Svake srijede u prostorijama zupe Srca Isusova - FRAMA!!!
i nesto novo...evo ovo vam je mail frame Vostarnica na koji mozete slati sve svoje komentare, prijedloge, pohvale i kritike..i ljubavna pisma nisu na odmet :-)
javite se
framavosta@gmail.com
za sve mlade koji se ne srame zivjeti evanđelje i koje ne zanima sto njihova ekipa misli drugacije. javite se!
Moram spomenuti ekipu sa zbora od koje nas je samo nekoliko ustvari u Frami, ali s kojom se nalazimo na molitvenoj zajednici svaki tjedan, na zboru svaku subotu, i naravno skoro svaki petak vani!
( najluđa smo ekipa vani! )
Glorija " Debela " - ah, što reći o Gloriji... Pa za početak to da nadimak nema veze s njom, to je interna fora..! Glorija je u biti poveznica nas sviju, mogu reći da nas drži na okupu. A srce moje!
Kate - a Kate je stvarno priča za sebe! Ona je osoba čijih bih nekoliko osobina ja rado prisvojila. Upravo je prekrasno skromna, to se stvarno ne susreće svaki dan. Ali kad izvali, onda izvali...
Jelena - ah... Jelena.. cura iz Čakovca, e, nemreš verovat da bi tak lepa cura bila tak pesimistična, a kad je v danima agresive bolje da bežite svi v vreće! Ma legenda!
Ivana - da nema Ivane, naš bi zbor apsolutno propa, jer bismo bez gitare spali na časnine virtuozne izvedbe na sintisajzeru. Ide nam ća u Split još malo, a što ćemo onda, nemam pojma...
Marijana - Mene podsjeća na Kramera. Ima problema s ravnotežom i stalno pada, na pamet joj padaju bosanski pjesmuljci, i sve je začinjeno sa smišnom facom i čupom kraće ricave crvene kose na glavi!
Rene - Rene plijeni pozornost svojim dreadlocksima; nije joj lako kad je čupaju. Super svira gitaru i u procesu sam nagovaranja da preuzme kad Ivana ode u Split. Vrlo posebno djevojče, umjetnik.
Ana Zubčić - a Ana je opet priča za sebe, ponekad se pojavi, ponekad ne.. Ima stalni posa odgajanja diteta, majko mila, a ona cila zbunjena, ne znas ko je veće dite, dite - ili ona! A tek ljubavni problemi...:)
Marija i Ante - naši mali svirači sa Sali, brat i sestra - čisti talenti za to što sviraju - violinu i klarinet. Naravno, Bože moj, ne bi bili u našoj ekipi da povremeno i oni malo ne skrenu!
Luce i Marija - dvije nerazdvojne prijateljice koje nas uvijek na misi počaste čitanjem. Iako nisu više u zboru, naše su! I odlučile su se priključiti Frami, jeeeee! Luce, čeka te posa blagajnika... Mare, drži se!
Lana - iako ni ona nije u zboru, a stvarno bi joj bio red da počne dolaziti, moram je spomenuti kao člana ekipe. Malo slatko istarsko stvorenje od metar i nešto, ali bitna je veličina, ne visina! :)
Mikey - a sebe san zaboravila skoro, a i nema se puno toga za napisat.. Crtam stripove inače, mene je dopalo da nam napravim zastavu za trsat, uh... Obožavam Gibu i U2, to moran napisat! pozz!
I još: Iva, Josipa, Marija, Martina, Donat, Anđela, Ivan, Miho....
Marija i Ante, jos fali Iva, ali pomalo...
Mikela, Ana,casna Luce i Mare plava...ma vidi ih...divota......kako su nam ovo bili lipi dani...
Informacijice
Adresa župe: Voštarnica, Obala kneza Branimira ne znam koji broj, u biti to nije Vošta ali nas većina živi na Vošti pa onda....
Početni članovi: Kate, Jelena, Lana, Marija B., Josipa, Mare, Luce, Inge, Marija, Marijana, Rene i Mikey ( valjda je to sigurno )
MOLITVA SV. FRANJE
Gospodine,
neka žarka i slatka ljubav prema tvojoj ljubavi,
očisti um moj od svega što je pod nebom,
da mognem umrijeti iz ljubavi prema tvojoj ljubavi
jer si se ti udostojao umrijeti
iz ljubavi prema mojoj ljubavi.
Znam ko bi reka:necu suze i po dobru pamti me..
Kada jednom ovom zafalin se tilu
Šta je cili život snilo kraj tebe
Pusti neka ova pisma otme bol
I polako razdili me od tebe
Kad me jednom noć ne isprati u zoru
Kad me tvoji poljupci ne probude
Pusti jugu neka prospe me po moru
Neću suze i po dobru pamti me
Susret mladih u Puli 2006.....savrseno...
Rovinj 2006. s fra Veselkom
a Boze...
Ako prva umrem ja
Nek' ti tuga nebo ne prekriva.
Tugujući budi hrabra, a ipak skromna.
Nastala je promjena, ali nisi napuštena.
Jer kao što je smrt dio života,
I mrtvi žive zauvijek u živima.
