četvrtak, 20.04.2017.

NA LAGANOM ODMORU U ZAGREBU







i 3 generacije obitelji KOHN, uz Mariju Kohn, moju tetu, poznatu hrvatsku kazališnu i filmsku glumicu




12:41 | Komentari (3) | Print | ^ |

subota, 08.04.2017.

PREDSTAVLJAMO VAM PISCE I KNJIŽEVNIKE: FRANKA FANI KOHN



Image and video hosting by TinyPic







Image and video hosting by TinyPic


Bilješka o piscu:

Rođena je u Dubrovniku 15.12.1961. Po zanimanju je suradnik u nastavi. Pisanjem se bavi cijeli svoj život, no tek je sada smogla hrabrosti nešto od toga i objaviti. Sve to objašnjava i činjenicom da joj je kao majci petero djece, koja je k tom još i zaposlena, bilo teško u svom životu pronaći samo lirske momente.

Posebno stoga jer se i njezin život dugo vremena uporno trudio prerasti u dramu.




Image and video hosting by TinyPic


Franka Dedović rođena je u Dubrovniku 15.12.1961. Po zanimanju je suradnik u nastavi. Pisanjem se bavi cijeli svoj život, no tek je sada smogla hrabrosti nešto od toga i objaviti. Sve to objašnjava i činjenicom da joj je kao majci petero djece, koja je k tom još i zaposlena, bilo teško u svom životu pronaći samo lirske momente. Posebno stoga jer se i njezin život dugo vremena uporno trudio
prerasti u dramu.


Razgovarao i objavio: Nenad Grbac


Možete li nam reći neke od podataka o vama, koliko dugo se bavite pisanjem i slično?


Za početak bih vam željela zahvaliti na ovome pozivu.
Rođena sam u Dubrovniku 1961. gdje sam odrasla, školovala se i gdje još uvijek živim.
Po zanimanju sam suradnik u nastavi, pedagoške struke jezičnoga smjera.
Pohađala sam i završila jednu godinu više pomorske škole. Nažalost nisam imala priliku raditi u svojoj struci, pa već preko 20.g. obavljam posao trgovca na Stradunu u kiosku "Tiska".
Majka sam petoro djece te član udruge "Ljubitelja hrvatskih tradicija i prirodnih ljepota".
U mladosti sam neko vrijeme plivala za dubrovački PK "Jug",a oni koji me znaju od djetinjstva upoznati su s tim da pišem otkad znam za sebe.


Možete li nam navesti vašu, E-mail adresu, adresu vaše web stranice i drugo?


Naravno, moja e-mail adresa je: fani.dedovic@du.t-com.hr i ja sam redovito na facebooku pa me se može i tamo kontaktirati.


Nama je poznato da ste uz sve što radite i majka petoro djece. Kako sve to uspijete uskladiti i kako uz sve obaveze koje imate nađete vremena i za bavljenje poezijom?


Nisam ga oduvijek imala.
Ponekad bi za vrijeme radnog vremena, u ne prospavanoj noći, na jutarnjoj kavi, na brodu prema Lopudu zapisala stih koji mi je taj moment prošao kroz misli ali je sve to išlo u ladicu.
Nažalost na bolovanju sam preko dvije godine pa sa stjecajem okolnosti našla sam više vremena za sebe.
Djeca su već poprilično odrasla i umjesto bočica, pelena ,noćnog plača došlo je vrijeme u kojim su mi oni postali pomoć, snaga i podrška.
Vjerujte da sam prvu zbirku sastavljala doslovno iz kuhinje. Posao roditelje, kućanske obaveze, pa na laptop u pauzi i tako se pomalo rodila ideja da ipak objavim ono što stavljam na papir, a godinama nosim na duši.


Čitajući vaše pjesme jasno se naslućuje da vas život uglavnom nije mazio i da ste proživjeli mnogo toga. Ipak uz sve to zadržali ste optimističan i vedar pristup životu i svim stvarima koje se zbivaju oko nas. Kako to uspijevate? Što vam daje snagu i moć da izdržite?




Skoro u svakoj pjesmi sam JA kao žena , kao čovjek.
Inače sam vedre naravi tako da me je to izvlačilo iz svih ponora.
Netko je jednom rekao:":"SMIJ SE I S TOBOM ĆE SE SMIJATI CIJELI SVIJET, PLAČI I PLAKAT ĆEŠ SAM".
A snaga su svi oni koji te vole, koje ja volim i ona se stvara se gradi trnovitim putovima života. Ponekad sam nju crpila iz prkosa i "despeta" kako mi kažemo, da se ne predam nemilim iskušenjima i dokažem samoj sebi da se neki snovi mogu ostvariti kad tad i da nikada nije kasno.


Za vas se s punim pravom može reći da ste okrenuti svojim korijenima odnosno i gradu Dubrovniku i obitelji iz koje potičete, odnosno koju imate. U posveti knjige "Molitva moru", ponajviše se zahvaljujete suprugu i djeci i stoga vam moramo postaviti i slijedeće pitanje. Koliko je obitelj te razumijevanje i podrška, koju ona može i mora pružiti važna u životu svakog čovjeka ?


U mom slučaju suprug i djeca su mi dali podršku, snagu, pomoć i razumijevanje.
Obitelj je onakva kakvu stvoriš, koju gradiš cijeli život.
Čovjek je jedinka ali puteve života ne može prolaziti sam.
Svakome je obitelj važna onoliko koliko ruka sudbine dodijeli.


Koliko ste na to mislili kad ste se svog prihoda s promocije knjige " Molitva moru", odrekli u korist doma za napuštenu djecu u Dubrovniku?


Davno sam i ja sama osjetila što znači željeti roditeljski zagrljaj koji je daleko, i kojeg nema.
Razlozi nisu bitni.
Djeca dolaze na svijet da bi im se pružila zaštita, oni ne mogu birati, a ljubav i sve ono što ga čeka kao čovjeka koji će sutra pružiti svojoj djeci se gradi od začeća.
Već par godina imam kontakt s domom "Maslina" i ponekad bi skromnim darom nastojala izvući osmijeh i zadovoljstvo kao što imaju i moja djeca.
Taj prihod mi je bio samo mali dio onog što im mogu pružiti.


Zaslužuju li ta djeca bolji život? Zašto se hrvatski političari i država toliko trude da im onemoguće udomljavanje i odlazak u udomiteljske obitelji, koji bi većini od njih ipak značio i budućnost znatno bolju od one koju će imati odrastajući u domu.


