LJUDI IZ VATRE

31.08.2017.


Image and video hosting by TinyPic

pjesma je objavljena 25. srpanj 2015. u 8:56h na Facebook profilu Franka Fani Kohn: Mislim da su vatrogasci zaslužili da im se posveti koji stih izišao iz srca. Ovo je moj mali doprinos i hvala za njih kao i svim službama spašavanja, vojsci, ljudima...

Kroz vatru i dim, umorni, sneni,
iz susreta smrti, gorućih šuma,
koračaju oni pepelom pokriveni,
gaseći plamen uzavrelog druma.

Koliko njih i život su dali
da bi se spasilo svo ljudsko blago,
a kroz snijeg, na krov oni bi znali,
prigrlit mače...i to im je drago.

Srca velika ti hrabri ljudi,
od prirode jači, ruka su vodi
sveti Florijane, uvijek ih budi,
uz blagoslov kiše, ti ih vodi.

Sa neba i kopna, plamteću šumu,
žareći kamen i golem snijeg,
HVALA nam treba biti na umu
jer oni su ljudi...
HRABROSTI STIJEG.


Franka Fani Kohn,
u počast i hvalu svim vatrogascima i službama spašavanja.

TOP LISTA NAJČITANIJIH KNJIGA NA PORTALU WWW.DIGITALNE.KNJICE.COM

30.08.2017.



"Top lista najčitanijih i najobjavljivanijih pisaca na portalu

http://www.digitalne-knjige.com/naslovna.php

Kriteriji koje smo koristili pri stvaranju ove liste bili su sljedeći:

Broj objavljenih knjiga, broj preuzimanja, te datum odnosno vrijeme kad je autor objavio prvu knjigu na našem portalu.

U Zagrebu dana 29.08.2017. Nenad Grbac

Više podataka o toj temi moći ćete pročitati na sljedećem linku:

http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/839




Franka Fani Kohn

Do sad objavila 6 knjiga

Prvu knjigu na našem portalu objavila je 12.06.2009.

Ukupno preuzeto 7 286 primjeraka njenih knjiga

Više podataka o tom piscu -

http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/609



SELJAKU I MUCI

24.08.2017.


slika: https://www.facebook.com/okusineretve/


Žitna polja,
vinograda muka,
gruda tvrda, oranice znoj...
to je čovjek izrast'o iz puka,
život daje blagodati toj.

Zora zove, blago je na paši,
dan je svaki urezao put,
a prirode ćud je, nekad,
neprijatelj...ljut.

Blage zime ruke mole,
a ne grad i sušu,
jer će sunce zakloniti
vjetrovi što pušu.

Od njega će svaka kaplja
znoja truda molit',
da mu zemlju koju grije
može vodom blagoslovit'.

Poštovanja tom težaku
prije puna stola,
jer je njegov rad i život
satkan i od...bola.

Znojno čelo,
tijelo,
žuljan dlan,
za njega i sebe skladaj:
po molitvi kišu,
suncu...dobar dan.


iz zbirke: ISTA MJESTA ISTA TUGA

http://www.digitalne-knjige.com/dedovic2.php

ISBN 978-953-7673-43-7

JESENJA DILEMA

21.08.2017.


Autorica slike Pavela Medak

Upijam miris tihe jesenje kiše
sjedeć' na klupi otoka mladosti moje,
dok svaki val poemu piše,
misli se slažu, skladaju boje.

Bez riječi, tiho,
pogledom tražim nestali brod,
(odlazeć' tek se malo zanjih'o)
sakri ga suton pod nebeski svod.

Da l' krenut kroz mokri uhaban put
upijajuć skladbu pokislog bora,
dok dašak vjetra (k'o da je ljut)
skreće mi pogled sa nemirnog mora?

Il' gorak okus po tijelu soli
isprat' pod tugom jesenje kiše
i pustit' vrijeme da potopi boli,
okrenut' se nazad, nikada više?

A bijesni se vali lome od stijene,
kamenu sivom klešući lik,
tek jedan galeb nadleti mene
puštajuć' tužni, usamljen krik.


Franka Fani Kohn, objavljena pjesma u časopisu "Književno pero" HKD.

OVO JE TVOJA RUŽA

18.08.2017.

U sjećanje na moju prijateljicu iz djetinjstva, neprežaljenu Ružicu Hamović koju je teška bolest uzela sa ovozemaljskog svijeta u godinama našeg Isusa. Ostao je njen sin koji je tada imao samo četri mjeseca...





OVO JE TVOJA RUŽA

Ovo je tvoja ruža i neću je ubrati sada,
već poslije, kad pupoljak malo procvate,
nek' još gleda na nebo, tamo si otišla mlada,
ovo je naša ruža, raste i živi... samo, samo za te.

Gledam je, njegujem i žalim što sudba te ljuta uze,
tek ponekad po njoj kapaju... moje iskrene suze,
jer zaljevam srcem, jutrom i mrakom,
miris joj udišem k'o tvojim zrakom.

Posadih ružu, jer tako si se zvala,
crvenu i strasnu k'o prijateljstvo naše dugo,
ona je sjećanje, ona je "Hvala",
dok stihovi jecaju moji "Odlazi, nestani, tugo!"

Franka Fani Kohn, 17.08. 2016.

HVALA, GOSPARU ZLATANE GAVRILOVIĆ KOVAČ!

15.08.2017.



Preponosna što sam se našla i ja u knjizi gospara Zlatana Gavrilović-Kovač, Hvala.

