FRAMA TRSAT
10.02.2010., srijeda
( S)POZNAJEMO LI SE DOVOLJNO ?
Dragi framaši a i svi vi ostali koji povremeno čitate ovaj blogić,
u nastavku se nalazi jedno pismo/razmatranje koje je napisala naša s. Angela Lovrić iz mjesnog bratstva FSR-a Trsat. Jako, jako poticajne misli u kojima se svi možemo prepoznati kao braća i sestre koja si međusobno pomažu, a jednom i u ''odrasloj'' životnoj ulozi koja nas danas – sutra čeka . . . ( S)POZNAJEMO LI SE DOVOLJNO ? U svijetu današnjice kada svi trče za vlastitim materijalnim dobrima i kada nas je većina zarobljena vlastitim egoizmom, kada zatvaramo oči pred problemima današnjice, kao da zaboravljamo kako današnje društvo potresa kriza koja zahvaća obitelji, kompletne generacije mladih, duboko potresa naše unutarnje svjetove, naše moralne zakone... Iako svjesni što se događa, nesvjesno ili čak i svjesno odbacujemo krivnju od sebe, krivicu za postojeće stanje pripisujemo drugima. Često slušamo "Ah to su današnji mladi..." Pitam se jesu li mladi zaista tako nerješivi problem i tko snosi krivicu zato što mladi ljudi često puta krenu krivim životnim stazama? Je li problem u njima samima ili negdje drugdje? Mi odrasli kao da ne razumijemo da je svijet mladih vezan za nas. Naučiti mlade odgovornom životu, životu u vjeri, sreći, ljubavi, prijateljstvu, dostojanstvu trebao bi biti jedan od prioritetnih ciljeva i zadaća odraslih. Odgoj danas shvaćamo olako i svjesno s našom djecom srljamo u svijet današnjice gdje nema istinske vjere, poštovanja, ljubavi, gdje život gubi svoju iskonsku i od Stvoritelja darovanu vrijednost. Temeljni stav spram života u svijetlu vjere u crkvenom nauku jest: "Dar života što ga je Bog stvoritelj i Otac povjeri čovjeku, od njega zahtjeva da bude svjestan njegove neprocjenjive vrijednosti i da za njega preuzme odgovornost.." Odgoj za životno putovanje trebao bi započeti već od trenutka kada majka osjeti dijete pod svojim srcem. Od onog trenutka kada sa strahom, poštovanjem i zahvalnošću prihvaća neprocjenjivi Božji dar. Sve su dobre majke veliki blagoslov svome djetetu, ali nije svaki majčin blagoslov jednako valjan i snažan. Sve ovisi o sadržaju srca i duše, o snazi čiste i plemenite ljubavi. Dakle sve u životu ovisi o našem osobnom odnosu s Bogom. On je naš Stvoritelj a mi stvorenja, bez Njega nam je nemoguće prihvatiti, ljubiti i dobro odgojiti novi život, odgojiti za život sposobne mlade. Pitam se jesmo li mi majke i očevi, učitelji, duhovnici...mi odrasli uistinu stavili Gospodina Isusa u središte naših života? Jedino tako ćemo biti sposobni za pravilan odgoj naše djece, naših mladih. On je Istina, Put, Život, On nam daje istinu da slomi laž i danas oslobodi. Isus u naš život svojom neizmjernom ljubavi unosi smisao, ispunjava nas mirom, rasvjetljuje tamu i tminu naših srca pred najvećim poteškoćama i problemima. Koliko god smatrali da je odgoj djece težak i zahtjevan ljubav Božja i Providnost uvode nas u adekvatan dijalog sa našom djecom, našim mladima te pomažu u ostvarivanju njihovog osobnog i društvenog rasta i sklada. Mnogi od nas su zbog okolnosti u kojima živimo, zbog ljudskih a ne Božjih zakona dozvolili da nam komunikacija i dijalog sa djecom zakržljaju. Sve više postajemo bića bez senzibiliteta, emocionalno smo hladni, gluhi za govor drugih. Takvim načinom razmišljanja i ponašanja naše živote pretvaramo u "pustinju" u kojoj vegetiramo bez duhovnog bogatstva. Ali naši mladi, naša djeca željna su toplih riječi i majčinskog i očinskog zagrljaja, prijateljskog smješka, blagih pogleda... A mi ih u ozračju života današnjeg svijeta prisiljavamo da stavljaju maske na svoja mlada lica, da se pretvaraju, da prihvaćaju odluke i život koji im se nudi, a oni onda traže izlaz u sredstvima ovisnosti, bludnosti, nasilja.. Traže našu ljubav, poštovanje, razumijevanje ali ga ne pronalaze, nailaze na osudu i prisilu i na taj način se pakleni krug zatvara. Stoga bi svi mi od roditelja, učitelja, duhovnika.. našom osobnom i zajedničkom molitvom trebali njegovati i razvijati naše bogoslovne kreposti Vjeru, Ufanje i Ljubav to jedini put do razvoja ispravnog, empatičnog i iskrenog dijaloga sa našom djecom, našim mladima. Krenimo ispočetka s milošću Gospodinovom stvarati ozračje u kojem jedni druge slušamo, razumijemo, uvažavamo, poštujemo, ne osuđujemo... Ozračje za ispravan rast i odgoj naše djece. P.B. "Odgajati znači duhovne vrednote prenositi iz generacije u generaciju, vrednote koje životu daju smisao i sadržaj!" Angela Lovrić, FSR Trsat Eto dragi moji, nadam se da vas je dojmilo ovo pisamce i da ste se ''pronašli'' u sadašnjoj ulozi mladih, a sutra i kao odrasli ljudi koji ćete pomagati (svojim) mladima da radosno koračaju kroz svoj život, slijedeći pravi Put . . . (DT) |