Svako biće zaslužuje bolji život, pa zar to ne dokazujemo udomljujući i životinje s ulice a kamoli ne dijete.
Znam da je svačija sudbina različita i da nema nitko pravo nikoga osuđivati, ali vjerujte da sam bila u takvim situacijama, da su mi neki čak savjetovali da ostavim bar jedno dijete.
Ja sam se zaklela da to nikad neću napraviti.
I sama sam željela udomiti dijete iz doma ali protokoli, zakoni naših političara, koji su svoju djecu naravno jako dobro situirali, su bili prepreka, pa sam brzo odustala nadajući se da će se zakon promijeniti i da će svatko od njih osjetiti toplinu kućnog praga.


Znam da ovo može biti nezgodno pitanje, no čitajući vaše pjesme primijetili smo da su neke od njih posvećene i žrtvama obiteljskog nasilja. Da li bi nam mogli reći nešto više o tome.


Koliko god bilo nezgodno ja sam odlučila da neću šutjeti o paklu kojem sam prošla, o momentima kada sam se vraćala zlostavljaču, jer se "žena mora vratiti svome mužu".
Od nikoga zaštićena, zakon je bio na strani zlostavljača, čvrsto sam odlučila da niti ja niti moje dvije curice neće rasti u takvoj razorenoj obitelji.
Na sreću, ubrzo poslije rastave sa ožiljcima na duši i tijelu, sam upoznala svoga sadašnjeg supruga, koji je moralno osuđivan radi mene, ali je ostao čvrst i jak te mi po prvi put pružio zaštitu, ljubav te pomogao mi odgojiti moje dvije djevojčice.
I tu ima pouka: "Nikad ne znaš kada će rana poslije pada zarasti, ali će se to ipak dogoditi".

Mnoge vaše pjesme posvećene su i onima na koje ponekad najmanje mislimo. Što za vas znači prisjetiti se Invalida, životinja, siromašnih i običnih ljudi? Kako objašnjavate činjenicu da većinu ljudi s dolaskom kapitalizma zaboravila na to da postoje i oni kojima bismo uvijek trebali pomagati?

Tko od nas nije bio invalid?
Tko nije slomio ruku, nogu, jedva disao od astmatičnih napada ili plakao od bolova??
I ja sam jednom od posljedica udarca ležala na očnom odjelu i nisam mogla vidjeti.
Kako se tek osjećaju ljudi kojima je cijeli život tako?
Jesmo li se sami sebi rugali??
Bi li željeli udariti vlastito dijete koje je invalid ili željeli da njih netko krivo gleda??
Što možemo učinit u siromaštvu?
I sami znamo kakvi su momenti kada ne možeš pružit ono najosnovnije.
Ne kažem da se trebamo opterećivati ali bar ponekad možemo dat i skromni prilog, prihvatiti neku životinjicu koju će naša šačica hrane i milovanje po glavi uljepšati život.
Vjerujem da je čovjek onakav kakav jest bez obzira na vrijeme i dob u kojem živi.

S obzirom da znam da ste rođena Dubrovkinja postavit ću vam i pitanje. Što za vas predstavlja Dubrovnik, njegova prošlost, naslijeđe i koliko vam uopće znači taj grad?

Poslije samo par dana odlaska negdje drugdje samo onaj koji je rođen u Gradu može znati kakav je osjećaj kada se ugledaju svijetla katedrale, zidine, Peskarija, Porporela, obrisi Lokruma.
Najslavniji pjesnici su ga opjevali, slikari oslikali, a književnici opisali.
Ja nisam slavna, ali moji stihovi o njemu govore sve. Bit će opisivan, opjevan i slikan, ali imam i poruku:

"Još te neki mrze,
truju blate,
Ali oni ništa,
Nisu dali za te. "

Znam da ste sudjelovali u ratu, odnosno da ste branili svoj grad od onih koji su ga htjeli uništiti ili sravniti s zemljom. Možete li nam iznijeti neka od vaših sjećanja o tome? Kako ste taj napad doživjeli, što vas je najviše potreslo, te naravno da li biste opet branili svoj grad?

Na žalost, sjećam se svega.
Još uvijek sanjam prokleti rat, a kad prođe avion mislim da će baciti bombu kao i onaj dan 1991.g. kada su zvijeri bile uporne da sruše križ na Srđu.
Sa djetetom (sinom Tomom), u trbuhu i dvije male kćeri, pod krilom, bježala sam od granata, čekala u redu za vodu, ,odlazila na posao, slušala u skloništu radio "Dubrovnik",pisala pod svijećom očekujući supruga iz bojišta za kojeg nisam nikada znala hoće li se živ vratiti.
Hoće li dijete koje nosim vidjeti oca?
I što bi se dogodilo da smo svi napustili Dubrovnik? To je jasno.
Što reći?? Kako opisati? Sva su sjećanja grozna, ali onaj moment nakon što su bezbroj pokušaja, nekada susjedi, tada krvnici svojim granatama srušili križ.
A najljepši!?Kada je na istom tom mjestu zavijorila ponovno hrvatska zastava.
Da li bi opet branila ovu ljepotu? Mire u kojima sam rođena!
Pa naravno! Onda kada ti se napada kućno prag ti ga moraš sačuvati, a uljeza potjerati.
Tada se ne razmišlja. Tada se radi.
Treba se sjetiti i onih koji su dali život za ovu državu ili Grad.
Bar bi u spomen na njih, sa poštovanjem prema njihovima najbližima trebalo dokazati da su imali pravo, da svoj život nisu dali za srušene ideale i polomljene ciljeve.
Možda me te stvari više potresaju nego ona granata koja je rušila i najsvetije tlo.

A sad i malo tamnije strana. U što se taj Dubrovnik danas pretvara i kako vi koji tamo živite vjekovima gledate na sve to ?

Uf!! Puno, puno problema.
Grad koji je nekad cvao, danas čujem omladina zove GHETTO.
Prazan osim za vrijeme kruzera ali još uvijek ima pojedinaca koji ne žele prekinut tradiciju stiha, pera i note.
Drže se naši, glumci , ovi ovdje, koji govore jezikom Grada.
Nekada je u zidinama, prije rata, bilo oko pet tisuća stanovnika.
A sada?
Na pjaci---tuga.
Na ribarnici žalost.
Stranci nam susjedi.
Tko je kriv, što se dogodilo uistinu ne znam ali nam stvarnost sve govori.
Ma ima duha! Ima štiha! Samo ga treba pronaći, prepoznati, otvoriti, a to ipak ne može onaj tko ga ne voli, tko nije rođen u toj neopisanoj ljepoti.
Eto, ja nikako ne mogu gledati i željeti crno.

Na portalu Nema-kompromisa.com objavili smo i vaše pismo u kojem iskazujete nezadovoljstvo činjenicom da katolička crkva još uvijek ne priznaje instituciju razvoda braka te da su svi ljudi koji se razvode na neki način izopčeni iz crkve. Isto to događa se i djeci bez roditelja za koje crkva izričito navodi da za njih nema mjesta u raju. Mislite li da bi se crkva trebala modernizirati te mijenjati takve krajnje radikalne stavove ?

