BETLEHEM – MJESTO ISUSOVA ROĐENJA
ponedjeljak , 21.12.2009.Božić je najdraži blagdan ljudima, nekako najprihvaćeniji i najljepši.
Tako i spilja rođenja Isusova djeluje na čovjeka - obuzme ga svojom mističnošću (valjda zbog starosti mjesta i mirisa tamjana), ali i „poniznošću“ mjesta.
Zašto spilja? Pa, mi smo navikli na štalicu! 
U ono vrijeme su koristili spilje za čuvanje domaćih životinja, jer je cijelo područje ispunjeno prirodnim spiljama.
Kao što to mi danas činimo u štalama.
Zato je za njih spilja bila ono što je nama štala, tako da se ne radi o nikakvoj zabludi. 
Baziliku rođenja Isusova „dijele“ tri zajednice – grčka pravoslavna, armenska i naša katolička - franjevačka zajednica.
Fratri svaki dan imaju procesiju do spilje rođenja, jer, kako se kaže, u Betlehemu je svaki dan Božić!
Da bi se taj Božić svaki dan vidio i osjetio, treba biti jako dobro pripravljen (posebno duhovno).
Ima puno upitnika, a malo odgovora, baš kao i u temeljnim istinama naše vjere!
Čovjek ne ide na ta sveta mjesta da bi svoju vjeru znanstveno utemeljio (iako je i to moguće na većini mjesta)!
Čovjek ide tamo da bi produbio svoju vjeru prateći postaje Isusova života.
Ovdje se shvaća zašto se kaže: „uzlaziti u Jeruzalem“.
Ovdje se shvaća kakva je to bila Judejska pustinja (nije ni slična onim pustinjama iz filmova).
Isusovo djelovanje na gorama, jezerima, trgovima i gradovima ovdje dobiva svoju fizionomiju.
Ovdje razumijemo mnoge stvari koje svake nedjelje slušamo na misi ili koje već znamo napamet.
Maštajući, zamišljamo kako je se to sve odvijalo.
Ne samo u Isusovo doba, već i u doba Mojsija, Ilije i ostalih patrijarha.
Mašta potpomaže vjeru služeći se vrlo konkretnim stvarima kao što su mjesta gdje se to sve odvijalo.
Služeći se načinom života ovih ljudi koji se gajio još prije Krista.
Služeći se vremenskom klimom u ovim krajevima, koja se nije mnogo promijenila.
Spilja rođenja ne zahtjeva mnogo mašte, jer je to već samo po sebi vrlo ponizno i skromno mjesto.
Bog je uzeo naličje čovjeka.
Čovještvo je postalo osobina Boga.
Jedino je grijeh izuzet.
Sve ostalo je prisutno: napast, tuga, žalost, razočaranja, plač, bijes, ljutnja, osjećaj napuštenosti, osjećaj nemoći – sve je to Isus okusio, a počeo je sa rođenjem na najskromnijem mjestu u tipičnoj židovskoj kući – u štali sa životinjama.
Vol i magarac – plemenite i vrijedne životinje – ipak je imao dobro društvo.
Zapravo, bilo je uobičajeno da se žena povuče u spilju da rodi tražeći intimnost, ali i toplinu jaslica.
„Djetešce nam se rodilo, u jasle se položilo...“
U blizini Betlehema su i takozvana „Pastirska polja“, ali se nezna točno mjesto „grobnice triju pastira“ koja je u davnini bila čašćena kao mjesto ukazanja anđela pastirima:
„Slava Bogu na visini, a mir ljudima na zemlji...“
Na tom mjestu je tipična spilja u kojoj su čuvane životinje kada nisu bile na ispaši.
Pastiri – čudna su to bića.
I tih dana smo ih znali vidjeti kako i po najvećoj žegi prate i vode svoje stado.
Čudna su to bića i od židova isključena iz društva u Isusovo vrijeme.
Ipak, prvo je njima bila navještena radosna vijest.
Ponizni i odbačeni.
Ali oni ne odbacuju druge, jer ponizni prihvaćaju „drugačijost“ drugoga.
Bili su toliko ponizni da su Spasitelja prepoznali u malenom djetešcu.
To je veličina pastira...
SRETAN VAM I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!!!
komentiraj (0) * ispiši * #
