FRAMA TRSAT

Dan 8.10 protekao je u znaku nogometa. Tri frame grada Rijeke: Krnjevo, Žabica i Trsat okupile su se na Zametu kako bi blagdan Dana Neovisnosti proveli u zajedničkom druženju i sportskom nadmetanju. Zadnje dvije godine naša frama Trsat nosila je titulu najbolje frame u nogometu. No,nakon zadnje pobjede nad Krnjevom prošle godine 7:3 recesija je pogodila i našu framu te je došlo do transfera koji su bitno oslabili naš sastav. Adriano Stipanov i Sandro Razum su tako prešli na framu Žabicu, a naš najbolji igrač i moj imenjak Domagoj Šokičić vratio se doma u Slavoniju. Unatoć svemu nismo posustali i uspjeli smo sastaviti novi sastav. U toj utakmicu za nas su nastupila čak 4 debitanta. Damir Anić i Renato Kucić dva nova člana frame, Luka Totar, te fra Jura. Od starog sastava ostali su samo okosnica momčadi Ivan Anđelić, te Filip Mandić i ja.
Prije početka utakmice pala je zajednička fotografija sve tri frame. Nakon toga na centru igrališta smo se pomolili, a onda je sve počelo. Prvu utakmicu igrali smo sa našim najvećim rivalima framom Krnjevo. Već u 1. minuti Krnjevo dolazi u vodstvo. Kiks u obrani kaznili su odmah i već u ranoj fazi našli smo se u neočekivanoj situaciji. Nakon toga Krnjevčani su strašno pritisli, a nas je spašavao u tom trenutku naš odlični golman Damir. Sjevalo je sa svih strana, čistile se lopte sa gol crte. Takva situacija bila je sve do kraja prvog poluvremena. U tom trenutku Krnjevčani su imali korner, a ja sam pobjegao na centar. Anđelić je prvi došao do lopte nakon kornera, prosljedio je meni i tako sam se našao sam pred golmanom i nekako uspio ugurati loptu u mrežu za 1:1. Taj gol kao da je probudio našu framu te smo se digli u igri i bili ravnopravni Krnjevu sve do kraja utakmice. Tada opet šok za Trsat. 2 minute prije kraja utakmice Krnjevo zabija za 2:1. Tako je i završila utakmica. Drugu utakmicu igrali smo odmah poslje ove sa Žabicom. Umor je već bio prisutan. A, Žabica sa svojim zvjezdama, momcima koji treniraju nogomet to je znala iskoristiti. To je bio prvi okršaj protiv nekad naših igrača Adriana i Sandra. Iako su igrali prije za nas, nisu baš bili nježni u utakmici prema nama-smijeh. Nakon 3:0 za Žabicu našeg golmana Damira poslali smo u napad, a na gol je stao Luka. Naša igra sve je više padala, te je Žabica došla do 6:0 na poluvremenu. Tad sam ja stao na gol, Luka je izašao malo na klupu, a u igru se vratio Renato. Najsmješniji događaj dogodio se pri rezultatu 9:0 za Žabicu. Mi radimo izmjenu. Luka se vraća u igru i onako optimistično vikne:“ Imamo ih!“ Smijeh se čuo igralištem, a nakon toga tišina. Sve je utišao Anđelić koji je sjajnim prodorom zabio naš prvi gol i smanjio na 9:1. Gol je posvetio jednoj navijačici iz naše frame originalnim natpisom na majici, a ona je ostala veoma iznenađena i oduševljena. Nakon par minuta rezultat je bio već 10-1. U zadnjoj sekundi utakmice Damir je zabio gol za nas za konačni rezultat Žabica-Trsat 10-2. Zadnja utakmica bila je za prestiž. Žabica i Krnjevo borili su se za titulu najbolje frame. Žabica je lagano ušla u utakmicu, a to ih je na kraju koštalo pobjede. U jednoj dinamičnoj utakmici sitnice su odlučivale. Krnjevčani su taj dan jednostavno igrali odlično te su tako pobjedili nakon nas i Žabicu rezultatom 3:1 i osvojili prvo mjesto. Žabica je završila kao druga, a mi frama Trsat na trećem mjesto. Čestitke frami Krnjevo na naslovu prvaka, a nama ostaje nada da ćemo se idući puta pokazati u boljem izdanju.

