Dragi dnevniče

ponedjeljak , 12.03.2007.

kako sam i ja jedan od onih čija je priča otisnuta u Blog pričama, ovom prilikom podsjećam na taj svijetliji trenutak moga pisanja

Dragi dnevniče

Dragi dnevniče, subota je. Mislim nije subota, ali pišem sada kao da je subota, jer nisam stigao u subotu ovo napisati. Koliko dugo ti pišem, znaš da je subota ono meni baš onako fin dan. Znaš subotom ne radim pa sam cijeli dan kod kuće. Znaš da subotom i ne kuham, jer sam sam kod kuće na ručku, pa onda ne kuham, nego kupim sira i kajmaka, ustvari vrhnja kako me moja žena uči. Ona kaže da samo seljačine kažu kajmak, a fin i učen svijet govori vrhnje. Onda se ja trudim da pred njom govorim vrhnje, a u stvari uvijek mislim na kajmak, jer ne bi da ona misli da se udala za seljačinu.

Danas kao i svake subote ona radi, opet je puno posla u kancelariji, pa ona i njen šef Mato moraju subotom dolaziti i napraviti ono što nisu preko tjedna. Subotom se uvijek fino sredi, fino obuče, namiriše onim nekim mirisom, kaže da je to miris nekog cvijeta, možda i je ali nekog cvijeta iz neke daleke zemlje jer ja nisam vidio ni pomirisao još niti jedan cvijet koji tako miriši. Možda u drugim zemljama cvijeće drugačije miriše, ja ne znam, nisam nikada išao iz ove moje zemlje. Moja žena često putuje, bila je i u Mađarskoj, bila je i u Rimu, a prošli mjesec je bila i u Parizu, a kada dođe toplije vrijeme često putuje tu kod nas na more. Ja more ne volim, bio sam jednom davno i lijepo je, plavo, možeš satima gledati u njega. U njega nisam ulazio, jer znaš da ne znam plivati, ali sam rukom uzeo malo vode iz njega i liznuo i stvarno ne lažu slano je. Moja žena voli more i onda ona ode na more a ja ostanem kod kuće i gledam u nebo i ono je lijepo i plavo. I fino mi bude jer onda ne moram kuhati.

Znaš da kuham svaki dan. Znaš moja žena se umori na poslu i onda kada dođe kući mora odmarati. Radim i ja, ali ona kaže da nije isto sjediti osam sati u uredu s punom glavom slova i brojki i šetati sa čekićem u ruci, kao što ja šetam. Ti znaš da ja radim na željeznici i da cijeli dan hodam s onim velikim čekićem u ruci od kotača do kotača na vagonu, lupim ga malo, poslušam, ako zvoni dobro onda je dobro, a ako ne zvoni dobro onda nije dobro i moram nešto napraviti (ne bi sada puno o tome, pisao sam ti to već ranije onda kada sam ti pisao kada je neko kroz prozor vagona bacio zaprljanu dječju pelenu koja je pogodila mene u glavu dok sam slušao kako kotač zvoni). Znaš ne šetam ja cijeli dan sa čekićem, nekada nema vlakova pa onda sjedim u jednom starom vagonu i moram ti priznati ja se ne umorim sjedeći, možda zato što dok sjedim nisu mi u glavi slova i brojke, nego se stalno smijem jer Stipo (znaš on ti radi sa mnom, ali samo s druge strane vlaka) stalno priča smiješne viceve. Baš je taj Stipo smiješan čovjek, uvijek i sve na neku šalu okrene i baš mi je lijepo raditi s njim.

Znaš moja ti žena jako puno radi na poslu. Mislim da njen šef Mato ne može raditi bez nje, često ju zove kući na telefon i popodne kada ne rade. Nekada se i ja javim na telefon, a onda me njen šef Mato fino pozdravi i upita kako sam i to tako fino kao da sam predsjednik države, ja mu onda kažem da sam dobro i da sam ja uvijek dobro, onda on kaže meni da je blago meni kad je tako i onda me zamoli da mu dam na telefon svoju ženu jer imaju nekakvih problema na poslu. Sigurno je to težak posao taj u uredu sa brojkama i slovima u glavi, kada te brojke i slova ne mogu ni popodne, kada se ne radi, izaći iz glave, onda ja zovnem svoju ženu i dam joj telefon i odem gledati televizor, jer kada ona priča na telefon onda mogu gledati što hoću i bez problema i pitanja mijenjati kanale na televizoru. Katkada samo čujem kako se smije dok priča sa šefom na telefon i tada pomislim da je i šef Mate isto sigurno neki smiješan čovjek i da moja žena baš ima veliku sreću što radi s takvim čovjekom, jer ja znam kako je fino raditi s nekim tko te može nasmijati, kao što mene Stipo nasmijava. Dobar je taj njen šef Mato, par puta kada sam radio popodne i kada sam s posla došao kući, iza kauča na kojem sjedim i gledam televiziju, znao sam naći njegovu robu. To je on meni poslao, kaže moja žena, jer on više to neće nositi, a meni može biti dobro da obučem ispod uniforme dok radim. Poklonjenom konju kažu ne gledaš u zube, pa onda ni ja nisam pitao zašto je ta roba iza kauča i zašto je zgužvana. Doduše malo su mi malene njegove stvari i to sam rekao svojoj ženi, no svejedno on je još par puta poslao robu. Valjda su ti koji puno rade sa slovima i brojkama malo smušeni pa zaborave.

Odužio sam se dnevniče, ali danas je subota pa mogu. Večeras ima kaubojski film na televiziji, a ja volim kaubojske filmove. Volim kada oni puno trču i pucaju, onda je zanimljivo i volim što uvijek u kaubojskom filmu pravda i oni dobri na kraju pobjede. Nadam se da ću ga moći gledati.

Eto toliko dnevniče od mene.

Dnevniče ne moj se ljutiti ali moram dopisati još nešto dok je još subota. Nisam gledao kaubojski film. Moja žena je rekla da su kaubojski filmovi za seljake pa smo gledali neke pjevače kako pjevaju. Volim ja i pjevače gledati, ali ne volim kada pjevaju tužne pjesme, a neki brko je pjevao neku tužnu pjesmu u kojoj svi plaču i noć i zora i on jer je ona koju on voli otišla s nekim drugim, nije rekao da li je taj drugi isto imao brkove, jer ako nije imao brkove mogao je i on svoje obrijati pa možda onda ona ne bi otišla pa on ne bi morao plakati i tužne pjesme pjevati. Ja sam se jako rastužio na tu pjesmu, suze mi krenule, pa sam morao izaći van da moja žena ne vidi kako plačem, ona ne voli kada ja plačem, kaže pravi muškarci ne plaču. Ja sam onda šetao pred kućom, gledao nebo, bilo je puno zvijezda, pitao se kako to da moja žena voli gledati brku koji pjeva i plače a ne voli kada ja plačem, možda zato što ja nemam brkove. Nisam znao odgovor pa sam prestao misliti o tome. Brojao sam zvijezde, nabrojao 347 što je najviše ovog tjedna……

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se