Gresna Crkva (?)
četvrtak , 16.10.2008.Nakon uzaludnih pokusaja dijaloga komentarima s jednim “posjetiteljem-provokatorom” u zadnjem postu, ipak mozemo zakljuciti nesto:
ljude ne zanima doktrina Crkve! 
Zanima ih zivot Crkve, zanima ih ono sto njeni sluzbenici zive i kako se ponasaju i kako oni zive ono sto propovijedaju!
To je u redu! 
Vjernik ima pravo traziti od crkvenih sluzbenika da zive svetim zivotom i da budu uzor drugima ili bar da se drze onoga sto propovijedaju!!!
Kao da kupis od nekoga litru mlijeka i on ti govori da je mlijeko jako ukusno i zdravo, a on sam ni da ga proba. Vrlo neuvjerljivo, zar ne? Stovise, mirise na prijevaru!!!
Kako se tek osjeca covjek kada mu netko tumaci zivotne istine koje su prisutne u njegovoj obitelji (vjerojatno) generacijama, a ni malo se u njegovom zivotu ne vidi da vjeruje u to???
Kao da kupis od nekoga litru mlijeka i on ti govori da je mlijeko jako ukusno i zdravo, a on sam ni da ga proba. Vrlo neuvjerljivo, zar ne? Stovise, mirise na prijevaru!!!
Kako se tek osjeca covjek kada mu netko tumaci zivotne istine koje su prisutne u njegovoj obitelji (vjerojatno) generacijama, a ni malo se u njegovom zivotu ne vidi da vjeruje u to???
To je problem pred kojim su mnogi zastali
(i dosta njih zastranili). Ipak, cini mi se nekako da su s pravom zastali, a cak i oni koji su zastranili.
Pred time je zacudjen zastao i veliki Karl Rahner. Sve je mogao teoloski, filozofski, dogmatski (i kako god) objasniti da svatko razumije, ali sam kaze da ostaje samo jedan kamen spoticanja, a to nisu dogme ili teske (ne)shvatljive teoloske rasprave vec zivot Crkve, zivot njenih clanova.
Pred time je, ocito, zastao (i zastranio) onaj koji je napadajuci komentirao zadnji post na ovom blogu, a da ni sam, jadan, nezna sto ga muci i sto da kaze (glavno da se pise)!
Sam kaze da je krsten, ali da ne vjeruje - ipak, i on je po krstenju clan Crkve. Pa, nije ni sam svjestan da tim napadom Crkve napada i sam sebe.
Misli valjda (kao i oni najnepismeniji novinari koji jednako tako definiraju Crkvu) da se Crkva sastoji samo od svecenika i casnih sestara.
Crkva bez vjernika, tj. bez laika nije nista i ne bi ni imala smisla (kome bi svecenik trebao sluziti ako ne bi imao vjernika?)!.
I moj nedavno preminuli tetak, koji je bio jedan od najboljih ljudi koje poznajem, nije izdrzao pred tim izazovom u kojem mu je bila stavljena vjera u kusnju, a to je - zivot Crkve.
S njime sam par puta raspravljao o vjeri, o Bogu, o Crkvi.
Uvijek mi je iznosio cinjenice koje su dobro poznate svima u svijetu, tj. onu gresnu stranu Crkve, koja je i njega skandalizirala.
Nije pricao o krizarskim ratovima i inkviziciji (sto je uobicajeni argument crkvenih protivnika), vec o onim stvarima zbog kojih se danas i protiv nekih biskupa vode sudske parnice i zbog cega neke biskupije bankrotiraju, kao i o bogatstvu Crkve
i njenih sluzbenika i ostalim stvarima koje su danas glavne vijesti svih novina i ostalih medija. A ja? Ja mu nisam znao odgovoriti!
Nisam znao. Nisam niti htio. Jer mi nije bio cilj opovrgnuti te cinjenice, koje su uglavnom bile tocne (iako danas ima i puno lazi).
Ja sam znao zbog toga ostati pred njim bez rijeci i bez ikakvog odgovora. Da smo se nadmetali, cinilo bi se da me je na neki nacin i pobijedio, cinilo bi se da je nasao razlog za nevjerovanje, za odustajanje.
