BOJIM SE GENERACIJA KOJE ODRASTAJU BEZ ZULJEVA I MOLITVE…

nedjelja , 22.06.2008.


…ne bojim se toga da meni naskode, vec se bojim za njih same, jer sam gotovo siguran da ce sebi na ovaj ili onaj nacin nauditi!

Tko odrasta bez zrtve, bez iskustva zrtve, bez iskustva odricanja moze li taj biti spreman za brak ili za svecenicki i redovnicki poziv?
Zar nisu brak i svecenicki i redovnicki poziv upravo obiljezeni samozatajom i samoodricanjem u korist Drugoga i u korist drugoga?
Zar se odgoj djece ponajprije ne temelji upravo na vlastitom, zivotnom svjedocanstvu roditelja?
Zar odgoj djece ne donosi sam po sebi odricanje od svih onih prolaznih uzitaka i zadovoljstava koje smo imali kao “slobodni”?
Ali, jesmo li zapravo bili slobodni kada smo uzivali na sve poznate i nepoznate nacine?
Zar nismo tek tada bili zarobljeni i robovali tim uzicima?
Zar se nismo oslobodili robovanja samima sebi (i robovanja vlastitoj guzici – oprostite na izrazu!) samim time sto smo stupili u brak, time sto smo odlucili svoj zivot darovati nekome drugome?

Ako je sloboda odbacivanje zla i opredjeljenje za dobro - pa zar nije onda najvece ostvarivanje slobode koja nam je dana upravo donijeti novi zivot na svijet?
Ima li veceg dostojanstva vec podariti nekome zivot?
To je dostojanstvo toliko veliko da nas cini slicnima Bogu i na taj nacin sudjelujemo u njegovom stvaralackom djelu! yes

Sto je zivot, ako nije “istrosen” za druge (i s drugima)?
Ima li srece u tome da covjek zadovolji svoje tjelesno-materijalne potrebe?
(a svaki koji ovo cita, vjerojatno ima ove potrebe vec zadovoljene, jer imati pristup internetu znaci da sigurno ne manjkaju osnovne potrebe!)
Jasno da nema u tome srece!
To smo svi shvatili, ali uporno nas uvjeravaju da je upravo u tome sreca (i mi nasjedamo)!
I toliko nas dobro uvjere u to da mislimo kako je novi auto pred kucom vazniji od svakodnevne molitve sa svojom obitelji!
I toliko nas dobro uvjere da u to da pomislimo kako je vaznije imati najljepsu fasadu u susjedstvu, nego razgovarati sa vlastitom djecom! zaliven
I toliko nas u to uvjere da pomislimo kako je karijera greedy najvaznija, a zapravo je jedina nasa prava “karijera” upravo nasa obitelj i nasa djeca!!! yes
I to je jedina “karijera” koja napreduje i nakon nase smrti!!!
Tu “karijeru” niti smrt ne moze prekinuti samo ako smo spremni sve uloziti u tu “karijeru”! thumbup

Ako smo je i zapostavili cry, nije kasno poceti iznova! sretan
(tako je rekao sv. Franjo svojoj braci nakon mnogo godina od svog obracenja: “Braco, do sada smo tek malo ili nista ucinili! Krenimo iznova!!!”)
Obitelj je jedina “karijera” koja se “isplati”!
Ovu “karijeru” ti ne mogu nadomjestiti ni novac, ni drustveni status, niti ista drugo! thumbup


A sad se vratimo malo onoj molitvi iz naslova!
Rekao bih radije na vjeru, jer obiteljska molitva, a i svaka druga, pretpostavlja vjeru.
A prva iskustva i temelje vjere usvajamo upravo u obitelji!

…i da ne kaze netko kako se vjera (ili Crkva) protivi razumu i znanosti, upotrijebit cu uz ovu temu upravo jedno iskustvo s podrucja psihologije: mnogi ugledni psiholozi potvrdili su kako mnoge psihoze i neuroze nalaze svoj uzrok upravo u napustanju “djedovskih obicaja”, tj. u otudjivanju od temeljnih elemenata svoga odgoja! Naravno, jedan od najvaznijih elemenata je i vjera u kojoj si odrastao! I isti znanstvenici su zakljucili kako su mnogi ozdravili od svojih bolesti vrativsi se na izvore svoje vjere koji su bili zagadjeni svime i svacime (najcesce sinkretizmom)!

…i zato je vazno imati jedan temelj kojem ce se covjek vratiti nakon zivotnih lutanja, nakon “prozivljene mladosti”, a taj temelj se jedino moze dobiti u obitelji, taj temelj je vjera, obiteljsko zajednistvo, zajednicka zrtva, roditeljski primjer uzornog zivota!!! kiss

…i zato kada netko “odluta”, kao sto je to danas “normalno”, imat ce duboko u sebi taj svjetionik koji ce ga usmjeriti na obalu, na sigurno!

…cak ce mozda ciniti i djela koja su nezamisliva i toliko odbojna i gadljiva i koja nemaju veze sa odgojem koji je primio u obitelji rolleyes, ali imat ce uvijek to sjeme posijano jos u mladosti koje ce kad-tad izniknuti i donijeti ploda!!!
(posijano vrlo rano, jer se slazem sa psiholozima, sociolozima i pedagozima koji su zakljucili da su prve tri godine najvaznije u zivotu djeteta!)


Ipak, zajednicka obiteljska molitva (ako je vecernja), uz to sto produbljuje vjeru, ona oznacava i zajednicki zavrsetak dana obitelji i zahvalu Bogu za sva dobra koja smo toga dana primili. Jednako tako je vazna i molitva za stolom i molitva za sva dobrocinstva, za mir u obitelji, za blagostanje…

…ali sto ako nema onoga sjemena??? eek

Zato roditelji (koji vec to jeste i koji cete to jednoga dana postati) ne dopustite da vam djeca odrastaju bez zuljeva i molitve!!!

…ne zato jer je to meni zujo palo na pamet, vec zbog njihova dobra!


p.s. nemojte misliti da se protivim karijerama, autima i fasadama, samo se protivim tome da te stvari postanu zivotni prioriteti veci od obitelji i vjere!!!

mah

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.