Čuvaj Prirodu, Spasi Sebe

utorak , 06.01.2015.

Imam 23 godine i još nisam položila za auto.
Takve su okolnosti. Kaj ćete.
Žalim zbog toga jer kad bi bilo suprotno bila bih poput peršuna ili vegete: na sve strane!
Ovako pofotkam "svoje" selo (Rovinjsko), krajolike u njegovom susjedstvu (ja i majka znamo otpješačiti po 10ak km kad nam vrijeme dozvoljava) te obližnje gradove kad se za to ukaže prilika.

Fotkam od pejzaža do leptira. Smatram to fascinantno za svoju dušu.

Stalno hodamo uokolo i zaneseni vrtlogom brzo tempiranog života jednostavno ne obraćamo pažnju na sav taj micro svijet koji nas okružuje.
Drugi razlog je možda i to što tih životinjica i biljčica ima sve manje pa jednostavno nemožemo primjetiti.

Poduzimamo li šta za to? Ne znam... Ne čini mi se baš tako.
Ja u svom malom svemiru čuvam to sve, pokušavam što manje naškoditi a i istražujem, čitam, pratim.
Svaki put kad ufotkam jednog leptira, gusjenicu, pticu objavim za sebe jedno istraživanje: počevši od imena, vrste, načina življenja.
Na taj način ja to sve "održavam" na životu: davajući pažnju vlastitim intelektualnim interesom za to.
Ne škodi dodati malo informacija u tu sivu materiju koju imamo u lubanji. Od viška glava ne boli! Pogotovo ne od viška znanja ;)
Učite kad god možete, čitajte, proučavajte! Ne znam zašto se neki srame reči (pogotovo među mladima) da vole čitati knjige.
Pa šta ima lošeg u tome? Ništa. Nego društvo partija a ako nisi takav onda te izoliraju. Onda si štreber. Nije tako, vidjet će se za par godina tko će biti uspješniji, a ako ne uspješniji (znamo da faktor sreće ima jaku ulogu u tome pogotovo u današnje doba) bar će se biti duševno ispunjeni. Nikako da biti pametan postane IN... Nije mi jasno zašto društvu toliko smeta ako nisi ovca... Mislim jasno mi je, ovcama lakše naređuješ, ali ja to ne prihvaćam. Ja ću i dalje lupetati po svom, pa tko me želi mrziti nek izvoli, meni je baš svejedno. Moja je savjest čista. Njihova i ne znam baš.

No da ne monologiziram previše... Želim vas sad malo opustiti sa nekoliko fotografija prirode. Fotografije gradova ostavljam za jedan budući post. :-)



Lastin Rep : obožavaju lavandu! Često ih moćete vidjeti kako se hrane nektarom na njezinim cvjetovima (iako je ovo rascvjetana grana jabuke ;) )



Kraljica Europskog Stršljana : izlaze iz simskog sna prije muškaraca, tamo negdje u 4. mjesecu. Počinju skupljat materijal za gnjezda. Ako ih ne smetate neće vam ništa, ali bolje držati se podalje ali NE UBIJATI! Svaki insekt ima svoju ulogu, to što vam se čine strašne vam/nam ne daje pravo da ih istrijebimo.



Ovo je meni jedna od najdražih fotografija krajolika koju sam napravila. Nekako mi stvarno miriši na Istru i ovu stranu mediterana. Toplo, mirno, šareno i sunčano. Rascvjetana brnistra. Ne postoji ljepše od njezinog žutog cvata koji čini kontrast sa zelenim grmljem i krošnjama maslina.



Jedan od puteva koji iz Rovinjskog Sela vodi prema Rovinju:



Gospodin zelembač



Putem iz Rovinjskog Sela do Limskog Kanala



Limski Kanal - ove instalacije koje vidite to su vam uzgoji riba i školjki



Gljiva panjevčica, panjevača : raste iz starih polutrulih panjeva ako joj divlje svinej dozvole. Jestiva. Poširana sa malo češnjaka i peršuna je više nego delicijozna (pogotovo ako ju popratite sa malo pečene svinjske ruže).



