Mačke Rade Purrr Mrrr

utorak , 27.01.2015.

Faliti će mi sada kada odem.

3 lude mačke koje uništavaju cijelu kuću ali ujedno i daju dnevnu dozu radosti :)

2 sestre od 7 mjeseci i jedna starija od 4 god.

Ne izlaze, kućne su mačke.

Zimi čuvaju peč a ljeti se hlade ležeći po osvježavajućim plahtama.

Malo se mrze , puno se vole i tako svaki dan...

I jedu! Puno! JAKO PUNO! :)



Mikica (7mj.) :) :






Pinky (7mj.) :) :





Milu' :) (4god.) :





Francesca Delbianco Photography Facebook Stranica

Francesca Delbianco - Mačka - Privatni Facebook Profil

Oznake: mačka, mačke, fotografija, francescadelbianco

Moj Će Godot Doći!

petak , 23.01.2015.

Pozdrav svima!

Evo danas stigla iz Zagreba.

Umorna ali zadovoljna.

Provela 2 dana rada u restoranu "Peta Četvrtina" i stvarno mi je bilo lijepo.
Ekipa je mlada, vesela a da ne pričam o ambijentu i priči same hrane.

Uz to sam mogla kušati delicije slastičarne "Mak na konac" koja je na istoj adresi. Bravo Petra Jelenić i ostali! :-)

Saznati ću jesam li primljena ili ne za jedno par dana. Ak i ne budem primljena ja sam si stan već zakaparirala tak da ću sa 1.2. definitivno za Zagreb. Valjda se bude našao koji posao. Ak nebude, vratit ću se doma ali vrijeme nije bilo uzaludno potrošeno pošto sam si ipak neka iskustva stvorila.

Nikad nisam konobarila, nikad nisam služila stolove totalno sam se bacila u nešto šta mi je bilo 100% strano. Ali bravo ja jer nisam razbila niti jednu čašu! I valjda nisam toliko griješila.. Nadam se! :)

Vremena za otić okolo baš i nisam imala a i vrijeme je bilo kišovito, no uspjela sam otići do Zagreb Eye Vidikovca popiti koju čaši vina s prijateljima i nabaciti jednu fotkicu noćnog Zagreba.








To bi bilo sve od mene za danas, pišemo si! :)



Francesca Delbianco Photography Facebook Stranica

Francesca Delbianco - Mačka - Privatni Facebook Profil

Oznake: fotografija, Zagreb, eyevidikovac

Zagreb Zagrebe!

ponedjeljak , 19.01.2015.

Evo proradilo ovo čudo :)

Neće biti posteva na ovom blogu u slijedeća par dana jer odlazim u Zagreb na probni rad.
Držite fige da se od 1.2 zaposlim :)

Usvakom slučaju ak i ne dobijem taj posao mogu upecati drugi a nikad se ne zna možda se pojavi i treći.

Našla ja već i stan. U samom centru na par minuta hoda od eventualnih radnih mjesta, trgam dolca itd itd.
Imam cimera, dečko je mlađi od mene i sasvim cool :)
Već smo se pofejsali i očekuje moje famozne palačinke :D

Konačno i ja u Zagrebu!

Pa nek mi netko proba reči da je danas najdepresivniji dan u godini! Pihhh ;)


Oznake: Zagreb

Nedjeljne Crtice

nedjelja , 18.01.2015.

U vrtu se ispod suhoga lišća lagano budi proljeće.

Sjenice svraćaju do drvene kućice i čopkaju zadnje mrvice kruha.

Zračne lopte sjemenki maslačka čekaju malo vjetra ili nečiji dah da se rasprše u zrak i ostvare koju želju.

Mačke gledaju kroz prozor i vjerojatno se pitaju što je to prozirno i hladno koje ih dijeli od mogućeg pljena.

Razina kave u šalici je sve niža a vatra u peči tinja i tinja...






















Francesca Delbianco Photography Facebook Stranica

Francesca Delbianco - Mačka - Privatni Facebook Profil

Oznake: nedjelja, fotografija, francescadelbianco

Mramorne Priče

subota , 17.01.2015.

" Vidio sam anđela u mramoru, i klesao dok ga nisam oslobodio."

- Michelangelo Buonarroti







" Blago tebi ako ti razum uvijek u srcu prebiva."

- Friedrich von Schiller








" Umjetničko djelo je unikatno djelo unikatnog temperamenta. "

- Abraham Lincoln







Ove su fotografije nastale tokom Međunarodne Studentske Škole Kiparstva Montraker u Vrsaru. (Rujan 2013.)



Francesca Delbianco Photography Facebook Stranica

Francesca Delbianco - Mačka - Privatni Facebook Profil

Oznake: fotografija, montraker, vrsar, kiparstvo, mramor, francescadelbianco

Čovjek, Otac, Umjetnik

četvrtak , 15.01.2015.

Od kad sam bila dijete pišem.
Držeći ovaj blog ponovo me tjera da se primim riječi i razmišljanja no u proteklih par godina je sve to stajalo nekak u stand-by.

Ljudi, znajući za tu moju ljubav, su mi neprestano savjetovali da počinjem zapisivati tatin život.
Trebao je to učiniti Fulvio Tomizza ali netom prije početka pisanja tatine biografije je nažalost preminuo.

Moj je tata Čovjek sa veliko Č, zatim je umjetnik sa malim u samo zbog njegove skromnosti i nakon svega toga otac koji pati jer želi pomoć kćerki a godine i zdravlje mu to ne dopuštaju.





