četvrtak, 22.01.2009.

VELIKO HVALA RODITELJIMA MALE ANJE

Ove dane ( kao što i pjesma na blogu kaže ) proveli smo stvarno po razno raznim čekaonicama. Istekli su Frankini papiri za pelene i vježbe ( koje obnavljamo i dokazujemo invalidnost svaka 3 mjeseca ). Morala sam obnoviti papire za prijevoz ( 100kn od grada Velike Gorice ). Čekala sam 3 sata u čekaonici kod Frankine pedijatrice da mi to napiše. Tek sada to nosim na liječničku komisiju i tamo naravno čekam da mi to odobre. Sada nosim i papire za toplice i nadam se da ću dobiti ta 3 tjedna. U četvrtak smo bili na redovnoj kontroli kod Frankinog fizijatra na Goljaku i iako smo bili naručeni čekali smo puna 2 sata . Doktor je u početku bio dosta skeptičan zbog toga što smo se odlučili s Frankom ići sad na operaciju, no mogu reći da je zadovoljan ishodom operacije. Nazadovala je u motorici ali to je bilo i za očekivati. Vratiti će se sve na staro, samo treba upornosti. Sad ju vodimo 2 puta tjedno kod tete Goge na vježbe, vježbamo doma.
Prošli tjedan sam obavljala nešto u centru za socijalnu skrb i na moje iznenađenje vidjela sam novo postavljeni lift. Taj lift bi me trebao veseliti. Svih ovih godina djecu smo nosili u potkrovlje na komisiju i čekali bi nekoliko sati s djecom na rukama i ovaj lift bi rješio jedan veliki problem svih nas roditelja invalidne djece. No taj lift je došao malo prekasno. Od ožujka ove godine naše naknade više neće voditi centar za socijalnu skrb nego HZZO pa se i komisija seli tamo. Još nisam stigla ni napisati da nam se prošlog mjeseca povisila naknada
za 500 kn pa sad iznosi 2500 kn no ne zadugo. Proračunska osnovica na HZZO-u je manja ( po kojoj nam izračunavaju naknadu ) pa će i naknada biti manja za 500 kn. Opet se vraćamo na 2000 kn. Vjerovat ćemo da je sve ovo samo slučajno a ne neki program štednje, stezanja remena.
I što sad? Kome se buniti? Nekome ovih 500 kn nije puno no nama je jako puno. Nismo se stigli ni veseliti već su nam ih skinuli. Zbog takvih stvari klonete duhom. Čini vam se da nikome nije stalo do vas, da vas nitko ne štiti, nitko ne stoji iza vas.
Ako se bunite govore dali smo vam ovo, dali smo vam ono. A nama se čini da nam ništa nisu dali. Čini nam se da ih svaka 3 mjeseca iznova dolazimo moliti. Dokazujemo da naša djeca stvarno ne hodaju, da trebaju vježbe, da još trebaju pelene, da poslije operacije trebaju
toplice...Postanete umorni od svega. Ne gleda vam se u te face. I što tad ? Odustati ?
Opet treba smoći snage i krenuti dalje. Zbog nje.
Naši prijatelji, roditelji male Anje i poznati blogeri su nas totalno iznenadili svojom odlukom da dio novaca, nakon velike akcije za drenažni prsluk koji će uvelike koristiti Anji, daruju baš upravo našoj Franki. Nemamo riječi kojima bi im zahvalili jer sve što kažemo čini nam se premalo. Hvala vam na svim vašim riječima potpore, utjehe, što ste i sada mislili na nas.
Još nismo sigurni na što ćemo utrošiti novce. Možda na terapije kod tete Goge, a pošto nam jako fali nekakav auto( pa čak bilo kakav, samo da je u voznom stanju ),možda novce iskoristimo za to.Velika pusa obitelji Kostanjevečki

22.01.2009. u 09:54 • 11 KomentaraPrint#

nedjelja, 11.01.2009.

SRETNA NOVA...

