| < |
ožujak, 2010 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Travanj 2010 (2)
Ožujak 2010 (3)
Veljača 2010 (4)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (7)
Rujan 2009 (5)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (7)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (9)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (7)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (7)
Lipanj 2008 (4)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (5)
Ožujak 2008 (6)
Veljača 2008 (10)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (6)
Listopad 2007 (8)
Rujan 2007 (5)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (13)
Lipanj 2007 (8)
Svibanj 2007 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari On/Off
Opis bloga
Svake srijede u prostorijama zupe Srca Isusova - FRAMA!!!
i nesto novo...evo ovo vam je mail frame Vostarnica na koji mozete slati sve svoje komentare, prijedloge, pohvale i kritike..i ljubavna pisma nisu na odmet :-)
javite se
framavosta@gmail.com
za sve mlade koji se ne srame zivjeti evanđelje i koje ne zanima sto njihova ekipa misli drugacije. javite se!
My Lord, I have read this book so many times,
But nowhere can, can I find the page that says what I experienced today has any grace
Now I know that life is meant to be hard,
That's how I learned to appreciate my God
Though my courage may be tried,
I can tell you I wont hide,
Because the footprints show you were by my side
You can lie to a child with a smiling face,
Tell me that color aint about a race
You can cast the first stone,
You can break my bones
But you never gonna break,
You never gonna break my faith
Faith and hope aint yours to give
Truth and liberty are mine to live
Steal a crown from a king, break an angels wings
But you never gonna break ,
You never gonna break my faith
My Lord, wont you help them, help them, help them to understand
That when someone takes the life of an innocent man
Well they never really won
Because all they really done is set the soul free
Where it's supposed to be
You can lie to a child with a smiling face,
Tell me that color aint about a race
You can cast the first stone, you can break my bones
But you never gonna break,
You never gonna break my faith
Faith and hope aint yours to give
Truth and liberty are mine to live
Steal a crown from a king, break an angels wings
But you never gonna break,
You never gonna break my faith
For those we lose before their time,
I pray their souls will find a light
I know that the day will surely come, when it will be done
You never gonna break my faith
You never gonna break my faith
Linkovi
Ekipa sa zbora
Moram spomenuti ekipu sa zbora od koje nas je samo nekoliko ustvari u Frami, ali s kojom se nalazimo na molitvenoj zajednici svaki tjedan, na zboru svaku subotu, i naravno skoro svaki petak vani!
( najluđa smo ekipa vani! )
Glorija " Debela " - ah, što reći o Gloriji... Pa za početak to da nadimak nema veze s njom, to je interna fora..! Glorija je u biti poveznica nas sviju, mogu reći da nas drži na okupu. A srce moje!
Kate - a Kate je stvarno priča za sebe! Ona je osoba čijih bih nekoliko osobina ja rado prisvojila. Upravo je prekrasno skromna, to se stvarno ne susreće svaki dan. Ali kad izvali, onda izvali...
Jelena - ah... Jelena.. cura iz Čakovca, e, nemreš verovat da bi tak lepa cura bila tak pesimistična, a kad je v danima agresive bolje da bežite svi v vreće! Ma legenda!
Ivana - da nema Ivane, naš bi zbor apsolutno propa, jer bismo bez gitare spali na časnine virtuozne izvedbe na sintisajzeru. Ide nam ća u Split još malo, a što ćemo onda, nemam pojma...
Marijana - Mene podsjeća na Kramera. Ima problema s ravnotežom i stalno pada, na pamet joj padaju bosanski pjesmuljci, i sve je začinjeno sa smišnom facom i čupom kraće ricave crvene kose na glavi!
Rene - Rene plijeni pozornost svojim dreadlocksima; nije joj lako kad je čupaju. Super svira gitaru i u procesu sam nagovaranja da preuzme kad Ivana ode u Split. Vrlo posebno djevojče, umjetnik.
Ana Zubčić - a Ana je opet priča za sebe, ponekad se pojavi, ponekad ne.. Ima stalni posa odgajanja diteta, majko mila, a ona cila zbunjena, ne znas ko je veće dite, dite - ili ona! A tek ljubavni problemi...:)
Marija i Ante - naši mali svirači sa Sali, brat i sestra - čisti talenti za to što sviraju - violinu i klarinet. Naravno, Bože moj, ne bi bili u našoj ekipi da povremeno i oni malo ne skrenu!
