A što je to sreća dok je živim bez tebe,
i koliko je veća sad kad spoznah sebe?

Splet života,
kakva ljepota!

Ta mjesec nije lopta već nešto manje,
život je sudac za naše sanje,
jer srce mrzi da se po njem' gazi
s ranjenom dušom po istoj stazi.

I sunce ne grije kroz ružičaste oćale,
već zrake su samo da zasjaje svijet,
dok hvalu pišem:
sve maske su pale,
napokon stade uzaludan let.

Suton se bliži lijep i bez tebe
te gledam bistro na zvjezdani sjaj,
shvatih da volim i poštujem sebe,
a prošlost je samo… napokon kraj.

Taj splet života,
o kakva ljepota!

Franka Fani Kohn, Dubrovnik. nova zbirka