nedjelja, 24.06.2007.
Nedjelja, 24. lipnja
Danas je bila zadnja misa u podne, nema nas do devetog miseca... Baš će mi faliti sve to, sad pomalo će svi otići doma, posli ispita... A Glorija i ja ćemo žariti i paliti Zadrom! Još je dobro ovako kad znamo da ćemo se opet svi sastati u devetom misecu, ali i tome će doći kraj jednom, tužna je činjenica da je sve prolazno... Meni je sve lipo u životu prebrzo odlazilo, ali zbor je uvik ostaja isti, kao neko utočište, iz godine u godinu se ništa nije minjalo, a nikad nam ne bi bilo dosadno. A ko zna di ćemo mi svi završiti za par godina. Dobro, sad ću sve tu ubedirati, znam, ali eto, padoše mi te misli na pamet pa ih podijelih s vama... Idem sad ručati.. Tata i ja smo sami doma pa nam stan liči na džunglu, i hranimo se jedva.. Vidimo se u sridu na frami! 
evo pisma za sve one koji nam ovo lito idu iz naseg zadra....
When you're down and troubled and you need some loving care
And nothing, nothing is going right
Close your eyes and think of me and soon I will be there
To brighten up even your darkest night
You just call out my name
And you know wherever I am
I'll come running, to see you again
Winter, Spring, Summer or Fall
All you have to do is call
And I'll be there, you've got a friend
If the sky above you, grows dark and full of clouds
And that old north wind begins to blow
Keep your head together and call my name out loud
Soon you'll hear me knocking at your door
You just call out my name
And you know wherver I am
I'll come running, to see you again
Winter, Spring, Summer or Fall
All you have to do is call
Amd I'll be there
Now ain't it good to know that you've got a friend
When people can be so cold
They'll hurt you, yes and desert you
And take your soul if you let them
Oh but don't you let them
You just call....
- 13:35 -
petak, 22.06.2007.
Bog mi je svjetlost i spasenje, koga da se bojim
Sad kad san procitala Jelenin komentar, bas san se dala na razmisljanje...Jele, svaka cast! Mi ljudi smo inace skloni traziti nesto sto nama pase u zivotu i sto posto smo sigurni da je to najbolje za nas. Bog zna sto je najbolje, vazno je prepustiti se u Njegove ruke. Inace kad ne dobijemo sto zelimo i kad nije po nasem, opet krivimo Boga: " zasto bas uvik sve meni, pa sto san ja sad krivo napravila, volis li Ti mene uopce...?" Bozja ljubav je neizmjerna, On sve radi s dobrim razlogom...
" Neka nitko u napasti ne rekne: Bog me napastuje. Ta Bog ne moze biti napastovan na zlo, i NE NAPASTUJE nikoga. Nego svakoga napastuje njegova POZUDA koja ga privlaci i mami. POZUDA zatim, zatrudnjevsi, rada GRIJEHOM, a grijeh izvrsen rada SMRCU. "Ne varajte se braco moja ljubljena! Svaki dobar dar, svaki savrsen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene. Po svome naumu on nas porodi rijecju Istine da budemo prvina neka njegovih stvorova."(Jakovljeva 1: 13-18)
Eto ljudi moji, u biti Bog nas samo izbavlja iz napasti koliko god nam se to u tom trenu cinilo nevjerojatno. Bog je tu i nemamo se cega bojati...Tako Oce, hvala Ti na svakom znaku, na svakoj podrsci i ljubavi koju mi pruzas, hvala na zivotu, prijateljima i darovima, hvala na svjetlu koje mi osvjetljava put zivota...hvala sto si tu...
I jos nesto: " Svaki ljudski zivot puteljak je koji vodi te Bogu! " Volite i postujte jedni druge, cinite drugima ono sto bi htjeli da i vama bude ucinjeno, a kako sam vec i bila napisala, kad vas neko povrijedi, vratite mu ljubavlju...prepoznat ce to, a vi cete biti na dobrom putu...na putu k Bogu...eto...vas ljubi i pozdravlja vasa Debela koja je tancala do ranog jutra pa je sad hiperaktivna!!!