Iako sam po pokojnom ocu jevrejskog podrijetla, kršćanka sam koja je, onda kada drugi nisu ni željeli pogledati u crkvu, redovito išla na vjeronauk, ispovijed ili mise, te bi tek poneki roditelj ostavio djecu za Božić i Uskrs doma pod izlikom da smo bolesni, doživjela jednu vrstu udarca sa crkvene strane.
Poslije rastave sam izgubila pravo na sve to , kao da nikada nisam kročila u tu instituciju, kao da nikada nisam bila kršćanka.
Pod parolom "što Bog sastavi, čovjek ne može rastaviti" nebrojeno je nepravde napravljeno.
Misli da vjera na početku nije bila takva.
Još gore mi je što je ista prava izgubio i moj suprug koji , mislim da je tu sasvim "čist"
Zar nije Božje djelo uzeti u odgoj djecu, koja nisu krvno tvoja i pružit im ono što im nije pružio njihov "pravi" otac?
Nikada Isus nikoga nije izopačio, nijedno dijete potjerao već primio u svoje krilo.
Ja sam na te riječi odgovarala: "Moj prvi brak nije Bog sastavio nego Vrag."
Ali njihovi su zakoni neumoljivi što se tiče nekih smrtnika jer znam da ima izuzetaka kojima se to ne piše i mogu preskočiti tu rupu.
Ma ne misli da bi se trebala modernizirati nego vratit na početke što se tiče osnova.
Svećenici nek se žene, a svatko tko želi ima pravo ući u Božje krilo.
Nitko nema tu moć da krivo tumači Isusovu vjeru i ljubav.
Znate li što je meni Raj?
Kada uvidim da sam stekla novog prijatelja, da sam nasmijala moje bližnje, kada mi moje mačke zapredu u znak ljubavi, kada vidim praštanje od onoga kojeg sam povrijedila. Molitva je u duši, bez obzira da li čovjek vjeruje ili ne.
A Pakao?
Sve što može izmamiti suze, iskrenu i tešku bol, kada vidiš da te i u familiji mogu mrziti, željeti da padneš što dublje, kada za nekoga misliš da ti je prijatelj a on za i najmanju grešku kažnjava zloćom.
Ovaj život je Raj, Pakao i Čistilište i svatko ima svoje Anđele, svatko sa sobom povuče Vraga.

Jedan od razloga za objavu ovog intervjua je i objava vaše zbirke pjesama "Ista mjesta, ista tuga", na portalu www.digitalne-knjige.com. Da li bi nam mogli reći nešto više o toj knjizi?

Ona je sve ovo što sam ispričala prije, u njoj su misli koje su me mučile dok sam prolazila kraj siromašnoga, kraj izmučenog narkomana koji je samo osuđivan, dijete invalida koje prosi , u njoj sam opet ja i ono što osjećam.
I ovaj put stavljam svoje srce na vaš dlan.
Par ljudi koji su pročitali "Molitvu moru" su komentirali :"Ti si stavila svoju dušu u stih."
Možda sam u ovoj stavila i duše drugih ljudi, ponajviše nesretnih, jer sretni rijetko prepoznaju bol.

Usput to je već druga knjiga koju ste objavili u digitalnom izdanju. Stoga ne možemo, a da vas ne upitamo kakva su vaša iskustva s izdavanjem digitalnih knjiga, te naročito s portalom www.digitalne- knjige.com ?

Postoje momenti, situacije, kada se iznenadimo dobrim obratom života. To se i meni dogodilo.
Sjedila sam u svojoj kuhinji i dovršavala neki obris knjige, ali onda STOP.
Kako izdati? Kako početi? Kucala sam na par vrata ali sam već osjetila da sam naišla na zatvorena, na već laganu sazidanu, uhodanu tvrđavu koja ne da nikome da uđe u njen svijet.
Zajedno sa djecom, i tek ponekim sitnim savjetom poznanika, sjednem i zapišem u Google :"Kako izdati knjigu sam?" I tada ime Vašeg portala.
Onaj moment kada sam došla u kontakt s Vama, mogu slobodno reći da su mi se otvorila vrata mojih želja i snova.
Upravo tako jer sam kao dijete govorila da ću svojim roditeljima dati u ruka moju knjigu, da ću izdati zbirku pjesama.
Ono što mi je i mjesec dana prije našeg upoznavanja bilo nedostižno za toliko kratko vrijeme se i ostvarilo.
Profesionalnost, volja i snaga zrači iz vas.
U svakoj prilici sam spomenula i divila se takvoj ideji koja je mnogima omogućila da ih pusta birokracija , lobiji i monopoli ne spriječe u želji da pokažu da i u Hrvatskoj "obični" čovjek koji nikome ne pripada, može uz minimalnu ovisnost o protokolima dati čitateljima mogućnost da ih upoznaju, da shvate da bi i iz njih jednoga dana mogao izniknuti veliki pjesnik ili pisac.

Vaša knjiga "Molitva moru" dosad je s Interneta preuzeta u gotovo 600 primjeraka. Tiskana verzija te knjige tiskana je u 200 primjeraka. Mislite li da je i to dokaz da ljudi još uvijek čitaju i uživaju u poeziji te da je upravo klasično izdavaštvo, odnosno tisak pretjeranim cijenama knjiga i teškom dostupnošću izazvao sve manje zanimanje za poeziju kao pisanu formu

Prethodno pitanje je usko vezano i za ovaj odgovor.
Sama činjenica koliko puta je moja knjiga preuzeta govori sve.
Možda i tome da se ipak čita, da to ljudi vole ali ih je brzi ritam života usporio u želji za odlaskom na neko mjesto, te izdvajanjem kućnog budžeta koji bi bio, nažalost, zakinut za egzistencijalne stvari i potrebe.
Ja slobodno mogu reći da je "Molitva moru" od promocije tj. Poklonjenih, pročitano stotinjak , i da one pružene ruke, suze, ponos na licima nisu dokaz nečega lažnoga, već činjenice, ne samo da ljudi vole čitati nego i razumiju svaki stih, pjesmu, naslov jer je knjiga i ogledalo njihovih duša, želja, sjećanja, nada.
Cijene nisu pretjerane ali stjecajem okolnosti, manje se odlazi u trgovine, a više traži na dostupnijem mjestu kao što je internet.
Ali to nije slučaj samo sa pisanom riječi, to je jednostavno neminovnost putovanja u budućnost.
Nekad smo morali za svaku sitnicu pitati drugog, a danas kompjuter i...
Ma to nije sad ni toliko važno.
Neka čitatelji pogledaju www.digitalne-knjige.com i sve će im biti jasno.

