Frama Vukovar

Na temu: Došašće - "Kroz bližnjega primiti Isusa" Frama Vukovar je još jednom (treći put) odlučila napraviti duhovnu obnovu! Još jedna lijepa obnova je iza nas... Uz onu našu poznatu "Primiti ćeš onoliko koliko daš od sebe!" ... neki su primili više, neki malo manje... ali bilo je zaista lijepo...
Pa eto koja slikica...

Priprema za jutarnju molitvu...



...molitva...



...razmatranje na temu duhovne obnove...



...podjela po grupama...



...rad u grupama...













...i na kraju plenum...













...nakon toga je uslijedio i odlazak na Ovčaru i Memorijalno groblje! Poslijepodne su nas posjetili i gosti iz Slovenije, ali i iz Hrvatske... članovi udruge Arka... i malo nam približili njihov rad i život...
...Obnovu smo završili framaškom misom!

Mnogi se ljudi danas plaše osame. Ne osjećaju sebe ako su sami. Stalno moraju biti okruženi drugim ljudima da bi se uopće osjećali živima. Ali osama može biti i blagoslov.
Bez osame nema istinskog odnosa prema Bogu kao ni prave spoznaje samoga sebe, nema ni prave molitve. Osama je bitan element svakog duhovnog puta.
Isus se povukao u osamu propostivši u pustinji četrdeset dana. Tamo se suočio sa samim sobom, i na jedan nov način pronašao Boga, svojega Oca. Zato ti želim anđela osame da te uvede u plodnu samoću, u samoću u kojoj ćeš spoznati samoga sebe kakav uistinu jesi.
Molitva u osami znači biti jedno sa svime i svima, osjetiti se u dubini svojega bića solidaran i jedno sa svim ljudima.
Riječi Dostojevskog kažu: „Povremena je samoća normalnom čovjeku potrebnija od jela i pića.“ U samoći osjećam što zapravo čini moje čovještvo, osjećam da imam dijela u svemu, u ukupnosti ostvarenja, te konačno i s Onim koji je sve u svemu.
Kada te anđeo osame uvede u ovo osnovno iskustvo tvoje ljudskosti, nestat će u tebi svakoga straha od osamljenosti i napuštenosti. Jer osjećaš da si upravo ondje gdje si sam jedno sa svime.
Svoju samoću tada ne doživljavaš kao osamljenost, nego kao dom, kao biti kod kuće. Biti kod kuće može se jedino tamo gdje prebiva Tajna. Tamo gdje te anđeo osame uvede u posljednju Tajnu koja vlada našim svijetom, tu nikada nisi osamljen, tu si uistinu kod kuće. Ova sveobuhvatna tajna daruje ti dom koji te ni jedan čovjek ne može oduzeti.

Davne 1978. godine dvojica fratara u našem samostanu su oko sebe okupila skupinu mladih koja je bila spremna započeti nekako djelovati! I tako... oni su htjeli svirati - a nigdje instrumenata! Uzeli su fotoaparat, malo slikali, razvili slike, prodali ih i kupili prvu gitaru... i tako je sve počelo!
S vremenom se tu našlo još instrumenata i stalna vježbanja! I tako su i zasvirali na svojoj prvoj omladinskoj misi...
Nastupali su nekoliko puta i na Uskrsfestu, a 1984. su osvojili i prvu nagradu po glasovima publike. Izvodili su i predstave, a jedna je izvođena čak 50 puta po cijeloj Hrvatskoj.
Bitan dio njihovih okupljanja je bio i humanitarni rad, pa su tako na svakoj misi prinosili neke darove, a zatim bi ih nakon mise nosili starima i nemoćnima.
I tako provodili su dane slaveći Boga, u veselju, radosti i sreći.
Treba napomenuti da je iz zajednice izašlo čak 20-ak bračnih parova... a našao se tu i jedan koji je odlučio postati fratar - Smiljan!
Onda je došla ta 1991. godina i na žalost morali su sve prekinuti... Svatko je otišao na svoju stranu i od tada se nisu sreli. Ali vjeruju da je zajednica nastavila živjeti u njihovim srcima.

I eto... sad je već došla 2008.! I prošlo je 30 godina od njihovog prvog susreta! I oni su se ponovno okupili!!!
I dalje veseli, radosni, sretni... i naravno i dalje ... MLADI!!!
Gitare, bubnjevi, svirači, pjevači... sve je bilo spremno! I započela je još jedna omladinska misa! Nakon mise je uslijedio program na kojem su se prisjećali prošlosti, a prisjetili su se i onih dragih ljudi koji više nisu među nama...
I FRAMA je naravno sudjelovala u svemu ovome. Kada su nas najavljivali rekli su da postoji samo jedna razlika između njih i nas. Oni su samo puno stariji...
Na kraju programa je uslijedio i dogovor... Od sada će svake godine jedan dan biti obilježen kao dan SUSRETA! - kako bi se svi mogli vidjeti, pa makar jednom godišnje!

