POSEJDONOV RAJ
Malo stihova iz zajedničke zbirke "More na dlanu"
U dušu se napaćene stijene
razbija divlji neukroćeni val,
more se savija poput ljudske sjene,
obalom, tužnom, skladbu piše razlomljeni žal.
Oblaci namršteni, brod i barka savladani,
mreža zamršena, isprepletena,
divlja snaga juga, ribareva tuga…
S neba se prolomi nemirni zvuk,
maestral pohrli pučini toj…
na obzoru oslikan savršen luk,
a sunce ovije plavetnilo u zagrljaj svoj.
Zvijezde na dnu, ribe kiparevih djela,
nepoznata dubina cijela,
bura što para tišinu…
Svjetionik priča tajne svoje,
do otoka, ledenjaka,
sve do topline pješčanog sjaja.
„O more, moje more, ima li ti kraja?“
A tamo pučinom beskonačno para,
ta sva silina, sva milina…
Tek zamišljen bješe taj neki kraj,
u oku zablista obris čuvara
u domu koj' bješe… POSEJDONOV RAJ.
FFK