Rekoh mu da ne zelim opravdavati nikoga i da je svatko odgovoran za sebe, makar bio dio crkvene hijerarhije.
Njemu je bilo potrebno, kao i mnogim ljudima danas, zivotno svjedocanstvo vise nego teolosko objasnjenje neke dogme.
Zivotno svjedocanstvo ponajprije crkvenih sluzbenika (koji su precesto pogresno zvani “Crkva”), ali i svih koji nose krscansko ime, svih koji su krsteni (koji zapravo cine Crkvu)!
Ne bi Rahner bio Teolog da ne ponudi “rjesenje”.
Kaze da je sve to istina i da cinjenice ne mozemo mijenjati.
Gresna Crkva postoji jer su njeni clanovi gresnici i od toga ne mozemo pobjeci.
Ali, kolika je nasa uloga u tome?
I nas mali (i veliki) grijeh cini dio te gresnosti Crkve.
Ne mozemo bas za sve okriviti svecenike i casne sestre (iako su oni najistaknutiji)!
I mi svojim malim odgovornostima sudjelujemo u tome samim time sto smo clanovi Crkve.
I time sto ja ne izvrsavam svoje studentske obveze pridonosim tome.
I time sto ne izvrsim duznosti koje moram.
“U malome si bio vjeran, nad mnogim cu te postaviti!”
– kaze Isus dobrom sluzi (Mt 25,21)
Ipak, cini mi se da vrijedi i suprotno;
onaj tko je u malome nevjeran, taj ce biti i u velikome nevjeran.
A samo je pitanje vremena kada ce nam zivot donijeti velike odgovornosti. Samo je pitanje vremena kada cemo postati otac ili majka, zupnik ili gvardijan, suprug ili supruga, ispovjednik ili propovjednik, djed ili baka, odgojitelj ili duhovnik, kum ili kuma.
To su velike odgovornosti koje sa sobom donose donose veliku radost i srecu ako se vrse iz ljubavi i svim srcem
, tj. donose velike sablazni ako se vrse nemarno i bez srca. 
– kaze Isus dobrom sluzi (Mt 25,21)
Ipak, cini mi se da vrijedi i suprotno;
onaj tko je u malome nevjeran, taj ce biti i u velikome nevjeran.
A samo je pitanje vremena kada ce nam zivot donijeti velike odgovornosti. Samo je pitanje vremena kada cemo postati otac ili majka, zupnik ili gvardijan, suprug ili supruga, ispovjednik ili propovjednik, djed ili baka, odgojitelj ili duhovnik, kum ili kuma.
To su velike odgovornosti koje sa sobom donose donose veliku radost i srecu ako se vrse iz ljubavi i svim srcem
, tj. donose velike sablazni ako se vrse nemarno i bez srca. Nositi taj teret gresnosti, osobne i zajednicke, je tesko, tj. gotovo je nemoguce.
Ipak, ne treba odustati!
Ta gresnost Crkve moze umrtviti nasu vjeru jedino ako smo mi vec dopustili da ona umre u nasem srcu
– kaze Rahner. Nema nam druge, vec prihvatiti u vjeri to stanje gresnosti (naravno, cineci i sve sto je u nasoj moci da se ono svede na minimum) i zajedno ga u vjeri nositi!
Lako je upirati prstom u druge (kao sto to ja cinim na svom blogu)!
Time nista ne cinim(o), jer optuzivanje ne dovodi nigdje!
Jedino sto vrijedi je svjedociti zivotom!
Zasto?
Jer “vjera bez djela je mrtva”! (Jak 2,26)
Kako?
“Svim srcem svojim, svom dusom svojom, svim umom svojim!” (Pnz 6,5)
Gdje?
U svom zivotnom okruzenju!
(a ne onima koji te ne poznaju ili su daleko od tebe – to je lako!
vec pred onima s kojima zivis svaki dan i dijelis kruh, znoj i ljubav! )
komentiraj (2) * ispiši * #