Nemam vam iskreno pojma koliko bi ovaj blog post trebao biti dug kako bi sav njegov život ispričala u detalju... Ali možda je najbolje da počnem iz početka ... Pa nastavim sa zapletom jednom drugom prilikom...


Moja baka Marija koja je vukla korjene sa Vele Luke nekako se sa svojom obitelji našla da živi u Istri. Ona u Rovinju ostali oko Pazina.
Zvali su ju Marija "la mora" (crna Marija) zato jer je imala crnu kosu i tamniju put. Svi koji su imali čast upoznati ju i koji su poslije upoznali mene kažu kako sam njezina kopija... Po fotografijama koje tata ima kod sebe dosta se slažem. Imamo nešto zajednočkog i žao mi je što nisam nikad imala priliku znati ju obzirom da je umrla puno puno prije mog rođenja.

Tatina priča počinje tada kada su nju uhvatili Njemci tokom 2. Svjetskog Rata. Bila je partizanski kurir. Našli su ju kako nosi pisma na Učku. Davajući im lažno ime i skrivajući pisma uspjela se nekako i izvući dok ju nažalost njena vlastita majka nije izdala izgovoreći "Marija, Marija... Ča si to kumbinala."

Baka je tako završila u koncentracijskom logoru u Dachau.
Tamo je upoznala mog djedu: Elio Delbianco.

Nakon oslobođenja '45. ona se vratila u Rovinj, trudna.
On se vratio u Italiju. Možda su se još par puta nakon toga vidjeli ali nikad se nisu ženili iako je djeda bio prijavio tatu kao svog sina. Samo što moj tata to nije znao dok nije pobjegao u Italiju sa 18 godina.

Sjećam se malo svoga djeda... Upoznala sam ga kad sam imala 6 godina u bolnici u Goriziji (Italija).
Umirao je od raka i čitao Aristotela jer nije želio otić gore glup iako u Boga baš i nije vjerovao.
Moj je djed bio radnik i od njega mislim da je tata puno pokupio (uz ime i prezime).
Elio je imao brodogradilište u Monfalconeu (Italija) i bio je jedan od zavarivača koji su sagradili Batiskaf Trieste koji je omogućio profesoru Jacquesu Piccaardu da ode u Marijansku brazdu. Cool djed kaj ne?

To su počeci mog tate... jednako kao i počeci mene same na neki način...

Oduvijek je bio nečija luda jer je bio bez oca, oduvijek je bio sin talijana, švabe.. Oduvijek je bio "žabar".
Zato je i pobjegao od takvih riječi, jer je htio dokazati da on je sin od oca i majke i da vrijedi. Nije želio biti nitko i ništa.

Kad je pobjegao preko granice pucali su za njim. Baki su javili da je on poginuo te je 2 godine nosila crninu koju je skinula nakon što je dobila vijest crvenog križa da je tata živ i zdrav i da se nalazi u Italiji.

Tatu su u svom bijegu uhapsili ali uspio je za uspomenu zadržati metak koji ga je promašio.

Obzirom da nisu znali da je on Talijan, smatrali su ga izbjeglicom pa je završio u zatvoru. Prvo u Sansabi u Trstu, zatim u logoru u Capui kraj Napulja.
Tamo je proveo 6 mjeseci. Radio je. Sprijateljio se. Spasio život predivnom čovjeku s kojim se dan danas čujemo:

Gospodin Pino Duiella se utapao u rijeci Volturno, tata je skočio u vodu i nekako ga izvukao vani. Nakon zatvora su se razišli i nisu znali ništa jedan o drugome do prije par godina kada sam dotičnog uspjela nači na internetu. Ustanovilo se da je dragi naš Pino postao režiser te da je 23 godine bio lični režiser Pape Wojtyle.

Upoznala sam Pina prije 5 godina kada sam se busom vraćala iz Dubrovnika. Taj me predivan čovjek čekao u 2 ujutro na zadarskom kolodvoru sa 13 ruža u ruci.
"Daj da upoznam kćerku čovjeka zbog kojeg sam sada tu i zbog kojeg sam sve u životu uspio proživjeti" je rekao. Divan divan gospodin kojem šaljem najveću potporu moguću.






I tako se odvijao tatin život, nakon 6 mjeseci zatvora uspio je doći do oca. Tj otac je došao do njega, dali su si ruku kroz žicu koja je limitirala kamp. tata je tada shvatio da neće biti onako kako je zamišljao. Djeda si je bio stvorio drugu obitelj i ta nije bila spremna prihvatiti novog člana. Je donekle ali sve se to s godinama poslije raspalo.

Djeda je tatu podučavao zavarivanje i sam način života. Bio je poštenjak iako je neke stvari pogriješio. Ali griješimo svi zar ne?

Tata se tamo upoznao sa svojom bivšom suprugom, posvojio njezino dijete i imao s njom drugo: moju sestru, iliti polusestru čiji sam ja stopostotni klon.

Nakon nekoliko zdravstvenik peripetija i bezbroj poslova u njemu se upalila ljubav slikarstva. Ta je ljubav bila toliko jaka da ga je obuzela i dovela do nekih krugova i poznatih faca. Dobro je živio, sa njim i njegova tadašnaj obitelj koja je u svemu tome vidjela samo novac i ništa više.











Dobio je evropskog oskara za slikarstvo, Vatikansku akademiju ad onorem i još mnogo drugih svjetskih priznanja.

Nakon nekog vremena mu se sva ta elitna gužva nije više dopadala pa se povukao u Rovinj gdje je nastavljao sa svojim radom. Upoznao je moju majku koja je 18 god mlađa od njega i nakon 100 pustolovina 22.6.1991. sam došla na ovaj svijet u Ljubljanskoj bolnici dok su zvonile sirene za uzbunu i dizali helikoptere u zrak dok sve je bilo pod barikadama.


