petak, 11.07.2008.

NOVA SJEDALICA ZA AUTO

Tjedan je bio pun obaveza, nismo stigli napisati ništa novoga na blogu.
Franka je bila na domjenku koji je priredila firma OVB Allfinanz, tamo su joj predali sjedalicu za auto o kojoj smo već pisali. Ne može se opisati sreća koja ju je obuzela, svi su morali gledati njenu sjedalicu, a ona je sva ponosna sjedila u njoj. Nakon natpisa u večernjem listu i priloga koji je snimila nova tv, direktor firme OVB Allfinanz i njihovi zaposlenici odlučili su pomoći Franki. Naručili su stolicu koja će Franki olakšati vrijeme provedeno u autu. Na domjenku su prisustvovali novinari nove tv čiji prilog je prikazan 09.07. u popodnevnim vijestima i večernjeg lista koji su napisali članak o Franki 10.07. Svima skupa vam zahvaljujemo jel radi Vas i ljudi koji su uvijek spremni pomoći Franka kvalitetnije živi. Ne vjerujemo da nam se sve to desilo nakon odluke da otvorimo ovaj blog, stvari su se jednostavno počele mijenjati na bolje. Javili su nam se ljudi koji su spremni pomoći Franki i sve je polako krenulo. Danas Franka uživa u pomagalima koja joj mi nebi mogli priuštiti a njoj je život nezamisliv bez njih.



Ovako je to izgledalo u Večernjaku

Spremamo se na more. Krećemo već danas navečer i ne možemo dočekat izlazak iz kuće. Idemo kod mamine rodbine u Velu Luku. Dvije tone stvari, zatrpani smo totalka...Nemam pojma kuda sve to potrpat a da i mi sjednemo u auto. Kombinirali smo na sto načina ali stvari je previše ( odjeća, obuća, ručnici, peraje, maske, luftići,), zašto more zahtjeva sav taj teret??? Ipak odlučili smo poslati jedan VELLIIKKIII kofer autobusom koji kreće večeras iz Zagreba, a teta će ga sačekati u Vela Luci. Jadna žena, valjda će nakon toga moći ustati iz kreveta jel kofer nije lagan ni meni, a kamoli njoj koja je barem za duplo manja od mene . Nama će biti puno lakše putovati iako smo puni do vrha. Najbitnije je da sam našao zamjenu na poslu i da krećemo tri dana ranije od planiranog, mislimo da će nam tako biti lakše izbjeći gužvu iako je to upitno.

Susjedi i naša baka su radi našeg mora dodatno zatrpani poslom. Nahraniti pse, čuvati kuću, zalijevati cvijeće, brinuti o Karlovom Korniju (mala kornjača koju je od početka školske godine želio, a mi smo rekli da mora sam brinuti o njoj i naravno, završiti razred sa odličnim uspjehom ako ju uopće želi imati. Uspio je i jako je sretan zbog toga, a i mi smo).
Eto toliko od nas za sada. moramo se još posložiti i potrpati pa krećemo jel ujutro želimo popiti kavicu na tetinoj terasi 30 metara udaljenoj od mora, s pogledom na otočić Ošjak...

Neznamo kako riješiti problem sa blogom u zadnje vrijeme. Vjerovatno ste primjetili da nije moguće otvoriti fajlove (galeriju, zahvale, linkovi, kontakti, kako pomoći i akcije). Kad se klikne na jedan od njih piše da je stranica izbrisana, a nije, u postavkama je sve normalno pohranjeno. Ako znate kako pomoći javite se pa kad se vratimo popravljamo.

subota, 05.07.2008.

AUTO NAŠ SVAGDAŠNJI...