Možete li nam otkriti vaše planove. Radite li na nekoj novoj knjizi? Pripremate li objavu nekog zasad neobjavljenog materijala?

O, da. Ima nešto, ali će pričekati.
Mislim da je slijedeća objava prvog djela knjige, poluautobiografske.
A tu je i spoj svih mojih pjesama i igrokaza namijenjenih Dubrovniku.
Samo da me zdravlje posluži, da s Vama, nastavim suradnju na kojoj zahvaljujem svim srcem kao i moja obitelj.

Da li ima nešto važno što ste posebno željeli naglasiti a da vas ja to nisam pitao ?

Ima puno toga nedorečenog, možda zaboravljenog.
U svakom slučaju bih zahvalila gosp. Draženu Kocijanu voditelju "Tiska" u Zagrebu što se odazvao na moju molbu i bez ikakve naknade tiskao 200 primjeraka moje prve zbirke, sve one koji su mi dali pomoć i podršku.
A Maris poručujem da će biti i njena pjesma. I ona je, pomalo, moje dijete

I pitanje za kraj. Što vas čini sretnom ?

Ma nekada sam tako tužna, ali me i najlaganiji osmijeh voljene osobe, neopterećeni odlazak na kavu s prijateljem, putovanje , more, dobra pjesma, ma sve čini sretnom!
I priprema za novu zbirku, i dobro vino, lijepi parfem, dobra ocjena u školi , miris prirode, lijepe cipele i...trenutak kad se stihovi počnu rađati u mojoj duši...


http://www.nema-kompromisa.com/intervju-fani-dedovic.php





Image and video hosting by TinyPic

OBJAVLJENA DJELA:

Zbirka pjesama "MOLITVA MORU", 2009., Znanje, digitalne-knjige.com
Image and video hosting by TinyPic

molitva moru

Zbirka pjesama "ISTA MJESTA ISTA TUGA", 2010., digitalne-knjige.com
Image and video hosting by TinyPic

Ista mjesta ista tuga

Roman "DUBRAVKINA PRIČA", 2011., digitalne-knjige.com
Image and video hosting by TinyPic

Dubravkina priča 1. dio

Poezija „GRAD ŽIVOTA“ 2011., digitalne-knjige.com
Image and video hosting by TinyPic

Grad života

Poezija "GALEBOVA ŽELJA", 2015., digitalne-knjige.com
Image and video hosting by TinyPic

Galebova želja

Image and video hosting by TinyPic


10:59 | Komentari (1) | Print | ^ |

utorak, 28.03.2017.

"DUBRAVKINA PRIČA II" - FRANKA FANI KOHN



uskoro u tiskanom izdanju


18:23 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 25.02.2017.

OTAC SAM TVOJ



slika: digital artist


Otac sam i kažeš mi:
"Halo,tata,",
a čekam te, kako su odredili,
točnog dana, točnog sata.

Ja znam da si dio
njenog tijela,
tijela majke i žene,
al' sjeme je daha tvoga
poteklo... i od mene
ne rasteš sa mnom
i lomit' ćemo život cijeli,
nitko nema pravo, dijete moje,
da nam ljubav dijeli!

Kažu da bez duše, osjećaja,
tek ti "podam" nešto para,
nije tako, varaju se,
možda me i nemoć takvog stvara,
jer ja plačem, patim, volim!

Pogledaj me, ja sam tata,
provirivam, strepim
iza svojih vrata,
nisam čelik, nisam stijena,
majka me je čuvala
ispod srca njena!

Nazovi me, pričaj što te muči,
pjesmu mi posveti,
ponekad navrati,
otac sam ti i čekam te
u tvog rođenja... kući.

Znam da tvoja majka i ja
povrijedili smo jedno drugo,
zbog tebe, zbog nas,
sreći koje više nema
kazali smo:
laku noć, tugo.

A u iste ure,
iza istih vrata,
čekat ću da dođeš,
grliš, tješiš,
poljupcem mi šapneš:
ja te volim, tata.


http://www.digitalne-knjige.com/dedovic2.php



ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

978-953-7673-43-7

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


19:07 | Komentari (1) | Print | ^ |

utorak, 24.01.2017.

KOLIKO JE MISLI OSTALO NEDOREČENO?


Image and video hosting by TinyPic

Koliko je misli ostalo nedorečeno,
ma, kakva želja za stihom žudi,
toliko je snage putem izgubljeno,
dok preda mnom sjene
su postajali ljudi.

Koliko je htijenja umrlo u duši,
ma, kakva želja za srećom bila
i kad je istina počela da sruši
zaljubljenoj ptici raširena krila?

Koliko je nada bačeno u smeće,
toliko je snage ostalo za dalje,
ponavljajuć' stalno: ''Ponovit se neće
da upadnem zvijeri'm u duboke ralje''.

I tko mi je rane vidao od boli,
kad rijetkih se takvih sjetiti mogu,
tek nevine duše su isprale soli,
dok odgovor bio je težak i Bogu?

Zar život ne biva da budemo netko,
drugima ne dijelit' prikriveno zlo,
zar ljubit' je vječno toliko rijetko,
dok putenost gazi najplodnije tlo?

Toliko je misli ostalo nedorečeno,
ma, kakva želja za stihom žudi,
a iskrenosti osta' tek malo skriveno
bojeć' se sutra i nahvao ljudi.

Dok nazbilj su ostali duboko u duši
rezbareć' hvalu vječnu za dar,
jer prijatelj sve tuge i zle misli ruši
te stihom ih mogu podariti bar.


http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:

978-953-8054-83-9

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



19:21 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 18.10.2016.

TKO SI TI?



foto: Pavela Medak


Ja nisam tvoja Afrodita, Atena ili Eva
i možda neću biti tvoja muza.
Tek usputna žudnja?

A ti si meni obrisana suza
godinama skupljana na kraju oka,
zacjeljena rana
u duši duboka
il' strast opijene noći
povedena notom tvoga glasa.

Tko si ti?
Slamčica spasa?

Znam, sve ovo je uhaban put
i treba ga hrabro gaziti,
a tko će, milo moje,
tko će moju samoću paziti
godinama skupljanu
oko srca ranjene žene?

O da bar jednom poljubiš moje oči snene,
da se sjetim zagrljaja
izgubljenim u Paklu života,
osmijehom da mi otvoriš vrata zemaljskog Raja.

Tko si ti?
Gorčina ili smijeh,
pronađena svjetlost
il' ostvarena želja satkana u grijeh?


Franka Fani Kohn, 15.10. 2016.



11:06 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 08.10.2016.

ZA KIM MOJE USNE ŽUDE?


Image and video hosting by TinyPic

U opojnoj noći putenih želja,
k'o kap vina niz grudi što toči,
kroz znoj požude vlastitog htijenja
ljubim ti usne, pospane oči.