Tata je danas usamljen čovjek. Datum na osobnoj iskaznici čini svoje a najviše utječe to da je prije 4 godine ostao bez vida na jednom oku. Izgubio je svoju samostalnost i sve je to dotaklo i njegov posao. Ali on se neda. On je, kao što sam rekla na početku, čovjek sa velikim slovom Č.

Tata je tata, koliko god on meni nekad dignuo tlak i bio dosadan, ali znam da u sebi me nikad neće ostaviti samu. Vjerojatno da mene nema bi se bio prepustio problemima već odavno, ali ovako se neda.


To je samo kratki rezime jednog umjetnika ... Da krenem pisati sve njegove pustolovine počevši od rada na tankeru i bezbroj krugova oko svijeta do ljubavnih avantura ne bih nikad stala.

Možda jednog dana nastavim...


Kratki dokumentarni video o tatinom životu



Do slijedećeg posta!



Francesca Delbianco Photography na Facebooku

Francesca Delbianco - Mačka - Privatni Facebook Profil

Oznake: umjetnik, otac, čovjek, fotografija, slikarstvo, život

Bila Jednom Pisaća Mašina

srijeda , 14.01.2015.

Miroslav Krleža

"Riječi... spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."











Mlade generacije vjerojatno nemaju ni pojma kaj je to a kamoli da su na njoj nešto napisali.
Ja, iako sam dio tih mladih, sam ju isprobala i naravno... Pofotkala!

Imam ju doma oduvijek i ne namjeravam ju dati ća. Dobro je imati nešto što se može brzo smatrati "muzejskim primjerkom" :)



Francesca Delbianco Photography Facebook Stranica

Francesca Delbianco - Mačka Privatni Facebook Profil

Oznake: fotografija, riječi, francescadelbianco, pisaćamašina, pisanje

Rovinjska Desaturacija

ponedjeljak , 12.01.2015.

Nije Rovinj samo Toni Cetinski, Ronald Braus, hoteli 5 zvijezdica ili swingerska plaža.

Ne, Rovinj je ljetna gužva i zimska desaturacija.

Grad kontrasta kao i mnogi ostali turistički gradovi na Istarskoj obali.

Život se u njemu isključi kao kada u sobi ugasite lampu prije spavanja.

Od zlatnog lipanjskog dana ostane samo veo koja poput magle prekrije gradske boje...
Isprazni ulice od onih tisuća koraka brbljajućih turista, pročisti zrak od mirisa kreme za sunčanje a osvježavajući sladoled samo je slatki okus prošlosti.

Preplanulog tena više nema, obrisi kostima već su skoro pa nestali.

Ljudi se sklone u svoje domove. Dućani se zatvore i njihove izloge umjesto odjeće i raznih suvenira "krase" stranice i stranice zastarjelih novina.

Slani i vlažni morski zrak grize nosnice.

Pokoji se mačak smotuljao u sada već rijetkim mrežama na rivi.

U daljini galebi lete ne tražeći više ribu, nego gledaju koja će kanta za smeće nastradati i bivati raznešena po glavnoj ulici Careri.

Grizija je pusta.. Tu i tamo koji umjetnik stoji u svojoj galeriji... Osim Radovana Sredića... Jer znate Radovana nam više nema...

I tu sam ja... Mala crna sjena sa Canonom u ruci koja razbija tišinu zvukom njezinog okidača.


Ps: Žao mi je ako su horizonotalne fotke male, ako ih postavim na jako veliku veličinu prereže mi ih dizajn bloga. Sa vertikalnima je ok. Ako želite vidjeti veću fotku kliknite na nju, znam da je tlaka ali eto.. Nije moja krivnja :)



















































Znam: ima jedna mrtva luka,
I ko se u njoj nađe
Čuti će ujutro pjevanje ćuka.
I vidjet će umorne lađe.

Brodovi u njoj vječno snivaju
Kako se brodi,
Al njihova sidra mirno počivaju
U plitkoj vodi.

I tako u snovima gledaju sreću,
A plovit se boje.
Na jarbole šarene zastave meću
I – stoje.

Dobriša Cesarić - Mrtva luka




Francesca Delbianco Photography na Facebooku

Francesca Delbianco (Mačka) - privatni profil na Facebooku

Oznake: fotografija, Rovinj, Istra, Zima, desaturacija

Benčići - Selo Duhova U Srcu Istre

nedjelja , 11.01.2015.

Od kada sam se učlanila u fotoklub - Klub Amaterskih Fotografa Sv. Lovreč - odlazim s njima na razne izlete Istrom.
Prvi na koji sam išla bio je u Benčićima.

Benčići je naselje smješteno u kotlini u blizini Buzeta.
Napušteno je više od desetak godina.
Navodno se prodavalo za nekoliko milijuna kuna (kakva je situacija sada ne znam).

Dojam kojeg sam imala kad sam došla tamo je bio stvarno da je selo duhova.

Izgleda kao da su se ljudi samo digli sa stola, iz kreveta i otpješaćili ća..otišli zauvijek.

Nađe se od odjeće i obuće do lonaca i drva u pečima.

Vlada posebna tišina a u zraku se kisikom miješa onaj neki poseban miris prošlosti i naglog prekida rutinskog života na selu.