- 12:08 -
ponedjeljak, 18.06.2007.
Plod inspiracije
Evo podilila bih s vama pismu jednu što san je napisala prije neka tri miseca, kad se mislilo da ćemo ići na Papa fest u Solin...sad je uglazbljavam ( koja rič! )...
Bože, jesi tu
mene more valja
Bože, gledaš li me
mene bura nosi
budi mi sidro.
Virujen ti Bože slipo
ti ćeš uvik znati bolje
i kad neman force
kako spašavaš me ja ćutin...
kako da se bojim?
Sve što mi daješ, meni je lipo
Pisma ova molitva je mala
znam da ljubav postoji
hvala Ti, hvala...
Pjevam Ti hvala...
Virujen ti Bože slipo
ti ćeš uvik znati bolje
i kad neman force
kako spašavaš me ja ćutin...
kako da se bojim?
Sve što mi daješ, meni je lipo
Ja, ja Ti Bože virujen...
I ja, po Tvojoj riječi živit ću
i ja, ja te ljubim,
jer me ljubiš....
i kad neman force
kako spašavaš me ja ćutin...
koga da se bojim....?
Ni mora, ni bure, ni mraka ni oluje
ni ljudi ni laži ni života ni smrti
ni onih što ustaju na mene
što ustaju
a ja ih ljubim
jer me ljubiš...
- 15:04 -
nedjelja, 17.06.2007.
People get ready
Iz evanđelja po Luki:
Neki farizej zamoli Isusa da objeduje kod njega. On uđe u farizejevu kuću i sjede za stol. Najedanput se pojavi neka grešnica. Ona, kada saznade da je Isus za stolom u farizejevoj kući, donese sa sobom alabastrenu posudu pomasti, stade iza njega do njegovih nogu te plačući poče suzama prati noge, otirati ih svojom kosom, ljubiti i mazati pomašću. Kad to vidje farizej koji ga bijaše pozvao, pomisli:
" Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko je i kakva je ova žena što ga se dotiče: da je grešnica. " Isus mu reče: " Šimune, imam ti nešto reći. " " Reci učitelju! " , odvrati on. " Neki vjerovnik imao dvojicu dužnika. Jedan mu je dugovao pet stotina denara, a drugi pedeset. Kako nisu mgli vratiti, on oprosti obojici. Koji će mu, dakle, od njih više pokazivati ljubavi? " Šimun odgovori: " Držim, onaj kome je više oprostio. " " Pravo si sudio. " - reče mu Isus.
Tada se okrene prema ženi pa reče Šimunu: " Vidiš li ovu ženu? Dođoh u tvoju kuću: ti mi nisi vodom polio noge, a ona mi suzama opra noge i otra kosom svojom. Ti mi ne dade poljupca, a ona, otkako uđoh, ne prestaje mi ljubiti noge. Ti mi ne namaza glavu uljem, a ona mi noge namaza pomašću. Zato, kažem ti, oprošteni su joj grijesi, i to mnogi, jer je pokazala mnogo ljubavi. A komu se manje oprašta, taj manje pokazuje ljubavi. " Zatim reče ženi: " Oprošteni su ti grijesi. " A uzvanici počnu međusobno govoriti: " Tko je ovaj koji čak i grijehe oprašta? " A on reče ženi: " Tvoja te vjera spasila. Hajde u miru! "
To je bilo današnje evanđelje. Vjerojatno se mnogi od nas danas nalaze i u ulozi žene i u ulozi farizeja, možda češće u ulozi farizeja. Koliko puta sudimo drugima po njihovim grijesima i odlučujemo koliko im možemo oprostiti, a koliko ne? A u Bibliji leže svi odgovori današnjice. Kada bi prijatelju, ili neprijatelju, oprostili njegove grijehe učinjene nama, onaj prvi bi nas jamačno volio više, a onaj drugi bi nas možda počeo poštovati, puno više nego da smo mu vratili istom mjerom. I sada bi neki od vas vjerojatno rekli: " Ali ako mu oprostim jednom, onda će vjerojatno pomisliti da to može učiniti opet, i opet će me povrijediti. " A koliko puta mi napravimo isti grijeh Isusu, i on nam ga oprosti? Kada bi Isus sudio kako sudimo mi ljudi, davno bi mi izgubili pravo na Božje kraljevstvo. I za Isusa se nikad ne pitamo što bi bilo kada bi on jednom stao na kraj svojoj milosti i rekao: " Sada ću vam suditi onako kako vi sudite. " Ne zaboravite, ne opraštamo uzalud, ne opraštamo zato da bi nas ponovno povrijedili jer misle da to mogu. Ako to i naprave, pa oprostite im opet. Jednom će se sigurno isplatiti. Vjerojatno vam neće doći plačući i neće vam ljubiti noge, ali će vam sigurno na neki drugi način pokazati da se iskreno kaju. A zar to nije prava pobjeda, zar to nije puno ljepše nego vratiti nekome istu povredu, i misliti da je osveta slađa od oprosta?