Luce i Marija - dvije nerazdvojne prijateljice koje nas uvijek na misi počaste čitanjem. Iako nisu više u zboru, naše su! I odlučile su se priključiti Frami, jeeeee! Luce, čeka te posa blagajnika... Mare, drži se!
Lana - iako ni ona nije u zboru, a stvarno bi joj bio red da počne dolaziti, moram je spomenuti kao člana ekipe. Malo slatko istarsko stvorenje od metar i nešto, ali bitna je veličina, ne visina! :)
Mikey - a sebe san zaboravila skoro, a i nema se puno toga za napisat.. Crtam stripove inače, mene je dopalo da nam napravim zastavu za trsat, uh... Obožavam Gibu i U2, to moran napisat! pozz!
I još: Iva, Josipa, Marija, Martina, Donat, Anđela, Ivan, Miho....
Marija i Ante, jos fali Iva, ali pomalo...
Mikela, Ana,casna Luce i Mare plava...ma vidi ih...divota...
...kako su nam ovo bili lipi dani...
Informacijice
Adresa župe: Voštarnica, Obala kneza Branimira ne znam koji broj, u biti to nije Vošta ali nas većina živi na Vošti pa onda....
Početni članovi: Kate, Jelena, Lana, Marija B., Josipa, Mare, Luce, Inge, Marija, Marijana, Rene i Mikey ( valjda je to sigurno )
MOLITVA SV. FRANJE
Gospodine,
neka žarka i slatka ljubav prema tvojoj ljubavi,
očisti um moj od svega što je pod nebom,
da mognem umrijeti iz ljubavi prema tvojoj ljubavi
jer si se ti udostojao umrijeti
iz ljubavi prema mojoj ljubavi.
Znam ko bi reka:necu suze i po dobru pamti me..
Kada jednom ovom zafalin se tilu
Šta je cili život snilo kraj tebe
Pusti neka ova pisma otme bol
I polako razdili me od tebe
Kad me jednom noć ne isprati u zoru
Kad me tvoji poljupci ne probude
Pusti jugu neka prospe me po moru
Neću suze i po dobru pamti me
Susret mladih u Puli 2006.....savrseno...
Rovinj 2006. s fra Veselkom
a Boze...
Ako prva umrem ja
Nek' ti tuga nebo ne prekriva.
Tugujući budi hrabra, a ipak skromna.
Nastala je promjena, ali nisi napuštena.
Jer kao što je smrt dio života,
I mrtvi žive zauvijek u živima.
I sva bogatstva prikupljena na našem putovanju,
Zajednički trenuci, tajne istražene,
Smjerno gomilane intimnosti sačuvane,
Ono zbog čega smo se smijale, ridale ili pjevale,
Radost zbog suncem obasjanog snijega ili prvog daška proljeća,
Jezik dodira i pogleda bez riječi,
Jedna drugu poznavati,
Davati i uzimati,
To nije cvijet koji će izbljediti,
Niti drvo koje će se srušiti i izmrviti,
Nije niti stijena,
Jer čak ni stijena se vjetru i kiši oduprijeti ne može
I strašni se planinski vrhunci s vremenom u prah pretvore.
Što bijasmo, i sad smo.
Što imasmo, još imamo.
Zajednička prošlost prisutna vječno.
Stoga kad šetaš šumom gdje nekoć smo šetale zajedno
I uzalud pogledom na obali tražiš moju sjenu,
Ili zastaneš na brežuljku gdje uvijek bismo zastale da se zagledaš u daljinu
I ugledavši nešto, iz navike ruku moju potražiš,
Ne našavši je, tugu kako te obuzima osjetiš,
Miruj.
Sklopi oči.
Diši.
Osluhni moje korake u svome srcu.
Jer otišla nisam, samo sad u tebi hodam.
ponedjeljak, 08.03.2010.
Čega smo uistinu gladni?
Ovo je nesto malo duže i samo će najustrajniji pročitati 
, ali je dobar tekst pa sam ga zato stavila - nekako jednostavno i razumljivo napisan!
Živili!
Evo nas u Korizmi.
Svi smo svjesni kako je Korizma vrijeme pokajanja i odricanja od grijeha.
Ali smo isto tako svjesni kako je to daleko lakše reći nego učiniti.
Kako je sam Isus bio suočen s kušnjama u pustinji isto smo tako i mi suočeni s bezbrojnim napastima svakog dana u svom životu.
Jednog dana studenti na jednom seminaru čekali su u redu u restoranu.
Na jednoj točki reda bila je velika zdjela puna jabuka uz koju je stajao natpis: „UZMITE SAMO JEDNU JABUKU! Bog VAS PROMATRA!“
Nešto niže u redu bio je pladanj s čokoladnim kolačima.