Evo vam par fotografija:





















Čovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesreća, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Vežući se za
jedno mjesto čovjek prihvaća sve uvjete, čak i nepovoljne i sam sebe plaši neizvjesnošću koja ga čeka. Promjena mu liči na napuštanje, na gubitak uloženog, netko drugi će zaposjesti njegov osvojeni prostor i onće počinjati iznova. Ukopavanje je pravi početak starenja, jer je čovjek mlad sve dok se ne boji započinjati. Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je promijeniti mjesto i nametne uvjete. Kuda i kako da ode?
- Meša Selimović

Francesca Delbianco Photography na Facebooku

Francesca Delbianco (Mačka) - privatni profil na Facebooku

Oznake: fotografija, prošlost, benčići

Kuhinjska Ljubav - Krem Juha Od Povrća

petak , 09.01.2015.

Rekoh vam već da volim kuhati...
Kad mi je užasno dosadno uđem u smočnicu i pogledam kaj sve imam od namirnica i stavim se praviti neke kekse, kolače (ima jedan total bez mlijeka - ide voda - i jaja i tak je fiiin!!!) ili pak nešto slano kad se sa starcima dogovorim da ću ja skuhati ručak.
Volim eksperimentirati. Kuhinja je kreativnost. Jasno, trebaš znati kaj sve može ić zajedno a kaj ne... Ali ponekad malo riskiranja dobro dođe :P
Naučila sam da moram zapisivati te moje izmišljene mixeve, jer na kraju ispadne odlično i tko god proba moli za još.
Tko zna, možda jednog dana uspijem upisati neki tečaj i TKO zna možda nešto od toga pretvorim u posao :) Još sam mlada, još imam nade ;)

Danas sam napravila krem juhu od povrća.
I ne... Ne stavim sve zajedno kuhati u lonac i potopim vodom propasirajući sve na kraju. Izgubi se pola okusa.

Ja to radim tako:


2 velika luka
4/5 režnja češnjaka
1 velika ili 2 manje cvjetače
1 manji kelj
1 manji svježi kupus
7-10 krumpira
3-5 većih mrkvi
sol/papar po želji
malo vegete
1 goveđa kocka
jedno 3dl mlijeka
malo ulja
1 staklenka Bonduelle kukuruza (opcijonalno)

Operem cvjetaču i stavim ju zasebno kuhati sa goveđom kockom. Raskuham ju tak da se poslije može lakše miksati.

U međuvremenu nasjeckam luk,češnjak i mrkvu. Stavim u jedan veliki lonac (ja napravim veću količinu jer poslije to sve raspodjelim u one kutije od sladoleda i zaledim) sa par žlica ulja (ja koristim maslinovo ali može i suncokretovo). Malo popaprim i posipam sa žlicom vegete. Ne treba više i ostavim da se krcka.

Dok se to dinsta, ogulim krumpir i režem ga unutra na sitne kockice. Ako se počne malo lijepiti na dno dolijem malo temeljca iz cvjetače. (Ukoliko se odlučite na verziju s kukuruzom, tu izlite unutra onu tekućinu iz teglice.)

U sve to dodam nasjeckani kelj i kupus. Kad je sve to omekšano u to dodam cvjetaču zajedno sa juhom u kojoj se kuhala. Sve dobro izmiješam i nadolijem mlijekom. Pustim da prokuha par minuta. Probam ak šta fali od soli i papra i to je to. Kad je sve skuhano ugasim, izmiksam sve minipinnerom dok je još toplo i u to ubacim onda kukuruz.

Poslužim uz tostirani domaći kruh, kap maslinovog ulja, naribanog parmezana i malo papra,

Evo vam fotkice :-)



Ak vam se sviđa probajte; lagano je, fino a obzirom da je sve kremasto i klinci bi to voljeli (pogotovo ako sa strane skuhate koju hrenovku i narežete unutra! Neće odbiti!)

Možete u to dodati drugo povrće i maknuti neko od ovih sa liste. Kako god zaželite :)

Dobar tek!!!

Oznake: kremjuha, juha, gastro, Food, klopa, hranafotografija, hrana

Jutro Na Zavodu Za Zapošljavanje

četvrtak , 08.01.2015.

Ok.. Ovo definitivno neće biti samo fotoblog...

Kratak osvrt na to kako je "divno" provesti onih 30ak minuta na Zavodu Za Zapošljavanje:

Rekla sam vam jutros da odlazim na već dobro poznati kolokviji kod svog savjetnika. Jer tako je njegov način rada, dobila sam baš pametnjakovića: svaki 2. put mu moram doć osobno kako bi mi se nasmijao i sprdao. To što mi ode 50kn na bus to me nitko ne pita.
Tak uđem ja kod njega danas u ured. Tip voli pričati u trećem licu.

"Evo meni Francesce, kako je Francesca, vidim Francesca mi je donijela papir radnih prijava" .

I počne ti on mene pitati i tipkati sa tresećim rukama po tipkovnici:

"City ex su vam odgovorili?" - "Nisu"
"KOZMO?" - "Nisu"
"Črnja tours?" - "Odbili su me"
"Dvigrad?" - "Nisu odgovorili" - u međuvremenu se počeo smijati
"KIK textil?" - "Odbili su me jer sam putnik"

I smije se on i dalje... Mislim si ja u sebi majku ti tvoju ti tu sjediš i dobivaš dobru plaću a ja jedva plaćam račune i smiješ mi se. Dolazim ovdje kako bi mene, mladu nadu ove države (HAHA tu se pak smijem sada ja) ismijavao zato što sam ostala bez posla.

Potpiše mi jebeni papir i smješkajući se kaže "Želim Vam puno sreće u pronalaženju posla" na što sam mu ja lijepo dala ruku i zaželila ugodan radni dan.