ROĐENDAN MARIJE KOHN, MOJE TETE, NAJNAGRAĐIVANIJE HRVATSKE GLUMICE

07.08.2017.



moja teta Marija Kohn

''Na današnji dan, 7. kolovoza 1934. na Lopudu je rođena glumica, kazališna prvakinja Marija Kohn. Marijinin otac Antun Kohn bio je kapetan duge plovidbe. Otac joj je nestao 1938., ali je Marija vjerovala kako je živ. Dvadeset godina poslije, uspjela ga j epronaći uz puno muke i truda preko jedne gospođe iz Argentine, živio je u Buenos Airesu sa suprugom podrijetlom s Korčule koja mu je rodila tri kćeri.

Marijina majka Franka umrla je od tuberkuloze 1945.i Mariju je odgojila baka. Studirala je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, živjela je skromno i po malim sobičcima i glumila tamo gdje joj je rečeno, jer birati nije mogla. Njezina prezaposlenost djelovala je i na njezin brak, koji nije uspio.

Zahvaljujući trudu profesora Svena Laste, pretvorila se u izvrsnu glumicu, njezin talent izašao je na vidjelo, a sva vrata otvorila su joj se 1957.kad j eu filmu Svog tela gospodar odglumila šepavu Rožu, a uloga joj donijela Zlatnu arenu, popularnost i slavu. U kazalištu je najviše naučila od redatelja Branka Gavelle.

Odigrala je Marija više od stotinu kazališnih uloga, šezdeset filmova, četrnaest televizijskih drama i serija. Najnagrađivanija je hrvatska glumica.

Na Dubrovačkim ljetnim igrama ostvarila je niz antologijskih uloga, od Vojnovića, Nalješkovića, a naročito u Držićevim komedijama.

Dobitnica je Nagrade hrvatskog glumišta za životno djelo 1999. Marija je iste godine, nakon 40 godina rada, otišla u mirovinu. Ipak, nije se potpuno oprostila od glume, uloge u humorističnim serijama je jako vesele, a radit će kako kaže: „ dok je zdravlje služi“.''

Ivana Žuvela Kalina


https://www.nportal.hr/lifestyle/7255-ro%C4%91endan-najnagra%C4%91ivanije-hrvatske-glumice,-lopujke-marije-kohn

F.F.KOHN NIJE NIKAD BILO LAKO DO SLOBODE : SRETAN VAM DAN HRVATSKIH BRANITELJA, DAN POBJEDE I DOMOVINSKE ZAHVALNOSTI

05.08.2017.


slika: internet

NIJE NIKAD BILO LAKO DO SLOBODE

Nije ljubit zemlju samo kad ti treba,
napisati slovo. sjetit je se jednom,
jer je ona ponos svemira i neba,
hrana gladnoj duši, muza srcu žednom.
I kad njene boli… lome moje rime,
žar ljubavi nikad neće za nju stati.
Domovino, ponosno ti izgovaram ime,
učio me otac, odgajala mati.

A…
more ti je bistro
ti predraga Istro,
Slavonijo dušu tamburicom liječi,
Herceg-Bosno povijest…jača je od riječi,
i dok snijegom slika šumu Gorskoga Kotara…
pelješkim se vinogradom, konavoskom nošnjom,
zapjevalo snažno, južnjačkoga žara:
„Zar od Dubrovnika ima većeg dara?“

Lozu je i vino, te zagorske kleti
preletio soko što Velebitom leti
jer je ovo moja draga domovina,
povijet joj je dala i kćerku i sina.

Nije nikad bilo lako do slobode,
za boj su se koplja lomila do sada,
te opet će sutra hrabro da te vode
bojovnici novi, budućnost i nada.

I Zagebu, Sinju, otoku, planini,
sjeveru i jugu, livadi i šumi,
ovu pjesmu pjevaj, visoko je vini,
domovina svoja…ljubavlju se puni,
čak i oni koji trebali su poći,
od nje daleko bježeči od zala,
uvijek će se vratit, u njedra joj doći,
zagrliti i reći:
„Na ljepoti mila zemljo… zauvijek ti hvala!“


Franka Fani Kohn, Dubrovnik/Hrvatsko nebo

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2017/08/05/f-f-kohn-nije-nikad-bilo-lako-do-slobode-sretan-vam-dan-hrvatskih-branitelja-dan-pobjede-i-domovinske-zahvalnosti/

NAŠA ZAGREBAČKA POEMA

04.08.2017.



Zamišljena na klupi Matoševa kipa,
nesvjesno još jednu cigaretu palim
i ne znam,
za kim i čime da žalim
dok u trenu izgaženi list neminovne jeseni
dobiva potpuno drugu boju
uznemirenu mirisom juga.
( Zar može ne boljeti tuga?)

Nižu se slike snijega i uhabane stope prve ljubavi...
davno, davno dok na Jarun nismo ni pomislili poći
jer kratke, prekratke su nam bile
zagrebačke noći,
a bol je ostala u pahulji moga stiha.

Ta nekoć je bilo to
i nije, nije se ponovilo.

Miris uznemirenog mora
i borovih iglica na prostirci od sjećanja,
nekih drugih davno izgubljenih sanja
prekine dobro poznat glas:
„Čekaš li dugo? Tu sam, za tebe, za mene, za nas.“

Obrisah suze podižući pogled ka njemu
želeći izbjeći zabrinuto lice prijatelja.
„Hajde,“ tiho mi reče,
„ jer jedno je stvarnost, a drugo neprežaljena želja.“

Krenemo putem istine, uspona i padova
pišući bez sjete,
onako iskreno...o svemu,
u beskrajnom nizu stvorenom u trenu
klešući perom... našu zagrebačku poemu.

Franka Fani Kohn, iz zajedničke zbirke "Zagreb na dlanu"

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.