Free by nature
Jesen u meni.....
|
Ne, ne tuguje. Mada materijala ima dovoljno u i oko mene. Prisjećam se ipak onih ljepših dana i uz pomoć fotografija polako se oporavljam od surove zbilje. Jedno kišno nedjeljno poslijepodne na Okiću. (mislim da je bilo proštenje) Pogled iz Okića  Iako se nije činilo kao nekakav izvor dobrih sjećanja dani koji su usljedili samo su ga još više pogurali prema samom vrhu. Pomalo sam i shvatio smisao tog proštenja i mog obilaska male crkvice. Između svih dana najdraže su mi nedelje i to zbog rituala koji (kad nam vrijeme dozvoli) napravimo zajedno kćerkica i ja. Njoj se to zove "Tata, kokakolakockice, znaš, mo'te" U prijevodu "Tata kupi mi Coca colu i kokice, molim te" i usput vodi me na kakav crtić u jedino samoborsko kino. Uglavnom do sada smo imali sreće jer su izabrani crtani filmovi bili i više nego gledljivi. Ne znam bih li preživio one Winx ili Barbie ili slične roza uratke. "Wall-E", pa oni pingvini što surfaju na valovima, pa onaj slon koji je pronašao djetelinu .... Perkovčeva ulica  Ponekad kad je ponuda slaba jednostavno potražimo livadu i jedan balon, čuda čine. Ne znam kaj je to tak zabavno u napucavanju zraka zatvorenog unutar tanke gume ali po ciki i vrisci mislim da je to najbolja igra kojom se djeca od 3-4 godine vole baviti. Ili bi se mogla..... da hoće. Nema pravila, nema poraženog, jeftino je biti sponzor. Iza Sv.Anastazije  Nije nam još puno preostalo. Treba uhvatiti svaku priliku i uživati u suncu, mirisu suhog lišća, pečenim kestenima. Suho lišće  Uživajte! |
