ŽABA

utorak , 12.11.2013.


Poznato je ono... žabu ubaci u vrelu vodu i ona će odmah iskočiti iz vode, jer je voda prevruća.
Ali kada bi se tu istu žabu ubacilo u hladnu vodu (koja joj nije nikakva prijetnja) i kada se voda polako zagrijava, žaba bi ostala i dalje u vodi.
Ostala bi žaba sve dok voda ne uzvrije do kraja i dok ne bude kasno da se spasi... eek

Kada sam prvi put čuo za to (a to je stara "fora"), pomislio sam: "Lude li životinje!" nut
Čudio sam se da postoji takvo biće koje ne primjeti smrtnu opasnost u koju ulazi! namcor

Postoji, moram primjetiti ili priznati (uzmite kako želite), još jedno (meni poznato) biće slično toj žabi u toj istoj stvari! lud
Sigurno ste pogodili, to smo mi - ljudi! yes


"Tijelo bez hrane umire,
kao i duša bez Boga..."

- sv. Augustin


Naše ljudsko "prilagođavanje" grijehu i zlu je nevjerovatno slično ponašanju ove žabe iz početka priče... zaliven
Čovjek se malo-pomalo prilagođava situaciji koja je oko njega, tj. dopušta da ga okolina oblikuje,
iako bi on trebao oblikovati svoju okolinu!

Ima mnogo životnih primjera koji potvrđuju ovu misao (treba malo samo pogledati u svoju prošlost: kako smo se "naviknuli" na neki porok, slabost, grijeh, nešto loše...).
Svaki od nas će načelno biti protiv zla i grijeha, ali kada pogledamo malo dublje u sebe, onda možemo vidjeti da to "načelno" nije baš naše "životno" (ono što živimo). no

Svaka napast se približava lukavo i (skoro) neprimjetno pjeva i zbog toga je (možda) teško bdjeti nad svakim dijelom svoje osobnosti i života!
Napast nam laska, ulizuje nam se, pogoduje nam, nagovara nas, daje nam (vrlo uvjerljive) razloge...

(POLAKO SE VODA ZAKUHAVA!) burninmad

Prihvaćamo laskanje napasti i polako se približavamo odluci da padnemo / sagriješimo.
Prihvaćamo "valjane" razloge koje nam napast nudi, a koji tako jako ugađaju našoj taštini, našoj oholosti, našoj "samodostatnosti"!
Polako počinjemo stvarati i opravdanja! tuzan
Spremni smo čak stvoriti sebi i (naravno, krivu) sliku Boga koji razumije, a time i (neznam po kojoj logici) podržava naše slabosti... cry

...a to je potpuno drugačije od onoga što je rekao sv. Pavao:
"...dan mi je trn u tijelu...", ali još kaže (drugdje): "...dobar sam boj bio!"

Biti svjestan svojih slabosti jest blagoslov od Boga i to je najveća snaga koju čovjek može imati!
Biti svjestan svojih granica i mana je bogatstvo za čovjeka!

Jer znaš protiv čega se trebaš boriti, i poznaješ svoga "neprijatelja"!

...ali opravdavati svoje slabosti, mane, granice, grijehe... to znači biti rob istih, a to je jednako prokletstvu, daleko od blagoslova!


Na taj način malo - pomalo dovodimo sebe čak i do smrtnoga, teškog grijeha... i tu nema više priče, tj. kako bi Crkva rekla: "Teškim grijehom se prekida "veza" s Bogom i čovjek izlazi iz stanja milosti!"

Opravdavati svoj grijeh/stanje grijeha/grešnost čini da se sve više udaljujemo od Boga i približavamo, eventualno, nekom drugom "bogu" kojeg smo mi zamislili u našoj glavi...
Moramo se osuditi pred Bogom, iskreno i pravedno, i probuditi iskreno kajanje u sebi za sve zlo učinjeno!
A smisao toga (i smisao sakramenta ispovijedi) jest OBRAĆENJE, tj. "vratiti se Bogu s revnošću deseterostrukom"!

Najlakše je stvoriti sebi sliku Boga koji je toliko "ultra-milosrdan" će mi oprostiti moj grijeh i prije nego ga učinim, tako da ja (zapravo) imam opravdanje i "poticaj" da učinim nešto jer znam da će mi Bog oprostiti. lud headbang
Pošto Bog "razumije" moju slabost i ja znam da on to razumije, i znam da je "ful - skroz - do kraja" milosrdan i da će mi oprostiti, onda ja mogu već unaprijed očekivati oproštenje za nešto što još nisam učinio, ali mislim to učiniti...jer "Bog je veći od svakog grijeha", a "ja sam samo slabi čovjek"... (i slične fraze...)

...i tako čovjek, zahvaljujući krivoj slici Boga koju si je stvorio u pokušaju opravdanja svoje slabosti, postavlja sebe upraviteljem Božjega milosrđa! no laze

(U OVOM TRENUTKU ŽABA JE VEĆ DEBELO KUHANA,
A VODA VEĆ ISPARILA IZ LONCA!)
burninmad dead

Znamo da Boga ne možemo "vući za nos"! nono
Znamo da nema pregovaranja s Njime! nono
Nema "muljanja" s Njime! nono
Nema tu veza, vezica, kumova i poznanika koji nam mogu "srediti nešto" kod Njega! no
Znamo da se kajanje ne može odglumiti (bar pred Bogom)! no

Bog jest uistinu neizmjerno, bezgranično, apsolutno, "do kraja - ful - skroz" milosrdan! sretan
Istina je da je veći i od najvećeg grijeha koji mi možemo učiniti! cerek
Istina je da smo mi slabi ljudi i grešni!
Istina je nas Bog razumije! kiss

Ali znamo da nema oprosta ako nema iskrenoga kajanja i zato se nemožemo igrati sa Božjim milosrđem!
Ne da Bog ne bi htio nekome nešto oprostiti, već nemože oprostiti onome tko se iskreno ne pokaje!
Samom Bogu je zapriječeno oprostiti čovjeku, ako se čovjek ne pokaje iskreno!


...nakon svega ovoga ovdje rečenoga, više - manje povezanoga smijeh, nije cilj bio uplašiti nekoga bilo kojom riječju, već malo podsjetiti na neke zamke u koje možemo upasti...

i još važnije:

posvjestiti si da Bog uistinu jest strpljiv i dobar s nama, i jedva čeka da spoznamo Njegovo milosrđe koje čovjeka tako preobrazi da ga udalji od svega zla i grijeha i pomogne mu da se Bogu vrati s "revnošću deseterostrukom", živeći po Njegovoj volji i vršeći ono što je Bogu ugodno...ne iz straha od "strašnoga" Boga, već iz ljubavi prema neizmjerno dobrome, neizmjerno milosrdnome, neizmjerno strpljivome i neizmjerno poniznome Bogu!!! sretanyescereksmijehkiss

mah hrvatska wave









<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se