Vrsarski otoci



Putevima maslina



Zimski ugođaj



Joj... moram.. MORAM stati! :-)
Imam još brdo takvih fotki u arhivama ali postala bi vam pre dosadna da sada sve to tu prikeljim.
Imate linkove sa strane na stranice preko kojih objavljujem sve fotke pa možete lajkati na fejsu, baciti oko ili može i 2 ;)

Nadam se da sam vas bar malo sa tim crticama prirode opustila i da sam vas malo potakla na razmišljanje kako to sve sačuvati.
Priroda je jedinstvena i dio je nas kao što smo mi dio nje. Uništavajući nju to činimo i sebi. Jedan smo drugome potrebni, nitko nesmije prevagnuti.
Priroda slijedi svoj tok, priroda ima svoj balans i tako treba ostati. Vaga životnog ciklusa u zadnje vrijeme teži onoj strani zapuštanja i izumiranja, moramo se potruditi da na neki način to popravimo, ako je uopće moguće.

Budite mi dobro i dobri! ;-)



Oznake: Istra, fotografija, priroda, francescadelbianco, čovjek, Hrvatska, krajolici, Insekti, ekologija, život

"SPOD ZVONIKA" - Skupna Izložba KAF Sv.Lovreč

četvrtak , 18.12.2014.



Dragi prijatelji, čitatelji i ne čitatelji ;)

Kao što je običaj i ove godine fotoklub kojeg sam članica - KAF Sveti Lovreč - organizira skupnu izložbu svojih članica i članova.
Ove je godine tema izložbe sam Sv. Lovreč i njegovo peto obilježavanje živih jaslica.

Izložba se otvara ove nedjelje 21. prosinca 2014. u 16:30h.
Mjesto: Galerija "Placa" - Sveti Lovreč


Svi ste pozvani! :-)

Izložba će biti otvorena za publiku svakim danom do 6. siječnja 2015. godine!

Ukoliko želite posjetiti i žive jaslice one se odvijaju slijedećim danima:


21. i 26. prosinca 2014 i 6. siječnja 2015. od 17 do 20 sati.


Oznake: fotografija, KAF, Sv.Lovreč, Istra, Fotoklub, izložba, živejaslice, Kultura, eventi, Hrvatska, blagdani, galerija

Santa Eufemia, Rovigno Tesoro I Rock'n'Roll

subota , 20.09.2014.

Utorak 16.9.2014.

Blagdan Sv. Eufemije u gradu Rovinju.

Škole nema ili je skraćena, privatnici rade više ili manje ovisi kako odluče, grad miriše na kokice, fritulice s čokoladom i štaubšećerom te pečene klipove kukuruza.
I bruji ljudima...ponekad više, ponekad manje: turisti, Rovinježi (onaj mali broj pravih koji je ostao), i domaći ljudi koji su se spustili iz cijele Istre na sajam kako bi kupili nešto jeftino a da dobro izgleda.



I tu sam i ja.. čak!
Kad sam bila klinka takve su mi manifestacije bile wow! Sad kad sam "malo veća klinka" sve mi je to dosadno, pre gužvasto i ako i odem razmišljam o svom krevetu, knjigama ili gledanju kojeg dobrog filma.

No ove sam godine odlučila malo razbiti tu babsku rutinu i odvela sam svoj Canon u šetnjicu.

Nastojat ću vam dati pokoju informaciju o Sv. Eufemiji, o samome gradu i njegovoj povijesti prateći sve to sa fotografijama.


Počinjemo od samoga Grada staroga imena Castrum Rubini koji potiče navodno iz 3./4. stoljeća poslije K. (a možda i ranije).
Povijest mu je burna: od Rimljana, Bizantinaca, Francuske vlasti, Venecije, Austro-Ugarske monarhije, Italije, Yugoslavije/Hrvatske.
Dalo bi se o tome štošta pisati u detalju, s toga ako itko pročita ovaj blog ima domaću zadaću, uguglati Rovinj i naučiti nešto ;)




Na početku je grad bio smješten na otoku, koji se poslije s godinama (prvo mostom, naknadno cementiranjem) spojio sa kopnom i tako postao poluotok.

