DODACI


free web counter

free web counter







Preporučujem pročitati:

Putovanje duša

Knjigu možete naći :

Katarina Zrinski - osobni razvoj
VEBLE - knjižara


Pronađite me i ovdje:



Free by nature

Dan grada

Vreme kak vreme.
Niš' ni obećavalo da ni danas kiša nebu pokvarila proslavu Janinova iliti dan grada Sanobora.
No čim se kiša, ona popodnevna stišala, sparina digla evo ti naroda sa svih strana. Prvo sam se začudil kaj se niš ne događa na glavnom samoborskom trgu.
"Morti sam datuma fulal !?"
Baš nas briga. Ispred sv.Anastazije su nekakvi mužikaši. Ipak je danas dan za svadbe. Idemo poslušat.
I tak korak po korak po putu pored muzeja Marton evo nas iznad "Lavice" i gradskog muzeja.
Nekaj se dole događa. Nekakva srednjevjekovna muzika.
Ni nam puno trebalo.

Licitarska ponuda


Ima tu svega i svačega. Za gledati i za kupiti.

Stari zanati


Malena se ipak najradije zaputila prema nekakvoj domaćoj izvedbi vrtuljka.

Ringišpil


Nakon vožnje nekak do mene dopiru malo suvremeniji zvuci iz smjera Vugrinščaka.
I stvarno tamo je narodno ludilo. Sve kaj im treba tu je u krugu od sto metara. Mesine doslovce na tone,
pive na potoke.

Vol na ražnju


Na bini se izmjenjuju TBF,Luky i neponovljiva Josipa Lisac. Kaj ta žena ima vremeplov doma u dnevnom boravku?
Pa u zadnjih 20-30 godina samo po boji frizure vidim da se mijenja. Glas je još uvijek jedinstven.

Josipa Lisac


Nebo se nekak naoblačilo i ne zgleda dobro.
"Idemo mi ipak još na slatkač pa doma?"
"Da" - brzo se složila.


- 15:27 - A sad da vas čujem (7) - Troši ti se papir - #

Rab (Arba)

Za razliku od prošlogodišnjeg 11-satnog putovanja do Korčule ove smo godine odlučili odabrati nešto malo sjevernije. Prvi izbor bili su nam Cres i Rab. Ispalo je ovo drugo.

Prema nekim pričama moje mame na Rabu sam bio prije ravno 35 godina, nije da se toga baš nešto sjećam, ali nemam razloga ne vjerovati.
Spakirali smo kofer, za sada nam je još uvijek dosta samo jedan, te onaj prenosivi frižider pa na put.
Za nepunih 3 sata bili smo u Crikvenici, pa Selce i Novi Vinodolski, onda preko Senja do ......
Vele imamo trajekt iz Jablanca.
Skrenuli smo sa magistrale i nakon 100 metara stali u kolonu. Trajekt je ona malo veća barčica koju vidimo u daljini. A ja sam mislio da je ovo slika samo u punoj sezoni!?
Sreća je ipak da službene autobusne linije, poput ove naše, imaju malu prednost te nas obilaznim putem puštaju u luku. Da smo čekali redovno ukrcavanje ne vjerujem da bismo prije ponoći vidjeli Rab.

Gledam maleno mjesto kako polako ostaje u daljini i mislim kako bi nam bilo da smo kojim slučajem krenuli osobnim prijevozom.
Ono, za 2 sata smo tu i onda, čekamo 5-10 sati i vozimo se mic po mic. Ispada da je kornjača ipak brža od zeca.
Na kolodvoru u Rabu pitam kako najbrže doći do hotela "Istra".
"Ma to van je odma tu. Preko parka."
I stvarno 5 minuta hoda i evo nas. Mali žuto obojani hotelčić baš onakav kakav je na webu. More odnosno lučica je na 10 metara od njega.

Soba na prvom katu sasvim dovoljna za prespavati i otuširati se, ništa bolja ili lošija od ostatka onih u ponudi hotela sa 3*. Žena raspakirava stvari, malena navlači rukavice uzima pištolj na vodu.....
Ej, ej pričekaj još malo. Poslije ćemo na kupanje, prvo idemo malo prošetati okolo i pojesti nešto.

