Svake srijede u prostorijama zupe Srca Isusova - FRAMA!!!
i nesto novo...evo ovo vam je mail frame Vostarnica na koji mozete slati sve svoje komentare, prijedloge, pohvale i kritike..i ljubavna pisma nisu na odmet :-)
javite se
framavosta@gmail.com
za sve mlade koji se ne srame zivjeti evanđelje i koje ne zanima sto njihova ekipa misli drugacije. javite se!
Moram spomenuti ekipu sa zbora od koje nas je samo nekoliko ustvari u Frami, ali s kojom se nalazimo na molitvenoj zajednici svaki tjedan, na zboru svaku subotu, i naravno skoro svaki petak vani!
( najluđa smo ekipa vani! )
Glorija " Debela " - ah, što reći o Gloriji... Pa za početak to da nadimak nema veze s njom, to je interna fora..! Glorija je u biti poveznica nas sviju, mogu reći da nas drži na okupu. A srce moje!
Kate - a Kate je stvarno priča za sebe! Ona je osoba čijih bih nekoliko osobina ja rado prisvojila. Upravo je prekrasno skromna, to se stvarno ne susreće svaki dan. Ali kad izvali, onda izvali...
Jelena - ah... Jelena.. cura iz Čakovca, e, nemreš verovat da bi tak lepa cura bila tak pesimistična, a kad je v danima agresive bolje da bežite svi v vreće! Ma legenda!
Ivana - da nema Ivane, naš bi zbor apsolutno propa, jer bismo bez gitare spali na časnine virtuozne izvedbe na sintisajzeru. Ide nam ća u Split još malo, a što ćemo onda, nemam pojma...
Marijana - Mene podsjeća na Kramera. Ima problema s ravnotežom i stalno pada, na pamet joj padaju bosanski pjesmuljci, i sve je začinjeno sa smišnom facom i čupom kraće ricave crvene kose na glavi!
Rene - Rene plijeni pozornost svojim dreadlocksima; nije joj lako kad je čupaju. Super svira gitaru i u procesu sam nagovaranja da preuzme kad Ivana ode u Split. Vrlo posebno djevojče, umjetnik.
Ana Zubčić - a Ana je opet priča za sebe, ponekad se pojavi, ponekad ne.. Ima stalni posa odgajanja diteta, majko mila, a ona cila zbunjena, ne znas ko je veće dite, dite - ili ona! A tek ljubavni problemi...:)
Marija i Ante - naši mali svirači sa Sali, brat i sestra - čisti talenti za to što sviraju - violinu i klarinet. Naravno, Bože moj, ne bi bili u našoj ekipi da povremeno i oni malo ne skrenu!
Luce i Marija - dvije nerazdvojne prijateljice koje nas uvijek na misi počaste čitanjem. Iako nisu više u zboru, naše su! I odlučile su se priključiti Frami, jeeeee! Luce, čeka te posa blagajnika... Mare, drži se!
Lana - iako ni ona nije u zboru, a stvarno bi joj bio red da počne dolaziti, moram je spomenuti kao člana ekipe. Malo slatko istarsko stvorenje od metar i nešto, ali bitna je veličina, ne visina! :)
Mikey - a sebe san zaboravila skoro, a i nema se puno toga za napisat.. Crtam stripove inače, mene je dopalo da nam napravim zastavu za trsat, uh... Obožavam Gibu i U2, to moran napisat! pozz!
I još: Iva, Josipa, Marija, Martina, Donat, Anđela, Ivan, Miho....
Marija i Ante, jos fali Iva, ali pomalo...
Mikela, Ana,casna Luce i Mare plava...ma vidi ih...divota......kako su nam ovo bili lipi dani...
Informacijice
Adresa župe: Voštarnica, Obala kneza Branimira ne znam koji broj, u biti to nije Vošta ali nas većina živi na Vošti pa onda....
Početni članovi: Kate, Jelena, Lana, Marija B., Josipa, Mare, Luce, Inge, Marija, Marijana, Rene i Mikey ( valjda je to sigurno )
MOLITVA SV. FRANJE
Gospodine,
neka žarka i slatka ljubav prema tvojoj ljubavi,
očisti um moj od svega što je pod nebom,
da mognem umrijeti iz ljubavi prema tvojoj ljubavi
jer si se ti udostojao umrijeti
iz ljubavi prema mojoj ljubavi.
Znam ko bi reka:necu suze i po dobru pamti me..
Kada jednom ovom zafalin se tilu
Šta je cili život snilo kraj tebe
Pusti neka ova pisma otme bol
I polako razdili me od tebe
Kad me jednom noć ne isprati u zoru
Kad me tvoji poljupci ne probude
Pusti jugu neka prospe me po moru
Neću suze i po dobru pamti me
Susret mladih u Puli 2006.....savrseno...
Rovinj 2006. s fra Veselkom
a Boze...
Ako prva umrem ja
Nek' ti tuga nebo ne prekriva.
Tugujući budi hrabra, a ipak skromna.
Nastala je promjena, ali nisi napuštena.
Jer kao što je smrt dio života,
I mrtvi žive zauvijek u živima.
