ponedjeljak, 17.03.2008.

ODLAZAK U TOPLICE

NA PUTU PREMA KRAPINSKIM TOPLICAMA

Danas su Franka i mama otišle u Krapinske toplice. Franka je danima čekala i stalno ponavljala što sve treba ponijeti sa sobom, (bebu,medu,čokolino,obavezno badić i još neke stvari koje je spomenula barem sto put dnevno). Jutros sam bracu Karla i seku Katarinu vozio u školu, nakon škole sam svratio u dućan, a Franka je mami govorila „di je taj tata,zakasnit ćemo u toplice“. Napokon je zdrava,nema temperaturu, ne kašlje, ne curi nos, ne boli ju uho i još sto sitnica koje su ju mučile zadnjih mjesec dana. Nažalost, danas nam je doktorica u toplicama rekla da će Franka sigurno trebati na operaciju kukova. Još smo se nadali da će možda postojati način da se nalaz popravi, ( vertikalizacijom,ili da se pomaknula kada je snimala kukove, ili vježbama). Moramo se pripremiti za sve što dolazi i sto ćemo morati proći u slijedećih godinu i pol do dvije. Neki dan kada smo dobili nalaz i mišljenje,to nas je jako potreslo. Nakon svega što smo postigli, nakon četiri i pol godine sporog napretka, hvata nas strah ko kad se rodila, nismo uspjeli sakriti suze, djeca to osjete i moramo biti pribrani koliko god je to moguće. 12.03.2008. u odgojno-obrazovnom centru Dubrava, bloger Đus održao je motivacijsko predavanje. Đus je osoba sa 80 postotnim invaliditetom, pokretan je, mogu reći da se odlično drži i da bi mogao biti uzor mnogim mladim ljudima. Ukratko je objasnio da invalidi moraju biti uporni i da se puno više moraju truditi da postignu svoj cilj, sve što žele trebaju pokušati postići, jer i sam kaže „SVE JE U GLAVI“. Slušala su ga djeca sa invaliditetom, profesori, studenti i nekoliko roditelja, koji su bili oduševljeni. Mislim da je nama kao roditeljima djeteta sa posebnim potrebama trebalo baš TO, mislim da nam je Đus pokazao da se sve može riješiti, da je svaki problem malena stavka u životu koja se uz puno ljubavi i realnim ciljem može riješiti. Nije stvar u tome da problem nestane, treba život na neki način prilagoditi tom problemu i naučiti živjeti što kvalitetnije. Oko nas je sreća, treba ju prepoznati i potruditi se unijeti ju u naš dom, samo tako nam može biti bolje. Sada idem sa djecom igrati JENGU i okrenuti leđa užasnom tv programu na kojem prikazuju „Farmu“ i nerješive probleme popraćene suzama razmaženih stanara poput ; tko je pojeo paštetu, zašto voda iz bunara nije pitka,tko sutra neće dobiti kruh za doručak itd… Upravo je Franka zvala iz toplica i rekla da NAS VOLI…
I MI VOLIMO TEBE I MAMU…..

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.