Šupčino jedna.

Svi koji odu na taj zavod samo bivaju ismijani, dok sam čekala vani sa mnom sjedila godpođa od nekih 50ak godina. Ostala je nedavno bez posla i dolazi tamo samo kako bi joj svaki put direkno u lice rekli da za nju posla nema jer da je pre stara.

Divan je ovaj sistem, tko je na višem položaju zna samo ismijavati... Nismo mi njima ljudi... samo smo OIBovi i matični brojevi...


PS: Namjeravam otić iz ovog grada. Znam da nije ni u Zg bolje, ali to mi je cilj, nać neki job tamo, neki stan... I s vremenom krenuti u privatne vode s nečim cool. Ako ove godine ne riskiram imam osjećaj da ne budem više. Neki mi unutrašnji sat otkucava i šapče da je ovo moja godina!

PS.2: Izvinjavam se na šupčevanju osobe ali eto... Imam malo i pravo biti uvrijeđena takvom gestom, jer on nemože znati kakve i kolike probleme imam doma. Smatram da svi zaslužuju barem malo poštovanja, pogotovo osobe koje ti dođu tamo za pomoć i pogotovo što u tebi bi trebale vidjeti tračak nade... koju međutim u takvim smješcima ne nađu ...

Oznake: posao, zavod za zapošljavanje

Tišina Zimskog Dana

srijeda , 07.01.2015.

Iako sam prehlađena uzela sam fotoaparat iz torbe i napravila krug oko kuće.
Htjela sam zabilježiti tišinu ovog zimskog dana.



"...tišina je carstvo izgubljenih ljudskih glasova. Tišina je zapravo jedini način da se istinski razgovara s ljudima. Tako se traže i nalaze izgubljeni ljudski glasovi, kao umorni konji u nekoj pustopoljini, koji se udruže da bi putovali zajedno." (Talhe ili Šedrvanski vrt) - Irfan Horozović






" Volim zimu i jesen, kada se može osjetiti koštana struktura pejzaža. Nešto leži ispod i cijela priča se ne pokazuje. " - Andrew Wyeth







" U dubini zime sam napokon shvatio da se u meni krije nepobjedivo ljeto. " - Albert Camus





Do slijedećeg posta!

Francesca - Mačka

Oznake: fotografija, Zima, tišina, francescadelbianco, citati

Čitaju Li Još Roditelji Djeci Bajke I Basne?

utorak , 06.01.2015.

Iako sam malo prije napisala post, opet me uhvatila želja da nešto napišem.

Potaknula me na to ova fotografija na fejsu (© Marina Puzyrenko)



Vratila me jedno 15ak godina u nazad kada sam jedva čekala večer, krevet i priče.
Dan danas u ormaru čuvam razne knjige sa bajkama i basnama koje su mi roditelji čitali kad sam bila mala.
Debele tvrde kore, miris develog recikliranog papira i krasni crteži koji krase svaku stranicu.

Dječja je mašta ono nešto što nam svima najviše zafali kad postanemo odrasli. Izgubimo onu nevinost uma i razmišljanja, previše smo zauzeti sa svakidašnjim riješavanjem problema kako bi bili slobodni odlutati negdje gdje je lijepo i posve pozitivno.

Divne su bile one noći kad bi se mama sjela na krevet i uzela jednu od tih knjiga u ruke i krenula sa čitanjem. Ja bih, kao svako dijete umorno od cijelodnevnog igranja barbikama i crtanja, zaspala te bih pola toga loše pohvatala. Ali lijepo se zaspalo.. uz glas drage osobe, toplinu pokrivača i taj fantastični svijet pričljivih jelki i rasplesanih životinjica.

Uz knjige često je moj sam tata znao izmišljati razne priče. Sjećam se da sam imala krevet na kat.
Ja sam spavala na doljnjem a na gornjem su "spavale" sve moje plišane životinjice koje nitko nije smio dirati. A niti ja jer su se samo punili prašinom a ja alergična! No, da se vratim na tatu. Umjetnik je, kreativac koji je uvijek radio po noći a po danu spavao tako da ga se ne sjećam puno u mom djetinjstvu niti mogu reči da sam ustanovila jaki odnos ljubavi sa njim. Ali sjećam se tih trenutaka priča za spavanje.
Legla bih se u krevet, zamotala se sva i bacila njemu jastuk na pod. Jer je tako trebalo biti.
Trebao je leć na pod pored kreveta i pričati priče. Ne sjećam se sada tematike, al znam da sam tad bila zadovoljna, pretpostavljam da su se priče odvijale u nastavcima ali sada se stvarno nemogu sjetiti niti jednog lika. Sjećam se samo sreće koju mi je u tim trenutcima stvarao. A to je najbitnije pošto sada te sreće više nema. Postao je nervozan i bolestan čovjek (iz sve te drame prozvala sam ga Grinchem) kojeg osmjeh krasi samo u mojim sjećanjima.
Sve je bilo perfektno, od njega do atmosfere u sobi: imala sam (i dan danas je spremljena) lampu u obliku mjeseca sa curicom gore i nema teorije da sam ja zaspala bez da je ona bila upaljena. Imala sam te neke svoje "rituale" kao svako ostalo dijete.
Ponekad mi sve to zafali, ona vedrina, ona lakoća postojanja koju samo dijete može osjetiti a tada misli da je život zeznuta stvar jer ne znaš koju lutku odabrati za igranje. E da je danas kad sam odrasla život takav, ne bih se bunila :)

Danas nema lutki, danas su to sve ljudi... država.. računi... zavodi za zapošljavanje... Gledam sve to, živim na vlastitoj koži i kajem se što sam tako brzo htjela postati velika. Kad god mi netko kaže od tih klinaca koje znam da žele što brže postati odrasle osobe ja im odgovorim da lijepo uspore i da upiju u sebe svaki lijepi trenutak naivnosti koji im se pruža i neka ostanu što duže neiskvareni sa strane društva kojem se sve više približavaju.