Također mnogi od nas u svojoj svakodnevnoj ulozi farizeja mislimo da možemo prosuditi kome se treba oprostiti a kome ne, bilo da je taj sagriješio nešto nama ili nekom drugom. Čini nam se jednostavno nevjerojatno kako bi netko tko je činio tolika zlodjela na kraju mogao sjediti u Kraljevstvu nebeskom pokraj pape, ili nekog sveca, ili možda vas. To je zato što smo ljudi, i što nam je bezgraničnost Božje milosti jednostavno nepojmljiva, a Bog nas sve voli istom mjerom, nikoga više ni manje, a mi vjernici se često volimo povoditi i misliti kako nam je drago i kako smo sreće što smo vjernici i što ne bludničimo, ubijamo i varamo kao neki, i zato čak sebi uzimamo neke povlastice, pa budemo jednaki onome čovjeku što je bio u crkvi zajedno s onim grešnikom i govorio: " Hvala ti Bože što nisam kao ovaj. " Evo, ja ću prva priznati da to često radim.
Poslije ovog dramatičnog izlaganja :P, ostaviti ću prikladne stihove jednog starog evergreena, ne znam ko je piva ( U2 ju je obradio s nekom ženskom ):
People get ready there's a train a coming
You don't need no baggage you just get on board
All you need is faith to hear diesels humming
You don't need no ticket you just thank the Lord
People get ready for the train to Jordan
Picking up passengers from coast to coast
Faith is the key open the doors and board them
There's room for all of the loved and lost
Now there ain't no room for the hopeless sinner
Who's hard on mankind just to save his own
Have pity on those whose chances are thinner
Cause there's no hiding place from the Kingdom's throne
Oh people get ready there's a train a-coming
You don't need no baggage you just get on board
All you need is faith to hear diesels humming
You don't need no ticket you just thank the Lord.....
by: mikey
- 14:27 -
petak, 15.06.2007.
MOLITE SE, PJEVAJTE
"Pati li tko medu vama? Neka moli. Jeli tko radostan? Neka pjeva hvalospjeve.*** Ispovijedajte, dakle, jedni drugima grijehe i molite jedni za druge da ozdravite.*** Odluta li tko od vas od istine, pa ga tkogod vrati, znajte, tko gresnika vrati s lutalackog puta njegova, spasit ce dusu njegovu od smrti i pokriti mnostvo grijeha."( Jakov 5:13-20)
Ja san nekako danas u nekom duhu franjevackom..pazi JA
...A i danas mi je 21 godisnjica Krstenja, pa bas liiipoooo....dogodilo se nekoliko lipih stvari, a lipo mi gori pise- pivaj hvalospjeve, pa eto da i to podilin s vama...u biti, cak se meni i nije nista dogodilo, ali se dogada osobama do kojih je meni jaaaaaako stalo, pa ka da je i meni...ja mogu biti skromna, pa reci kako sam gresnika odvratila s njegova lutalackog puta, jer bi stvarno bija grijeh da me se tu i tamo malo ne poslusa...
uglavnom, imamo danas i svaki dan razloga biti zahvalni Bogu na kojecemu...npr. utvrdeno je bas kroz ova zadnja 2 tjedna koliko je moc molitve jaka...i svak onaj ko je patija ovih dana, a molija se ...e...mislim da se neki pripoznaju, i ja san medu istima...zna koliko je dobro doslo!
