Gdje je nestao križ?
petak , 31.01.2014.
Duhovnost koja je danas "najpopularnija" i najraširenija nema neko posebno ime,
ali je slična filmu koji prikazuje Isusov život,
a taj film ima neke izrezane (cenzurirane) dijelove! 
Nažalost, 
ti izrezani dijelovi filma su baš oni dijelovi Isusova života koji su temelj Evanđelja i temelj naše vjere - križ (muka i smrt) - a uskrsnuće je još dobro prošlo, jer nije izrezano u većini slučajeva.
Znamo da nema uskrsnuća bez križa i znamo da je Isus pobijedio smrt i grijeh preko križa do uskrsnuća. 
Nema Isusa bez križa! 
(...a to nam lijepo govore raspela u svakoj kršćanskoj kući!)
Zašto se događa da u "filmu" naše duhovnosti često puta "izrežemo" (tj., želimo zaobići) križ? 
Zato jer križ označava trpljenje, muku, odricanje, bol, patnju, suze, pokoru, nelagodnosti, tjeskobe, borbe, bitke... do kraja života! 
A mi smo ljudska bića (pod utjecajem mentaliteta "Jer ja to zaslužujem!" ili "I ovce i novce!" ili "Život bez muke!", itd.) i tako tražimo što jednostavnija i "ekspresnija" rješenja - dakle križ ne dolazi u obzir! 
Lakše nam je zamisliti Isusa kako šeta Galilejom i ozdravlja bolesne, čini čudesa, pretvara vodu u vino, hoda po vodi, priča lijepe priče o tome kako nas Bog sve voli... - sve je to istina... ali nije to potpuna istina!
Potpuna istina se nalazi na križu! 
Na križu sve to Isusovo šetanje po Galileji i Judeji dobiva smisao!
Na križu svaka Isusova riječ dobiva smisao - neke Njegove riječi se niti ne mogu razumijeti bez Njegova križa!
Bez križa Isusov život ne bi imao smisla!
Bez križa naša vjera nema smisla!
Bez križa niti jedna duhovnost nije kršćanska!
Pošto smo mi ljudi postali takvi da živimo na taj način da nam "sada, ovdje i pod svaku cijenu" bude dobro i osjećamo se lijepo (a to nam duboko "urezuju" u glavu mnogi mediji i razna društvena zbivanja oko nas) tako smo u napasti da taj način razmišljanja prenesmo i na našu duhovnost!
A duhovnost je usko povezana sa našim svakodnevnim životom i svime onime što živimo kroz dan!
I onda se, naravno, vidi u našem svakodnevnom životu kakva je naša duhovnost!
Ne očituje se naša duhovnost po tome koliko smo pobožni nedjeljom na misi, već upravo po svakodnevnim stvarima našega života!
Ako je "film" naše duhovnosti "izrezan" na onim mjestima gdje je Isus podnio muku i smrt, onda će se i u našem svakodnevnom životu očitovati isti "film"!
Postat ćemo "kršćani" koji iz vjere uzimaju ono što im odgovara, ono što im je lijepo, ono što im daje neki (prividni) mir, ono što im možda olakšava savjest da su "udovoljili" Bogu... ali ništa od toga neće previše utjecati na naš svakodnevni život!
Isus traži sve, ne samo dio našega života!
Traži da budemo slični Njemu! 
Isus je imao "vezu" kod Oca Nebeskoga i mogao je zaobići muku i križ, ali nije to učinio!
Znao je da je to jedini put do Cilja - Uskrsnuća!
Svaka duhovnost koja "preko veze" želi zaobići križ i koja traži ekspresna i magijska rješenja dovodi nas do stanja u kojem nikako nećemo doći do Cilja!
Zato su opasne duhovnosti koje nam nude rješenja "bez muke" ili "rješenja za sve probleme"!
Takve duhovnosti trebaju nositi oznaku "light" ili "50% manje muke" - kao one "light" majoneze koje su nevjerovatno bezokusne! 
"Bezokusna" duhovnost nas vodi u "bezokusan" život u kojem je jedini cilj izbjeći križ, a time izbjegavamo pravi Cilj - biti slični Isusu!
Zagrliti križ znači živjeti sa ljudima oko sebe u ljubavi (koliko god nam se oni činili teškima)!
Znači napustiti vlastiti egoizam kako bih se približio svome bližnjemu, tražeći najprije njegovo dobro, a ne svoje!
Znači nositi teret svojih slabosti... biti svjestan da postoje, ne podržavati ih i poticati, već ih strpljivo nositi i ne dopustiti da vladaju nama!
Znači prihvatiti Božji poziv na čistoću duše i tijela!
Znači živjeti vjernost Bogu do kraja života u svemu što činimo!
Znači činiti sve kao da Bogu činimo!
Znači gledati (i tražiti) Boga i u (nama) najomraženijoj osobi!
Prihvatiti križ u našem životu... znači prihvatiti Isusa koji nam se želi približiti!
Ako se i dogode nekada neki izvanredni događaji u našemu životu (čudesa, objave, viđenja)... i to je dio "filma" naše duhovnosti... ali treba uvijek biti svjestan, da se iz toga "filma" nikako ne smije izrezati (zaobići) najvažniji dio - križ, jer onda nema "happy end-a" tome filmu, a kraj toga filma daje smisao svemu ostalome!
Nije bitno koliko je naš križ velik ili težak, važno je da ga možemo obojati najljepšim bojama!
Pa tako najveći i najteži križ...
...može postati ogromna šarena drvena greda koju možete staviti preko provalije pred kojom se nalazite kako bi vi i ljudi oko vas mogli s osmijehom prijeći preko nje!
Ili može postati ogromna šarena drvena greda po kojoj ćete se vi i ljudi oko vas moći uspeti par metara iznad zemlje i gledati svijet iz druge perspektive koja će vam otvoriti (duhovne) oči!
Ili može postati teška šarena greda koja će poslužiti kao uteg kada dođe vrijeme da se na vagu Posljednjega Suda s jedne strane stave naši grijesi i grijesi drugih ljudi i njihove slabosti, a s druge strane taj teški šareni križ koji će biti dovoljno težak da prevagne i mnoge spasi!
Ili jednostavno to šarenilo našega križa može biti znak da je Bog odabrao "lude ovoga svijeta" i da smo mi među njima...
ludi za ovaj svijet... a odabrani od Boga!Ipak, najljepši je križ onaj Isusov, jer na njemu su ucrtana imena svih ljudi koji su hodili i koji će hoditi ovom zemljom... zašto da si uskratimo pogled na tu ljepotu? ...jer možda i mi iz pogleda na Isusov križ naučimo kako svoj križ obojati!
komentiraj (0) * ispiši * #