Posljednjom snagom upijah ti dah,
za kim moje misli žude?
I slutnje su sanje prosute u prah,
ljubavnom igrom odagnan strah.

Šuti! … i pusti, da želja se budi,
upijajuć' strast, ja ću tvoj grč biti,
neka nam plamen tišine sudi,
hodajuć' tajnom po tankoj niti.

Za kim moje usne žude?
Samo ti znaš i tako jest,
voli me samo, zaboravi ljude,
jer sami smo ovo sve dali splest'.


http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:

978-953-8054-83-9

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



20:55 | Komentari (3) | Print | ^ |

subota, 01.10.2016.

MOME DUBROVNIKU



photo:Marijana Kohn


Kameniti grade,
u povijesti znan,
proklete te noći
ostao si sam.

Utihnuo je tvoj
tisućljetni mir,
zanijemješe zidine
i u njima puk,
svetog Vlaha pjesma
i zelenaca zvuk…

Orlando je plak’o,
Katedrala tiha,
Stradun prazan, ranjen
i gorući žal,
pjesmu tužna stiha
jecao je val.

Htjeli su te mnogi
svojatat u svemu
rušeći tvoj ponos
i ljude u njemu.

A oni su dali
sinove za tebe,
za slobode poj,
da bi opet, Grade,
bio samo svoj.

Kameniti grade,
slava im i hvala
za vraćenu vjeru, pjesmu,
za ljepotu žala.

I sada te neki
mrze, truju, blate,
ali oni ništa
nisu dali za te!

Plemeniti Grade,
u povijesti znan
zavjet nek’ se čuje:
Nikad više sam!

Ponosita puka,
plemenita roda
neka vječno živi
tvoja sloboda!


Franka Fani Kohn/Hrvatsko nebo

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2016/10/01/franka-fani-kohn-mome-dubrovniku/


09:21 | Komentari (1) | Print | ^ |

četvrtak, 01.09.2016.

LOKRUME, SNIVAJ U PJESMI SVOJIH ŽALA



slika: internet


Okružen stihom tišine,
udarcima juga,
dahom maestrala,
pogledom na ljepote koje imaš,
Lokrume, snivaj
u pjesmi svojih žala.

Noć je oslikana,
legenda opjevana
u pitanju:
Istina prava što je,
dok svjetla
od kamenog Grada šapću:
''Tajne ne postoje.''?

Al' ipak, negdje,
na kraju starih priča,
imat' ga nitko nije mog'o
sačuvan strogo
od pohlepe,
od rata,
vatra ga štiti,
obilazi smrt granata.

Okružen stihom tišine
pogledom svugdje
i Dubrovnik, grad,
prošlost se gradi i piše:
pjesniče, štuj je i sad.

Pozivom u krilo mora,
pauna krika,
sjeni drva nepoznata,
hladu stoljetnog bora,
slikaru, tek, ideju šalje,
putniku da ne ide dalje,
pa udarom juga
i notom maestrala.

Lokrum noć svoju, živi,
pitanja lebde,
a odgovor tihi sluti...
u pjesmi svoga ...nemirnoga vala.


http://www.digitalne-knjige.com/dedovic2.php



ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

978-953-7673-43-7

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


10:51 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 16.08.2016.

JA NISAM PTICA RANJENIH KRILA


Image and video hosting by TinyPic

slika: Yarek Godfrey

Ja nisam ptica ranjenih krila
negdje na putu prekinuta leta,
iako nekad možda sam bila,
u meni nasta žena poeta.

Sjedoh na klupu trošnu i staru
želeć' da sunce skrije tvoj lik
pa suza mi kane kad čujem gitaru
i tugu prekine galeba krik.

O, čežnjo i boli, kom' pripadaš sad
što ljubljah te nekad i voljeh rad?

U sjećanju osta' tek tvoja sjena,
zagrljaj žudan rastopljen u meni,
dok valu ispisuje pjena
posljednji stih uz pogled sneni.

Ostadoh ptica raširenih krila
negdje na putu prekinuta leta,
tek ljubavi željna samo sam bila
pa ostadoh vječno, žena poeta.


http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:

978-953-8054-83-9

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



10:01 | Komentari (3) | Print | ^ |

petak, 05.08.2016.

HRVATSKA ZEMLJO, RANJENA MATI!


Image and video hosting by TinyPic
slika: internet

Sa jedne strane očevi, sestre, braća,
sa druge djeca, sinovi i kćeri,
stvirio se kordon koj' se mača laća,
da ih tuđa mržnja pretvori u zvijeri.

Izdajice roda, dođite pred HRAM,
gdje je Božji sluga na liniji prvi!,
zar vas nije strah i ne mori sram
skrivati se stalno uzavrele krvi!?

Zar je teško rječju zborit',
a istini, pravdi okrenuti leđa,
sa kime će se narod uzaludno borit',
dok se po njem' pljuje i povijest mu vrijeđa?

Ne dijelite narod i zlu mračnu kob,
da ne bude nitko državni rob.
stanite pred njih jasno i glasno,
ne vucite strane, postupite časno!

Puk ne shvaća tuđe spletke, krađe, laži,
dok se sa bijedom jedva godinama bori,
svakome je pošten kruh sa stola draži,
nego sa „trona“ janje žrtveno što gori.

Hrvatska zemljo, ranjena mati,
nemoj da mržnjom gruda ti vrvi,
koga će onda sokoli zvati,
ako se prolije i kap tvoje krvi?!


http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:

978-953-8054-83-9

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.


Sa tvrđave od Knina uz diplomu domovini pjesme šaljem pozdrav i čestitke svima!







12:51 | Komentari (2) | Print | ^ |

subota, 23.07.2016.

STIJEG SLOBODE - odabrano 20 i moja je pjesma odabrana od 573 prispjele



Odabrano 20 djela za pjesničku manifestaciju Stijeg slobode II.

Od 573 prispjele pjesme na pjesnički natječaj odabrano je njih 20 koje će biti izvedene na manifestaciji Domoljubne pjesme Stijeg slobode II, Knin – Pakoštane 2016., na završnoj večeri naziva Stina pradidova, a koja će biti održana 3. kolovaz u 19 sati na Kninskoj tvrđavi.

Pjesme je odabralo prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Nikola Šimić Tonin, Ante Nadomir Tadić Šutra, Valerio Orlić, Joso Nekić, Žaklina Glibo, Anita Martinac, Dragan Gligora, Ante Gregov, Jurin, Mirjana Majić, Andreja Hrašćanec Jezeršek Malta.

Podršku pjesničkoj manifestaciji Domoljubne pjesme po ideji Nikole Šimića Tonina, dali su Zadarska županija, županija Šibensko-Kninska, grad Zadar, grad Knin, grad Pakoštane, i mnogi istaknuti pojedinci i Udruge.

