FRAMA TRSAT

Dragi moji,
danas je Pepelnica, početak korizmenog vremena, razdoblja u kojemu se prisjećamo (i proživljavamo u vjeri) Isusove muke, smrti i uskrnuća . . . Međutim, u ovo vrijeme često razmišljamo o stvarima kojih ćemo se odreći, kao našu osobnu pripremu, osobnu pokoru, za čišćenje srca i duše kako bismo radosna srca dočekali Uskrs. Međutim, kada govorimo o odricanju i o pokori (danas) ljudi (često) gledaju na pokoru kao na jedan obred, ''vanjski'' čin, vidljiv čin svoje pripreme dok koračaju kroz korizmeno vrijeme. . . To je sve u redu, ako taj ''vanjski' čin ima puno dublje značenje u našim srcima. . . . Naime, najvažnija i najteža priprema je ona koja se dešava u našim srcima, duboko u nama, daleko od očiju ''javnosti'' ali daleko važnije, vidljivo i značajno u očima našega Gospodina. Najjednostavnije će vam to predočiti ovaj tekst u nastavku kojeg primih prošle godine za vrijeme Korizme (sigurna sam da su ga mnogi već imali prilike pročitati – nažalost autor ovoga teksta mi je nepoznat)


Korizma je . . . želiš li postiti?
Posti od neljubaznosti – budi susretljiv prema drugima i prema samom sebi.
Posti od srditosti i moli: ''Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po Srcu svome''.
Posti od gunđanja i nezadovoljstva – otvori oči za sve dobro koje te okružuje i raduj mu se.
Posti od gorčine i budi zahvalan za ono što imaš.
Posti od nestrpljenja i pretjeranih očekivanja – prihvati ljude kakvi jesu.
Posti od pesimizma – traži i nalazi pozitivne stvari i događaje oko sebe.
Posti od pustih nepotrebnih briga – i usudi se imati povjerenja u Boga.
Posti od jalove kritike - i učini nešto konstruktivno.
Posti od ogovaranja - i otkrij Isusa koji živi u ljudima.
Posti od sebičnosti – i otvori se svojoj okolini.
Posti od osvetoljubivosti i pruži ruku pomirnicu.
Posti od nepotrebnih riječi – saslušaj druge.
Posti od želje za posjedovanjem – i raduj se postojanju.
Posti od ponavljanja pobožnih riječi – i uroni u molitvu.
Posti od oholosti – i otkrij vrijednost ljudi koji te okružuju.
Posti od nepravde – i otkrij radost pravednosti.
Posti od iskorištavanja drugih – i cijeni njihov rad po njegovoj pravoj vrijednosti.
Posti od lijenosti – i učini nešto za društvo u kojemu živiš.
Posti od neumjerenosti - i svedi svoje potrebe na razumnu mjeru. Tvoj um i tvoje tijelo biti će ti zahvalni.
Posti od škrtosti - i otvori srce za potrebe onih koji imaju manje od tebe.
Posti od zavisti – i veseli se tuđoj radosti.
Posti od površnosti – i savjesno se posveti onomu što radiš.
Posti od laži – otkrij ljepotu istine: Ona će te osloboditi.
Posti o kruhu i vodi – to će ti sigurno pomoći.
Ljubi Boga nadasve.
Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.
Tada će ti KORIZMA donijeti ploda.

Dok vam ove riječi još uvijek odzvanjaju u mislima, u ovo korizmeno vrijeme, puni hrabrosti i pouzdanja otvorite svoje srce i približite ga još više Bogu . . .

(DT)

Dragi framaši (i svi ostali čitatelji ovoga blogića),
jučer je bila jedna posebna subota (13.02.2010), suncem obasjana, ne samo zato što je za promjenu stvarno bio jedan lijep i sunčan dan u ovom nizu zimskih tmurnih dana, već zato što su nam srca bila zaista radošću obasjana družeći se sa štićenicima psihiatrijske bolnice Lopača. Nadasve sam radosna što nas je prilikom druženja sa štičenicima spomenutog doma bio nadasve veliki broj framaša, FSR-ovaca i njihovih simpatizera, te se nadam da će se ovako lijep broj ponavljati i prilikom budućih druženja u Lopači.