Blagdani su iza nas. Iskoristili smo ove dane za odmor. Dovoljno je bilo to da ne moramo ići
nigdje i da ne moramo gledati na sat i već smo se osjećali bolje. Novu godinu smo čekali kod naših kumova. Tamo smo prespavali i klincima je to bio pravi izlet. Tata je počeo raditi 2.1. i radi i vikende jer imaju inventuru. Jedna dobra stvar je da je na drugom radnom mjestu i sad više neće raditi u smjenama nego samo ujutro.
Djeca su cijelo vrijeme čekala snijeg i ipak je pao mada ni sami prognostičari nisu znali kad će pasti. Vodili smo ih na sanjkanje i mislim da nam je to bilo najkraće sanjkanje u životu. Jednostavno zbog hladnoće nismo mogli biti duže. Dok je tata došao s posla već je pao mrak tako da nas nije imalo što grijati, sunce je već davno zašlo. A sutradan je bila stvarno niska temperatura od -17. Tu večer sve je bilo smrznuto i sanjke su jurile ko lude. Franka je uživala no mi smo se malo bojali radi njene skore operacije.
Gledala sam neki dan u kalendar od prošle godine ( naš planer na kojem sve zapisujem jer je to nemoguće pamtiti ) i prva 3 mjeseca prošle godine činila su mi se tako jednostavna. Ušli smo u svoju kolotečinu. Vježbali smo i vodili je na vježbe,išla je u vrtić, nastojali smo Franki nabaviti sva pomagala koja su joj potrebna za normalan život, pregrizli smo ponos i rekli da nam je u tome svemu potrebna i pomoć drugih ljudi, htjeli smo iz Franke izvući maksimum da koliko toliko bude samostalnija. I onda rtg kukova u 3. mjesecu nam je raspršio sve ono ćemu smo težili, u što smo vjerovali. Saznanje da Franka mora obaviti dvije jako teške operacije. Totalni šok. Kada smo padali pisali smo ovaj blog i olakšavali si dušu. Pisali smo sve ono što nas trenutno muči. U tom smislu ovaj blog za nas je imao psihoterapijsku svrhu. Hvala svima koji su bili uz nas, koji su nas pratili, hvala svima na komentarima. Nadamo se da ćemo u ovoj godini obaviti i onu drugu operaciju i da će se život vratiti u našu staru kolotečinu.
Od prošlog tjedna krenuli smo na vježbe u terapijsku igraonicu Maka jer je naša teta Patricija ( zbog operacije svoga sina ) već 3 tjedna na godišnjem a nitko ju ne mijenja. Sada kad su nam vježbe najpotrebnije morali smo to nadoknaditi. Ono što nas je rastužilo je veća cijena terapija od nove godine tako da sad za jednu vježbu plaćamo 150 kuna. 5 dana u tjednu košta 750 kuna a za nju je to neophodno. Franki su atrofirali mišići i sada vježbama trebamo to vtratiti na staro. Malo je to teško jer ju ne smijemo oslanjati na noge ni stavljati u četveronožni do druge operacije radi disbalansa. Jedan kuk joj je centriran a drugi još uvijek nije na svom mjestu. Truditi ćemo se svim silama pomoći joj u tome svemu. Drugi tjedan idem po papire za toplice pa bi krajem 2. mjeseca išle u toplice na 3 tjedna ( dok još imam oslobođenje participacije ).
Kako stvari stoje Franka bi mogla krenuti u vrtić što bi njoj jako puno značilo, no veliki problem nam je auto. Neki dan smo išli pješke na terapije. Nije toliko daleko ali je jako zima. Franka se ne kreće pa je njoj u kolicima još hladnije. Po tom hladnom vremenu naš auto neće upaliti i stvara nam dodatne probleme.
Ovih dana stalno smo u mislima i molitvi s našom malom Anjom i njenim roditeljima i od srca molimo da uspiju u ovoj borbi. Želimo im puno snage i šaljemo im svu našu pozitivnu energiju. Velika pusa Anjici.
Do slijedećeg posta veliki pozdrav.

Jedna prigodna pjesma vezana uz situaciji u nasoj drzavi i reformu zdravstva.,dok se grijemo na drva jel plina nema...


cekaonica - Hladno Pivo

11.01.2009. u 20:58 • 2 KomentaraPrint#

OBITELJ SUČIĆ - braco Karlo



------------------------------------------------------------------------------


Chevrolet.hr



Auto GAŠPARIĆ

------------------------------------------------------------------------------


HUMANITARAN BLOG ZA POMOĆ FRANKI
Naša mail adresa:
frankasucic@net.hr
sucictomislav@gmail.com


------------------------------------------------------------------------------

Frankin racun

Tekući račun,mama Darija (s naznakom za Franku)
Erste&Steiermarkische Banka
2402006-3202827043



Uskoro ćemo ugasiti Frankin račun u Privrednoj banci,već sada postoje problemi kod uplata preko pošte,a uskoro će Hrvatske pošte potpuno ugasiti mogućnost uplata na štedne knjižice. Hvala vam puno na svakoj uplati.


Privredna banka.
Ziro racun banke:2340009-1000000021
Model poziva na broj: 05
Poziv na broj: 814008-10151000081



--------------------------------------
--------------------------------------
Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

ZDRAVKA KRAMARIĆ-ZIDNA KERAMIKA


--------------------------------------
--------------------------------------

"...-Svi ljudi imaju zvijezde,ali one svima ne znače isto.Za one koji putuju zvijezde su vodiči.Za druge,one su samo male svjetiljke.Za učenjake one su problemi.Za mog poslovnog čovjeka one su bile zlato.Ali sve te zvijezde tamo šute.Ali ti,ti ćeš imati zvijezde kakve nitko nema...
-Što želiš reći?
-Kad budeš gledao nebo,noću,budući da ću ja stanovati na jednoj od njih,budući da ću se na jednoj od njih smijati,to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju.Ti ćeš imati zvijezde koje se znaju smijati!
-I on se ponovo nasmija.
-A kad se utješiš ( jer čovjek se uvijek utješi) bit će ti drago što si me upoznao.
Zauvijek ćeš mi ostati prijatelj.Poželjet ćeš da se smiješ sa mnom.Otvorit ćeš katkada prozor,onako,iz zadovoljstva...Tvoji će se prijatelji čuditi kad vide kako se smiješ gledajući nebo.Ti ćeš im tada reći:-Da,zvijezde me uvijek tjeraju na smijeh!-
A oni će misliti da si lud! Baš sam ti podvalio..."

Mali princ
Antoine de Saint-Exupery

PRONAĐI
Pronađi jedan cvijet za sebe,
jedan cvijet što tajnu krije
i nemoj da te srce zazebe
ako je sazdan od iluzije.

Pronađi drvo izvan grada,
drvo koje na osami stoji
i nemoj da te tuga svlada
ako se drvo samoće boji.

Pronađi rijeku u zelenom polju,
rijeku koja tajne sluti
i nemoj nikad izgubiti volju
makar se rijeka ponekad muti.


Vladimir Halovanić



Free Hit Counters
Free Hit Counters

Koliko vas je trenutno

amung