Biti dijete je stvarno dar... Možda je smisao života uspjeti zadržati dijete u sebi do njegovog kraja... Samo što smatram da su rijetki shvatili kako to učiniti.

Pročitala sam jučer jednu izreku Woody Allena...Smatram da je više nego prikladna za zaključiti ovaj post i pozdraviti vas :


“In my next life I want to live my life backwards. You start out dead and get that out of the way. Then you wake up in an old people's home feeling better every day. You get kicked out for being too healthy, go collect your pension, and then when you start work, you get a gold watch and a party on your first day. You work for 40 years until you're young enough to enjoy your retirement. You party, drink alcohol, and are generally promiscuous, then you are ready for high school. You then go to primary school, you become a kid, you play. You have no responsibilities, you become a baby until you are born. And then you spend your last 9 months floating in luxurious spa-like conditions with central heating and room service on tap, larger quarters every day and then Voila! You finish off as an orgasm!”

Do čitanja!




Oznake: bajke, Basne, tata, knjige, klinci, djeca

Čuvaj Prirodu, Spasi Sebe

Imam 23 godine i još nisam položila za auto.
Takve su okolnosti. Kaj ćete.
Žalim zbog toga jer kad bi bilo suprotno bila bih poput peršuna ili vegete: na sve strane!
Ovako pofotkam "svoje" selo (Rovinjsko), krajolike u njegovom susjedstvu (ja i majka znamo otpješačiti po 10ak km kad nam vrijeme dozvoljava) te obližnje gradove kad se za to ukaže prilika.

Fotkam od pejzaža do leptira. Smatram to fascinantno za svoju dušu.

Stalno hodamo uokolo i zaneseni vrtlogom brzo tempiranog života jednostavno ne obraćamo pažnju na sav taj micro svijet koji nas okružuje.
Drugi razlog je možda i to što tih životinjica i biljčica ima sve manje pa jednostavno nemožemo primjetiti.

Poduzimamo li šta za to? Ne znam... Ne čini mi se baš tako.
Ja u svom malom svemiru čuvam to sve, pokušavam što manje naškoditi a i istražujem, čitam, pratim.
Svaki put kad ufotkam jednog leptira, gusjenicu, pticu objavim za sebe jedno istraživanje: počevši od imena, vrste, načina življenja.
Na taj način ja to sve "održavam" na životu: davajući pažnju vlastitim intelektualnim interesom za to.
Ne škodi dodati malo informacija u tu sivu materiju koju imamo u lubanji. Od viška glava ne boli! Pogotovo ne od viška znanja ;)
Učite kad god možete, čitajte, proučavajte! Ne znam zašto se neki srame reči (pogotovo među mladima) da vole čitati knjige.
Pa šta ima lošeg u tome? Ništa. Nego društvo partija a ako nisi takav onda te izoliraju. Onda si štreber. Nije tako, vidjet će se za par godina tko će biti uspješniji, a ako ne uspješniji (znamo da faktor sreće ima jaku ulogu u tome pogotovo u današnje doba) bar će se biti duševno ispunjeni. Nikako da biti pametan postane IN... Nije mi jasno zašto društvu toliko smeta ako nisi ovca... Mislim jasno mi je, ovcama lakše naređuješ, ali ja to ne prihvaćam. Ja ću i dalje lupetati po svom, pa tko me želi mrziti nek izvoli, meni je baš svejedno. Moja je savjest čista. Njihova i ne znam baš.

No da ne monologiziram previše... Želim vas sad malo opustiti sa nekoliko fotografija prirode. Fotografije gradova ostavljam za jedan budući post. :-)



Lastin Rep : obožavaju lavandu! Često ih moćete vidjeti kako se hrane nektarom na njezinim cvjetovima (iako je ovo rascvjetana grana jabuke ;) )



Kraljica Europskog Stršljana : izlaze iz simskog sna prije muškaraca, tamo negdje u 4. mjesecu. Počinju skupljat materijal za gnjezda. Ako ih ne smetate neće vam ništa, ali bolje držati se podalje ali NE UBIJATI! Svaki insekt ima svoju ulogu, to što vam se čine strašne vam/nam ne daje pravo da ih istrijebimo.



Ovo je meni jedna od najdražih fotografija krajolika koju sam napravila. Nekako mi stvarno miriši na Istru i ovu stranu mediterana. Toplo, mirno, šareno i sunčano. Rascvjetana brnistra. Ne postoji ljepše od njezinog žutog cvata koji čini kontrast sa zelenim grmljem i krošnjama maslina.



Jedan od puteva koji iz Rovinjskog Sela vodi prema Rovinju:



Gospodin zelembač



Putem iz Rovinjskog Sela do Limskog Kanala



Limski Kanal - ove instalacije koje vidite to su vam uzgoji riba i školjki



Gljiva panjevčica, panjevača : raste iz starih polutrulih panjeva ako joj divlje svinej dozvole. Jestiva. Poširana sa malo češnjaka i peršuna je više nego delicijozna (pogotovo ako ju popratite sa malo pečene svinjske ruže).