U nastavku se nalaze riječima sročeni dojmovi koje je zabilježio naš trsatski framaš Domagoj Brozičević:

Posjet Lopači


Jučer, u subotu 13.02. odlučili smo svoje vrijeme posvetiti onima koje je život odveo nešto drugačijim putem. No, oni su dio nas i ne smijemo ih zaboraviti niti odbaciti zato što su bolesni, zato što imaju raznih zdravstvenih (pa neki i psihičkih) problema. Kako bi im pokazali da nisu sami, uputili smo se jučerašnje subotnje jutro prema Lopači. Pozvali smo članove FSR-a (iako nam oni pomažu oko pripreme naših posjeta) te framaše sa Žabice da nam se pridruže te da tako u što većem broju posjetimo tu ustanovu i unesemo malo radosti među štićenike spomenute psihijatrijske bolnice Lopača. U 10 sati smo animirali sv. misu radosnim sviranjem, pjevanjem i pljeskanjem (kod pojedinih pjesama), a nakon mise smo se ostali družiti sa štičenicima. Jedna (manja) grupa framaša otišla je posjetiti zatvoreni odjel maloljetnika, gdje su smještena djeca, a druga grupa je ostala svirati i plesati sa odraslim osobama (barem onima koji su na otvorenim odjelima). Meni je ovo bio prvi posjet Lopači, a najviše me je iznenadila ta radost na licima osoba (koje su tamo smještene) kad smo im došli u posjetu. Kad smo krenuli svirati domaće narodne pjesme počele su se redati želje. Tada smo pjevali pjesme od Gibonni-a, Zečića, Miše, Joleta, Grdovića, pa koju slavonsku, pa koju domoljubnu. Gospođa Estera (štićenica doma) je tako pokušala uhvatiti naš ritam skakanja i pjevanja pa ju je umor svladao, no zanimljivo je bilo vidjeti kad je ona rekla: ''Dosta je meni bilo, ne mogu više'', pa onda kad bi zasvirali novu pjesmu opet bi nam se pridružila i tako nekoliko puta. Meni je bio najbolji trenutak kad smo zaredali par pjesama od Miše-bome su me iznenadili kako su pjevali, svaka im čast. Druga grupa je odnesla razne igre djeci, te su se sa njima igrali, pričali, družili. Tako smo zajedničkim snagama svima razbili monotoniju te pošli radosno svojim kućama znajući da se po jutru dan poznaje, po jutru koje će oni pamtiti i koje će im značiti više nego nama.




Eto, nadam se da su vas ove riječi potaknule da nam se pridružite slijedeći kada budemo išli u posjet Lopači.

Svima božji blagoslov.

(DT)

Dragi framaši a i svi vi ostali koji povremeno čitate ovaj blogić,
u nastavku se nalazi jedno pismo/razmatranje koje je napisala naša s. Angela Lovrić iz mjesnog bratstva FSR-a Trsat. Jako, jako poticajne misli u kojima se svi možemo prepoznati
kao braća i sestre koja si međusobno pomažu, a jednom i u ''odrasloj'' životnoj ulozi koja nas danas – sutra čeka . . .


( S)POZNAJEMO LI SE DOVOLJNO ?

