subota, 15.03.2008.

Protekli tjedni...

Evo kako je tekao naš život u ovih par tjedana. Franka je na kraju ipak dobila onu virozu koju su imali braco i seka. Visoka temperatura, mjerenje temperature svako malo, čiščenje nosa, nespavanje…Taman kad smo pomislili šesti dan da je sve u prolasku, ponovno temperatura i naravno teška upala uha tako da ovo nije moglo proći bez antibiotika. Propustili smo pregled fizijatra (redovnu kontrolu), koji nam je trebao napisati preporuku za toplice i doznake za kolica. Skoro je bilo upitno da li ćemo uopće otići u toplice jer nemamo papire a 17.3. se moramo tamo pojaviti. Jer kad vam pedijatar napiše papire, trebate preporuku specijaliste, tek onda to nosite na komisiju koja vam to odobrava ili ne. Sva sreća da smo 10.3. bili naručeni kod neuropedijatra pa nam je to sve napisala naša dr. Miočinović. To jutro Franka i ja smo se digle u 2 ujutro, da bi Franka bila što umornija i uspjela zaspati na snimanju glave (EEG).
Teškom mukom držali smo je budnu do 13.30 kad počinje snimanje, no mi nismo bili prvi na redu, nego drugi pa se to malo otegnulo. Zamolila sam i našu tetu Adu, koja uvijek uskače kad nam je najteže, da ide s nama jer netko mora zabavljati Franku dok ja vozim, jer će u protivnom zaspati. Sva sretna vratila sam se s Goljaka jer su nalazi uredni i dobili smo papire za toplice. No moja sreća nije dugo trajala. Već sutradan išli smo na snimanje kukova u Klaićevu , prvi puta u ovih pet godina i rendgen kukova je pokazao išćašenje oba kuka. Prvo šok, pa nevjerica da možda nisu zamjenjeni papiri. Prije 6 mjeseci na redovnoj kontroli kod ortopeda na ultrazvuku je bilo sve u redu. Konačno smo pregrizli neki ponos i zamolili ljude da nam pomognu u kupnji pomagala, i konačno mi imamo stajalicu ali Franka ne smije u nju dok ne vidimo što će biti s kukovima. Vjerovatno nas čeka operacija, pa 5 tjedana nošenja gipsa, ortoze, rehabilitacija, pa sve to ponoviti i sa drugim kukom. Sada ćemo prvo otići u toplice ohladiti glavu a tek nakon povratka u Klaićevu na kontrolu kod ortopeda i u Lovran (naručeni 24.4.) kod dr. Mileusnića jer smo čuli da je on najbolji za takve probleme. Sve ovisi što će oni reći da li je to za operaciju ili ne.
Nakon turnira tražila sam u ortopedskim kućama pomagalo za wc, da to kupimo od novaca koji su skupljeni ali cijene su nažalost bile duplo ili čak 5 puta veće od onoga koliko imamo tako da će i to morati pričekati.
Danas sam dobila putni nalog za toplice koji (mislila sam) još samo moram potvrditi i predati na povratku u zdravstveno, međutim ne, još samo moram otići na autobusni kolodvor, zatražiti potvrdu (koja se plaća), u kojoj navode koliko košta povratna karta za mene i Franku od Zagreba do Krapinskih toplica. I na kraju možda ću i dobiti 200kn nakon neka 3 mjeseca. Koliko ljudi od toga i odustane jer im je tako lakše.
Toliko za sada.
Moram reći da akcija skupljanja potpisa jos traje. Trenutno imamo 2000 potpisa, pomogli su nam prijatelji i ovim putem moramo zahvaliti : baki Ani, Danku Kuretiću, obitelji Ivorek, obitelji Skrbin, obitelji Jančić, obiteljima Markanović i Kovačević, obitelji Uljatovski iz Slavonskog Broda, obitelji Bedenic,obitelji Kruša, obitelji Barac i svima ostalima koji su svojim potpisom podržali peticiju.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.