...neki od članova Susreta!


Njihov vođa... pater Franjo (Frenky!)


...a mi smo im poklonili hvalospjev ljubavi...

Eto… bili smo i na zadnjim obećanjima ove framaške sezone! A gdje drugdje nego na Tvrđi!!!
Baš je bilo lijepo, divno i krasno… i opušteno i veselo… onako, znate – FRAMAŠKI! Svima koji su dali obećanja i Tajani koja je primljena u framu čestitamo… a evo malo slikica……

Hrabro smo sjeli sa Tiky u auto… (ne brinite, sretno smo stigli i sretno smo se vratili)


Nakon obećanja, Tvrđani su imali predstavu…
…evo Francek!!!


...i ostatak ekipe…


grupa EMI sa svojim dragim menadžerom!


Caper, Mario, Tiky i PALAČNIKE!!! hmmm… tko ih je napravio?!?!


…mmmmmm……kako su fine!!!!!!


Grupa EMI prije svog nastupa…


…i njihovi obožavatelji u prvom redu!!!


EMI prvi puta dijeli autograme!!!!!!


I ETO ŠTO NASTANE KADA SE FRAMAŠI UŽIVE U „Otac Abraham sa sedam sinova“!!!!!!

Hmmm…eto neko vrijeme je i kod nas vladala suša… ali sad smo polako opet krenuli sa raznim proslavama i rođendanima…
Tina je imala rođendan u ponedjeljak… ali smo mi to proslaviti u nedjelju nakon mise… a Andreja (iliti Lija) ima rođendan u nedjelju… ali mi smo to već počeli slaviti danas nakon frame!!! Pa eto malo slikica….



TININ ROČKAS!!!

…cmok, cmok… SRETAN ROĐENDAN Tina!!!


Još hrane ima?! Hmmm… pa dobro, nećemo se buniti…




DEJIN ROČKAS!!!

Da, da… ja sam sama pravila! Bravo ja!


Koja torta?! Navalimo odmah!


Krvoločno se bacila na tortu!!!


Tko će prvi?!


Sviraj brate, sviraj!


Njami, njami...


Torta je bila prefina… i stvarno mislim da se mogu udati!!!



…i da, samo da znate… jednom davno, davno… i Nives, Tamara i Tiky su napravile fine torte… pa znači da se i one mogu udati…

Dragi naši!!
Dobro vam je poznato koliko naše malo bratstvo (?!?! hmmm ?!?!) u zadnje vrijeme raste (u svakom smislu), a time naravno rastu i naša slavlja! Ovog puta na repertoaru bio je rođendan i to ne bilo čiji, nego rođendan najboljeg i najdražeg patera na svijetu - našeg duhovnog asistenta, fra Ivice!
Po dobrom starom običaju, priredili smo sve ono što je potrebno za slavlje – radost, gitare, tortu, kapice i zviždaljke koje su uveličale ovu feštu i naravno mali poklončić koji će ga podsjećati na našu framu – diplomu za patera stoljeća! Naravno, kao i uvijek sve to zabilježila je naša Tiky koja je budnim okom pazila kako ne bi propustila niti jednu sitnicu ove večeri!! Pa pogledajte…


Ovako je počelo……opet duhovni asistent s nožem……


…i zabava može početi…


njam, njam…kako fino… Deja, Nensi i Tamara se mogu udati!!!


Šta reći?!?!?! Torta je stvarno bila fina……


Vidi koje naočale imam, jel nisam ja glavna faca?!?!


Kamen, krš i maslina!!! Ajmo sada svi!!!


…slikaj nas, slikaj nas!!! Vidi kak smo zgodne!!!


…gle kako je dobro ko braća zajedno pjevati…



SVAKA TI MINUTA SRETNA BILA, SVAKA TI SE ŽELJA ISPUNILA!
SRETAN ROĐENDAN!!!

Još jedan susret je iza nas… ali ne bilo kakav susret… SUSRET KATOLIČKE MLADEŽI!!! U subotu, 26.4. se hrpa mladih okupila na istom mjestu i to u Varaždinu!
Bilo je stvarno predivno… i u subotu, a i u nedjelju!!! Obnovljeni smo za još jedno veliko iskustvo, s radošću iščekujemo 2010. i sljedeći susret!!!

