...kako su nam ovo bili lipi dani...
četvrtak, 30.10.2008.
Malo šale nikad ne škodi:)
E-mail
Jedan bračni par odlučio je ove zime provesti tjedan dana u južnim krajevima. Iz poslovnih razloga, muž je otputovao jedan dan prije svoje žene. Kada je stigao, ušao je u hotelsku sobu, izvadio svoj laptop i odmah poslao e-mail svojoj ljubljenoj supruzi. Međutim, u e-mail adresi izostavio je jedno slovo pa je e-mail stigao udovici koja je upravo pokopala svoga muža.
Ta ista upravo je pregledavala svoju poštu, kako bi eventualno pročitala sućuti svojih prijatelja i poznanika... Tada u sobu ulazi njezin sin i vidi majku kako onesvještena leži na podu.
Njegov pogled pada na monitor gdje piše:
To: moju ostalu ženu
From: njenog prerano otputovalog muža
Subject: stigao sam
Najdraža, stigao sam. Već sam se snašao i vidim da je sve spremno za tvoj sutrašnji dolazak! Želim ti lijep put i očekujem te. S ljubavlju, tvoj muž!
P.S. Pakleno vruće je ovdje dolje!!!
Novi zatvorski kapelan svoju prvu propovijed u zatvorskoj kapeli započe riječima:
Drago mi je vidjeti vas ovdje okupljene u tako velikom broju...
Molitva informatičara:
"U ime Oca, i Sina i Duha Svetoga. ENTER! " 
Da žive u današnje vrijeme:
* Sveti Jure bi se našao na meti društva za zaštitu životinja i vjerojatno dekanoniziran.
* Homer bi bio suđen zbog klevete i širenja lažnih vijesti.
* Mojsije bi bio optužen za izazivanje opće opasnosti i remećenja eko-sustava.
* Aladin bi pokušao protrljati žarulju i ubila bi ga struja.
* Cezar bi bio svrgnut zbog neodgovorne politike na Rubikonu
i osuđen zbog nezakonite kocke.
* Odisej bi se, nakon povratka kući, suočio s brakorazvodnom parnicom
kao odštetom za neredovito ispunjavanje bračnih dužnosti i prijevaru.
* Kraljević Marko bi dobio trajnu zabranu za jahanje zbog pijanstva,
kao i tužbu zbog navođenja životinja na alkoholizam
i uništavanje putne infrastrukture.
* Edip bi pronašao dobrog psihoanalitičara i izbjegao incest.
* Orfej bi se drogirao i izdavao albume za "Croatia records".
* Kaligula bi bio gradonačelnik.
* Nostradamus bi imao agenciju za proricanje i plaćeni termin na Net-TV.
* Tesla bi i dalje bio ispred svog vremena.
Liječnik: "Morat ćete hitno na operaciju, sluh vam je strašno oslabio."
Župnik: "Molim vas odgodite za 3 mjeseca dok orguljašica ode u mirovinu." 
veliki poljubac vam šaljem.....
- 12:57 -
utorak, 28.10.2008.
OČI....
Nema ništa kao što su oči. Nijedno osjetilo se s njima usporediti ne može. Opip je važan, okus je važan, sluh i njuh su važni. No, oči su posebne. Vid je poseban. Oči su doista čudesne. Možda ne toliko kao nekakav tjelesni organ koji ima svoju unutarnju strukturu i zakonitost funkcioniranja, koliko ono što su one u mogućnosti i zbilji.
U posljednje vrijeme sam obuzet razmišljanjem o očima. Gledam ljude u oči. Ne uvijek izravno nego potajice, dokle netko može izdržati, dokle je «granica dobrog ukusa» ili «kulturnog ponašanja». Nekada netremice. Nekada vrlo kratko. Nekada duže. Nekada u tramvaju. Nekada na ulici. Nekada uopće ne gledam.
Kakav li svijet taj pogled drugoga čovjeka otkriva? Što oči pokazuju? Optimizam ili pesimizam? Razvaline ili tvorevine? Ljubav ili mržnju? Rat ili mir? Požudu ili nesebičnost? Lukavost ili naivnost? Razigranost ili umrtvljenost? Žalost ili radost? Afirmaciju ili negaciju? Strah ili hrabrost?
