ponedjeljak, 19.09.2011.

HVALA SVIMA...

Zadnju godinu dana nismo imali volje za pisanjem bloga. Iako smo nakon prodaje auta sve gledali vrlo optimistično jako malo stvari nam je išlo na ruku.
Franka je skinula gips 9.8. nakon treće operacije kuka i za taj odlazak u Lovran gđa.Ines Teković , menađerica odnosa s javnošću za OPEL, nam je osigurala auto i ovim putem joj se od srca zahvaljujemo.
Nakon svega što je prošla zadnjih pola godine (jako puno bolova) čekala je samo
ponovni polazak u vrtić koji je jako voljela i u novinama smo vidjeli da je grad Velika Gorica nabavio kombi za invalide što nam se činilo kao rješenje našeg problema sa prijevozom.Međutim nakon razgovora s Crvenim križem uslijedio je šok jer je taj kombi bio predviđen za odlaske u kino i kazalište ali ne i za svakodnevnu vožnju do vrtića ili škole.
U početku je rečeno da se kombi ne može koristiti ni za odlaske na pretrage ali to je naknadno promijenjeno.
U tom trenutku novinarka Večernjeg lista Lana Kovačević nam je napravila članak da ukaže na taj problem. Franka je iako živi nadomak Velike Gorice ostala zatvorena u svoja četiri zida. Gradići imaju jako loše linije a i nemamo niskopodne autobuse tako da s kolicima ne mogu ni uči u autobus,o vlaku da i ne pričam. Jedno vrijeme išli smo pješke u vrtić no čim su došli prvi jesenski kišni dani to više nije bilo moguće. Nemali broj puta gurala bi kolica i plakala jer nisam mogla vjerovati da zapravo nikome nije stalo do naše Franke i njene socijalizacije do nas samih.
Za kontrolu u 9.mj i odlazak u Lovran auto nam je posudio Chevrolet i vozili smo prekrasan Chevrolet Cruz. Za kontrole u Zagrebu uskakali su prijatelji,susjedi no na puno stvari je više nisam mogla voditi, o plivanju smo mogli samo sanjati,vježbama, odlascima logopedu…Termin za odlazak na rehabilitaciju nakon operacije u Krapinske toplice dobili smo krajem 11.mjeseca kad je već bilo jako hladno i padao je snijeg. Zahvaljujući prekrasnoj,nesebičnoj osobi Ivani Matas- Ivanković i njenom suprugu Zoranu Ivankoviću koji su nam kraj svoje troje djece posudili auto, Franka je otišla na rehabilitaciju i zaslužni su za svaki njezin dan proveden u vrtiću, za odlaske na kontrole,liječniku, zadnju operaciju u Lovranu i sve ostalo otkad nemamo auto.Hvala vam puno,puno…
Zapravo mi se čini da sve što napišem je premalo da opiše kakve ste osobe. Odrekli su se svog automobila zbog našeg djeteta i to im nikada nećemo zaboraviti. Iako smo njihovu ponudu na početku odbijali na kraju nam se činilo da nemamo drugog izbora i auto smo prihvatili misleći kako ćemo uskoro riješiti naš problem prijevoza što se nije dogodilo ni do današnjeg dana.
Tjedan prije škole obavili smo tisuću razgovora i zapravo do subote nismo znali kako će Franka u ponedjeljak krenuti u školu. To popodne javila nam se gospođa Jasna Stilinović iz Chevroleta, iako pretrpana poslom oko organizacije promocije Cruza Chevrolet u Zadru, mislila je na Franku kako će krenuti u školu,te nam je sutradan na kućnu adresu poslala auto iz Zadra novi Aveo Chevrolet na tjedan dana. Nakon tjedan dana putovala je na službeni put u Frankfurt i tih tjedan dana prepustila nam je svoj službeni auto ORLANDO u kojeg smo se zaljubili na prvi pogled.
Orlando je savršen auto za veliku obitelj, ima 7 sjedala i u njega smo bez problema stavili Frankinu invalidsku auto-sjedalicu i invalidska kolica. Teta Jasna puno vam hvala.
Trenutno pokušavamo uz pomoć prijatelja i dobrih ljudi skupiti novce za auto koji je u našem slučaju invalidsko pomagalo i za Franku znači socijalizaciju i izlazak u svijet. Oduševljena je školom i svojim novim prijateljima obožava svoju učiteljicu i to nas tjera da se i dalje borimo za nju.
Zahvaljujem svima koji su nam uplatili novce na Frankin račun. Također moram zahvaliti komercijali FAIRTRADE-a Velimiru Štimcu,Zdravku Rajiću, Ireni Lipar- Podgorski, Slavenu Štimecu,Veroniki Likić, baki i dedi Kramarić,
Zdravki i Nenadu Kramariću, Ankici Šarić, Helgi Kraljik, Zvonimiri Špoljar, Ljiljani Kotarski, Aniti Likić- Brkljača, Antoniju Miličeviću koji su nam pomogli da otputujemo u Lovran i obavimo sve ostale kontrole nakon operacije (nešto više o operaciji napisati ću naknadno). Hvala vam od srca.
Hvala Sanji Lovreček i njenom suprugu kao i novinarki RTL-a Marijani.
Hvala teti Goranki iz Hrvatskog instituta za jezik i jezikoslovlje.
Hvala striki Domagoju,našim susjedima,hvala svima koji ste na bilo koji način sa nama.
Veliko mahanje od Franke i obitelji...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.