Popis pjesama:

1. Vlatko Majić ,,Stijeg slobode˝ anagram ,,Dost’ je bilo seg’˝
2. Lovrić Fabijan „Sloboda“
3. Marin Fuzul ,,Pismo ratnika 2015˝
4. Julijana Planča ,,Krasote i brazdorja˝
5. Vendelin Karačić ,,Moja domovovina˝
6. Grgo Mikulić ,,Oprosti im Bože˝
7. Dragan Mučibabić ,,Zaboravit ne mogu˝
8. Zoran Čapalija – Čaplja ,,Domovino˝
9. Anđelka Korčulanić ,,Zov domovine˝
10. Nedjeljko Osterman: „Dom“
11. Matej Škarica ,, Hrvatska A.D. 2014˝
12. Neda Dukarić Kosteloc ,,Mati moja˝
13. Nela Stipančić Radonić ,,Ispod kamena˝
14. Zdravko Ostojić: „Klavijatura“
15. Sanja Kosić – Anna ,,Majčin vapaj˝
16. Franka Fani Kohn ,,Kolijevka sam navijek ponosita roda˝
17. Tomislav Meštrić ,,Grom˝
18. Zdravko Odorčić ,,Živim te srcem od prvog plača˝
19. Mirjana Pejak Peki ,,Povratak hrvatske duše˝
20. Slavko Vranjković ,,Vukovarska golgota˝

Očekuje se kako će manifestaciju podržati i predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović službenim pokroviteljstvom.


http://fenix-magazin.de/odabrano-20-djela-za-pjesnicku-manifestaciju-stijeg-slobode-ii/


09:09 | Komentari (1) | Print | ^ |

četvrtak, 21.07.2016.

OČE





Na današnji dan prije 23 godine borbu sa karcinomom izgubio je moj otac Miho Kohn.

Dragi oče i nono, fališ nam svima



Image and video hosting by TinyPic


Bio si tata.

Oče, što kazat' ti,
a da nisu bolne riječi
kad i sam znaš, da vrijeme
svu patnju ne liječi,
jer njeno pritajeno prokleto sjeme
pandžama dere sudbu želja moje
napuštene duhom…

(Kamenom nas gađa, a hranih ga kruhom)
te vrt što ljubljah kapima sreće
tek za pupoljak imaju tugu
i nijedan procvali izdanak neće
k'o vođu nas štovat, već pokornu slugu.

Jer ti znaš, oče,
da smo upali u istu paukovu mrežu
pa kada se sve kockice slože,
odlasci bola ipak nas vežu.

Kako ostati čovjek?
I do kad se to može,
kada životu kazati hvala?,
na domaku smrti
il' svaki dan?

Kako i zašto, kad nije radostan?!

I da li životu kazati hvala,
štovat' ga k'o podanik svijeta,
pa nastavit' priču k'o svaka poeta
ne tratit ga nužno, k'o neka budala?

Oče,
prođoše ljeta, dolaze zime,
blagoslovi udah, koji ne želim,
da koljevku starosti sa osmijehom zibam
i rane djece više ne vidam,
a ožiljak svaki da nestane njima,
izbriši im tugu
ti među anđelima.

Oče,
bio si tata.

Koračam gordo,
a želim ti doći,
zagrljaj jedan da osjetim tvoj,
negdje na putu do rajskih vrata
pa da tjašim druge,
a sebe lažem:
„Sve će to proći,
ti imaš ljubav, TI ćeš to moći…“

Jer otac ih gleda, a ne tata
životom tuđim
davno izabranim,
negdje iz daljine
kroz mračna otškrinuta vrata.

Oče…,
bio si tata...


Image and video hosting by TinyPic

http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:

978-953-8054-83-9

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



19:07 | Komentari (2) | Print | ^ |

srijeda, 20.07.2016.

GREŠNICOM NEKAD SU ME ZVALI



slika: digital artist

Grešnicom nekad
mnogi su me zvali,
što nemam onog
što kraj mene spava,
što mamuran se budi
i novac mi dava,
mužem i ocem
(da bi bili sretni ljudi)
trebah ga "častit",
a dijete je, naše, želio ubit!

Prsten i potpis...
za koga i zašto?
titulu žene il'
pokriće jasno?

Ne, sama ću koračat'
u životne ralje,
sama se borit'
i krenuti dalje...

Da gledam kako prati
dijete kao kaznu,
da se smije
ne ljubeći mene,
proklinjuć' vječno,
u meni, njegovo sjeme,
žaleć' što ne spava kraj
voljene žene?!

Ne želim i ne mogu
obraćat' se Bogu,
jer sudeći majku
koja rodi dijete
pitam se:
što to govore knjige svete?

Il' se tumače
kako tko želi,
kako "moćnici" su htjeli?

Sama ću se budit',
probdjeti noći
(plakat' u samoći)
i ljubavlju za dvoje
čedu mom pomoći,
podignuti glavu
i čekati...(znam)
za nas dvoje
ljubavi ruke
koje će zgazit'
lažnu sramotu
moje duše muke
i morala sram.

Tko je grešan
neka sebe vidi
u zrcalu vlastitoga puta
i onda nek se stidi,
osuđujuć' druge
peru svoje grijehe,
sliježu podlo rame,
odraz svoje svijesti
nek' prihvate ljudi,
ako to ne žele
onda nek se...srame.


http://www.digitalne-knjige.com/dedovic2.php



ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:

978-953-7673-43-7

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



19:19 | Komentari (2) | Print | ^ |

subota, 09.07.2016.

ODA O VINU ILI IN VINO VERITAS




slika: digital artist

Gorčina tvoja
prolazi kroz tijelo
i budi staru,
uzavrelu strast,
voda te baži,
kušam te cijelo,
osjećam milinu,
mokru ti slast.

I bogovi su htjeli
okus tvoje moći,
da te piju,
u očaju žele,
a snaga se tvoja
iz pehara toči
gusto kao krvi trag.

Na oltaru svetom
s nama te dijele
molitvom koja
za stolom se štuje
kao da si svet,
iz loze, iz muke
obiš'o si svijet.

Pa opojno vladaš
dolijevan iz ruke
kroz cjelov
poneke luke,
tek kušnje ti stiže glas:

''Pijmo ga žudno
pjesmom i stihom...
in vino,
in vino veritas!''


http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:

978-953-8054-83-9

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



18:45 | Komentari (1) | Print | ^ |

četvrtak, 30.06.2016.

BOEM I POETA





Vinom opijeni, svjetlošću otkriveni,
strašću pozvani od tuge,
u grču pripijeni, nerazdvojni, zamišljeni,
maglom odnešeni iza duge.

Čiji su nas puti u zagljaj zvali
(ovako mrzli od života)
i jesmo li ikad znali,
da osim tuge postoji ljepota?

