ZOVI ME, MORE!

15.05.2018.





Zovi me, more,
neka sam tvoja pjena,
val koji iznenadi dušu
i njegova usamljena stijena.

Neka sam galeb plavetnilom tvojim zagrljena
prateći oblak i barku,
parajuć' mrežu umornom ribaru tvom.

Zovi me, more,
ljubav da izronim staru
na pješčanoj plaži
kao kad slušam sjećanja šapat
i suzu što kapnu na njegovu gitaru.

Vrati mi, more,
sve ono što ljutnjom Posjedon prati,
čekanja beskonačna,
molitvu i nadu...
vrati mi, more, vrati.

Zovi me bez one lažne tišine,
dok brod nepoznatim putem plovi
u sutrašnji život bez bijesa,
a punog stare miline,
podari mi oluju što daje ljubavi čar,
molitva moja nek šuti
čekajuć' posljednji dar.

Zovi me, more...


Franka Fani Kohn, Dubrovnik
(za zbornik Petar Kanavelić, Korčula)

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.