Do centra nam je trebalo još 5 minuta.

Centar Raba


Zasjeli smo, na preporuku konobara, u debeli hlad i otvorili menu.
Jela poznata cijene malo divlje. Barem 20-30 % veće nego u Samoboru.
Ma dobro ipak smo na odmoru.
Izgleda da ćemo one snove o ribljem meniju te rakovima i školjkama i ovaj puta malo skresati te ubaciti koju pizzu ili roštilj.

Povremeno pored nas prođu ljudi sa rekvizitima za plažu pa stepenicama odu u šumu, neki se bogme i u kupaćima spuste do glavnog trga da kupe novine ili voće.
"Izgleda da plaža nije daleko!?"

Da bismo bili sigurniji popnemo se do vrha stepenicama pa onda, stepenicama dolje do plaže. Debeli hlad cijelim putem i zrikavci.
Plaža betonirana i sa stijenama koje služe kao prilaz moru. Nije baš nešto za obitelji sa malom djecom, ali zato Rab ima Lopar...

Crkva iz 1571 god.


I tako saznam da nam svako jutro ispred samog hotela stane bus koji vozi prema Loparu. Pokušavam zamisliti plažu i more po kojem mogu gacati i do 3 km uokolo. Veselim se da ćemo se dobro provesti. Dok se cure brčkaju ja ću se malo rasplivati.....

Vozač nam, pošto smo jedini putnici, objašnjava da se gradi nova šira cesta i da će se do Lopara sa sadašnjih 25 minuta putovati 15. Predivan pogled sa vidikovca na Supetarsku Dragu i Kampor. Ostavlja nas.
"Kud god krenete naići ćete na plažu" - veli
Ulazimo u šumu crnike i na brzinu se smjestimo. Naoružani jurimo u more.....

Lopar


Prvih deset koraka i skoro smo do koljena. Gacamo još 5 minuta kad ono voda malo iznad košćice. Napunimo pištolj i vraćamo se. Nema mjesta za baciti se, osim u blato. Vidim u daljini ljudi kao plivaju. Onda se naglo dignu i vidim da stoje u pličaku niti do pasa.
Mene nije oduševilo ali tko voli neka izvoli.
Složili smo se da trebamo nešto malo sadržajnije i avanturističkije.

Ispred hotela pregledavamo panoe i do nas dođe Karolina - čehinja koja radi kao vodič na brodu "Eros". Dogovorili smo se za turu oko otoka + kupanje Baška (Krk).

Odmah po doručku odlazimo u luku. Nalazimo mjesto na srednjoj palubi.
Isplovljavamo iz luke i gledamo grad sa morske strane.
Prolazimo pored naizgled pustog otoka Dolina i vele nam idemo prvo prema Zavratnici.

Otok Dolin


U toj kilometar i više dugačkoj uvali nalazi se potopljeni brod, a i neke scene Winnetoua su tamo snimljene.
Mogu samo reči raj za oči. Spoj kamena i mora kakav se samo poželjeti može.
Neki su to poželjeli i malo prežarko pa su se svukli u kostime za kupanje. Nažalost ništa od kupanja. Ono zeleno, kristalno čisto more nismo niti dotakli ijednim dijelom tijela.

Zavratnica


Iduća stanica zloglasni Goli otok. Pojam muke za političke zatvorenike iz vremena Titove bratske zajednice.
Izgleda sablasno i sa ove strane potpuno goli kamen daje naslutiti kakvu klimu možemo tamo očekivati.
Uplovljavamo u lučicu i nalazimo na brod restoran i grupu turista koja je stigla prije nas.

Goli otok


Osim temperature otokom vlada nekakva sablasna mirnoća i pogled na napuštene zatvorske ćelije hladi kožu iznutra.

Zatvor?


Ipak od razmišljanja o prošlosti bolje je razmišljati o osvježenju. Plaža sa koje su se prije 20 godina u more spuštali politički zatvorenici sada je prepuna dječje cike i veselih Čeha. Netaknuto morsko dno i kameni blokovi za tko za što.
Kakav pogled prema Rabu, prema slobodi koja je nedostižna.... Koja ironija biti okružen slobodom, a ipak biti zatvoren.

