne želi bit moj seksualni objekt, da oče da se malo mazimo, grlimo i ljubimo, a ne da ga ja samo seksualno iskorištavam!!! Pobogu!!!
A ja sam živila u uvjerenju kako imamo genijalan seksualni život.
Ništa, večeras ćemo nježno, višesatno detaljno obrađivanje terena... sva ću se na njega koncentrirat, njemu se posvetit... toliko ću ga izljubit, razmazit da mu više nikad neće past na pamet tako nešto reč. Ne, ne, ni u bunilu. Sve trikove koje sam do sad naučila, večeras ću primijeniti na njemu...
... vidit će on boga svoga ne zvala se ja...
čemu blog
od kada sam pokrenula ovaj svoj blog, gotovo svaki dan ulazim u blog editor i klikćem na ono "privatni blog - ne uvrštavati na liste blogova".
Pa se onda predomislim...
...i tako nekoliko puta.
Zasad sam uvijek ostavljala da me se može svrstavljati na liste.
Onda se pitam:" Čemu?"
Nikad u životu nisam pisala dnevnik. Niti sad zapravo ne želim pisati dnevnik jer vodim izrazito dosadan život pa kad bi vam počela pisat tipa "šta sam danas radila" lipo bi me svi vi poslali "tamo odakle san i došla". Lipi moji, ja vam ne putujem kom Marisi, ne studiram kul faks ko Jelena iz NY, nema gejpeder frenda ko Xiola, ne tulumarim ko Hybrid... shvatili ste?
Daklem, čemu onda blog?
Ja sam vam izrazito dosadno stvorenje koje obožava filozofirat, tjerat mak na konac, tražit dlaku u jajetu. Imam naboljeg Čovika, divnu obitelj , super frendove... i svi me oni jako vole, ali više me ne mogu slušat kad krenem srat naokolo o svojim idejama, viđenjima, stavovima, principima...
Neko vrijeme sam se iživljavala ne prijateljima koji žive daleko i s kojima komuniciram putem maila, ali vrlo brzo sam skužila da ni to ne ide. Počelo im je trebati sve više i više vremena da mi odgovore, i na kraju su se uglavnom ispričavali tipa"joj, sorry, tako si mi supač dugački mail napisala... ja sam baš sad u nekoj gužvi... ne stigne to pošteno odgovorit... pa sad samo kratko... dugi put više..."
Vidila sam da je odnija vrag šalu, da me sve manje ljudi ima živaca slušat/čitat pa sam odlučila otvorit blog di ću izasrat sve šta mi pada na pamet.
i još ako u virtualnim bespućima naiđem na nekog voljnog diskusije... ja sretna...
moj čovik iliti divji muž
Šta je meni MOJ ČOVIK - dečko, momak, partner, ljubavnik, prijatelj, nevjenčani suprug, muž...?
DEČKO / MOMAK - nije jer to mi nekako zvuči kao "srednjoškolsko/studentski" odnos bez previše ambicija ka doživotnoj vezanosti.
PARTNER - je, ali opet to je tako nekako hladno, ka da mi je ortak. To mi je ka da zajedno dijelimo dividendu ili kujemo urotu!
LJUBAVNIK - svakako, ljubi on mene, ljubim ja njega, ali... "ljubavnik" uglavnom poistovjećujem s "priležnikom", a mi ležimo kad spavamo i (samo) ponekad kad se... hm... jel'... "mazimo". Šta je on meni kad ne leži, kad stoji, hoda, kuha...
PRIJATELJ - bez daljnjega najbolji mi je prijatelj, ali imam ja još prijatelja (iako, naravno, nijedno prijateljstvo ne može se mjeriti s našim) tako da se time ne iscrpljuje priroda njegovoga bivstvovanja u mom životu.
NEVJENČANI SUPRUG - to mi je fuj! Nit smrdi, nit miriše! To neću!
MUŽ - iako mi ta riječ još uvijek zvuči kao da je rezervirana za starije i ozbiljnije od mene, u principu to bi trebalo bit to. Ali osim što ja NJEGA ne mogu poistovjetiti s jednim MUŽOM, postoji i pravni problem šta mi nismo u braku već živimo u "divljem braku" - da li to njega čini mojim "DIVLJIM MUŽEM"? Moram priznat da mi to zvuči prihvatljivije, privlačnije (i... jebozovnije... mljac, mljac) nego da mi je "PITOMI MUŽ". (A, zamislite tek da mi je "ILEGALNI MUŽ" - jebote ko Bonnie&Clyde
), ali ipak mi se čini malo nezgodno da ka tako zoven.
Šta je, znači, meni MOJ ČOVIK?
Kako da ja nazovem osobu koja meni predstavlja sve, i najboljeg prijatelja, i ekskluzivnog jebača, i tješitelja, i dijelitelja sudbine, i suputnika... osobu za koju znam da će uz mene bit "u dobru i zlu", da će žrtvovat šta kod treba samo da ja budem sretna, osobu koja zadovoljava sve moje želje, potrebe, kaprice,... onog koji mene čini boljom osobom... osobu za koju sam ja spremna napraviti sve, bez koje nisam sretna, koju želim kraj sebe stalno i zauvijek...
Kako nazvati onog drugog koji to više nije, onog koji je postao nerazdvojni dio mene, bez koga ja više ne bi bila ja...