Jedan student hitro napisa cedulju i postavi je uz pladanj:
„UZMITE KOLIKO GOD ŽELITE KOLAČA! Bog JE ZAUZET – GLEDA JABUKE!“
Istina je da kada smo suočeni s nekom kušnjom mi odlučujemo hoćemo li se predati kušnji, hoćemo li popustiti pred napasti ili nećemo, gleda li nas netko, to jest mislimo li mi da nas netko promatra ili ne.
Promatra li nas Bog?
Je li netko u blizini tko bi nas mogao vidjeti?
Ima li koja kamera u blizini koja snima?
I ako mi ustanovimo kako nitko ne obraća pozornost na ono što mi radimo, mi onda idemo naprijed i popustimo pred iskušenjem.
Korizma je vrijeme kada bismo trebali obaviti rano proljetno čišćenje.
Trebali bismo ukloniti svu prljavštinu iz svojega života.
Očistiti se od iskušenja pred kojima tako često pokleknemo.
Ali činjenica je da samo čišćenje prljavštine, samo po sebi, neće nam donijeti puno dobra. Kako to? Pitate se vi.
Isus govori o tome kako kada zao duh iziđe iz neke osobe, onda on neko vrijeme luta unaokolo. I kada se vrati natrag do te osobe i vidi da je sve čisto, uredno i pospremljeno unutar te osobe, ali da je sve prazno, tada zao duh otiđe i dovede sa sobom sedam drugih zlih duhova da se u tom čovjeku nastane i onda tom čovjeku bude gore nego što mu je bilo prije.
To je nalik temeljnom znanstvenom pravilu koje kaže: „PRIRODA MRZI VAKUM!“ Drugim riječima, gdje god je neki prazan prostor, prije ili kasnije nešto će u njega ući i zauzeti ga.
Isto je i s našim životima. Mi možemo pokušavati osloboditi se loših stvari koje su u nama, ali ako ih ne zamijenimo s nečim dobrim, onda nismo ništa učinili.
Vjerojatno znate nekog tko se je pokušao ostaviti pušenja. Ali koji je zajednički problem kojeg ljudi imaju kada to pokušavaju? Često ljudi koji se ostavljaju cigareta traže nešto drugo sa čime bi popunili tu rupu u svome životu. Čokolada, neka druga hrana, i onda navale na sebe dodatne kilograme. I tako, čak ako se i uspiju osloboditi jedne loše navike oni nemaju ništa pozitivno što bi stavili na njezino mjesto, nego tu pripuste drugu lošu naviku.
Kao ljudska bića mi smo uvijek gladni nečega.
Uvijek postoji nešto što mi tražimo kako bi postalo dio našeg života.
Ali pitanje glasi – ZA ČIM MI UISTINU GLADUJEMO?
Što je to sa čime mi pokušavamo ispuniti prazna mjesta u svojim životima?
Kada je đavao kušao Isusa u pustinji, prva kušnja bila je da Isus, onako gladan, nakon 40 dana u pustinji, pretvori kamenje u kruh.
Ali odgovarajući Isus je znao da iako kruh može biti i jest dobra stvar, da to nije ono za čim on najviše gladuje.
Isus odgovara đavlu citirajući Stari Zavjet gdje stoji: „Ne živi čovjek samo o kruhu.“ Drugim riječima, Isusova najveća želja nije bila napuniti stomak, nego je bila slijediti Božji put.
Za vrijeme Korizme mnogi vjernici poste na neki način.
Neki biraju određeni dan u tjednu (uz petke) i tada dodatno poste ili poste određeni period ili čitavu Korizmu. Neki se svih 40 dana odriču različitih ugoda, strasti, navika ...Ali ideja iza posta je ova – to je put koji nas treba dovesti do razmišljanja čega smo mi to ponajviše gladni u svojim životima? Jesu li cigarete, pivo, čokolada, pizza ili sarma, njoki, pršut, uistinu ono za čim ponajviše gladujemo u svom životu? Ili tražimo nešto više?
Tražimo li Boga?
Čega smo mi uistinu gladni?
I dok razmišljamo nad ovim pitanjem Isus postavlja stol pred nama. Stol prepun hrane i pića. Stol koji je u stanju zadovoljiti naše odistinske gladi na način kako to ništa drugo nije u stanju. Čega smo mi uistinu gladni?
( Ivica Ursić )
- 21:09 -
Komentari (2) - Isprintaj - #