Pogled prema Rabu


Po povratku dočekaše nas skuše sa gradela i put prema Baškoj. Prolazimo pored otoka Prvića (izgleda da ih ima više na Jadranu) i vidimo poprilične nalete bure iz smjera Senja.

Otok Prvić


Baška je smještena u prirodnoj uvali plus još umjetni lukobran. Navodno 50% dana u godini ovdje puše bura.
Paklena vrućina stjerala nas je u najbližu slastičarnicu. Nakon par "kuglji" bacam se u more koje mi je na samo pet koraka.

Baška (Krk)


Valovi su ovdje manji no poprilični. Cure me samo promatraju i neće im se na šljunčanu plažu koja se mijenja sa svakim valom.

Na povratku prolazimo pored još jedne od slika podsjetnika na vrijeme koje je iza nas. Ženski zatvor na otoku Sveti Grgur. Do Golog otoka je sa druge strane svega parsto metara no djevojkama to kao niti muškima sa Golog nije puno značilo.
Dnevna zadaća bilo im je izrada i održavanje kamenog natpisa imena TITO pri samom vrhu brda. Dakle svašta....

Otok Sveti Grgur


Na povratku zastajemo u predivnoj uvali i ovaj put kapetan daje zeleno svjetlo za kupanje. Pljuskanje vode na sve strane.
Povratak u hotel oko 16.30.
E ovo mi se već sviđa. A i curama. Mada su zadnjih sat i pol puta prespavale.....

Nakon ovoga teško će biti pronaći nešto bolje mada sam vidio da je cijela lučica ustvari za unajmljivanje. Skoro svi brodići su danju za izlete, a noću postaju restorani ili barem terase za sjedenje uz more.

Otišao sam do turističkog ureda i pitam za kartu do Suhe Punte.
Vele - "Ima svakih sat vremena taksi i povratna karta je 25 kn."
Mjesto se zove Frkanj i ustvari nalazi se dvije uvale dalje od uvale Eufemija u kojoj je Rabska gradska plaža.
Ugledavši kamenje i udare valova nisam baš bio oduševljen no uskoro vidim da su tu terase u hladovini, odojak na ražnju i poprilično lagan prilaz do mora stepenicama. Svaki sat došla bi puna barka novih turista. Mjesto koje smo ugrabili je poput jack pota. Blizu mora, a opet u hladovini.

Frkanj (otok ljubavi)


Brčkamo se na valovima i kad nam dosadi rashladimo se sladoledom, točenom pivom i sokovima. Izgleda da švabe ipak vole odojke jer ovaj je rasprodan već unaprijed. Mi smo ipak odlučili nešto laganije pojesti. Salata od hobotnice za prste polizat. I doslovno, jer količina je sve samo ne za najesti se. No uz sve ostalo nećemo ostati gladni. Nakon 16 h vraćamo se, odmorena duha i umornih tijela ljuljamo se na valovima koje nam je kao bonus priuštio naš vozač.

Rab


Nakon večere i par sati razmišljanja poželimo još neki od izleta. U ponudi su još slapovi Krke, Plitvička jezera, otoci Silba i Olib, Lošinj i Susak ili Oruda.
Odlučili smo se što zbog cijene što zbog promjene posade da ćemo ovaj puta ploviti sa Eufemijom prema Lošinju i Orudi.
Cijena od 180 KN po osobi (ručak uključen). Inače cijene se kreću od 140 - 220 KN (zavisi od broda i toga da li hoćete ručak na brodu ili ne).
Isti scenario.
Samo ovaj puta smo malo pametniji.
Dolazimo pola sata ranije i biramo mjesto u kabini.
Nakon 45 minuta plovidbe uvjeravamo se da je brod "Eros" stvarno najbrži u Rabskoj luci. Nakon što nam je dao 15 minuta prednosti prestigne nas i ostavi te ga više ne vidjesmo do samog Velog Lošinja.
Izbor je na nama hoćemo li uz obalu ili uskim uličicama u šetnju do Rovenske ili busom do Malog Lošinja.