Vrsarski otoci



Putevima maslina



Zimski ugođaj



Joj... moram.. MORAM stati! :-)
Imam još brdo takvih fotki u arhivama ali postala bi vam pre dosadna da sada sve to tu prikeljim.
Imate linkove sa strane na stranice preko kojih objavljujem sve fotke pa možete lajkati na fejsu, baciti oko ili može i 2 ;)

Nadam se da sam vas bar malo sa tim crticama prirode opustila i da sam vas malo potakla na razmišljanje kako to sve sačuvati.
Priroda je jedinstvena i dio je nas kao što smo mi dio nje. Uništavajući nju to činimo i sebi. Jedan smo drugome potrebni, nitko nesmije prevagnuti.
Priroda slijedi svoj tok, priroda ima svoj balans i tako treba ostati. Vaga životnog ciklusa u zadnje vrijeme teži onoj strani zapuštanja i izumiranja, moramo se potruditi da na neki način to popravimo, ako je uopće moguće.

Budite mi dobro i dobri! ;-)



Oznake: Istra, fotografija, priroda, francescadelbianco, čovjek, Hrvatska, krajolici, Insekti, ekologija, život

Mačka i Ribafish u Bistroteci

ponedjeljak , 05.01.2015.

Možda ste bili pročitali da sam prije jedno 10ak dana bila u Zagrebu.

Tad sam imala priliku da sa ribom posjetim novootvorenu Bistroteku u Teslinoj.
Ana Galić, vlasnica, nas je divno dočekala i imali smo mogučnost isprobati nekoliko delicija koje Bistroteka nudi.



Da ja sad ne pišem, ovdje vam je Ribin članak na punkufer.hr a fotkice su od moje malenkosti :-) --> Bistroteka: Od doručka do večere u sjajnom bistrou u centru Zagreba

Toplo preporučujem posjetu Bistroteci ak još niste, ambijent predivan a hrana još divnija!

uz posjetu bacite lajk na:


Bistroteka na Facebooku

Francesca Delbianco Photography na Facebooku

Domagoj Jakopović Ribafish na Facebooku

Budite dobri! :-)

Francesca

Oznake: Zagreb, bistroteka, Ribafish, francescadelbianco, fotografija, gastro, punkuferhr

Ja Mačka

nedjelja , 04.01.2015.

Hipnotiziram ekran laptopa već jedno 15ak minuta.
U meni želja da nešto napišem u formi jednog cool fotoposta. Ali šta?
Otvaram folder fotki na kompu, gledam po kategorijama... O čemu da pišem?
O odrazima dnevnog života na raznim reflektirajućim površinama? O prvoj fotki 2015? O hrani?
O koncertima malo glupo pošto je zadnji post o tome.
Pojma nemam...

Ili da vam na kraju kažem nešto o sebi? O mački u meni?



Mačka... da mačkoljubac sam... Imam i mačku kao temu jedne tetovaže koja mi krasi tijelo... A od kad znam za sebe me određene osobe tako i zovu.



Mačka.

Ne znam jel to zbog toga što sam im zgodna, zbog toga što sam ponekad vrckasta, što pomazim i nakon toga lagano ogrebem,
što ugrizem druge umjesto svoj jezik kad nije vrijeme za reči određene stvari. To nije na meni da istražim.
Ali taj mi nadimak definitivno paše i pristaje ako moram reč svoje mišljenje o njemu.


Da... Mačkasta sam. Ne prilazim svakome ali volim isticati svoju ljepotu, ponekad i kroz vlastite mane. Ajmo ljudi, znamo da nitko nije perfektan! (čak ni barbika... možeš joj glavu skinut i promijeniti - ili u tome stoji njezina perfekcija? Da uvijek promijeniš na njoj ono što ti ne valja?)



Približim se i zapredem samo osobama od povjerenja, od ostalih se manim i zatvorim se u svoje psihološke kartonske kutije iz kojih ne izađem toliko često a kamoli da provirim kroz koju rupicu. Tad pak dotičnima ispadnem poput Schroedingerove mačke, ne znaš jesam li živa u toj kutiji ili ne pa im se iz dana u dan pretvorim u neku ludu i krenu proučavati. Kada sam od želje im to dozvolim, kad nisam depistiram ih na totalno druge ceste ili ih jednostavno zaključam u drugu kutiju i bacim ključ. (čitaj: blokiram ih na fejsu, mobitelu i svugdje gdje je moguće ;) .. )

Jako sam izbirljiva ne zato što mislim da sam posebna iako me mnogi tako nazivaju, nego jer na neki način držim do sebe i svog digniteta.
Dok mi je razmiljšanje još bilo djetinjasto i naivno dozvoljavala sam svima pristup i tako si stvorila neke nezacjeljive rane u duši a posljedica je njihova da sam takva kakva sam. Na što se ne bunim :)

Znate vjerojatno po sebi da ljude tajnovitost intrigira, a njihovu zaintrigiranost možeš manipulirati.
Ako si čovjek kak spada nećeš preć tu granicu, jer i manipulirani imaju pravo na slobodu. No nekima se to baš sviđa i onda tu krene igranje kao kada se mačka igra mišem. Tad, ako si dobra igračica uspiješ ostvariti svoje planove i doći do cilja ak ne uspije barem si se igrala i nisi izgubila vrijeme.
Biti mačka je to: biti svoja iako netko misli da si tuđa. Biti mačka je dovesti osobu da pomisli da te uspjeva kontrolirati ali na kraju ti sama diktiraš pravila. Biti mačka znači imati slobodu uma i življenja.