Neku vecer san uvidila da mi mozda pakao ne gine, pa san odlucila razmisliti o svemu. Medutim, nemogu se popravljati sad dok mi utakmica ne zavrsi, jer me to potice na SVASTA!
uglavnom da vas ne pilan vise: MOLITE SE JEDNI ZA DRUGE, ODVRACAJTE OD GRIJEHA, BUDITE SRITNI I ZADOVOLJNI I PJEVAJTE...IZ SRCA ZA SRCE....(pa mozda zaobidete paklena vrata, za mene se jos nezna).....puno vas voli i pozdravlja vasa jedna i jedina DEBELA...zivili
- 15:32 -
subota, 09.06.2007.
Rođendan u Cite - 8. 6. 2007.
A vidi ovih, ispisali se oni o svemu i svačemu ovdi, mislim stvarno, ja se maknula malo da odahnem, a ono odma internetska Sodoma i Gomora ovdi! Ha! A misli, onda moram i reći nešto o tom slavnom rođendanu, budući da su svi pričali o tome! ( Sricha, tebe nije bilo, pourquoi nisi dosla? ) E ugavnom, Mare i Rene, kao što ste znali već, su slavile rođendan u petak. Reni je rođendan bija u ponediljak, a Marijani je sutra. I sad ću to pokušati sve opisati onako u franjevačkom duhu jer će me inače Kate opet iznapadati pa ću morati ostatak godine pisati o Sv. Klari. Dakle, puna duha i blaženo raspoložena, došla sam u Citu i bila jedna od prvih koji su došli na vrijeme, odnosno malo kasnili. Na stolu je bila masa nečega što sada neću imenovati, Bože sačuvaj, mislim stvarno, nečega prema čemu smo kasnije pokazali veliki afinitet! hm!? Uglavnom, naravno, bila je tuu gitara koja je posli doživila neslavno pucanje žice, ali dotad je poslužila sasvim dobro, pa čak i nakon sakaćenja ( Ivana ju je pukla! 
) Kada su se napokon i ostali ljudi udostojili doći, je li, počelo se s konzumiranjem tih groznih tekućih sredstava za uljepšavanje večeri, bljak. Odma se počelo pivati, počeli smo s našim standardnim pismama, mislim, to je pravilo, ne smi se započeti s nijednom drugom nego sa... Dotakni mi usne, probudi mi tijelooooooo.... ( Ajme meni, Bože sačuvaj, ma ko je predložia tu pismu...?? ) Glory nas je svih iznenadila svojim novim mixom koji je mene nadasve oborio s nogu
( Mišo, Minea, Magazin... ) Na rivi je isto bilo super, mene su već prsti počeli boliti i onda je došla Ivana s bocom bilog vina ( rekla mi je da se to tako zove, ne znan ja! ) i uzela gitaru. I što se dogodi? Pukne žica.... Posli se pivalo a capella, naravno nije prošlo bez "Lean on me" i "Happy day"... Došla je i Iva pa smo se posli toliko uživile u klapske pisme da je već pala ideja da moram osnovati klapu mi što ostajemo u Zadru. " Vilo moja " smo rasturile! I tako nakon prekrasnih harmoničnih slaganja glasova i tako to, a dotad sm o se već bili preselili s rive kod Dhm-a, lagano su se ljudi počeli kupiti doma. Danas smo pozvani pivati na primanju u framu, u Sv. Frane! To je Jelena već doli naglasila da se nacrtate u 6ipo v crkvi, pa ja neću ništa više kazat! A da večer bude još bolja, posli je domjenak! heee! 