Što zapravo oči rade? One otkrivaju, gledaju, motre, razmišljaju, zrcale, ogledaju, vide, uočavaju, opažaju, spoznaju, zamijećuju i primjećuju, skrivaju i otkrivaju, prijete i kažnjavaju, smiju se i plaču, plaše se i hrabre, blage su i prijeteće, otvaraju se i zatvaraju. Ne znamo zašto je tomu tako ali mi često ne vidimo ono što je bitno, pa se kaže da smo slijepi kod zdravih očiju. A slijepcima kadikad oči nisu potrebne da bi vidjeli. Ili ne znamo gledati ili gledamo bilo što. Netko bi nam trebao otvoriti oči. Oči upijaju i razaraju. One su uviđavne ili nepristojne. One su snažne isto toliko koliko i riječi. One lažu ili svjedoče o istini.
Možemo tako razmišljati do u beskraj. I nikada nećemo stići do kraja jer nazočimo posvemašnjem misteriju koji se tiče čovjeka i njegovog Stvoritelja?
Htio bih samo imati blage oči kao u moje majke.
(fra Alojz Ćubelić OP)
- 14:59 -
utorak, 21.10.2008.
Sto je za mene siromastvo?
Je li to covjek prosjak na ulici, gladna djeca u Africi ili kad sam u nemogucnosti kupiti nesto sto zelim?
Danas ima dosta samovoljnih ljudi koji su Boga odbacili i zaboravili, jer su se smatrali dovoljno bogatima i mocnima. Postali su materijalisti, bez zivotne snage u dusi, jer im nedostaje dah Bojeg smisla, prava vrijednost. Svi se mi plasimo zrtava, smanjivanja, odricanja od srece. Ali zrtva je put ka obracenju. Zasto ne bi bar ponekad posjetili nase starije ili potrebnije? Jesmo li se uopce zapitali osjecaju li se oni usamljeno, odbaceno? Jesmo li se ikad zapitali da nasi problemi nisu najveci?
Nas svakodnevni zivot....to je prolaznost. Sto ne bi bilo divno napraviti dobro djelo? Makar neku malu stvar zbog koje cemo se osjecati ispunjeno. Ali ne! Mi se zrtve plasimo. Svakodnevno prolazimo kroz taj zivotan, realan put ovako isprazno, neispunjeno. I to ne zato sto nismo mogli ili znali pomoci, vec zato sto nismo marili. Nije nas bilo briga. Covjek pada ali se ponovno dize. Nije vazno jesi li nokautiran, vazno je dizes li se?!? Zivis li svoj zivot u poniznosti? Kakav je tvoj zivot?
Tko si ti uopce? Bog je u tebi ali ga ti moras prepoznati i u drugim ljudima!!!! Nije se dovoljno samo hvaliti onim sto imas ili sto si postigao u zivotu. Trebas dati sve od sebe. Bog to vidi!
Vide li to i drugi? Nije vazno. Isuse, zelim biti tvoj ucenik!
Ali ti znas tko sam ja.....ja sam siromah!
Ako me zelis iskoristiti za svoje kraljevstvo, znaj da sam sav tvoj, tvoj je sav moj zivot i sve sto imam. Samo jedno te molim:
Daj mi snage da ne zaboravim ono vazno, da mi nikada ne nestanes pred ocima i da iz tvoje blizine crpim nadu za bolji zivot!
Amen!
Anita:-)
- 13:33 -
petak, 10.10.2008.
Ne zaboravi lijepe dane!
Kad se umoran sukobljavaš sa svojom okolinom i više ne znaš šta da radiš, kad osjetiš da si smrtno nesretan, sjeti se lijepih dana kad si se smijao, plesao, kad si prema svakomu bio srdačan, bezbrižan kao dijete.
Ne zaboravi lijepe dane!
Kad se nebo smrči i sakrije svaki trag svijetla, kad je tvoje srce potpuno neraspoloženo, možda i puno gorčine, kada ti se čini da su slomljene sve tvoje nade u novu radost i sreću, potraži brižno lijepe dane u svom sjećanju. Dane kada je sve bilo dobro, kad na nebu nije bilo ni oblačka, kad si uza se imao nekoga i kad si se uz njega osjećao kao kod kuće, kad te oduševljavao onaj koji te sada razočarao - možda i prevario.