Veli Lošinj


Uskim kamenim uličicama sa visokim zidovima te ponegdje skliskim kamenjem probijamo se do malog ribarskog mjesta. Izbivši u lučicu jednim pogledom obuhvatimo cijelo mjesto. Plažu sa hrpom djece. Pronašli smo mjesto u hladu. Odmorili i popili osvježavajući bitter lemon......
Vratili smo se uz obalu do Velog Lošinja. Pored betoniranih plaža dolazimo do predivne šetnice i litica sa kojih se oni malo hrabriji usude skočiti u more.

Veli Lošinj (brod Eufemija)


Nakon ručka i hranjenja cipala i galeba ostacima ribljih glava krećemo prema Rabu. Na pet milja od Lošinja stajemo na otočiću Oruda i poglednom na predivno plitko more te muljevito dno nakon samo par minuta svi smo u moru. Skače se odasvuda i veselju nema kraja.

Otok Oruda


Navodno na ovom otoku postoji izvor slatke vode. Negdje u sumaglici vidimo Lošinj, Pag se tek nazire, a vele nam da su ona dva otoka prema jugoistoku Silba i Olib. Dakle nasred mora ima slatke vode.
Do Orude nalazi se otok Palacol sa ruševinama samostana iz 12 stoljeća. Navodno još jedan od brojnih zatvora u ovom arhipelagu. Samo ovaj je koristila sveta stolica za preodgoj svojih svećenika kad bi se ogriješili o crkvene zakone.

Otok Palacol


Otoci odnosno otočići su toliko lijepi da su se Slavica i Bernie Ecclestone zainteresirali za njihovu kupnju. Cijena prava sitnica cca 10 milijuna eura za oba s time da treba preuzeti na sebe obnovu ruševina samostana.
Nakon sat i pol kupanja i uživanja u ovom biseru hrvatskoga Jadrana vraćamo se u matičnu luku.

Dakle da rezimiramo.

Doći ljetovati na Rab ne znači da nužno moraš ostati na otoku, ali možeš ako hoćeš. Ima se dosta toga lijepoga za vidjeti i na njemu. Vjerujem da nismo vidjeli niti 30 % od njegove ponude. Ideja da ti se omogući razgledavanje ostalih susjednih otoka vjerojatno i nije nešto novo no znam da na ponudu u ovom obimu nisam naišao nigdje. Eventualno u Zadru posjet Kornatima.

Kad bih trebao naći minuse koji se daju popraviti ne bi ih bilo puno.

1. Jablanac i čekanje na trajekt (redovni put)
2. Gradska plaža i pristup do samog mora (nije za roditelje sa malom djecom)
3. Nema Konzuma (niti jednog - možda i nije neki minus ali oni Merkur-Dione trebaju poraditi na puno stvari onda)

Pluseva ima puno puno više.

1. Hoteli su (osim Padove) skoro u samom gradu, a opet imaju dozu privatnosti
2. Velika ponuda dodatnih sadržaja (izleti, taksi do drugih plaža, redovne linije busevima...)
3. Grad živi do duboko u noć i sve je otvoreno do kasnih sati (svejedno je izlazi li se u 21 ili 23 h)
4. Zelenilo i hlad na svakom koraku
5. Puno stvari se može kupiti po (ako se zaborave ponijeti) pristupačnim cijenama
6. Teško da se može sve vidjeti u jednom posjetu otoku (poziva na ponovni dolazak)
7. Sadržaji za djecu (poput igrališta ili trampolina) ........

I mnoge druge svari koje ću ostaviti neopisane..... možda da ih otkrijete sami ako vas put nanese tamo.

- 12:20 - A sad da vas čujem (6) - Troši ti se papir - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< srpanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Veljača 2015 (1)
Veljača 2013 (1)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Studeni 2008 (1)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (2)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (4)
Srpanj 2007 (5)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (6)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Želite li na najbolji mogući način iskoristiti svoje dane ili biti tek prolaznici ? Ako ste ovo prvo pridružite mi se na ovom blogu svojim idejama, iskustvima i prijedlozima (financije, zabava (putovanja i fotografija)).

Lighthouses in Croatia

Vikend putovanja

Croatia map


Moj Alter Ego blog


Kenya in my heart

Samobor, 23.09.2007.



Samobor 18.06.2008.



View My Stats

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se