Obožavam slobodu, one moje trenutke samoće i fantaziranja ali ne odbijam društvo osoba koje mi pašu. Tada branim svoj teritoriji, pogotovo ako je koji Alfa muškarac u pitanju. Tada sikčem, grebem, grizem, branim. Nije posesivnost, nego čuvanje. Iako Alfa muškarac to može činiti sam od sebe.
Kakve mačore volim? Fizički, intelektualno i karakterno jake. Znate onaj feeling da kad hodate zajedno ulicom osjetite njegovu energiju kako je oko vas i se perfektno sljeva s vašom? E to je to šta tražim. Prirodnost razgovora, kada se duboko poznaješ bez da si se ciljano išao upoznavati. Postoje li takvi? Postoje... Postoje... Pojave se nenadano, a nađu se u osobama za koje nisi mislila da će biti takve. Ali to paše... Itekako paše... Kada ste zajedno u vječnoj borbi ljubavi, konkurencije i dominacije i UŽIVATE u tome da nikad nitko potpuno ne pobjedi nad drugome. Nać pravog mačora je biti uvijek zadovoljna da igra završi 1:1.



Poput mica maca volim ljenčariti... Krevet mi je najbolji prijatelj.. Mekano, toplo... Pokrivač zamotan oko tijela kao meso u sarmu. Pa to je perfektno! Još ak vatrica gori u kaminu i u pozadini svira neki sexy blues. No imam i ja svojih 5 min divljanja. Tjeram samu sebe na vježbanje, hodanje kroz prirodu a kad se desi i odem van... I tad izlazak pamtim cijeli život i godinama se priča o njemu. Ne zato što napravim glupost (ok..ok.. priznajem ponekad ju dobro skuham!) nego zato što je to rijetko i onda bude fakat dobro! Ne valja imati čestih dobrih izlazaka, onda to postane monotono ;)

No koliko god ja išla po biker meetinzima, rock koncertima... u zadnje vrijeme, moram priznati mi više prija kino, filmić doma, neka lagana večer i koja čaša vina. Neee, nisam stara baba.. Tek ću 24 god.. Ali stvarno STVARNO nema mi trenutno ništa ljepšeg nego intiman krug prijatelja, dobra klopa, film i koja dobra boca vina ili pive. Gužve nisu više za mene. Možda budu ponovo jednog dana kada poludim u svojih 50 godina i kada tada konačno položim za motor, kupim si Harleya i odem putovati Europom i fotkati. :P



Uz fotografiju obožavam kuhati i peći! Kolače, kekse, sarme razne saftove. Ja i kuhinja smo si na TI i volimo se od glave do pete ;)
I naravno volim i popapati. Nisam zbog zraka ovako buhlasta al kažu dečki da im se to sviđa pa ne riješavam se toliko brzo svog špekića i pršutića.

Eto... to bi bilo to od mene... Luda sam i normalna istovremeno. Jer znate pojam "lud" i "normalan" relativni su pojmovi, što je meni normalno vama nije i obrnuto.

Predite vi meni i dalje, budite dobri pa do slijedećeg posta... Valjda više fotografskog od ovog!



Na svim fotkama iz posta sam ja (da se nebiste zabunili sa nekom A. Jolie i ostalim divama :P)
Slobodno se zaljubite! ;)

Francesca - Mačka


Oznake: fotografija, Osobno, portret, autoportret, mačke, mačka, život, monolog

Rovinj Music Festival - Psihomodo Pop I Ostali

četvrtak , 01.01.2015.

Nakon nezaboravnog vikenda u Zagrebu, krenula ja mala buhtla nazad za Rovinj ali su me na pol puta vratili u kapitalu tako da sam propustila prvi dan Rovinj Music Festivala: što znači nema fotki S.A.R.S.-a niti Silentea. Ali ima od Psihomodo Popa i RMF day 2! :-)

Šator je taj put promijenio lokaciju, sa glavnog trga na glavno parkiralište.
Ledeno je bilo. Grijali smo se kod onih "glisti" koje su puhale topao zrak kad bi se sjetile da služe za to.
Očekivala sam iskreno malo više ljudi, karte nisu bile skupe (50kn), šankovi su bili postavljeni, restoran s klopom također.
Valjda im se nije dalo maknut dupe iz toplog doma (za što ih, iskreno, ne sudim jer nakon 2 dana sjedenja u busu nije se ni meni dalo stajat tamo 5h u ledari ali eto... ipak se fotkanje koncerta ne propušta!).

RMF 6. edicija. Festival koji se sastoji od natjecateljskog dijela, par mjeseci prije bendovi imaju pravo prijave, žiri odabere najbolje koji nastupaju tokom festivala te pobjednika koji je ove godine dobio 5.000kn, i revijalnog dijela kada dođu poznate face i održe svoj koncert.
Proteklih su godina to bili TBF, Hladno Pivo, Opća Opasnost, Majke, Elemental, Josipa Lisac...
Ove godine S.A.R.S. , Silente i Psihomodo Pop.

Uz poznate i ne poznate izvođače nastupali su i lanjski pobjednici. Labinski bend "We Stand United":





Zatim --> Psihomodo Pop



Nakon njih je sljedio natjecateljski dio:

Garage In July iz Osijeka



I Pulski band OvRHa



To bi bilo sve od mene!
RMF je gotov, fotke su objavljenje, čeka se slijedeća edicija festivala!
Svratite do FB stranica bendova i dajte podršku! To je uvijek dobrodošlo!

I da.. Sretna Nova 2015! :-)

Francesca.... Mačka... kak god :)

Oznake: fotografija, glazba, Rovinj, RMF, festival, psihomodo pop, koncert