DOMOVINA NIJE ONO ŠTO SE RODI
Zasvirale strune zbora violina,
vinula se pjesma skladno, a visoko,
po stazama zemlje gdje god daha ima,
zagrijala dušu, zasuzila oko.
Napadala nije, već branila svoje
da bi bila ponos sveg' hrabroga roda
pa su lijepe naše sklopile se boje
crven, bijeli, plavi u sred srca moga.
Teški su joj bili puti ka slobodi,
zato počast svima što su za nju pali,
domovina nije ono što rodi,
već vjekovna borba... s time se ne šali.
Dostojna je nisu sva pogana djela,
niti lažne riječi slučajnih pijuna,
voli se i štuje ova zemlja cijela,
ponosito, tiho ko kraljeva kruna.
Jer napadala nije, već branila svoje
da bi bila ponos sveg' hrabroga roda
pa su skladne sklopile se boje...
crven, bijeli , plavi u sred srca moga.
FFK