Nažalost naš auto je u kvaru i trenutno tražimo dio koji nam je otišao preko oglasa jer je novi puno skuplji što i nije tako lako naći. Imamo veliku volju ići na more ali naš auto je pravi kontinentalac i očito da ne voli more pa nam to ovako pokazuje jer se pokvario dva puta u tjedan dana. Oba puta kad smo ostali s njim u kvaru bilo je na moru što dokazuje moju tvrdnju. Auto je star 15 godina i već smo puno toga uložili u njega i nije nam ga lako sad promjeniti, prvo zato jer ne možemo dobiti nikakve novce za njega da kupimo nešto bolje (za novi nemamo, ne možemo dići kredit ) a zamjeniti ga za neki drugi jednako star je dosta riskantno. Sjećam se vremena kad smo imali samo Katarinu i nismo imali auto i nije nam to predstavljalo nikakav problem. Često smo pješačili, koristili se biciklima, javnim prijevozom. Otkad imamo Franku život nam je nezamisliv bez auta. Jednostavno ne možete imati invalidno dijete i biti bez auta. Odlasci na vježbe, kontrole, u vrtić, bilo gdje drugdje za sve vam je potreban auto. U blizini naše kuće je željeznički kolodvor ali niti jednom nisam išla s Frankom do Zagreba vlakom ( mada bi mi nekad bilo i jednostavnije doći do centra nego autom ) jer Frankina teška invalidska kolica ne mogu unijeti u vlak. Ne mogu je izvaditi iz kolica i spustit na pod dok ih unesem jer ona ne stoji i sjedi samostalno. Slična je situacija i sa autobusom. Ili dijete nosite na rukama dok vam ne puknu i ruke i kičma. Auto nam je potreba a ne nekakva stvar prestiža. Nažalost ne možemo kupiti auto bez poreza zato što imamo invalidno dijete. Znam tisuće ljudi koji su kupili auto na nečiju povlasticu a sad kad bi meni to trebalo, jer stvarno imam invalidno dijete, to ne mogu ostvariti. Vidite ljude oko sebe koji imaju invalidske naljepnice na autima a pitanje je da li uopće imaju invalida u kući.
U utorak idemo po autosjedalicu za Franku. Jako se veselimo tome. Firma OVB koja je kupila sjedalicu prirediti će i mali domjenak prilikom našeg dolaska. Imat ćemo priliku pružiti im ruku i zahvaliti se. Njihov prijedlog je bio da gospodin iz Otto Bocka gdje je sjedalica i kupljena dođe u njihovu firmu i odmah nam je ugradi međutim to neće biti moguće jer nam auto, kako stvari stoje, neće biti gotov do utorka. Morat ćemo ići bakinim jugićem, iskreno se nadam da ću u njega uspjeti strpati i Frankina kolica i sjedalicu i Franku, Karla i Katarinu.

Stigla je nova presvlaka za Frankina kolica. Dugo smo čekali i dočekali. Franka je presretna, tražila je da mama odmah promijeni presvlaku jel bi ona probala sjesti u narančasta kolica. Stvarno smo sretni, kolica nam izgledaju potpuno drukčije. Čini nam se da je ipak mama najsretnija, jel sada ne mora isti tren kada Franka zafleka kolica skidati presvlaku i prati ju. Ova presvlaka je kupljena od djela novaca (1600,00 kn) koji su nam sakupili naši prijatelji iz Brdovca i svi njihovi prijatelji i dobri ljudi koji su učestvovali svojim prilozima za Kolica. Svaki dan gledamo ta ista kolica i Franku u njima i sjetimo se koliko ste nam pomogli jel za nas je to bio samo jedan u nizu nedostižnih ciljeva.





Jučer su naši prijatelji kupili ista kolica kao naša, kada smo vidjeli da tenda koja štiti našu djecu od sunca nije ista na njihovim i našim kolicima zvali smo dućan u kojem smo kolica kupili i tražili da našu tendu zamijene istom tendom kakvu imaju kolica naših prijatelja, Cijena je ista a mi smo dobili običnu najlonsku presvlaku umjesto pravu tendu. Nažalost, u našoj državi je to normalno. Dućan koji ima na lageru nešto što teško proda jedva čeka da tu stvar nekome "uvali", što je još gore prodavač vas pokuša uvjeriti da je to nova stvar u ponudi, iako smo jucer tu istu stvar pogledali i u katalogu proizvoda iste firme koji je štampan u četvrtom mjesecu 2007 godine. Mislim da bi čovjek koji kupi kolica koja koštaju 3000 EURA trebao imati Mercedes klasu među kolicima. Nema veze, sve smo riješili i čekamo tendu koja nam treba stići krajem mjeseca.
U zadnje vrijeme se jako trudimo kupiti toaletno pomagalo bez kojeg Franka stvarno više ne može. Svaki dan mama sa Frankom prolazi kroz muke oko obavljanja nužde. Zvali smo na mnoga mjesta i gledali razne kataloge, internet stranice u potrazi za tim pomagalom ali ništa nismo našli. Sve što ima u ponudama nije dovoljno dobro da želimo dati toliko puno novaca koliko to košta (od otprilike 4000-12000 kuna) a onda se patiti skupa sa Frankom i biti nezadovoljni, a uz to otežati si život još više. Mamina školska i naša prijateljica Ivana Matas-Ivanković i njezina mama potrudile su se i pomogle nam da nađemo to pomagalo ali za sada još ništa. Postoji firma SIMBEX koja nudi razna pomagala za Invalide i tamo smo našli toaletni stolac ali šta nam to vrijedi kada ne možemo vidjeti stvar koja košta skoro 10000 kuna jel je vlasniku dućana riskantno imati nešto u dućanu što možda neće prodati. Zato nude opciju: plati pa ćeš dobiti pomagalo koje nisi ni vidio u živo već u katalogu, a kakve je kvalitete i dali vaše dijete može koristiti isto, uopće nije bitno.


TOALETNI STOLAC KOJI SMO HTJELI KUPITI U SIMBEXU

Sada malo odmora i oko tih svih pomagala, jel nam se život počeo svoditi na traženje istih, u osmom mjesecu ćemo vidjeti šta dalje. Prije nove školske godine taj problem svakako moramo riješiti.
Pozdrav od kraljice Franke i svih nas koji ju služimo...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.