I sva bogatstva prikupljena na našem putovanju,
Zajednički trenuci, tajne istražene,
Smjerno gomilane intimnosti sačuvane,
Ono zbog čega smo se smijale, ridale ili pjevale,
Radost zbog suncem obasjanog snijega ili prvog daška proljeća,
Jezik dodira i pogleda bez riječi,
Jedna drugu poznavati,
Davati i uzimati,
To nije cvijet koji će izbljediti,
Niti drvo koje će se srušiti i izmrviti,
Nije niti stijena,
Jer čak ni stijena se vjetru i kiši oduprijeti ne može
I strašni se planinski vrhunci s vremenom u prah pretvore.
Što bijasmo, i sad smo.
Što imasmo, još imamo.
Zajednička prošlost prisutna vječno.
Stoga kad šetaš šumom gdje nekoć smo šetale zajedno
I uzalud pogledom na obali tražiš moju sjenu,
Ili zastaneš na brežuljku gdje uvijek bismo zastale da se zagledaš u daljinu
I ugledavši nešto, iz navike ruku moju potražiš,
Ne našavši je, tugu kako te obuzima osjetiš,
Miruj.
Sklopi oči.
Diši.
Osluhni moje korake u svome srcu.
Jer otišla nisam, samo sad u tebi hodam.
ponedjeljak, 24.12.2007.
Blagoslovljen vam Bozic
Bog se učinio malenim kako bismo Ga mi mogli shvatiti, prihvatiti i ljubiti. Betlehemsko dijete upravlja naš pogled prema svoj djeci u svijetu koja trpe i koja su zlostavljana, ona rođena, kao i nerođena. Božji je znak jednostavnost, Božji je znak dijete. Božji je znak to što se On učinio malenim zbog nas. On ne dolazi vanjskom snagom i veličinom. On dolazi kao dijete - nezaštićen i potrebit naše pomoći. Ne želi nas nadjačati snagom. Uklanja od nas strah od svoje veličine. On traži našu ljubav. Bog se učinio malenim kako bismo ga shvatili, prihvatili i voljeli. Tako nas Bog uči voljeti malene. Tako nas uči voljeti slabe. Na taj nas način uči poštovanju prema djeci. Betlehemsko dijete upravlja naš pogled prema svoj djeci u svijetu koja trpe i koja su zlostavljana, koja se, kao vojnici, uvode u svijet nasilja; djecu koja moraju prositi; djecu koja trpe zbog bijede i gladi; djecu kojoj nitko ne iskazuje ljubav.
Molimo Boga da nam pomogne u našem zalaganju kako bi se poštovalo dostojanstvo djece; kako bi svima osvanulo svjetlo ljubavi, koja je čovjeku potrebnija od materijalnih stvari nužnih za život. U jednostavnome daru ljubavi se, naime, „razrješuje“ cijela vjera i cijela Riječ. Božić je postao blagdan darova, u oponašanju Boga koji se darovao nama. Među brojnim darovima koje kupujemo i primamo, nemojmo zaboraviti pravi dar: darovati međusobno nešto od samih sebe! Darovati međusobno vlastito vrijeme. Otvoriti svoje vrijeme za Boga. Tako se rađa radost, tako se stvara blagdan. Kada za Božić pripremaš darove, nemoj darovati nešto samo onima koji sa svoje strane tebi nešto daruju, nego daruj onima koji ne primaju od nikoga, i koji ti za uzvrat ne mogu ništa dati. Tako je učinio sam Bog: poziva nas na svadbenu gozbu na koju mi ne možemo uzvratiti, nego ju možemo samo s radošću primiti - kazao je Sveti Otac u propovijedi na Polnoćki ( ovo je od prosle godine, ali mislim da vridi za svaku...).
I moram cestitati ekipi, jer su napravili bas ovo: DARIVALI SU ONE KOJI NE PRIMAJU OD NIKOGA I KOJI ZAUZVRAT NE MOGU DATI NISTA...ali dali su...rijeci hvale, kolacice koje su pekli i osmjehe na licima koje je izazvala ljubav nasih framasa i ostalih koji su sudjelovali u akciji. Hvala svima!!!
Nadalje, mislim da Miha i ekipa zasluzuju VELIK pozdrav jer su nam ogromna potpora u svemu! Hvala!
Onda dalje...zelim vam reci da me neko vrime nece biti jer se, povrh svega, dogodila jos jedna smrt u mojoj obitelji i moram se povuci, jer ako nastavim pisati ovim tonom, svi cete mi upasti u depresiju, a to nikako ne zelimo...Nakon sto se izdogadalo sve s Mikelom, mnogi od vas ne znaju da sam doslovno prespavala jos 2 smrti meni bliskih ljudi, ali eto, jos se jedna smrt dogodila zbog teske bolesti, pa sad zelim da mi sve malo sidne...
Zelim da znate da vas sve volim puno i da zelim da istinski dozivite ovaj Bozic, sretni i veseli...Jer pravi Bozic je rodenje Krista, nemojte to zaboravi!!! Proslavite ga s Njim koji je slavljenik, a ne sami sa sobom, picem i glupostima...
I za kraj jos jedna pisma na koju cete svi vjerojatno plakati...ali eto sutra je Happy day, dan kad se rodio nas Gospodin....
Pozdrav..Debela