Post napisao Domagoj Brozičević

Dragi framaši,
Danas je nadasve poseban dan, dan u kojem naša franjevačka obitelj slavi blagdan Svetoga Franje. Na poseban način, danas se prisječamo, života i djela, kako ga neki, od milja zovu ''siromaška iz Asiza''. Međutim, on za nas nije samo jedan ''siromašak'' koji je ostavio svoj trag u povijesti. On je za nas nešto mnogo,mnogo više . . .
Sveti Franjo, osnivač franjevačkoga reda, vjerujem, ima posebno mjesto u srcima svakoga on nas. On je bio osoba siromašnog, neznatnog vanjskog izgleda, ali u duši, bio je i ostao ličnost u koju se svi moramo ugledati . . . taj ''siromašak'' nam je svima primjer i škola kako živjeti svoj život po Evanđelju, prolazeći po ovoj stazi života pokušavajući svakim danom biti sve bliži Kristu. Naravno, to nije uvijek lako, mi smo svi grešni i ponekad pokleknemo na svom putu; ali, to nije razlog za žalost već za radost jer imamo prekrasan primjer, jednu predivnu školu života i ljubavi prema Kristu (i čovjeku) sabranu u tom ''siromašku''.

Jedna od važnijih lekcija o životu sažeta je u ovoj prekrasnoj molitvi Sv. Franje, koja uvijek jača vjeru pružajući utjehu, radost duše, mir i svijetlost kada nam se čini da je oko nas samo tama . . .


Gospodine, učini me oruđem svoga mira:
Gdje je mržnja, da donosim ljubav.
Gdje je uvreda, da donosim praštanje.
Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo.
Gdje je zabluda, da donosim istinu.
Gdje je sumnja, da donosim vjeru.
Gdje je očaj, da donosim nadu
Gdje je tama, da donosim svjetlo.
Gdje je žalost, da donosim radost.

Gospodine,
daj da se toliko ne brinem
da budem utješen, koliko da tješim;
da me razumiju, koliko da druge razumijem;
da budem ljubljen, koliko da ljubim.
Jer tko se daruje, prima:
tko sebe zaboravlja, sebe nalazi;
tko prašta, bit će mu oprošteno;
tko umire, rađa se za vječni život.



(DT)

Dragi framaši,
danas, u predvečerje sutrašnjeg blagdana Sv. Franje, u svim franjevačkim crkvama diljem svijeta održava se obred preminuća našega Sveca.

U nastavku slijedi kratki ulomak iz Obreda preminuća Serafskoga Oca Franje, točnije Bonaventurin izvještaj o preminuću Sv. Franje:

''Kad se napokon približio čas njegova preminuća, dao je k sebi pozvati svu braću koja su se ondje našla. S obzirom na svoju smrt hrabrio ih je utješnim riječima i očinski poticao na ljubav Božju. Govorio im je o strpljivosti, siromaštvu i vjernosti prema Rimskoj Crkvi, a svim je ostalim uredbama pretpostavio sveto Evanđelje.
Dok su sva braća naokolo sjedila, nad njima je u obliku križa ispružio prekrižene ruke, jer je taj znak uvijek volio, te je svu, i nazočnu i odsutnu braću blagoslovio snagom i imenom Propetoga. Osim toga je dodao:'Ostajte mi zdravo, svi moji sinovi, u strahu se bliži kušnja i nevolja, sretnih li onih koji će ustrajati u onome što su započeli. Žurim se Bogu čijoj vas milosti sve preporučujem.'
Kad je Bogu nadasve dragi čovjek dovršio te očinske opomene, naredio je da mu se donese evanđelistar i da se čita Evanđelje po Ivanu koje počinje riječima: Bijaše pred blagdan pashe.''

* * * * *

''Blaženi je Franjo sam, kako je mogao, zapjevao ovaj psalam: Iz svega glasa vapijem Gospodinu, iz svega glasa Gospodina zaklinjem. I otpjevao ga do kraja.''

* * * * *

''Kad su se konačno na njemu ispunili svi misteriji i kad se njegova duša lišila tijela i utonula u ponor ljubavi Božje, blaženi je čovjek usnuo u Gospodinu.''


(DT)

Dragi framaši,
s obzirom da danas (02.10.2009) slavimo blagdan naših Anđela čuvara, (a u utorak je bio blagdan Arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela) u nastavku se nalazi svima nama draga molitva koju smo kao dječica naučili a koju možda kroz život zanemarimo kad ‘odrastemo’ jer je smatramo molitvom za one najmlađe. Ali to nije točno, jer anđeli čuvari nas ne čuvaju i bdiju nad nama samo dok smo malena dječica već i u sve dane života našega... S toga, potrebno je moliti naše anđele čuvare za zaštitu i kada odrastemo, i prema tome dragi moji, s radošću u srcu zamolite svog vjernog anđela čuvara za zaštitu na svom životnom putu ...

Molitva anđelu čuvaru

Anđele čuvaru mili,
Svojom snagom me zakrili.
Prema Božjem obećanju
Čuvaj mene noću, danju.
Osobito pak me brani
Da mi dušu grijeh ne rani.
A kad s ovog svijeta pođem,
Sretno da u nebo dođem.
Da se ondje s tobom mogu
Vijekom klanjat dragom Bogu.
Amen.

(DT)