I da kazem da je danas, 9. lipnja 2007., točno 4 godine otkako je pokojni papa Ivan Pavao II. pohodio Zadar. Ja se točno sićan toga dana, bila san u nekom polju blizu pozornice, i vidila san ga kad je izaša na pozornicu. A cili taj dan je bija tako čaroban...! Kako prolaze godine, tako mi sjećanje na osjećaj blidi, ali samo sjećanje nikad neće... A Zadrani, kako samo Zadrani mogu, još su začinili taj posjet svojim temperamentnim navijanjem i vikanjem... Tako da su se jadni nadbiskupi iz Italije zbunili i stalno pitali " što to ovi viču ". A moj tata je cilo vrime bija na pozornici, ono, 20 metara udaljen od pape, i uvatila sam ga pogedom da se igra s ono kartonskom kapom koje su nam dilili. Ah.... Uh, evo mi je došla pizza, jednostavno vas moram napustiti, dužnost zove! Cure vidimo se večeras u crkvi! by: mikey
- 13:13 -
Komentari (16) - Isprintaj - #
nedjelja, 03.06.2007.
Nedjelja
I tako, danas smo prvi put svirali na misi na gitarama bez Ivane, Marija se ostavila violine, i zajedno s Renči zasvirala gitaru! Ne moramo se brinuti više oko toga, samo da ja još sebi def kupin, pa moremo lipo i na trg otići pivati za koju kunu... Sve u svemu dobro je prošlo za prvi put! Evo sad su baš Kate i Rene bile kod mene po žicu za odštopavanje jer im je poplavila kupaonica... A što ćeš! Uglavnom, ja tu sad gluposti pišem jer u biti ne znam što bi napisala, sljedeći tjedan zadnji put imamo molitvenu zajednicu, a onda su ispiti, i iskreno ne znam kako ću uspiti još s framom, a Kate, Rene, Lana, Marijana i Jelena idu ća doma, i vraćaju se tek za misec, dva, tako da ne znam kako će to funkcionirati, ali već mi sad evo neke ideje padaju na pamet, ah! Još uvik imam problema s uploadanjem slika na blog, poluditi ću stvarno! Kate je izrazila želju da napiše nešto o Sv.Franji tu kad joj se bude dalo, pa joj ja drage volje prepuštam blog, ionako moram učiti za ovih 9 ispita što me čekaju! 
pozz! by:mikey
- 16:13 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
petak, 01.06.2007.
Chiara Luce
Ljudi moji, jučer smo bili na molitvenoj zajednici, i Ana je imala predavanje o Chiari Luce, ne znam koliko vam je ona poznata, nije još postala Svetom ali sigurno hoće... Umrla je sa 18 godina od tumora koji joj je pojia cilo tilo, ali do kraja je ostala predana Isusu. To je nešto nevjerojatno, cili njezin život, i ti zadnji miseci borbe u bolnici, a ona je sve podnosila tako mirno, iako ju je bolilo, odbijala je uzimati morfij i slične stvari protiv bolova jer je mislila da tada, kada ne bi osićala bol, ta njezina žrtva ne bi imala smisla, i znala je da ide na bolje misto, da ide k Isusu... Baš se zamisliš nakon takvog nekog potresnog životopisa, i skužiš koliko si ti sam u biti kompliciran i koliko sam sebi kompliciraš život, a koliko ti malo u biti fali do toga da budeš jednostavan. Ta cura nikad u svom životu nije ništa puno za sebe tražila, samo se je davala drugima.. A ja prije dva dana dobila stipendiju i već se mislin što ću si kupiti i što mi sve triba, i onda sam malo zastala i razmislila, i... u biti mi ništa i ne triba, samo koja cigareta je li... Al bez svega se na koncu može, bez svih onih sitnica svakidašnjih za koje mislimo da nikako ne bi mogli bez njih.... Kad bi nastojali tako razmišljati, sigurno nam ne bi puno tribalo do one blažene jednostavnosti... Al san dubokoumna Gospe moja, čudo jedno. I sad mi je misao jedna pobigla, a baš je dobra bila... ma kakvi, prohujala s vihorom... Uglavnom, njezin moto je bio ljubiti sve i svakoga, pa eto ljudi....ljubite.... 
- 14:34 -