I sva bogatstva prikupljena na našem putovanju,
Zajednički trenuci, tajne istražene,
Smjerno gomilane intimnosti sačuvane,
Ono zbog čega smo se smijale, ridale ili pjevale,
Radost zbog suncem obasjanog snijega ili prvog daška proljeća,
Jezik dodira i pogleda bez riječi,
Jedna drugu poznavati,
Davati i uzimati,
To nije cvijet koji će izbljediti,
Niti drvo koje će se srušiti i izmrviti,
Nije niti stijena,
Jer čak ni stijena se vjetru i kiši oduprijeti ne može
I strašni se planinski vrhunci s vremenom u prah pretvore.
Što bijasmo, i sad smo.
Što imasmo, još imamo.
Zajednička prošlost prisutna vječno.
Stoga kad šetaš šumom gdje nekoć smo šetale zajedno
I uzalud pogledom na obali tražiš moju sjenu,
Ili zastaneš na brežuljku gdje uvijek bismo zastale da se zagledaš u daljinu
I ugledavši nešto, iz navike ruku moju potražiš,
Ne našavši je, tugu kako te obuzima osjetiš,
Miruj.
Sklopi oči.
Diši.
Osluhni moje korake u svome srcu.
Jer otišla nisam, samo sad u tebi hodam.
ponedjeljak, 19.11.2007.
Vukovar: grad HEROJ!!
Kad sam jutros upalila radio, svirala je pjesma o gradu Vuukovaru, a zatim je voditeljica govorila o tom gradu i događajima iz rata.
Pa sam odlučila napisati nešto o našem gradu HEROJU- o Vukovaru, ali i o Škabrnji koja je također veoma stradala u ratu. Jučer smo u toku naše mise molili za poginule i nestale ljude u Škabrnji i Vukovaru, i mislim da trebamo češće moliti za te ljude i za njihove obitelji.......
Početkom svibnja 1991. počela je agonija za grad Vukovar. Od svibnja, pa sve do 18.11.1991. stanovnici Vukovara i branitelji pokušavali su obraniti svoje obitelji i domove. Ali 18. je bio taj tužni dan kada je agresor potpuno okupirao i zauzeo taj grad. Tada su mnoge ljude odveli u logore ili su ih ubili. Smatra se da je u Vukovaru poginulo najmanje 1500 ljudi, a mnogi su odvedeni u srpske koncentracijske logore ili su protjerani iz svojih domova. Također i Škabrnja je tih dana doživjela nezapamćenu tragediju, 18.11. je potpuno zapaljena i uništena, a tih dana u tom mjestu ubijeno je 85 nevinih ljudi.
Rat je mnogim obiteljima odnio ono što im je bilo najvažnije u životu i za što su živjeli, a to su njihove obitelji i mir, koji je toliko potreban svakom čovjeku.
Pitam se koliko je zlo trebalo biti jako da natjera čovjeka da tako nešto učini u Vukovaru, Škabrnji, ali i na drugim mjestima.
Zašto ljudi napadaju druge ljude?Zašto žele otimati tuđa imanja, teritorije, koji su to krivi ideali i želje?!!!
Zašto toliko ubijanja?! Kako u našem Domovinskom ratu, tako i u svim drugim ratovima u cijelom svijetu, gdje ljudi iz dana u dan umiru zbog pojedinaca!!!!!!
Ovih dana mnogi će ljudi posjetiti Vukovar i Škabrnju, i moliti za nestale i ubijene ljude....Rane koje su tada zadane mnogim obiteljima nikada, na žalost neće zacijeliti....
Smatram da ne treba mrziti,veoma je važno oprostiti. Sam Krist kojega su na tako grozan način ubili i ponizili rekao je "Oče oprosti im, jer ne znaju što čine".
Veliki je dar kada čovjek oprosti u svom srcu, a posebno kad je riječ o ovako velikim tragedijama. Uistinu treba moliti za te ljude, bitno je oprostiti, ali nikada ne smijemo zaboraviti...ponekad mislim da olako zaboravljamo neke stvari!!!Sve ovo dio je na žalost naše povijesti....
Na internetu sam pronašla interviju iz 1993. koji je za radio Baranja dao dječak iz Vukovara. Novinar ga je upitao da li oprašta ljudima koji su mu ubili oca u u Vukovaru, a on je tako sigurno rekao: "Da, mi opraštamo. I mama, i brat i ja!Znamo da moramo oprostiti i mi njih ne mrzimo...."
Nakon toga upitao ga je da li vjeruje u uskrsnuće mrtvih i da li zna što je to. A dječak je odgovorio: "Da, pa to znači da je moj tata živ, da je samo njegovo tijelo ostalo u Vukovaru, a duša je pred dragim Bogom...."
Dragi moji prijatelji, framaši i svi koji čitate ovaj blog osobno mi je žao što mnogi nisu, niti će ikada na zemlji odgovarati za svoje postupke. I stvarno ne znam kako netko može živjeti iz dana u dan znajući sa je ubio nekog čovjeka!!!Ali Bog je velik i sve zna i sve vidi.....I svi će jednom htjeli to priznati ili ne doći pred njega i odgovarati za sve što su učinili!!!!
A na nama je da molimo za sve poginule i nestale, za njihove obitelji i prijatelje..
Počivali u miru Božjem!!!!!
kate
VUKOVAR