Ne zaboravi lijepe dane!
Jer ako ih zaboraviš, oni se više neće vratiti! Ispuni glavu radosnim mislima, srce pomirljivošću, dobrotom, radošću, ljubavlju, a usta smijehom - i sve će opet biti dobro.
Phil Bosmans
- 11:36 -
petak, 03.10.2008.
MEDITACIJA S PROŠLOG SUSRETA FRAME (srijeda 01.10.2008.)
Gospodine, Oče moj evo me pred Tobom.
Ove trenutke želim provesti u tišini i samo u Tvojem društvu. Dopusti mi da Ti se u potpunosti otvorim i predam Ti sve što mi je na duši.
Rođenjem sam postao svjetlo svijeta. Pitam se da li sam uvijek svjestan te odgovornosti. Otvorivši svoje oči, usmjerivši ih ka svjetlosti dana, postao sam Tvoj posrednik na Zemlji. Započeo sam put, put ka vječnosti, put prema Tvom zagrljaju. Taj put nije tek korak nošen predivnim trenucima koji nikada neće doživjeti svoj kraj. Moj životni put daleko je od toga. U svakog čovjeka pa tako i u mene, usadio si malu notu koju trebam razviti u melodiju toplih boja i čarobnog zvuka. No svaka od tih skladbi donosi onaj žalosni, teški, i umorni drugi stavak koji tjera u plač. To je križ svakog od nas. Da li sam ga u svakom trenutku spreman podignuti i krenuti naprijed uzdignute glave? Da li sam spreman ići do kraja, poučen Tvojim primjerom?
Teško je prolaziti trnjem kad uz put ne vidim procvale ruže, teško je podnijeti bol ako nisam siguran da će prestati....Ovim putem ne mogu hodati sam Gospodine!! Treba mi sigurna ruka kada dođem pred ponor, zagrljaj kada je tuga jača od svega, svjetlo kada je tama.....
Sad, danas....primjećujem....malo je bratstva, malo zajedništva, premalo ljubavi. Gledam svoje interese ne misleći da možda vrata do mojih živi nemoćan starac potreban mog osmjeha, tople riječi....
Živim za ovozemaljskim, žudim za materijalnim, za "cool" društvom, moram biti "in"! Osmjehe skrivam iza papirologije, bijesnih auta, otmjenih odijela, marki tenisica....novca! Žurim ka cilju kako bi stigao prije onog kojeg sam nekad nazivao prijateljem...bratom....sestrom...
Bože gdje sam to ja stigao? Tko sam ja uopće? Zar je ovo vrhunac mog postojanja, mog poslanja?? Hoću li ovako stići u vječnost? Hoću li imati hrabrosti pogledati Te oči u oči?
Ne želim ovako dalje....ne želim Gospodine da završe ovi trnuci...ova večer...večer s Tobom, večer sa zajednicom, braćom i sestrama...
Ne želim više s Tobom igrati igru skrivača - ma uvijek izgubim, jednostavno si predobar igrač...
Želim da ovaj trenutak potraje.....ne samo na idućih pet minuta, pola sata, dan....neka bude ZAUVIJEK!! Pomozi mi da tako bude...
Jer ti me voliš...voliš.....i .....opet me voliš!! Daješ mi priliku da otvorim oči...ponovno...
Pa i kada padnem, kada ludo pomislim da si me čak i Ti napustio, kada mi nije ni do čega stalo, kada ne dolazim ni u Tvoj dom da Te hvali i slavim.....Ti....Ti me ne ostavljaš....čekaš me s onim majčinim osmjehom, razvučenim od uha do uha....kao da po prvi put vidim ono svjetlo dana....i opet.....opet me voliš!
Neka ovi trenuci potraju....želim Te se sjetiti....u srcu osjetiti....sa sobom voditi...u školu, na faks, na posao, prije spavanja, dok spavam, dok dišem....
HVALA TI!!!!
Neka to Oče bude volja Tvoja, a ne moja
AMEN
Vidimo se večeras nadam se u velikom broju!!!! 
Božji blagoslov 
- 15:48 -