Kako? E, pa MOJ ČOVIK!
kurva ili bolesnica
Odmah na početku da razjasnimo nešto: ja nikad nikome ne sudim. Iako nisam vjernica vodim se po onoj "Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen". Ja nisam bez grijeha. Ne znam osobu koja nema "putra na glavi". Ne dijelim ljude na grješne i bezgrješne, već na dobronamjerne i zlonamjerne. Ja sam napravila gomilu sranja u životu i, sa žaljenjem, priznajem povrijedila sam neke ljude koji to nisu zaslužili, ali nikad to nisam napravila sa zlom namjenom, sa željom da nekom napravim nešto loše (osim jednom, ali o tome drugi put). To ne umanjuje štetu koju sam prouzročila, ali vjerujem da mijenja "prirodu zločina". Ako ništa drugo, mene uči većoj toleranciji prema drugima. Moš' mi se posrat na glavu, ali ako vjerujem da nije bilo "zle namjere", sve praštam.
E, sad da se vratim na temu - ženska promiskuitetnost! Da ne ponavljam sva sranja kojih sam se u životu načitala i naslušala o toj temi, a koja se u glavnom svode na to da frajer koji jebe "i pticu u letu" - on je faca jerbo je to muškima prirodno, u krvi, oni su lovci... Kad se žene jebe s nekim s kim nije u vezi - ona je ili kurva ili bolesna.
Od filma "Intimnost" - u kojem je glavna junakinja promiskuitetna zato jerbo je njen maneken doma ne jebe, a ne zato šta ona uživa u sexu sa svim tim muškarcima preko Begovićevog "Pustolova" di se žena jebe s puno njih, ali zapravo traži onog "jednog"... Da ne spominjem sve one banalne, svakodnevne primjere tipa komentara na sex u BB kući - di se sve svede na to da žene paze oće li se poseksat jer šta će im ljudi reć nakon šta izađu iz kuće. Pa i taj muškarac će izaći iz kuće i društvo će mu "sudit" zbog istog "grijeha" kao i toj ženi. Ali naravno, on će izać ko veliki jebač, a ona ko kurva koja je olako dala.
Isto tako opće je prihvaćeno da se žena ne može pojebat samo tako jer se žena obavezno emocionalno veže uz muškarca s kojim se seksa pa makar on bio "stranac u noći" kojeg nikad prije nije vidjela i kojemu ne zna ni ime (i da, žena se može poševit i s takvim). Mislim koje su to gluposti! To stalno ponavljaju i mnoge žene pa se ja pitam tko je tu lud. Je li to zaista toliko usađeno u ženske mozgove da si ne mogu priznati istinu - da se jebu jer im se jebe, ili upravo zbog suda društva one sebi zabriju da su zaljuljene u nekog dripca da bi se mogle poševit s njim pa onda prekinu (najčešće tek pošto su se ludo zaljubile u novog dripca) kad im splasne strast i ljubav, čuda li čudnog, naglo nestane.
Zašto muškarci žele vjerovati u nenormalnost ženskog promiskuiteta, meni je skroz jasno, ta teorija ide njima u korist i bili bi ludi kad bi je išli rušiti. Samo se pitam s kim se zapravo ševe svi ti uber jebači kad su sve cure fine i to ne rade.
Ali zašto rade žene toliko zaziru od vlastite promiskuitetnosti, to mi nije jasno. Vjerujem da ima žena koje zaista nisu promiskuitetne, dopuštam da su u većini, ali svejedno, nije mi jasno zašto imaju potrebu generalizirati i izopćavati one koje nisu monogamne i pri tom ne smatraju da imaju problem.
Ako ste pomislili nešto tipa "aj ne seri, svak se češe tamo di ga svrbi", u pravu ste. Ja sebe smatram prvenstveno promiskuitetnom osobom i s tim nemam nikakvih problema. Kad čitam i slušam što ljudi pričaju, sve te teorije, sebe prepoznajem u opisima "muškog principa". I pri tom ne mislim da sam niti kurva niti bolesna, ili nedaobog, manje žena.
Već sam duže vrijeme u vezi sa divnim ČOVIKOM, vjerujem da ću s njim biti do kraja života i ne pada mi napamet varati ga. Iz više razloga. Prvi je zato što on zadovoljava sve moje želje i potrebe, seksualne i emocionalne. Drugo, zato što bi popizdila da on mene vara, pa je i moja vjernost zalog našoj uzajamnoj sreći i vezi. Treće, znam da bi ga to povrijedilo, a njegova sreće meni predstavlja osnovi temelj moje sreće... i još tisući i jedan, što veći, što mani, razlog.
Ali prije njega bila sam promiskuitetna jer sam to željela, jer sam se prepuštala samo onome u čemu sam uživala i nisam se osjećala bolesnom, iskorištenom, pevarenom, prljavom ili štajazanmštasvene, jer sam se u različite odnose uvijek upuštala iz jedinog pravog razloga - vlastitog zadovoljstva. Ne kažem da nisam srela ni jednog kretena, ali mogu priznat da sam, više manje, sa svim muškarcima koje sam upoznala u životu i s kojima sam bila "intimna" ostala u OK odnosima, o njima imam dobro mišljenje i uvijek mi ih je drago sresti.
Moj dragi zna za sve moje prijašnje veze, avanture i susrete jebačke vrste. I ja njegove. Mi smo si sve rekli (iako on ne voli baš srest neke od "mojih") činjenica da u vezu nismo ušli kao dvoje djevica ne narušava naš odnos. Dapače, znamo da nismo od jučer, da znamo šta je pred nama i time naš odnos dobiva na kvaliteti.
Ljudi, seks treba biti zadovoljstvo i zato se jebite, guštajte i ne mrzite se zbog toga!!!!