Stranci il' davni ljubavnici
u prijevodu izgubljeni,
pokajnici il' preljubnici,
nekom vječno zaljubljeni?

Ipak, nismo mi priča koja ima tužan kraj,
ta prođosmo isto pokoru i očaj,
suđeni stranci koji se znamo
tek spletom života spojeni samo,
hm...ja i ti...boem i poeta?!

Ta zato nam ljubav nema tužan kraj,
atomi tek djelića svijeta,
beskonačnost spletena...u zagrljaj.


Franka Fani Kohn, u drugoj antologiji



autor slike: Lukša Obradović


10:28 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 25.06.2016.

HRVATSKE DUŠE


Image and video hosting by TinyPic
slika: digital artist

Iz posijana žita, sjaja gorka zlata
izniknula duša ponosnih Hrvata,
iz nemirna mora, žarećega vala
rodila se pjesma nota maestrala.

Sa Velebita snažno rasuo se snijeg
pa stoljećem sedmim zavijori stijeg
i dok u čoporu pravde zavij'o je vuk
vladalo je srce, poštovanje, muk.

Dok je koplje sinjsko gađalo gdje treba,
Bog je ovaj narod gledao sa neba!

A sad, zemljo draga, tko jauče, gazi,
smišljeno te lomi po povijesnoj stazi
pa ti truje grudu, čovjeka i riječi,
a podmukli tuđin čak pred Vragom kleči.

Gdje smo, što smo,
nazvani Hrvati?
Jesmo, nismo,
ponosni od mati?

I kad ljubav pravu
zamijeniše suze,
grob umjesto kola
stih od samog bola
što nam se sve uze?!

Svoj na svoga na kamenu istom
zamijenili slova po znamenju čistom,
zabijeni kolac, kravate što guše,
to je razlog svega bola
iz hrvatske duše!


http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:

978-953-8054-83-9

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



08:07 | Komentari (3) | Print | ^ |

utorak, 21.06.2016.

SLOBODO, O TEBI SE PIŠE!




(slika: digital artist)

Slobodo,
o tebi se piše.
zbog tebe čovjek
dostojanstvo gubi,
dom i djecu,
očeve i drage,
da tebe ima,
u trenutku gubi.

I pjesnik i težak
(Božjem liku sjena)
okove skida,
granice ruši,
mostove gradi
onda kad te nema.

Da ti morem plovi ribar,
rodna gruda SVOJA,
da data nisi na dar,
da zvijezde nebeske sjaju.

Za tebe gine čovjek,
a sva bića znaju,
u kavezu
il' lažnom zagrljaju:

Slobodo,
u tvojem krilu mogu sve,
voljet' i mrzit',
cijenit' il' kudit',
jadan je onaj
tko svjesno...gazi te!


http://www.digitalne-knjige.com/dedovic2.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN broj: 978-953-7673-43-7

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



15:32 | Komentari (1) | Print | ^ |

nedjelja, 12.06.2016.

POD BARJAKOM SNAŽNO OVA DUŠA DIŠE


Image and video hosting by TinyPic
slika: internet

Pod barjakom snažno ova duša diše,
premda su je htjeli polomit' od stijene,
al' je moje srce vodilo i piše
zemlji svojoj u čast, za ljepote njene.

Jer zabalani Linđo u mirima Grada,
opjevani Dunav, nasmijana snaša,
koplje od Alkara što nikad ne pada,
vuk u šumi, boškarini, to je Lijepa naša.

Svaki val i miris mora
te pahulja u planini,
odsjaj žita, kamen, gora
sklada hvalu Domovini.

Nevoljen je onaj, tko je iskren' ljubi,
jer su razni vjetri okrenuli strane,
nevoljan je svatko kad je rado gubi
i što mržnjom reže njene čvrste grane
te istini sklopi oči
i ne vidi sve tri boje
pa nikada neće moći
poštovati tuđe, a voljeti svoje.




Objavljeno subota, 14. veljače 2015. 14:41h na portalu "HRVATSKI FOKUS", tjednik za kulturu, znanost i društvena pitanja

http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/najnovije-vijesti/12872-pod-barjakom-snazno-ova-dusa-dise

http://www.digitalne-knjige.com/kohn.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj:

978-953-8054-83-9

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



09:39 | Komentari (2) | Print | ^ |

nedjelja, 05.06.2016.

VRATI MI DJETINJSTVO, TATA!






Zašto sam kriva ja za sve tvoje greške?
Ipak sam samo dijete za takve riječi teške.

Zar kriva sam što volim
majku i jedinog brata?
Od djeteta djevojka sad sam,
vrati mi djetinjstvo tata!

Što od mene tražiš, ideal ili da lažem,
kad vrijeđaš mamu i mene,
lijepu riječ da ti kažem?

Davno su neki ljudi postali tebi sve,
a vukovi I lake žene…nju zamijenile.

Što sam učinila tebi,
pitam se svakog sata,
i onda u sebi molim:
''Vrati mi djetinjstvo tata.''



10:21 | Komentari (1) | Print | ^ |

četvrtak, 02.06.2016.

AKO SAM ŽENA, JESAM LI SJENA?



Moje tri pjesme prevedene na makedonski jezik u njihovom časopisu

"VIDELO"

kojeg vodi i uređuje poštovani Viktor Šećerovski, a prijevod pjesnikinja, također iz Beograda, Iskra Peneva.










Ako sam žena, jesam li sjena,
i kome to od rebra nastadoh ja?!
Majčinom utrobom jedino zasjenjena,
jer ona je ČOVJEK, ja svoja sam sva.

Jesam li gorda? Jesam i bit ću,
tek ponizna samo kad kad želim i hoću,
pa nek me mrze, neka mi kliču,
kad lavica postah, kad želim samoću.

Kome je udarac sva pravda svijeta,
a hrana suze u ranjenoj duši?
Neka je mrzla, navijeke kleta,
pa da se sama od svoj vrat guši.

Radnica ja sam, glumica, akrobata,
čuvar svog doma za sva vremena,
poeta i borac, mirotvorac rata
jer nisam ti sjena… već krhka stijena.

Liječim i vidam, nad patnjom molim,
prezrena mrzim, (ta što ću ja?!),
i kada padam... voljena volim,
tijelom sam ONA… da svoja sam sva.

I…ako sam žena, ja nisam sjena!



19:56 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 28.05.2016.

RIBAREVA KRATKA PJESMA




slika: http://www.agroklub.com/upload/slike/mali-dalmatinski-ribar.jpg

Ruke snažne, izmučene,
kao tvrda kora,
savijene od nevera
i od ćudi mora.

Slažu mrežu zapetljanu,
kamen iz nje dižu
pa je čiste, krpe, peru
pa je opet nižu.