U svijetu današnjice kada svi trče za vlastitim materijalnim dobrima i kada nas je većina zarobljena vlastitim egoizmom, kada zatvaramo oči pred problemima današnjice, kao da zaboravljamo kako današnje društvo potresa kriza koja zahvaća obitelji, kompletne generacije mladih, duboko potresa naše unutarnje svjetove, naše moralne zakone...
Iako svjesni što se događa, nesvjesno ili čak i svjesno odbacujemo krivnju od sebe, krivicu za postojeće stanje pripisujemo drugima. Često slušamo "Ah to su današnji mladi..."
Pitam se jesu li mladi zaista tako nerješivi problem i tko snosi krivicu zato što mladi ljudi često puta krenu krivim životnim stazama? Je li problem u njima samima ili negdje drugdje? Mi odrasli kao da ne razumijemo da je svijet mladih vezan za nas. Naučiti mlade odgovornom životu, životu u vjeri, sreći, ljubavi, prijateljstvu, dostojanstvu trebao bi biti jedan od prioritetnih ciljeva i zadaća odraslih. Odgoj danas shvaćamo olako i svjesno s našom djecom srljamo u svijet današnjice gdje nema istinske vjere, poštovanja, ljubavi, gdje život gubi svoju iskonsku i od Stvoritelja darovanu vrijednost.
Temeljni stav spram života u svijetlu vjere u crkvenom nauku jest:
"Dar života što ga je Bog stvoritelj i Otac povjeri čovjeku, od njega zahtjeva da bude svjestan njegove neprocjenjive vrijednosti i da za njega preuzme odgovornost.."
Odgoj za životno putovanje trebao bi započeti već od trenutka kada majka osjeti dijete pod svojim srcem. Od onog trenutka kada sa strahom, poštovanjem i zahvalnošću prihvaća neprocjenjivi Božji dar. Sve su dobre majke veliki blagoslov svome djetetu, ali nije svaki majčin blagoslov jednako valjan i snažan. Sve ovisi o sadržaju srca i duše, o snazi čiste i plemenite ljubavi. Dakle sve u životu ovisi o našem osobnom odnosu s Bogom. On je naš Stvoritelj a mi stvorenja, bez Njega nam je nemoguće prihvatiti, ljubiti i dobro odgojiti novi život, odgojiti za život sposobne mlade.
Pitam se jesmo li mi majke i očevi, učitelji, duhovnici...mi odrasli uistinu stavili Gospodina Isusa u središte naših života? Jedino tako ćemo biti sposobni za pravilan odgoj naše djece, naših mladih. On je Istina, Put, Život, On nam daje istinu da slomi laž i danas oslobodi. Isus u naš život svojom neizmjernom ljubavi unosi smisao, ispunjava nas mirom, rasvjetljuje tamu i tminu naših srca pred najvećim poteškoćama i problemima.
Koliko god smatrali da je odgoj djece težak i zahtjevan ljubav Božja i Providnost uvode nas u adekvatan dijalog sa našom djecom, našim mladima te pomažu u ostvarivanju njihovog osobnog i društvenog rasta i sklada.
Mnogi od nas su zbog okolnosti u kojima živimo, zbog ljudskih a ne Božjih zakona dozvolili da nam komunikacija i dijalog sa djecom zakržljaju. Sve više postajemo bića bez senzibiliteta, emocionalno smo hladni, gluhi za govor drugih. Takvim načinom razmišljanja i ponašanja naše živote pretvaramo u "pustinju" u kojoj vegetiramo bez duhovnog bogatstva. Ali naši mladi, naša djeca željna su toplih riječi i majčinskog i očinskog zagrljaja, prijateljskog smješka, blagih pogleda... A mi ih u ozračju života današnjeg svijeta prisiljavamo da stavljaju maske na svoja mlada lica, da se pretvaraju, da prihvaćaju odluke i život koji im se nudi, a oni onda traže izlaz u sredstvima ovisnosti, bludnosti, nasilja..
Traže našu ljubav, poštovanje, razumijevanje ali ga ne pronalaze, nailaze na osudu i prisilu i na taj način se pakleni krug zatvara.
Stoga bi svi mi od roditelja, učitelja, duhovnika.. našom osobnom i zajedničkom molitvom trebali njegovati i razvijati naše bogoslovne kreposti Vjeru, Ufanje i Ljubav to jedini put do razvoja ispravnog, empatičnog i iskrenog dijaloga sa našom djecom, našim mladima.
Krenimo ispočetka s milošću Gospodinovom stvarati ozračje u kojem jedni druge slušamo, razumijemo, uvažavamo, poštujemo, ne osuđujemo... Ozračje za ispravan rast i odgoj naše djece.
P.B. "Odgajati znači duhovne vrednote prenositi iz generacije u generaciju,
vrednote koje životu daju smisao i sadržaj!"

Angela Lovrić, FSR Trsat



Eto dragi moji, nadam se da vas je dojmilo ovo pisamce i da ste se ''pronašli'' u sadašnjoj ulozi mladih, a sutra i kao odrasli ljudi koji ćete pomagati (svojim) mladima da radosno koračaju kroz svoj život, slijedeći pravi Put . . .

(DT)