Grad je bio nekad poznat po njegovom ribarstvu, danas se to toliko zapustilo da je ribarstvo postalo samo šminka i maska turističkih atrakcija raznih vodića. Starih ribara više maltene niti nema, ono malo njih koji i ima brodicu živi u teškim poteškoćama rada i kroz godine napušta tako hvalevrijedan zanat.





Što reč o gradskom arhitektonskom izgledu? Mislim da je najfascinantiji dio priobalje, sa kućama koje niću iz mora, rađajući se na stijenama, stapajući čovjekovu civilizaciju sa onom morskom.



A da ne zaboravimo detalj po kojem je grad posebno poznat: vješanje robe gdje god se stigne!
I da.. skoro sam zaboravila... satelitskih tanjura (ne znaš ima li više njih ili dimnjaka), antena te klima uređaja.





Ponešto o gradskom satu:

najpoznatiji je po tome ne što nam ukazuje koliko je sati ;) nego što je na njemu postavljen venecijanski visokoreljef lava sa otvorenom knjigom.
Otvorena knjiga znači da je grad bio u dobrim odnosima sa Venecijom, i da nema nadolazećeg međusobnog rata.







A sada malo o Svetoj Eufemiji



Sv. Eufemija : kršćanska mučenica te zaštitnica grada Rovinja.
Kćerka uglednog građanina Kalcedona (blizu Carigrada), preobratila se kršćanstvu u doba carevanja Dioklecijana.
304. god biva pritvorena, mučena te na kraju bačena u arenu sa lavovima koji ju nisu ubili nego navodno rastrgli jednu ruku od kojih je poslijedica i umrla.
Najćešće je prikazana sa kotačem i lavom uz nju te palminim listom u ruci.

800. godine njezin sarkofag nestaje iz Carigrada i kako legenda priča jedne su ga noći našli kako pluta ispred grada Rovinja. Po priči jedini koji je bio u stanju iznjeti sarkofag na kopno do crkvice Sv. Franje bio je mladić sa dva bika. Od tog je dana Eufemija postala zaštitnica grada te je sarkofag smješten u istoimenu baziliku na vrhu poluotoka.

Zanimljivost: portret Sv. Eufemije se nalazi u mozaiku unutar Eufrazijanske bazilike u Poreču!



Bakreni kip Sv. Eufemije postavljen je na vrh zvonika (visine 62m) 1758. nakon što je 1756. jedan grom uništio prijašnji drveni kip.
Kip je visok 4,70m.

Zanimljivost: 20. veljače 1936. vojni je zrakoplov srušio kip. Popravljen, kip se vratio na mjesto 8. srpnja 1938. godine.

1993. kip se šalje na restauracij u Varaždin i vraća se na zvonik godinu dana kasnije.


Nakon što sam vas sad iztlačila sa mrvicom rovinjske povijesti, evo vam malo Rock'n'Roll fotki. Ipak nije "fešta" ako nema koncerta ;)

Predgrupa glavnih izvođača večeri (hrvatski band Vatra) bio je poznati rovinjski band Dream Project koji je ovom prilikom kroz razne izvrsne covere Joea Cockera, Philla Collinsa, Tine Turner itd. uvrstao i pjesme sa njihovog albuma prvijenca "Koža".

Band čine: Zoran Božić Jolle (vocal, klavijature), Martina Dorčić (vocal, back vocal), Leo Modrić (bass, back vocal), Zoran Milan (bubnjevi, back vocal), Željko Momić Keks (gitara), Nenad Dorčić - (gitara, back vocal).



Šećer na kraju band Vatra na hrvatskoj muzičkoj sceni već od 1999.!



To bi bilo sve od mene za danas,
do slijedećeg fototeksta!

Francesca

Oznake: Rovinj, Istra, istria, rovigno, Hrvatska, fešta, svetafuma, eufemija, Crkva, kip, fotografija, vatra, band, glazba, muzika, Venecija, povijest, zanimljivosti, koncertnafotografija, koncerti

<< Arhiva >>