Težak ulov prebrao je
poslije burne noći,
da l' će od nje išta imat,
preživjeti moći?

Barku ribar opet vodi
želeć' mirnog vala,
da bi kruh života jeo
preko juga, maestrala.

A galeb ga, ptica mora,
iz visine gleda
kao simbol pratilica,
kao svjedok ...svega.


http://www.digitalne-knjige.com/dedovic2.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN broj: 978-953-7673-43-7

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



15:09 | Komentari (1) | Print | ^ |

ponedjeljak, 23.05.2016.

NAGRADA

Književno-znanstveni skup Petar Kanavelić 2016. Korčula...

Moja kćerka, MARIJANA KOHN je dobila nagradu za najbolju pjesmu o vinu i zahvalnicu Hrvatskog književnog društva


12:40 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 14.05.2016.

RUKE PRATE, A KORAKA NEMA




U ruke mi dodaj loptu,
jer trčati ne mogu,
ne treba se ona plesti
oko mojih nogu.

Bacit' ću i koplje dugo,
šakom gol pogoditi,
jadan onaj tko se rug'o
što i sam može biti!

Imam cilja kao svatko,
nasmijana lica,
al' je teško živjet
život iz kolica.

Ruke prate, a koraka nema,
ja sam čovjek kao i ti,
a ne tvoja sjena!

Ako možeš pomoći,
nemoj odnemoći,
a tragove tih kolica
prati pravo,
bez podsmijeha, zdravo
i bez ljudskih smicalica.


http://www.digitalne-knjige.com/dedovic2.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN broj:

978-953-7673-43-7

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



09:41 | Komentari (1) | Print | ^ |

srijeda, 04.05.2016.

PSU VODIČU




Prijatelju dragi,
pratioče mio,
ne razumiješ,
(al' bi htio)
i ne pričaš,
(ali gledaš)
te stopama svojim malim
vodiš me i pratiš,
ne pričaš prazne riječi,
što pokretom htjedoh reći
pa me paziš,
budno gledaš
i ne žalim
što čovjek nisi,
svojim dahom kažeš sve,
ti osjećaš slabost braniš
kao korak moga puta,
uvijek tiho...pratiš me.

Prijatelju vjerni,
oku moga tijela,
do mene sjedni
cilj nas negdje čeka,
zajedno k'o jedno,
kako sada tako i...dovijeka


http://www.digitalne-knjige.com/dedovic2.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN broj:

978-953-7673-43-7

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



16:33 | Komentari (2) | Print | ^ |

četvrtak, 28.04.2016.

USPAVANKU NE ČUJEM



slika: digital artist

Za svu djecu koja ne mogu čuti, sve ljude, hrabrim roditeljima...

Utihnuo je dan
i noć traži
sanak svoj,
umorne su dječje oči
u tišini toj.

Snovi zovu malo dijete
u svoj blažen svijet,
uspavanku traži
kao melodije splet.

Usne šapću, dragom čedu,
miluju mi lice,
zagrljajem čvrstim, toplim,
ruke griju sanjalice.

Savršen ja, svijetu, nisam,
ali snove snujem,
zapjevaj mi, majko draga,
kao da te čujem.

"Laku noć ti, dijete moje."
"Laku noć ti, mama."

Pokrete razumijem,
usne ti pratim,
osmjehom te grlim
ne mogu da shvatim
Božje ruke pravdu,
tvoje suze kad si sama.

U san idem,
sutra čekam,
a pjesma uspavala
kraj još jednog tihog dana.


http://www.digitalne-knjige.com/dedovic2.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN broj:

978-953-7673-43-7

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



09:25 | Komentari (1) | Print | ^ |

ponedjeljak, 18.04.2016.

tako je bilo i tako će biti



U boli nevinog rađanja
početak i kraj se spaja,
put određen...toliko nadanja.

I da se dogodi da se avioni spoje
sudbini znači nema kraja
pa ako se uspjesi na malo broje
uzalut pitanja u zraku stoje.

Tako je bilo i tako će biti,
sve izniklo od samog začetka,
iz pepela u pepeo staklene niti
krhke k'o misao izbrisanog retka.

Ljubav, što ljubav biva u svemu tom,
kome i zašto te ima li nade?
Opet je sudba u svemu tom,
jer nekom se daje, a nekom krade.

Franka fani Franka Fani Kohn, 18. 04. 2016.


09:47 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 16.04.2016.

TIŠINU ŽIVIM



slika: digital artist

Za djecu i ljude koji ne mogu čuti, vidjeti, govoriti, njihovim hrabrim roditeljima

Zbirka "Ista mjesta , ista tuga"


Ne čujem korak tvoj,
nota u pjesmi splet
opisati mi je teško
ovaj divni svijet.

Tišinu pjevam,
rukama stvaram djela,
pogled iskren traži
govor moga tijela.

I znam da ne razumiješ
ne znaš il' ne želiš,
a svakom se pokretu novom
djeteta svog veseliš.

Ta, bar par slova,
znakova il' riječi
nauči da shvatiš
što htio sam ti reći,
jer iz grla moga
ista misao nas vodi,
a majka voli svoje dijete
ma kakvo da se rodi.


http://www.digitalne-knjige.com/dedovic2.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN broj:

978-953-7673-43-7

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



19:58 | Komentari (1) | Print | ^ |

subota, 09.04.2016.

BIJELI ŠTAP ME VODI



slika: digital artist

Oči tvoje služe meni
u visine da me dižu,
ruke moje, dodir tijela,
koraci da te stižu.

Bez žaljenja, zajedno k'o jedno,
čitajući stih po stih,
ja ću dirat',
ti ćeš gledat',
da stignemo skoro svih.

Svjetlost je u mome hodu,
dodiru i glasu,
bijeli štap me vodi cilju,
k ljudima, tko su, da su.


http://www.digitalne-knjige.com/dedovic2.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN broj:

978-953-7673-43-7

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



10:04 | Komentari (2) | Print | ^ |

utorak, 05.04.2016.

CRNO, BIJELO




slika: digital artist

Jedna ruka mala bijela
slova čudna na papiru šara,
raspoznaje se u sredini,
da se malo srce stvara.

Druga crna,
čudnovata,
isto nešto švrlja, riše
pa iz nekog kutka pera
srce neće da izbriše.

Onu bijelu riječ gruba zaboli,
od udarca sva se grči,
crna, tihu, molitvu moli,
u zagrljaj topli trči.

Pa se spoje dvije ruke
k'o iz mržnje
sakrivena sjena
ubode ih trn života
te poteče krv crvena,
ista želja molitvu izreče
pa ta bol i vapaj tuge
traži samo trunku sreće.


http://www.digitalne-knjige.com/dedovic2.php

Image and video hosting by TinyPic

ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem

ISBN broj:

978-953-7673-43-7

Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.



17:28 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se