i'm dying slowly, slowly but seafty...and you are dying with me....
ponedjeljak, 24.03.2008.
Epiphany
~X~ odlazak u nepoznato ~X~
krv...
cujes li kako kapa po podu...
kap po kap...
gledas me...
moju ruku...
zilet...
malu lokvu krvi...
i pitas se...
pitas se zasto...
gledas...
bezpomocan si...
a ja...
ja polako odlazim...
u neko novo...
jos nepoznato mjesto...
i ne duso...
ne vracam se...
...jedna mala emo pjesmica napisana jednog davnog dana. ne znam da li je bio ljep ili nije. nije ni vazno. napisah ju ovdje na blog zato sto sam odlucila okrenuti novu stranicu u svom zivotu. bilo mi je ljepo sa tobom, bilo nam je ljepo ali je zavrsilo. sve sto je ljepo kratko traje?? ne. sve sto je ljepo nekad zavrsi. ako nicim drugim onda smrcu. ostale su nam uspomene. prekrasne uspomene. mozda jednom ponovno bude nesto medu nama. nesto vise nego sada. ako bude bit ce mi drago...
~X~ snjeg ~X~
snjeg...
pada nosen vjetrom...
prekriva zemlju...
prekriva zemlju gdje jednom stajali smo mi...
gdje jednom bio si moj...
gdje moje srce bilo je citavo..
gdje jednom ljubio si me...
gdje vrijeme nije postojalo...
gdje svijet je bio savrsen...
a sada...
snjeg i tamaprekrivaju to mjesto...
nema vise ljubavi...
nema topline...
zemlja prekrita je snjegom...
moje srce ledom...
i jos jedan udarac moje srce ceka...
i onda umrjet cu zauvijek...
nece te vise gnjaviti klinka popput mene...
nece vise biti one koja bi sve napravila za tebe...
ne maleni,nece me biti...
ali to ionako nije vazno...
sada na drugom mjestu stojis s njom...
smjeskas se...
i govoris joj sve sto i meni...
a snjeg nosen vijetrom prekriva ti lice...
a moje srce polagano puca...
snjeg...
nosen vjetrom...
zameo je sve...
svi osjecaji,svako sjecanje nestalo je...
snjeg...
nosen vjetrom...
zameo je sve...
...a ovaj pjesmuljak ako se moze tako nazvati napisan je ove zime. ali buduci da sada po cijele dane mislila sam da bi bilo fora stavit ju. ne znam. vi odlucite o tome...
Smrt!
Smrt!
Smrt koja ide bez reda,
Smrt koja dolazi a nitko je ne ceka.
Smrt u utrobi,
Smrt u srcu,
Usred bica,
Smrt koja uz uzas na sastanak hita.
Smrt iznenadna,
Brza,
Nenadana,
Smrt od koje bjezis za noci i dana.
Smrt od stakla,
Metala,
I plastike,
Smrt koja uvijek prema tebi ide.
Smrt velicanstvena,
Smrt obicna,
Smrt iznad svakog zla i dobra.
Noc be mjeseicne,
Tiha i mracna,
Noc bez napetosti,
Noc puna staha.
Noc dusa koje bjeze uz urlik i krik
Jer ide smrt,
Uzet ce ih na pik.
Smrt!
Smrt!
Smrt kraljica!
Smrt majka,
Smrt djevojcica!
Smrt ne vidi,
Ne govori,
Ne cuje,
Smrt samo bljeska,
Smrt te uzima.
Smrt koja ubija,
Koja tugu pije,
Smrt koja krvave suze lije.
Smrt umorna,
Smrt koja ne mari
Jer vidjela je nevidene stvari.
Majko boli,
Majko krvi i patnje,
Ti si zadnji val koji pokriva nase rane.
Kraljica tame,
Gospodarice strave,
Od zeljeza,
Vjetra,
Kristala i vatre!
Ni mrznja,
Ni strah,
Ni zavist ni ljubav,
Nece moci ulaziti tvoj iskonski uzas.
...†...I was not put here by anyone in fear
I came alone as me
Just an idea in a long chain of discovery
Surrounded by the same you
Sometimes your tide pulls me out to sea
And I die in a thrashing curse
Sometimes we are kind
More often, I doze
So far up the beach that those who try to reach are burnt alive in the searing
heat of the desert of my dispassion
So far removed, I never hear the water
'Cept once or twice a month when I see a mirror
And I refuse to believe in some of the things that are said to be here
Let alone those that are not
I'm trying to change my direction
Ours is pathetic in my own humble estimation
I love the planet
The great benign she-wolf
Benefactor
Spinning gently on towards the red giant four aeons hence
When all the rose gardens are consumed in the flash-fire of flying time
She'll leave alone to you...†...
