KOLAČIĆI

Dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje on živi, pa je zato spremio svoju prtljagu s omiljenim kolačićima i pakiranjem od 6 boca voćnog soka te započeo svoju pustolovinu.


Kad je odmakao tri reda kuća, susreo je nekog starca. Sjedio je u perivoju i mirno hranio nekoliko golubova.


Dječak je sjeo blizu njega i otvorio svoju prtljagu. Upravo se htio osvježiti voćnim sokom kad spazi da starac izgleda gladan, pa mu ponudi jedan kolačić.


Starac ga je zahvalno primio i nasmiješio se dječaku. Njegov je osmijeh bio tako prijateljski da je dječak zaželio ponovno ga vidjeti, pa mu je sada ponudio bočicu voćnog soka.
Starac mu se ponovno nasmiješio. Dječak je bio izvan sebe. Sjedili su čitavo popodne jedući i smijući se, bez da su izgovorili jednu jedinu riječ.
U međuvremenu se smračilo, dječak je osjetio umor i ustao je da pođe, ali tek što je napravio nekoliko koraka okrenuo se, potrčao natrag do starca i snažno ga zagrlio. Starac mu je darovao najveći smiješak do sada.


Kada je dječak ubrzo otvorio vrata svoje kuće, majka je bila iznenađena radošću na njegovom licu. Upitala ga je: »Što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?«
Odgovorio je: »Objedovao sam s Bogom«. No, prije nego što je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je: »Znaš što! Bog ima najljepši osmijeh koji sam ikada vidio«.

U međuvremenu starac, također prožet radošću, vratio se kući. Njegov je sin bio začuđen odsjajem mira na njegovu licu i upitao ga je: »Tata, što je to što si danas učinio da te je tako razdragalo?«
Odgovorio je: »Jeo sam kolačiće u perivoju s Bogom«. Za svaki slučaj, prije nego što je njegov sin odgovorio, dodao je: »Znaš što! Puno je mlađi nego što sam mislio.«

Prečesto podcjenjujemo snagu dodira, smiješka, ljubazne riječi, uha koje nas sluša, iskrene pohvale ili najmanji čin pozornosti, a svi oni imaju snagu darovati nam život. Ljudi ulaze u naš život za vrijeme nekog razloga, godišnjeg doba ili za čitav život. Sve ih jednako primi!

RUŽE NA PUTU ZA VIJEČNOST

Jednog je jutra starac teško hodao prema crkvi po blatnjavom putu i razmišljao kako više ne može ići svaki dan na misu. Obazre se i vidi mladića kako hoda iza njega i nosi buket crvenih svježih ruža. Upita ga što to radi? Reče mu mladić. «Ja sam tvoj anđeo čuvar i svaki dan kad ideš u crkvu na misu, iza tebe skupljam ruže. Iza svakog tvoga koraka izrasta po jedna ruža. Njima će biti okićen tvoj put u vječnost. Nemoj odustajati od svete mise i onda kad ti je teško po blatu, snijegu i vjetru. Nagrada te čeka.» I anđeo otiđe.

Koliko je nama teško otići nedjeljom na sv. misu? Koliko smo se samo puta nedjeljom probudili i samo okrenuli na drugu stanu i nastavili spavat? Umjesto da nam to bude neka pokora, okrenimo to na vedriju stanu. Pronađimo u sv. misi nešto što će nam se već pri izgovoru te riječi lice nasmijati.. Sijetimo se samo kako ćemo primjerice doći u kontakt sa našim Spasiteljem, kako cemo opet vidjeti prijatelje Framaše ili jednostavno kako ćemo opet čuti jednu od najdražijih nam duhovnih pjesama.. Jer kao što i pričica kaže sv.

VELIKA I MALA GOSPA

Završilo nam je ljeto, vratili smo se osunčani i odmoreni s godišnjih odmora. Počela je još jedna školska godina. Učenici su sjeli u svoje klupe, maturanti se polako vračaju sa svojih putovanja iz Praga, Španjolske i Grčke, studenti polako riješavaju ispite i išćekuju novu akademsku godinu.
Iza nas su i dva velika nam marijanska blagdana. Gospino uznesenje na nebo i Gospin rođendan. Tko god može, na ta dva velika nam blagdana, nastoji hodočastiti u neko marijansko svetište. Kao i svake godine tako je i bilo i ove na Trsatu. Preko stotine hodočasnika slijevalo se pomoliti i zapaliti svijeću Gospi Trsatskoj. I mi, framaši s Trsata, rano ujutro smo se išli zahvaliti Gospi na svim darima koje nam je dala i zamolit je za snagu. Mogu reći slobodno, za snagu da obavimo što bolje posao koji nas je očekivao nakon svete mise- čišćenje svijeća. Mnogi će pomisliti, ah teškog li zadatka, ali znajte nije lako uzimati vrući vosak golim rukama, na užarenom suncu, pokraj pedesetak upaljenih svijeća. No izdržali smo i obavili zadatak sa smiješkom na licu! No da ne duljim puno, slike će vam reći sve!!
Eh da, da ne zaboravim. Zhvaljujem se svim frmašima, prijateljima, s Krnjeva koji su nam pomogli čistiti svijeće i koji su osjetili žar i toplinu nas Trsaćana!!