Postojani! u ljubavi…
Ustrajni! u molitvi…
Zajedništvom! nošeni…
Duhom, vjerom prožeti…
Tijelom Božjim hranjeni…


…u autobusu se odmah počelo veselo…s pjesmom…


…a neki su se bacili na posao…


Volim žuto, žuto…


…daj još i mene digni…


…woooow… Petra!!! kako ti je kul ova torbica!!!!


Baš sam si kul!


Nismo baš normalni… a još nismo ni došli u Varaždin!!!


Priprema…. pozor…….. i došli smo do cilja!!! napokon na stadionu!!!!


…naši dragi Salezijanci…


VUKOVAR!!! …zastava nam je prvo dobro došla kako bi se vidjelo tko smo…


…a kasnije je super poslužila i kao kišobran…


VOLIM SE SMIJAT, SMIJAT…


Frame grada Zagreba…


Frame grada Rijeke…


Čak je i Vid bio na susretu!!!!!!


…ah, luđaci…


Marko obara rekorde… „Koliko ih najviše mogu nositi?!“


hmmmm… bez komentara…


Sve što je lijepo JAKO KRATKO traje… pa smo i mi morali doma…


Na putu doma, navratili smo u pivnicu… i gle ČUDA.. nisu nam htjeli otvoriti…



Kad sutra život na razne strane
odvede ovo maleno stado
bit ćemo spremni u naše dane
blagoslov unjet i svijetlo novo...




Ja nisam putnik bez karte! Ja imam svoj brod, svoga Boga, svoj svod i svoj rod! Ja nisam putnik bez karte!

Glavna stvar je da glavna stvar uvijek ostane glavna stvar!

Nek usklikne sad nebesko mnoštvo Anđela,
nek uskliknu službenici Božji,
i s pobjede tolikog Kralja
neka jekne trublja spasenja.
Nek se raduje i zemlja,
tolikim obasjana blijeskom,
i rasvijetljena sjajem vječnoga Kralja
neka osjeti da je nestalo
po čitavome svijetu mraka.>

Nedavno smo i mi u Vukovaru glasno viknuli Gospodinu „Evo me!“ Točnije, 3.2.2008. na večernjoj misi se okupio pa… dobar broj framaša… i opet smo svi zajedno proslavili i ova obećanja… Hvala svima koji ste bili!!! Pa evo sada malo slikica za one koji nisu bili da vide kako nam je bilo…a za vas koji ste bili…pa da se prisjetiti kako nam je lijepo bilo…


……10 njih je primljeno u framu…


…a 19 je dalo obećanja…


Vijeće bez glavne face!!!


… mi želimo uzdić Isusa – visoko da cijeli svijet vidi ga…


…prinos darova… križ…pozivnica-slagalica…zastava…


…a sada… pođimo zajedno s pjesmom na usnama…raširenih ruku…srca radosna… kao FRANJEVAČKA MLADEŽ…


Čestitam…čestitam!!!




…a nakon svete mise….SHOW!!!!! Pogledali smo u daleku budućnost… i evo kako je to sve ispalo….

Pozdrav cijenjena framaška nacijo!!!


…naša draga Prezidente… nešto je ostarila…


… a ni ministar financija nije puno mlađi… ali ipak još uvijek novac uvijek nosi sa sobom…


…a tek naša voditeljica formacije… jedva se drži na nogama…


Tko je to nama izgubio okladu? Pa Ilija, naravno! Hmm… izgubio okladu i postao žena!!!


Osoba koja je ostavila trag u našoj frami… neponovljiva ČUP!!! Volimo te!!!!!!


A jel se vi sjećate one?! Zlatni konci litnje zore… Joooj, ja se više ne sjećam…


Mladi više nismo…ali pročitali smo i to pismo…


Stari se…stari se… a bez frame niti jednog dana, pa se pitam di ćemo sada?!


Uf… što je meni ovdje neugodno… ja tako mlada, a došla u tako staru framu…


Pa sestra Gabrijela recite vi nama, kako vam je sada u Italiji?! A "Gabi" odgovara: Si, si…


…prije nego što smo zapjevali… dirigentica nam se razmahala… pa publika skoro ostala bez pjesme…


...dok je lova tu…i mi smo tu!!!


…i za kraj…svi zajedno smo pozirali sa prvim fratrom – ŽENOM!!!

Naša draga sestrica Filipa (ČASNA U PROLAZU! ) nam danas odlazi...
...vraća se u Đakovo... kako bi nastavila svoj put...
......proveli smo predivno vrijeme s njom......pa smo morali nekako obilježiti i njen odlazak... danas je bila mala zabavica za oproštaj...(bit će i slika)...

.....do sljedećeg susreta naša draga Filipa nam ostavlja svoje riječi...